Povrće se mora svaki dan nalaziti na jelovniku ili stolu (napis iz stare kuharica)
1.Uvod Gledamo
poplave i požare i mislimo, mora se nešto učiniti. Što? Slijedimo cilj 7 i 13
iz globalnog održivog razvoja[i] (
vidi link). Ovdje je riječ o
spremanju zimnice, što su činile revnosne domaćice za koje su njihova djeca u
školi rekla da nigdje ne rade! Sve obuhvatno spremanje hrane iz vrta i polja s minimalnim gubicima štedi se energija.
2. Malo povijesti Moja sjećanja na djetinjstvo i tradicionalni način života bila su vezana uz baku Baru, majku Jelenu i strinku Baru, koje su bile brižne u spremanju zimnice od povrća i voća. Bilo je tu kuhanja, sušenja na suncu i peći (tepke kruške i jabuke), spremanja pekmeza od šljiva u čabar i soljenja zelja (kupusa) u kacama (badnji). Budući da smo imali podrum, kupus (prihranci) i korjenasto povrće spremalo se u mulj. Moj pokojni prijatelj Jurica Horvat pričao mi je sljedeću priču. On je 1945. živio u Berlinu, gdje su ljudi, zbog stalnog bombardiranja, živjeli u podrumima. Njegova majka imala je posudu ispunjenu kiselim kupusom. Jednom je došla policijska kontrola i policajac je pitao što je u toj posudi. Majka mu je odgovorila: "Pogledajte!" Uzeo je glavicu kupusa i odmah slasno počeo jesti. U najtežim životnim prilikama kiseli kupus je spas
3. Bilanca u pripravi
zimnice WHO preporuča svaki dan konzumirati oko 400 g povrća. EU za svoje
građane proizvodi 135 kg svježeg povrća godišnje po glavi, što je oko 370 g
dnevno. Povrće i voće čini nezamjenjiv dio kvalitetne i uravnotežene prehrane. Ubrano
na vrhuncu svoje zrelosti, ono nije samo izgledom najatraktivnije već je i udio
blagotvornih nutrijenata maksimalan. U današnje doba možemo tijekom cijele
godine kupiti gotovo sve vrste voća i povrća. No, u robnim kućama mnogo se povrča i voća baca?! Ipak, kupovanje svježeg voća i povrća kada mu
nije sezona odnosno u zimskim 0ko9& nije bez mane: dugotrajna razdoblja
transporta, skladištenja i hladnoće negativno se odražavaju na nutritivne
vrijednosti, a i potrošnja energije i staklenički plinovi se povećavaju. Čitam
podatke iz EUROSTAT-a. Finalna godišnja potrošnja energije u kućanstvu po glavi
stanovnika iznosi u Europi 542 kg nafte (ekvivalentne), dok u RH iznosi 593 kg
(1 kg ekvivalentne nafte = 11,63 kWh).
Kućanstva čine oko četvrtinu finalne potrošnje energije. Kod kuće ljudi
koriste električnu energiju i goriva posebno za grijanje, hlađenje, toplu vodu, rasvjetu i uređaje. Stoga je mjerenje potrošnje energije svakog građanina kod
kuće relevantno za procjenu napretka EU- i RH a prema cilju 7 i 13. U globalu,
europski građanin prosječno stvori 9,31 €, dok HR građanin prosječno stvori
6,76 € po kg potrošene ekvivalentne nafte. Ambalaža kao i procesi konzerviranja
igraju veliku ulogu u štednji energije. Samo jedan detalj, metalne konzerve
trebaju 9,8 kWh dok staklena ambalaža treba 2,09 kWh po kg mase ambalaže. .
Usput valja poštivati i cilj ekološke
učinkovitosti tj. poboljšati utjecaj proizvoda ili usluge na okoliš tijekom
cijelog životnog ciklusa. Prvi zadatak je vidjeti kolika je energetska učinkovitost mnogih kućanskih
poslova, treba imati u vidu i to da hladnjak godišnje troši 400 kWh, dok
ledenica potroši 600 kWh električne struje.
4. Recepture kiseljenja povrća Na internetu i u kuharicama postoji
mnogo postupka stvaranja zimnice i/ili konzerviranja: paprika, rajčica,
krastavaca, mahuna, repe, zelja, tikvica, karfiola i patliđana. Navest ću dvije
najjeftinije metode kiseljenja koje obuhvaćaju najviše važnog povrća.
A. Turšija
Tu na red dolazi utjecaj domaćice u pripremi zimnice, gdje se treba povečati iskoristivosti uroda i smanjiti potrošnju energije. Zeleno povrće bi izgnjililo (primjerice rajčica) u jeseni, jer nije dozorilo, ali u posudi za
turšinju je konzervirano. Postupak:
Nabaviti ili pobrati u vlastitom vrtu te očistiti i oprati
B. Kiselo zelje
(kupus)
Za 50 kg očišćenog zelja potrebno je 1,5 kg soli kao glavni
konzervans u kiseljenju bez kisika (tzv. anaerobni postupak). Zelje se reže u
rezance, a jedan se dio ostavi u glavicama koje će služiti za sarmu. Neke od
tih cijelih glavica kupusa, iz kojih se izvadi kocen (središnji dio), mogu se
napuniti solju. Uz sol, koristi se i papar, dok su naši starci koristili i
jednu dunju i kim, ali i malo kukuruza. Zelje u kaci treba nabiti, zgnječiti,
nekad se to gazilo bosih nogu. Stavljalo se sloj po sloj zelja i posipavalo
solju. Na kraju se zelje u kaci prekriva čistim daskama koje se opterete teškim
čistim kamenom ili kanistrima punjenim vodom. Drugi dan se zalijeva ili
nadolijeva vodom. Nakon 5 tjedana kiseljenje je završeno. Može se kiseliti u
drvenim kacama, plastičnim vrećama i kantama. Postoje specijalne plastične
kante s utorom u koji se stavljaju voda i poklopac , kako bi se sprećio pristup
zraku. Kiseli kupus je kvalitetan i godinu dana te traje do slijedečeg
kiselenja.
5. Zaključak
Domaćica koja ima vremena i vlastiti vrt i podrum, jeftinija
je i ekološki pouzdanija za pripravu zdravije zimnice, kako za društvo tako i
za domaćinstvo. No na mnogim balkonima i podrumima velikih zgrada postoje posude s kiselim kupusom ili
turšijom.
Nema komentara:
Objavi komentar