Eko gradovi

Eko gradovi

Ako želiš ići brzo, idi sam; ako želiš ići daleko, idi u društvu."(afrička poslovica)

Posipavanje cesta

Konačno smo dočekali snijeg kojem se najviše vesele djeca, ali nije dugo trajao.  No, vijest koja meni izgleda važnija od pojave uobičajenog snijega jest kako zimska služba grada Zagreba ima 14.000 tona soli za posipavanje cesta. To se može protumačiti -  ne bojmo se, neće biti klizavosti. Ali,  posipavanjem cesta solju  onečišćujemo (trujemo?)  tlo i pitke vode. Sol šteti temeljima i zidovima zgrada i pospješuje koroziju metalnih konstrukcija primjerice automobila. Norveška koja izvozi pitku vodu rasipa sol samo po autocestama dok se lokalne ceste, gradske ulice i nogostupi ne posipavaju. Pijesak, dobre zimske gume inavlake za cipele s metalnim šiljcima smanjuju rizik klizavosti.

Neke komune u Njemačkoj  i u Austriji gdje  žive Gradišćanski Hrvati zabranjuju upotrebu soli za posipanje cesta. Rizike između sigurnosti i onečišćenja okoliša valja temeljito još jedanput ispitati i kod nas u Zagrebu.

Gdje su odletjele ptice pjevice?

Zimi brinem za ptice pjevice koje hranimo u našem vrtu. Primjećujem kako ove zime  ima manje vrsta ptica na hranilici negoli ranijih godina. Gdje su ptice? Znam da postoje ptice stanarice, selice i skitalice. Razgovaram o pticama s čovjekom koji mi je prodao suncokret. On tvrdi kako su različiti vatrometi potjerali ili otrovali ptice!? Jesu li tomu uzrok insekticidi (pesticidi) i vatromet ili su ptice možda odletjele na neke druga zdravija staništa?

Nijemo proljeće, genijalna metafora, naslov je knjige koju je 1962. godine objavila američka biologinja  Rachel Carson o borbi čovjeka protiv prirode. Govori o trovanju ptica koje tako lijepo pjevaju u proljeće. Knjiga je imala veliki utjecaj na svijest o primjeni insekticida. Švicarski kemičar Hermann Müller dobio je 1948. Nobelovu nagradu za otkriće pesticida DDT-a koji su u SAD-u zabranili proizvoditi 1972. godine. Hoće li i kod nas biti nijemih proljeća. Kuda su odletjele neke ptice: crvendać, brglijez, batokljun i vuga koje smo godinama zimi hranili u vrtu? Neka to bude samo moj nepotreban strah, jer prema IUCN-ovom crvenom popisu kojim se broje i procjenjuju ugrožene i osjetljive biljke i životinje u opasnosti je oko 15 % svih vrsta ptica

Kako ekološki živjeti u ruralnim ili urbanim mjestima?

Ove dvije zimske zgode naveo sam kako bih se prisilio na mnoge odgovore oko problema  života u gradovima. Zemlja se polako, ali sigurno urbanizira. Živjeti u ruralnom ili urbanom prostoru je pitanje na koje nije lako odgovoriti.  U Njemačkoj 89 % stanovnika živi u gradovima, a u Hrvatskoj oko 60%. Svaki četvrti stanovnik živi u jednom od četiri najveća hrvatska grada - Zagreb, Split, Rijeka, Osijek. Nije preporučljivo odmah tvrditi bolje je živjeti u gradu zato što je tako u Njemačkoj. Prije donošenja zaključka pogledajmo malo bolje različite procese gradskog života.  u gradu za donošenje zaključaka. Je su li mogući ekogradovi? Teško pitanje, ali time se već dugo bave  urbanisti. Primjerice. Margrit Kennedy napisala je 1986. godine dvije knjige pod naslovom Eko grad[i] odakle sam prekopirao sliku (g TOTH mi je pomogao oko prevoda i formatiranje slike)  koja zorno prikazuje uzročno posljedične procese[ii] kojima čovjek utječe svojim bićem i životom na okoliš u gradu i uokolo njega. 

Povečanu sliku dobijete ako kliknete1

No vratimo se malo opisivanju slike. Strelice  različitih pojava u gradu na slici upućuju nas na takozvani procesni pristup što je temelj stvaranja normi za sustave upravljanja okolišem i kvalitetom proizvoda. Procesni pristup olakšava urbanistima kako objasniti stanovnicima gradova kad se moraju mijenjati njihove strukture. Promatrajmo strelicu više procesa na slici gore lijevo od: klime - zagrijavanje atmosfere, temperaturne inverzije... onečišćenje zraka - čađa, prašina, smog... do zdravlja i bolnice - oboljenje dišnih puteva i  pluća.  Jedna pojava uzrokuje drugu, druga treću i na koncu se dogodi bolest.

Stalno se tvrdi kako ne smijemo probiti granicu za povećanje globalne temperature od 2⁰C

Zna se kako je 1880. globalna temperatura bila 13,60Cdok je 2014. godine bila 14,860C,

a za ovu 2016. godinu se može predvidjeti da će globalna temperatura prema regresijskoj jednadžbi biti GT = -9.8409 + 0.01227(2016) = 14,90⁰C.

Autorica povezuje u ekogradu životno stanište (biotop) te ukupnost svih  živih bića (biocenoza) s ekonomijom i kulturom. Ona propisuje nama već poznate mjere održivosti kao što su toplinska zaštita zgrada, energetska učinkovitost, skupljanje  kišnice, ozelenjavanje gradskih površina (vrtovi) na kojima trebaju živjeti i mnoge ptice i životinje. Kad pokušavamo uspoređivati  život u Berlinu ili Zagrebu onda moramo imati na pameti kako je Zagreb grad čiji stanovnici još pamte neke gradske podobnosti života (besplatan stan, jeftin prijevoz) koje su bile u socijalizmu. Pojam besplatan i dobiti nešto badave je iluzija. Margaret Thatcher je rekla: - Problem sa socijalizmom je što on prije ili kasnije ostane bez tuđeg novca. Sada stan u Zagrebu skuplji je negoli u Berlinu, vjerojatno zbog visokih kamata. Sada već pokojna Margrit Kennedy organizirala je u Splitu  2012. godine savjetovanje o redefiniranju uloge novca u gospodarenju i ustvrdila je kako je u cijeni najma stana u društvenim zgradama udio kamata 77 %. Zna se  kako novac vlada svjetom ali tko vlada novcem?  

Gradovi i planetarne granice

Bilo kako bilo, bogati i siromašni narodi moraju tražiti  putove za olakšanje života u  gradovima. Traže se teorije, koncepti i razumna provedba planova prema ekološkim načelima života u gradovima. To nije lako za današnje gradove koji se guše u prometu i smeću. Urbanisti su skovali novi pojam resiletni gradovi.[iii] Gradovi se odupiru i mijenjaju u  fleksibilnim socijalnim i ekološkim granicama gdje ne samo urbanisti nego i stanovnici moraju stalno učiti nova pravila građenja i života. U navedenoj knjizi navode se primjeri o promjenama mnogih gradova kroz adaptacije, transformacije i ublažavanje mnogih procesa svakodnevnog života. I u Zagrebu je moguće mnogo toga učiniti aktivnim sudjelovanjem u mjesnim odborima. Prijateljinženjer Tvrdeić poslao mi je  tekst i skicu s prijedlogom da se u Zagrebu pospješi promet kružnim željezničkim tokom tako da se izgradi samo jedan kratki krak željezničke pruge od Jankomira do Blata te  stajališta  na cijelom toku pruge.

Znanstvenici su opažanjima i mjerenjem ustvrdili mnoge životne pojave u gradovima kao i na cijelom planetu. Nadalje, to ih je navelo da tvrde kako smo ušli u novu geološku eru -antropocen (Age of Man) koja traje 200 godina u kojoj čovječanstvo utječe na Zemlju slično velikim prirodnim silama. Za ekološke poticaje i djelovanje svakog od nas dobro dolaze (link) predavanja nobelovca Al Gorea i Alexa Steffena koja se vrte na TED-u s hrvatskom titlovima i od kojih se mogu kopirati transkripti. 

Kako prilagoditi i popraviti negativne pojave u gradovima to je tema koju pokušavaju  UN samiti približiti svakom Zemljinom stanovniku preko jednostavnih i razumljivih koncepata i agenda. Kroz posljednjih pedesetak godina ljudima se stalno šalju poruke kako Zemlja  ima ograničene životne resurse koji leže u određenim mjerljivim granicama. Pogledajmo samo ekološka stopala nekih država. Kad bi cijeli svijet živio slično Amerikancima trebalo bi nam pet planeta. Govorilo se i pisalo o prekomjernom stvaranju smeća koje će nas zasuti, o otapanju leda, o klimatskim promjenama, o smanjenju bioraznolikosti. Sjetimo se uzrečice djeluj lokalno misli globalno. Neke poslovice ili mudrosti naših predaka također su dobri koncepti za pokretanje aktivnosti u svrhu poboljšanja života. Primjerice,koncept borbe protiv konzumerizma može se lako objasniti izjavom: Ne kupujte ono što vam ne treba, jer ćete morati prodavati ono što vam treba.

Značajniji pokušaj aktiviranja javnog mijenja je aktualna studija o devet planetarnih granica

koje pružaju znanstvene smjernice za poboljšanje upravljanja životom na planetu. Koncept planetarnih granica je prvi put predstavila 2009. godine skupina 28 uglednih međunarodnih znanstvenika. U 2015. je predstavljena ažurirana verzija. Tvrdi se, ako čovječanstvo ostane unutar tih devet granica možemo nastaviti razvijanje i napredovanje za generacije koje dolaze. Ta studija je upozorenje kako smo probili četiri od devet planetarnih granica koje su  rezultat pritisaka na okoliš od ljudskih (antropogenih) aktivnosti: klimatske promjene, gubitak biosfernog integriteta, promijenjeni bio-geo-kemijski ciklusi dušika i fosfora. Poznati su neki parametri onečišćenja okoliša kao i dopuštene granice kao što je to koncentracija CO₂, ali nisu definirane granice kemijskog onečišćenja zraka tla i vode. Postoje samo mjere za određivanje  utjecaja (onečišćenje, zagađenje) na okoliš, ali ne i dopuštene granice. 

Što treba činiti svatko od nas? Nasumce sam nabrojiostotinjak radnji i procesa koje svatko može provesti ne samo u gradu kako bi olakšao Zemlji da lakše diše. Okoliš je okruženje u kojem grad djeluje uključujući zrak, vodu, tlo, prirodne izvore, floru faunu, ljude i njhove međusobne odnose. Grad ima utjecaj na okoliš svakom negativnom ili pozitivnom promjenom stanja. Arhitekti, inženjeri  i investitori moraju zajednički rješiti problem stanovanja u gradovima i kod toga moraju imati na stalno na pameti kako cijena  energije za grijanje iznosi oko 80 €/MWh, električne energije 300 €/MWh. energija za hlađenje 120 €/MWh i pitke vode 4,5 €/m3 Eko gradove ne možemo postići ako  želim ljeti i zimi imati temperaturu u zgradama +20 Celziusevih stupnjeva.

[i] Margrit Kennedy: Öko-Stadt Band 1 Band 2: Fisher Taschenbuch Verlag 1986. Frankfurt/M

[ii] Riječ proces je definirana u ISO 9000: 2000 kao skup međusobno povezanih aktivnosti koje ulaze transformiraju u izlaze. Ulazi u proces obično su izlazi iz drugih procesa.

[iii] Harald Kegler: Resilienz, strategien &Perspektiven, für die wiederstandsfähige und lernende Stadt, Bau verlag 2014. Berlin