Kako smo nekad gradili
kanalizaciju
Priznajmo
kako nas vodovod i kanalizacija podsjećaju na krvotok i urinarni trakt u našem
tijelu. Sve je u redu dok ti sustavi funkcioniraju ispravno, no kad se krvne žile, vodovodne ili kanalizacijske
cijevi začepe onda je velika strka. Dođe li do krvarenja čovjek mora zatražiti
liječničku pomoć, a procuri li vodovodna ili kanalizacijska cijev mora pozvati
majstora. Postoji analogija anatomije različitih kućnih instalacija i anatomije
ljudskog tijela. (slika kopirana iz DIY Enciklopedia, Stuttman Co. 1975 .NY)
U
godinama sam kad zbog takvih bolesti i kvarova treba tražiti brzu pomoć liječnika
ili vodoinstalatera. Godine 1967. počeo sam graditi kuću onako kako se to
radilo u to vrijeme nestašice novca, materijala, znanja i vještih majstora. Gradilo se korak-po-korak,
a useljavalo se čim je kuća bila pod krovom s osnovnim funkcijama koje mora
imati neka stambena zgrada kao što su električne, vodovodne i kanalizacijske
instalacije. Zapravo, mogu reći da sam kuću završio nakon pedeset godina lani u
jesen kad sam betonski pod u podrumu premazao akrilnim premazom.
Kanalizacijska mreža
Tada nismo
tražili savjete arhitekata i profesionalnih graditelja koji pri projektiranju i
građenju moraju riješiti brojne zadatke. Danas se gradnji pristupa potpuno
drukčije, postoje arhitektonski projekti na temelju kojih se dobiva kredit i
zgrada može biti gotova za šest mjeseci, a onda je otplaćuješ cijeli život. EU norme propisuju kako je
zgrada jedinstven proizvod koji mora ispunjavati sljedeće zahtjeve: 1. mehanička otpornost i stabilnost,
2. sigurnost u slučaju požara, 3. higijena, zdravlje i okoliš, 4. sigurnost i
pristupačnost tijekom uporabe, 5. zaštita od buke, 6. gospodarenje energijom i
očuvanje topline, 7. održiva uporaba prirodnih izvora.
Među određenim EU zahtjevima koje graditelji moraju ispuniti su higijena, zdravlje i okoliš te sigurnost i pristupačnost s kojima sam se suočio na dramatičan način - kad je supruga došla u podrum otkrila je kako se iz vodolovnog grla po podu razlijeva neka smrdljiva voda. Bez velike mudrosti ubrzo smo postavili dijagnozu da se začepila kanalizacija. Pozvali smo majstora koji je odmah zaključio kako je do začepljenja došlo između spoja vertikalne i horizontale kanalizacijske cijevi. Da ne duljim priču za dva dana stigao je bager koji je iskopao staru betonsku kanalizacijsku mrežu u vrtu i ugradili smo nove polimerne cijevi s revizijskim oknom - čega nije bilo u staroj kanalizaciji - za moguće intervencije i čišćenje.
Među određenim EU zahtjevima koje graditelji moraju ispuniti su higijena, zdravlje i okoliš te sigurnost i pristupačnost s kojima sam se suočio na dramatičan način - kad je supruga došla u podrum otkrila je kako se iz vodolovnog grla po podu razlijeva neka smrdljiva voda. Bez velike mudrosti ubrzo smo postavili dijagnozu da se začepila kanalizacija. Pozvali smo majstora koji je odmah zaključio kako je do začepljenja došlo između spoja vertikalne i horizontale kanalizacijske cijevi. Da ne duljim priču za dva dana stigao je bager koji je iskopao staru betonsku kanalizacijsku mrežu u vrtu i ugradili smo nove polimerne cijevi s revizijskim oknom - čega nije bilo u staroj kanalizaciji - za moguće intervencije i čišćenje.
Iskapanje kanalizacijskih cijevi, vidi se talog u cijevi.
Druga pogreška
kod stare kanalizacije bio je preveliki promjer cijevi u vrtu od 150 mm u koju
je bila utisnuta gusnata cijev promjera 100 mm. U betonskom cjevovodu s
relativno velikim padom od osam do devet posto godinama se sakupljao talog koji
voda nije mogla otplaviti u septičku jamu. No kada sam pročitao definiciju
kanalizacijskih mreža onda sam otkrio još jednu manjkavost. Kanalizacijska
mreža sustav (i /ili podsustav) cijevnih vodova i građevinskih objekata posebne
namjene kao što su revizijska ili ulazna
okna, okna za prekid pada, spremnici
za oborinsku vodu i crpke. Kao posebne vrste kanalizacijskih mreža izvode se
tlačne i vakumske kanalizacija. Uzmimo
kako je i nedostak okna za prekid pada i kanalizacijskom vodu također bila
treća manjkavost.
Tu sam
kanalizaciju sagradio 1972. godine i izdržala je zapravo 45 godina. Kakve veze
ima ova moja priča s održivošću. Mnogo toga, od 1975. godine bio sam vanjski
suradnik časopisa Sam svoj majstor koji je imao brojnu čitalačku publiku. Čitatelji
su putem pisama tražili razne savjete - kako uraditi ovo, kako popraviti ono i
kako poboljšati uvjete stanovanja.
Urednik me zamolio da pripremim jedan članak o kanalizaciji koji možete vidjeti
u linku, ali je publiciran tek nakon deset godina 1983. kada sam već bio pametniji graditelj.
Na slici kopije članka se točno vidi kako i gdje treba ugraditi revizijsko okno kroz koje se može kontrolirati stanje u kanalizaciji i čistiti
cjevovod. U literaturi o održavanju zgrada pronašao sam podatak o učestalosti[i]
popravaka kod zgrada - tijekom 80 godina treba dvaput popravljati betonske
kanalizacijske cijevi, a jedanput cijevi od glazirane keramike. Iskustvena
norma za održanje kanalizacije u eksploataciji je u mojem slučaju bila OK.
Kod
kanalizacijske instalacije može se promatrati i sedmi zahtjev - održiva uporaba prirodnih izvora kroz
potrošnju primarne energije za proizvodnju kanalizacijskih cijevi. Podaci o
potrošnji primarne energije za proizvodnju
cijevi duljine jednog metra i promjera
600 mm izgledaju ovako: željezni lijev 1500, plastika - PVC 1000, kamenština 750, armirana betonska 500 te obična betonska 300
kWh. Iz toga slijedi kako nisam pogriješio glede potrošnje energije što sam u vrt
stavio betonske cijevi samo to nisam znao dobro izvesti.
Problematika otpadnih voda
Problematika
izgradnje i održavanja kanalizacije vezana je uz potrošnju vode i to je danas u
zaštiti okoliša gorući problem. Upravo je izašao sveučilišni udžbenik[ii]
u kojemu se objašnjava odvodnja
procesnih, oborinskih i sanitarnih voda. Zbog neznanja i lošeg vođenja
gospodarstva sva otpadna voda desetljećima završava u kanalima iz kojih utječe u
rijeke i mora. Ako se instaliraju uređaji za pročišćavanje onda na kraju ostaje
mulj koji treba ili spaliti i dobro spremiti, a ne ga koristiti za gnojenje. Primjena
mulja kao gnojiva dala je negativno iskustvo, naprimjer na oklasku kukuruza
nije bilo zrnja.
U mnogim
radnim procesima primjenjuju se tvari opasne i štetne za ljude i okoliš pa
valja pametno postupati s vodom u kojoj su otopljeni štetni sastojci.
Više o potrošnji vode ( vodeni otisak)
može naći na stranici: Vodeni otisak - slično kao ekološki
otisak - je multidimenzionalni pokazatelj potrošnje vode, na određenim mjestima
i u vremenu, ali i različitih načina njene uporabe (evaporacija, kišnica,
površinske ili podzemne vode, onečišćenja...) Vodeni otisak pojedinca i zajednice
definira se kao ukupni volumen pitke vode
koja služi za proizvodnju dobara i usluga po pojedincu ili u zajednici. Vodeni
otisak pokazuje ljudsko prisvajanje svjetskih ograničenih slatkovodnih resursa
i daje osnovu za procjenu utjecaja proizvoda i usluga na slatkovodnim sustavima
i formuliranje strategije za smanjenje tih utjecaja.
Godišnje
na Zemlju padne iznose 110.000 km3 oborina od čega većina ispari ili
se zadrži u biljkama dok 40.000 km3 otječe rijekama u jezera i mora.
Europljanin godišnje potroši prosječno za
svoje proizvodne procese 453 m3 vode dok na vodovod otpada po stanovniku 99 m3 što na
kraju završi kao otpadna i kanalizacijska voda. Znanstvenici razlikuju takozvanu
plavu vodu koje je količinski manje od
padalina, a uskladištena je u tlu ili
isparuje, zatim zelenu vodu za
poljoprivredu potrebnu za rast biljaka i sivu
vodu koja je onečišćena potrošnjom u različitim procesima proizvodnje
ljudskih dobara i usluga.
Svaki
pojedinac i organizacija moraju kroz razumni postupak smanjivati svoj vodeni
otisak u pogledu sive vode, što dalje znači i manje onečišćenje ili prljanje
pitke vode.
Za sve ove
postupke valja primijeniti specifikacije
koje postoje u svjetskim normama i direktivama
i postići društveni konsenzus oko
primjene u lokalnim uvjetima.
Nema komentara:
Objavi komentar