Nogomet na gmajni

1.Prvenstvo Europe u nogometu 

Imamo ludnicu od nogometa u Europi. Svi smo uz televizore i nogomet izgleda kao životno pitanje, a ne sporedna stvar. Predsjednik Gruzije daje svakom igraču milijun dolara zato što su prošli u osminu finala. To je san mnogih mladih nogometaša.

2. Glavonogomet

Vraćam se u svoje djetinjstvo, u vrijeme kada smo čuvali krave na gmajni (pašnjaku) i igrali pretežno glavonogomet. Iako smo imali još mnogo drugih igara kojima smo kratili vrijeme na paši kao što su „špekulanje“, „svinkanje“, „lovača“, „tata i žandara“, „škole“…, glavonogomet nam je bio najdraži. To je tip nogometa gdje se dva ili četiri igrača postave između dviju stativa te se lopta puca glavom, a uzvraća se ili nogom ili glavom. Kada se uzvraća glavom onda je to penal.

Naša gmajna na kojoj smo igrali glavonogomet bila je uzeta seljacima zbog tadašnje politike osnivanja zemljoradničkih zadruga u svibnju 1949. g. Bio je to model poljoprivrede kolhoza kopiran iz Rusije, a koji je napušten 1953. godine kada smo gmajnu ponovno dobili natrag.

U našoj igri i mašti mi smo oponašali državna prvenstva u nogometu gdje su glavni klubovi bili Hajduk i Dinamo te Crvena Zvezda i Partizan iz Srbije. Mi, pastiri, Štefek i Francek – Kukulek, igrali smo glavonogomet, s time da smo se s vremenom modernizirali, jer se Štefek proglašavao Bajdom (Bernardom Vukasom), budući da je navijao za Hajduk. Naš Bajdo je tražio da ja budem „radio reporter“ i da prenosim utakmice, i one iz Beograda i iz Splita. Tražio je također od mene da prijenos iz Beograda bude na srpskom jeziku, tako da sam znao reći kako se lopta degažira, a ne ispucava, kao što bi se to reklo u prijenosu iz Splita.

 Turnir 1963 u Otoku: Penić Juraj, Radek Ervin, Celizić Francek -Kukulek, Juraj Celizić, Mijo Kovačić, Josip Penić

Lopte su bile male, od gume, a mi pastiri poslije smo nabavili pravu loptu od kože, s dušicom ili šlaufom. Tamo gdje smo igrali, obično smo uništili travu, pa su nam igru na travi roditelji branili. Trava je bila važna za krave. Htjeli su nam uzeti tu loptu, prekinuli bi igru i pobjegli s njom, jer je bila neprocjenjivo bogatstvo. Ali jednom zgodom, Franjo Beribak, koji je bio star otprilike kao što sam sada ja star, uzeo nam je ipak loptu i kosturicom ju je razrezao tako da se više nije mogla pokrpati. Bila je to katastrofa za nas. Tog čovjeka, koji je bio djed mojeg prijatelja Jure, s kojim sam išao u školu, prestao sam pozdravljati, iako su nas učili kako moramo sve ljude pozdravljati.

3.Turniri

Prolazilo je vrijeme u igranju po različitim turnirima po okolnim selima i 1964. g. osnovan je nogometni klub NK Klokočevec. Klub ima svoju spomenicu 1964. – 1999. u kojoj su navedeni svi dionici i nogometaši te rezultati s natjecanja u lokalnim ligama. Taj klub kasnije je na terenu naše nekadašnje gmajne dobio svoje igralište nazvano „Stjepan Celizić – Bajdo“. Danas je to igralište HNK „Kobre“, nastalog 2023. g. spajanjem breganskog nogometnog kluba NK Bregana i onog domaćeg – NK Klokočevec.

  Štefek Celizić-Bajdo kojeg se rado  sjećamo

Ostaje mi da „znanstveno“ utvrdim jesam li kao dijete bio u pravu što nisam pozdravljao djeda mojeg prijatelja Franju Beribaka, jer nam je uništio loptu zbog trave koju smo „zatancali“ tj. uništili.

4.Održivost

Na ovom sam blogu više puta isticao značaj održive proizvodnje hrane.

 Što je to održivost – sposobnost biološkog sustava da ostane raznolik i produktivan (npr. trava!) tijekom vremena. Priroda i okoliš kao prirodni kapital ne mogu se nadomjestiti kapitalom kao što je novac. Da bi se to moglo postići, valja se upoznati s „globalnim hektarom“ (jedinca gha) i indeksom „ekološki otisak“ kojeg često nazivamo i „otisak stopala“, a kojim se označava obradiva površina u gha/st (globalni hektar po stanovniku) te proizvodnost zemljišta i vodnih sustava bilo gdje na Zemlji potrebnih za proizvodnju životnih resursa (hrane, odjeće, pribora, zgrada, rasvjete, klimatizacije i dr.). Na toj površini valja sakupiti i obraditi otpad od proizvodnje dobara za stanovništvo s određenim životnim standardom i civilizacijskim navikama. Problem otpada i smeča akutan i prisutan je svugdje.

Danas možemo „prebrojiti“ odnosno izračunati sve atome i molekule okoliša, pa tako možemo preračunati naše potrebe u kg hrane – koliko nam treba globalnih hektara (ili četvornih metara) tj. trave koja izraste na toj površini (vidi tablicu). Za kg mlijeka treba 2,3 obradiva tla i 1,2 m2/kg pašnjaka.

Mlijeko,  sir i govedina sve ovisi o travi

                                                                                                                                                                  

Za održivost i ovakve tablice naši roditelji nisu znali, ali su ih osjećali i ravnali su se u svojem gospodarstvu po njima. Oni su znali zakonitost: mlijeka možeš dobiti ne toliko koliko imaš krava, nego koliko imaš trave. Zato je Franjo Beribak bio rezolutan i uništio nam loptu, što znači da je on bio u pravu! Zastat ću mu pred grobom i on će mi oprostiti.

Kome sad pričati ovu priču, kada ljudi traže svoju razonodu u gradovima i selima te troše silno vrijeme i energiju na gledanje EU-nogometa, a da ne računaju koliko troše svoje vrijeme i ostale resurse. Djeca igraju videoigre na mobitelima ili su učlanjena u neki klub gdje treniraju uz trenera!? Reklo bi se  moderno doba je došlo!

.