1.Prvenstvo Europe u nogometu
Imamo ludnicu od nogometa u Europi. Svi smo uz
televizore i nogomet izgleda kao životno pitanje, a ne sporedna stvar.
Predsjednik Gruzije daje svakom igraču milijun dolara zato što su prošli u
osminu finala. To je san mnogih mladih nogometaša.
2. Glavonogomet
Vraćam se u svoje djetinjstvo, u vrijeme kada smo
čuvali krave na gmajni (pašnjaku) i igrali pretežno glavonogomet. Iako smo
imali još mnogo drugih igara kojima smo kratili vrijeme na paši kao što su
„špekulanje“, „svinkanje“, „lovača“, „tata i žandara“, „škole“…, glavonogomet
nam je bio najdraži. To je tip nogometa gdje se dva ili četiri igrača postave
između dviju stativa te se lopta puca glavom, a uzvraća se ili nogom ili
glavom. Kada se uzvraća glavom onda je to penal.
Naša gmajna na kojoj smo igrali glavonogomet bila je
uzeta seljacima zbog tadašnje politike osnivanja zemljoradničkih zadruga u
svibnju 1949. g. Bio je to model poljoprivrede kolhoza kopiran iz Rusije, a
koji je napušten 1953. godine kada smo gmajnu ponovno dobili natrag.
U našoj igri i mašti mi smo oponašali državna
prvenstva u nogometu gdje su glavni klubovi bili Hajduk i Dinamo te Crvena
Zvezda i Partizan iz Srbije. Mi, pastiri, Štefek i Francek – Kukulek, igrali
smo glavonogomet, s time da smo se s vremenom modernizirali, jer se Štefek
proglašavao Bajdom (Bernardom Vukasom), budući da je navijao za Hajduk. Naš Bajdo
je tražio da ja budem „radio reporter“ i da prenosim utakmice, i one iz Beograda
i iz Splita. Tražio je također od mene da prijenos iz Beograda bude na srpskom
jeziku, tako da sam znao reći kako se lopta degažira, a ne ispucava, kao što bi
se to reklo u prijenosu iz Splita.
3.Turniri
Prolazilo je vrijeme u igranju po različitim
turnirima po okolnim selima i 1964. g. osnovan je nogometni klub NK Klokočevec.
Klub ima svoju spomenicu 1964. – 1999. u kojoj su navedeni svi dionici i
nogometaši te rezultati s natjecanja u lokalnim ligama. Taj klub kasnije je na
terenu naše nekadašnje gmajne dobio svoje igralište nazvano „Stjepan Celizić –
Bajdo“. Danas je to igralište HNK „Kobre“, nastalog 2023. g. spajanjem
breganskog nogometnog kluba NK Bregana i onog domaćeg – NK Klokočevec.
Ostaje mi da „znanstveno“ utvrdim jesam li kao
dijete bio u pravu što nisam pozdravljao djeda mojeg prijatelja Franju
Beribaka, jer nam je uništio loptu zbog trave koju smo „zatancali“ tj.
uništili.
4.Održivost
Na ovom sam blogu više puta isticao značaj održive
proizvodnje hrane.
Što je to održivost – sposobnost biološkog sustava da ostane raznolik i produktivan (npr. trava!) tijekom vremena. Priroda i okoliš kao prirodni kapital ne mogu se nadomjestiti kapitalom kao što je novac. Da bi se to moglo postići, valja se upoznati s „globalnim hektarom“ (jedinca gha) i indeksom „ekološki otisak“ kojeg često nazivamo i „otisak stopala“, a kojim se označava obradiva površina u gha/st (globalni hektar po stanovniku) te proizvodnost zemljišta i vodnih sustava bilo gdje na Zemlji potrebnih za proizvodnju životnih resursa (hrane, odjeće, pribora, zgrada, rasvjete, klimatizacije i dr.). Na toj površini valja sakupiti i obraditi otpad od proizvodnje dobara za stanovništvo s određenim životnim standardom i civilizacijskim navikama. Problem otpada i smeča akutan i prisutan je svugdje.
Danas možemo „prebrojiti“ odnosno izračunati sve atome i molekule okoliša, pa tako možemo preračunati naše potrebe u kg hrane – koliko nam treba globalnih hektara (ili četvornih metara) tj. trave koja izraste na toj površini (vidi tablicu). Za kg mlijeka treba 2,3 obradiva tla i 1,2 m2/kg pašnjaka.
Za održivost i ovakve tablice naši roditelji nisu znali, ali su ih osjećali i ravnali su se u svojem gospodarstvu po njima. Oni su znali zakonitost: mlijeka možeš dobiti ne toliko koliko imaš krava, nego koliko imaš trave. Zato je Franjo Beribak bio rezolutan i uništio nam loptu, što znači da je on bio u pravu! Zastat ću mu pred grobom i on će mi oprostiti.
Kome sad pričati ovu priču, kada ljudi traže svoju
razonodu u gradovima i selima te troše silno vrijeme i energiju na
gledanje EU-nogometa, a da ne računaju koliko troše svoje vrijeme i ostale
resurse. Djeca igraju videoigre na mobitelima ili su učlanjena u neki klub gdje
treniraju uz trenera!? Reklo bi se moderno
doba je došlo!
.
Nema komentara:
Objavi komentar