Mariologija

K suncu prosi vsaka roža,
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka…

Početak marijanske,  popevke Dragutina Domjanića 

1.Svjetovna i crkvena vlast u Hrvatskoj 

Svjetovna i crkvena vlast u Hrvatskoj se ujedinjuju 5. kolovoza proslavom državnog praznika Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, te 15. kolovoza proslavom blagdana Velike Gospe. Oba se događaja slave kao državni praznici, koji zapravo mogu biti silnice ujedinjenja ljudi u svekolikom korisnom djelovanju. Korisno djelovanje naročito je potrebno u gospodarstvu zbog održivog razvoja, kružnog gospodarstva te zaštite okoliša od onečišćenja. Nedostatak  komunikacije  među  ljudima stvara  mnoge nedaće u svakom društvu tako i našem.

No, u Hrvatskoj postoje i drugi lokalni vjerski događaji, koji se slave stoljećima i koji su na popisu UNESCO-ve nematerijalne baštine. To je Festa sv. Vlaha u Dubrovniku, koja se održava već 1043 godine, dok mještani otoka Hvara uoči Uskrsa već od 1510. godine njeguju pobožnost Za križem.

Samoborci već oko 300 godina organizirano hodočaste na Mariju Bistricu, gdje u narodnim nošnjama sudjeluju u prošeciji. Narodna nošnjaje simbol održivosti odijevanja Ta se prošecija ponavlja 5. kolovoza u Samoboru, što je tradicija koja traje od 1749. godine, zapisano je u Noršićevoj Povijesti župe sv. Anastazije[i]. 

               Prošecija u narodnim nošnjama značajka je grada  Samobora u  štovanju Majke Božje                                                      od 1749.g. Foto;  Radovan Librić

U Samoboru se ljude koji hodočaste na Mariju Bistricu zove „romarima“. Danas je popularna ova Domjanićeva kajkavska pjesma posvećena Mariji, koju on naziva romarska.

Samoborci su, naime, držali, da je nekoć kip Majke Božje bio u Bistri (gdje je sada župna crkva svetog Nikole), a kasnije da je čudotvorni kip Majke Božje nestao iz Bistre čudnovatim načinom, i da si je Majka Božja odabrala Bistricu kao mjesto gdje da je narod časti i štuje. Zato i danas gotovo nijedan Samoborac neće reći da ide na Bistricu, već na Bistru, tako to piše veliki kroničar Milan Lang

.

2. Štovanje Marije  Majke Božje

Mariju, Majku Božju, štuju u mnogim krajevima Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod različitim imenima – GOSPA SINJSKA, MAJKA BOŽJA BISTRIČKA, GOSPA TRSATSKA, GOSPA OD UTOČIŠTA IZ ALJMAŠA, KRALJICA MIRA MEĐUGORJE… koje je postalo omiljeno marijansko svetište hodočasnika iz cijelog svijeta, a pod patronatom Sv. Oca.

Kad već slavimo Veliku Gospu kao crkveni blagdan i državni praznik, upoznajmo se s nekim dogmama i podacima iz marijansko-mariološke kronologije[ii].

3. Marija kao majka Božja jako je vezena uz najstarije događaje upisane u hrvatskoj povijesti.

Tri marijanske dogme: 1. Marija je Bogorodica, 2. Marija je bez istočnoga grijeha začeta, 3. Marija je tijelom i dušom na nebo uznesena, što se slavi 15. kolovoza kao Velika Gospa.

Marijina majka Ana i otac Joakim su iz Jeruzalema. Nije poznat njezin datum rođenja. U Bibliji se Marija kao Isusova majka spominje 19 puta. Rođenje Marije slavi se kao Mala Gospa 8 rujna.

431. g. na trećem ekumenskom crkvenom saboru u Efezu proglašena je Marija Bogorodicom

975. g. hrvatska kraljica Jelena Dobra sagradila je crkvu sv. Marije u Solinu

1078. g. hrvatski kralj Zvonimir podigao je u Biskupiji kod Knina baziliku sv. Marije. Lik Bogorodice uklesan u kamenu pronađen je u ruševinama bazilike u Biskupiji, a nazvan je Pralik Gospe Velikog hrvatskog zavjeta. Za slavlje Branimirove godine 979. – 1979. taj je lik izliven u zlatu i srebru koje je blagoslovio papa Ivan Pavao II.

1288. g. spominje se Crkva Majke Božje u pavlinskom samostanu u Remetama kraj Zagreba

1291. g. dolazak Nazaretske kućice na frankopanski Trsat

1385. g. prvi spomen crkve Blažene Djevice Marije u Olovu

1571. g. pobjeda kršćanske vojske nad premoćnom turskom flotom kod Lepanta. Pobjeda je pripisana moljenju Gospine krunice. Kao zahvalni spomen na dan 7. listopada slavi se blagdan Blažene Djevice Marije od krunice. Podsjetimo se kako su mnogi branitelji u Domovinskom ratu nosili krunicu oko vrata

1630. g. podignuta crkva Gospe od Škrpjela na otočiću kraj Perasta

1641. g. nađen trag svetišta Majke Božje od Krasna kraj Senja

1669. g. hodočasnik franjevac Joakim Balagović donosi kip Majke Božje iz Jeruzalema na Trški Vrh. Od tada se štuje Marija kao početak boljeg svijeta

1684. g. pronalazak Gospina kipa i obnova štovanja Majke Božje Bistričke. Mjesto Marija Bistrica postaje marijansko nacionalno svetište

1715. g. počinje Gospino štovanje u Sinju pod imenom Gospa Sinjska. To je štovanje poznato kod našeg naroda i šire po konjičkim turniru „Sinjska alka“ koji se organizira u čast Gospe

1731. g. nastaje svetište Gospe od Kamenitih vrata u Zagrebu

1976. g. biskupi su izdali poslanicu Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata i zamolili vjernike da slave ovaj jubilej koji je završio Nacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici 1984. g.

4.Identitet

Za identitet se mali narodi trebaju boriti svim sredstvima. Svaki je narod smješten u nekom prostoru ove Zemlje, koji obično nazivamo blagoslovljeno tlo. Taj prostor valja čuvati i veličati te prenositi njegov značaj za život na mlađe naraštaje. To se lako postiže kada crkvena i svjetovna vlast zajedno slave i kršćanske blagdane i državne praznike.

---

[i] Vjekoslav Noršić, Povijest župe sv. Anastazije, Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Zagreb, 2005., str. 178

[ii] Gracijan Biršić, Marija – početak boljeg svijeta, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2009., str. 303