Na dan
izbora za EU parlament sjedim na kavi s prijateljem i na rastanku mu kažem:
„Hajdmo sad na izbore!“ Odgovorio je: „Ne idem na izbore za naše EU
predstavnike, jer će oni imati deset puta veće plaće nego što je moja mirovina.“
Nisam mu ništa odgovorio, ali su mi mnoge misli došle na pamet, pokušat ću ih
sada iznijeti. Prvo, mnoge direktive, preporuke EU, morat ćemo provoditi nakon što
smo 2013. pristupili EU. Drugo, pogledajmo što je to zapravo EU.
Pravno
gledano, EU se deklarira i temelji na nedjeljivim,
univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i
solidarnosti na načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svojeg djelovanja uspostavom
građanstva Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde. Zato
izbori za EU parlement jesu izbori koji predstavljaju
građane, a ne vlade ili stranke Europe. To znači da možeš tužiti svoju
i druge države tj. tražiti svoju pravicu.
Ugovor po kojem funkcionira EU je Lisabonski
ugovor koji ima 418 stranica (PDF), no postoji i u skraćenom obliku na 20
stranica pod nazivom „Vaš vodič kroz EU“ koji se može lagano pročitati i
razumjeti. Lisabonski
ugovor potpisalo je 13. prosinca 2007. svih 27 država članica Europske unije. Više vidi na ovom linku: https://razvoj.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/Publikacije/ostale%20publikacije/Va_vodi_kroz_Lisabonski_ugovor.pdf.
1.
Podijeljena
nadležnost između Unije i država članica primjenjuje se na sljedeća glavna
područja: (a) unutarnje
tržište; (b) socijalnu politiku za aspekte utvrđene ovim Ugovorom; (c)
ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju; (d) poljoprivredu i ribarstvo, osim
očuvanja morskih bioloških resursa; (e) zaštitu
okoliša; (f) zaštitu potrošača; (g) promet; (h) transeuropske mreže;
(i) energetiku; (j) područje
slobode, sigurnosti i pravde; (k) zajedničku problematiku sigurnosti u
pitanjima javnog zdravlja, za aspekte utvrđene ovim Ugovorom. U područjima
istraživanja, tehnološkog razvoja i svemira Unija je nadležna za provođenje
aktivnosti. Valja isticati i promicati vrijednosti Europske unije diljem
svijeta i pridonositi miru, sigurnosti, održivom
razvoju planeta Zemlje, solidarnosti i poštovanju među narodima,
slobodnoj i pravednoj trgovini i iskorjenjivanju siromaštva;
2.
Lisabonski
ugovor olakšava procedure donošenja odluka Europske unije. U Vijeću ministara
umjesto jednoglasnih odluka dodaje se glasovanje kvalificiranom većinom
glasova. Time će djelovanje postati brže i učinkovitije.
Što je
to što EU drži skupa i što je to za što se treba boriti? Očito je da se moraju
znati neke temeljne pojedinosti iz pravne i političke povijesti kako RH tako i
EU.
1. Hrvatska temelji
Kada se
pogledaju Hrvatske pravice kroz stoljeća, onda se moraju izdvojiti neki
događaji zadnjih tisuću godina[i]
koji su važni za određivanje identiteta hrvatskog naroda i hrvatske države. Oko
925. godine papa Ivan X. naziva Tomislava kraljem. Zatim 1075. godine Zvonimir
postaje prvi okrunjeni kralj Hrvatske i Dalmacije. Oko 1094. godine osnovana je
Zagrebačka biskupija, 1100. nastaje najstariji kameni glagoljski spomenik
Baščanska ploča. Nakon 1102. Hrvatsko kraljevstvo povezano je personalnom unijom
s Ugarskom pod nazivom Pacta conventa. Poslije bitke s Turcima kod Mohača 1526.,
u kojoj je poginuo kralj Ludovik II., staleži i redovi ugarski i hrvatski
izabraše za svog kralja 1. siječnja 1527. ujutro natašće Ferdinanda Habsburga
koji je vrijedio do 1918. g. Hrvatski sabor je 1918. raskinuo državno-pravne
odnose s Austro-ugarskom monarhijom. Nakon 1. svjetskog rata potpisana je 1918.
g. tzv. Ženevska deklaracija između kraljevine Srbije i predstavnika Narodnog
vijeća u Zagrebu i predstavnika Jugoslavenskog odbora u Londonu za stvaranje državne
zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca. U Kraljevini Jugoslaviji 1939. g. potpisan
je sporazum Cvetković-Maček o Banovini Hrvatskoj koji je ostao samo na papiru.
U
uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju 2. svjetskoga rata, izraženoj
nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog
antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu
Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke
Republike Hrvatske (1963., 1974.) formirane su granice međunarodno priznate
današnje države RH. Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava
i promjene međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim
demokratskim izborima (1990. g.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju
tisućugodišnju državnu samobitnost.
U novom
Ustavu Republike Hrvatske (1990.) ustanovljeno je da je temelj suvremene RH pobjeda
hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i
oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. –
1995.), u kojem je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za
uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i
demokratske države.
2. Temelji Europe i EU
„Europa“
je ime žene u grčkoj mitologiji, koju je oteo Zeus. U Grčkoj se taj pojam prvi
put spominje u 6. stoljeću pr. Kr. Čini se da su u početku tako zvali
kontinentalni dio Grčke sjeverno od Korintskog zaljeva, a zatim i sve zemlje
sjeverno od Sredozemnog mora.
Povijesno-kulturni
identitet Europe Sacrum Imperium je vrijeme vladavine Karla Velikog oko 747. – 814.
Nama odan papa sv. Ivan Pavao II. nastojao je 2004. g. da kršćanski temelji
budu ugrađeni u Ustav Europe. To se nije dogodilo i on je ljutito primijetio
„Ne režu se korijeni iz kojih se rađa i iz koji je izrasla kultura i civilni
napredak našeg doba.“ Na dva
referenduma taj ustav nije prošao. Zato je institucionalno funkcioniranje EU provedeno
po Lisabonskom ugovoru koji ima 411 stranica (https://hrcak.srce.hr/file/78299) i
koji je potpisan 2007. godine, dok je skraćena verzija objavljena pod nazivom „Vaš vodič kroz Lisabonski ugovor“
Mnogo ratova između europskih careva, kraljeva,
knezova, grofova i država vodilo se na kontinentu Europe tokom povijesti, kako
nekada tako i danas. Što to drži
EU skupa, gledajući mnoge rasprave oko njezinog jedinstva?
3. Nastanak Europske unije
Europa
je vrlo gusto naseljen kontinent sa srednjom gustoćom naseljenosti od 69
stan./km².
Europska
unija danas ima 27 država članica. Prostire se na 4 233 255,3 km², a ima oko
447 milijuna stanovnika. EU
ima 24 službena jezika. Očekivana duljina života
građana je 79 godina.
Nakon 2.
svjetskog rata Amerikanci su zaraćenim državama Europe predložili da se udruže u proizvodnji čelika i ugljena. Na taj način spriječit će se ponovno besmisleni
ratovi, koji su u Europi tako često nastajali. Čovjeku treba godišnje 130 kg kisika i 234 kg čelika, što znači da su to dva
najvažnija elementa koja mu trebaju za današnji način života. Ukupna svjetska
proizvodnja čelika u 2007. godini iznosila je 1.344,3 milijuna tona.
Schumanovu
deklaraciju predstavio je francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9.
svibnja 1950. Tom deklaracijom predlaže se stvaranje Europske zajednice za
ugljen i čelik čije bi članice udružile proizvodnju ugljena i čelika. Europska
zajednica za ugljen i čelik EEZ bila je prva u nizu nadnacionalnih europskih
institucija iz kojih je nastala današnja Europska unija. Države osnivačice bile
su Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg.
Moj pogled
na identitet EU izgleda ovako: Kada se kirurg mora odlučiti na operaciju
slomljene šake, predstoji mu vrlo mnogo složenih postupaka kako bi natrag objedinio
kosti, krvne žile, živce, mišiće i kožu, a za što je potrebno i više
operativnih zahvata. Slično, secira li se EU, onda se moraju vidjeti sve
poveznice – od sastava sirovina visokih peći do velikog broja raznih spojnica,
pruge, ceste, električni vodovi, telefonski kablovi, satelitske veze… Budući da
sam se cijelog radnog vijeka bavio recepturama različitih proizvoda, navest ću sastav
u proizvodnji željeza u visokim pećima. Za 1 tonu sirovog željeza potrebno je
1700 kg sintera (termički obrađena rudača), sirove rude 62 kg, vapnenca 38 kg,
koksa 486 kg, mazuta 45 kg, zraka 1195 kg. Te su se sirovine bez carina
prevozile za čeličane u Luksemburgu: ugljen iz Njemačke, rudača iz Francuske,
kamen vapnenac iz Belgije, mazut iz Nizozemske. Danas je situacija slična:
tisuće proizvoda s milijunima sirovina povezuje vidljivim poveznicama narode,
gospodarstva i države. To su nedjeljive transeuropske
mreže veze.
Mnoge
smjernice EU i zakone RH valja priznati i poštivati ako se želi održivo živjeti!
