Karamarko je
rekao: "neki Hrvatsku doživljavaju
kao svoje leno". Išao sam gledati u rječnik pravilno značenje riječi leno. Leno znači::
"u feudalizmu zamišljeni posjed dobiven od vladara na uživanje".
Od državnih dužnosnika do nas umirovljenika,
svi pomalo smatramo svoje dobivene pravice kao LENO. Ali što će ti pravice koje si i pošteno stekao, kada
nema novaca u "blagajni vladara". Naše postindustrijsko društvo
je postalo , povijesno gledano, neprilagođeno novim zahtjevima gospodarenja i možda
je LIJENO. Post-industrijsko
društvo je
koncept u
ekonomiji, koji opisuju kako uslužni sektor proizvodi više bogatstva nego industrija ili proizvodni sektor.
Naime,
ekonomska i ekološka kriza, kojoj je uzrok moralna kriza, prisilit će nas,
polako ili brzo na odricanje stečenog
LENA. Mirovinski izdaci iznose 10,6 %
bruto društvenog proizvoda, a svega 18 % umirovljenika ostvarilo je mirovinu s
punim stažem od 40 godina. U postindustrijskom društvu su potrebna neka nova pravila gospodarenja. Većina radnih mjesta u USA se nalazi u tercijarnom gospodarstvu: usluge ,trgovine
i banke. U RH postoji
velika sličnost , glede vrste (ne) zaposlenosti s bogatim zemljama. Aritmetički gledano mora se povećati broj
radnih mjesta u sekundarnim i
primarnim granama gospodarenja, kako bi se
smanjila nezaposlenost. Lako reći
nimalo lako objasniti i postići.
Volimo gledati gdje se nalaze naši
sportaši na nekoj domaćoj ili međunarodnoj sportskoj ljestvici.
Opterećeni smo nogometom (vidi tisak i TV) i plašimo se kako ćemo proći na EURO 2012. Čitali smo često uz kavu, točne
sportske , ali nevažne egzistencijalne podatke. Gol je pao u 17 ili onaj od Turske u
122 minuti!.
Isto, ako ne i više, treba nas
interesirati, kako smo stajali 2011. na Europskoj
ljestvici izvrsnosti ili koliko smo bili uspješni u inoviranju. : http://ec.europa.eu/enterprise/policies/innovation/files/ius-2011_en.pdf .
Na Europskoj
ljestvici izvrsnosti od 35 europskih
država nalazimo se na 25 mjestu sa zbirnih 0,310 indeksnih bodova. Prvak je Švicarska s 0,833 dok je Turska na
posljednjem mjestu s 0,213 bodova. Ako
se izvještaj od 100 strana temeljitije pogleda, onda se vidi kako smo ostvarili
vrlo malo bodova u intelektualnom vlasništvu 0,085 (patenti, žigovi) dok uopće nismo tako loši kao inovatori s
0,404 bodova. Relativno smo dobri, od
ostalih 25 indikatora, kao što su: obrazovanje , znanstveni rad i ljudski resursi.
Budući sam se bavio 43 godine u industriji s
razvojem proizvoda, rado pratim ovu problematiku i pitam se, kako dijagnosticirati uzroke
naše niske izvrsnosti u Europi.
Radna mjesta
su posljedice nastanaka nekog produkta
ljudskog rada. Produkt rada je proizvod ili usluga. Proizvod nastaje od neke ideje koja se oplođuje raznim fazama inovativnog rada
u dohodak. Proizvodi u svijetu
nastaju u garažama ili u vrtu, te
broj radnih mjesta više raste u malim tvrtkama nego u velikom korporacijama. Kada poduzetnik nekog zaposli, on zna da mora i za njega raditi.
Na slici vam prikazujem lutku iz perušine koju je izradila
umirovljenica Zlata Zorotović . Domaća sirovina, domaći rad i pitajmo se
može li ova lutka biti brend i
prodavana primjerice turistima na kruzerima
koji uplovljavaju u Dubrovnik ? Kako umirovljenike uključiti u
stvaranje brenda?
Tražeći
podatke na Internetu o stvaralaštvu proizvoda, pronalazim crtež gdje je stvaralaštvo
slikovito smješteno u koordinatni sustav.
U tom sustavu su na Y-osi navedeni pojmovi kvaliteta i kvantiteta, dok
su na X- osi smješteni pojmovi učinkovitost
i djelotvornost . Na površini između XY- osi na različitim pravcima nalaze
se misije i vizije stvaralaštva proizvoda. Netko tko teži inovatorstvu mora se "sprijateljiti" s ovim
pojmovima. Da bi ostao na temi bloga (eko-pismenost,održivost,
energija,materija,informacija ,bioraznolikost, proizvod/usluga, okoliš.) uključit ću samo pojam djelotvornosti
kod inovacije lutke .
Perušina je prirodna sirovina koja štiti klip
kukuruza. Kukuruz je bio i bit će kruh
naš svagdanji i stočna hrana. On je i industrijska sirovina. Iz njega se
proizvodi glukoza ,dekstrin, alkohol, kukuruzno ulje, papir, cekeri http://www.youtube.com/watch?v=uimiGRBH-YI
i dakako ova lutka na slici.
U
djelotvornoj proizvodnji sirovina i proizvoda valja
poštivati bioraznolikost u okolišu. Moderna proizvodnja GM usjeva uništava bioraznolikost, koja se može mjeriti.
Sve treba mjeriti! Suvremena poljoprivredna proizvodnja, zbog visokih profita u uzgoju monokultura i primjeni sintetskog herbicida (glifozat) ostavlja mrtvu zemlju iza sebe.
Smanjuje se broj biljaka, broj pčela, leptira,
pauka , puževa, žaba i ptica što već dokazuju mnoge
studije.
Bioraznolikost koja je sad vrlo narušena, može
se postići jedino poštivanjem plodoreda u poljoprivredi. Za uzgoj
tih kultura nije uvijek potreban
traktor, mada ih ionako po našim selima ima previše neiskorištenih.
Na našim njivama i vrtu, uzgajala se pšenica, kukuruz, ječam, raž (hrž) zob, žito, jari i ozimi lan, konoplja, sirak, heljda,
djetelina, repa okruglica, povrtnica, zelje, kelj, bijela i žuta koraba, bečka
repa, cikla, luk, poriluk, luk kozjak, luk črlenec, češnjak, paprika, rajčica, žuto korijenje,
peršin, celer, špinat, salate,
matovilec.
Zbog
primjene pesticida ne mogu se sada saditi i sijati druge plodine uz kukuruz.
Uz kukuruz se ranije na istoj njivi
sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je bilo
moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od
prekomjernog sušenja u ljetnim žegama i bila je kolac za grah.Nema kruha bez motike znali su naši starci reći. Djelotvornost jest okapanje kukuruza čime se isključuju herbicidi i stvaraju nova radna mjesta!
Možemo biti učinkoviti
i proizvesti kukuruza 7-14 t/ha ali smo izgubili bioraznolikost, a time
nismo djelotvorni. Zato uključivanje umirovljenika
kao učitelja starih vještina primjerice
u proizvodnju cekera i lutaka od perušine, može se stvoriti isto novo radno mjesto, dohodak ali i ljubav mladih naraštaja prema primarnoj i sekundarnoj
proizvodnji. Ruke su stvorile čovjeka i
od ruku počinje inventivnost. Lutka od
perušine jest suvenir važan u turizmu, dok cekeri zamjenjuju plastične vrećice protiv kojih se „bori“
ministrica za okoliš. Korištenje plastičnih vrečica godišnje prosječno domačinstvo opterećuje atmosferu s 56 kg ugljičnog dioksida.
Sve navedene aktivnosti povećavaju i inovativnu djelotvornost društva.
Sve navedene aktivnosti povećavaju i inovativnu djelotvornost društva.
U jedanaestoj Božjoj zapovijedi trebalo bi pisati: Pojedinci inovatori stvaraju
inovaciju, a ne povjerenstva.
Upravo se spremam napisati post u svom blogu sljdeće teme: od pocetka razvoja elektronickih racunala, recimo zadnjih 60 zaleci govorimo kako se radi o evoluciji i kako na tom polju nema nista revolucionarno. Relej, cijev, tranzistor, Mooreov zakon...
OdgovoriIzbrišiI evo, sad se dogodi revolucija: Facebook! 900 milijuna ljudi puta x sati = business kakvog svijet do sad nije vidio. Vrh je to piramide koja se zove ucinkovitost i u kojoj nitko nije mislio na djelotvornost, za sto sam prvi put cuo od vas Joza. Hoce li sad drustvene mreze raspaliti iz petnih zila dalje procese ucinkovitosti ili ce svijet krenuti putem djelotvornosti ovog trenutka nitko ne zna. Kao inzenjer proteklih desetljeca, kao i svi inzenjeri na ovom svijetu sebi sam za zadatak stavio ucinkovitost. To je najcesce znacilo s manje ljudi napraviti veci prihod. Ekonomisti su to brze bolje skupili od nas inzenjera i kao bankarski savjetnici korporacija rekli menadzmentu slijedece: otpustite nekoliko desetaka tisuca radnika i gotovinu koju ste tako ostvarili preko noci, recimo 100 milijuna dolara, ulozite u start-up firmu XY koja ima nula $ prihoda i jucer je nastala u garazi, i koju cete odmah ponuditi mirovinskim fondovima za 10 milijardi dolara. Čak je Jack Welch iz GE pristao na te savijete, ali se u zadnji cas iz toga izvukao. Ostali su bili manje srece. Taj ucinkoviti izum za cas se prelio po cijelom svijetu i danas imamo ljude na ulici koji ne znaju sto bi napisali na protestni plakat. Mozda najbolje napisati: tko je ugasio svijetlo.
Energetska industrija vise ne stanuje gdje je, a nova informacijska, tocnije Facebookovska tek je izisla na burzu. Sad je procijep. Nema kupaca u trgovini na ulici, al' nema ih ni u trgovini na internetu. I sad nastaju zrtve procesa kao sto su uvijek postojale. Ovaj put zrtve izgledaju ovako. Irska na primjer: svaki gradjanin koji ne zeli raditi ima pravo na dozivotnu pomoc od 200EUR tjedno i besplatan stan. Muz i zena i punoljetno dijete = 600 EUR-a tjedno i besplatan stan. Kave se uzmu na trafici, i pice, sve vise po ulici prodaju automati koji rade 24 sata bez bolovanja, sindikata, place. Ljudi se druze na Twitteru umjesto u seoskoj birtiji.
Iskreno se nadam da ce pobijediti djelotvornost = smanjenje CO2.
Ljudi koji su danas u svijetu na socijalnoj skrbi, ucit ce svoju djecu sljedece: sinko moj, meni nije to imao tko reci, a ja sad kazem tebi, uci, uci i uci i ne cekaj dugo da otkrijes za sto si, nego od kad se rodis stekni radne navike i razvij dvije komponente: jedna je raditi za hranu i racune, a druga je imati nesto sto volis raditi i u tome budi izvrstan. Velika je vjerojatnost da ces na kraju zivjeti od onoga sto volis.
Evo nekih pitanja na koja bi danas trebalo znati odgovor: https://twitter.com/#!/ivicakartelo
OdgovoriIzbrišiZgodan članak o duvaženog profesora Čatića.http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=C6F8436E-68D5-412C-A877-3063C55415CD
OdgovoriIzbrišimoj odgovor je: Čatić (kojeg osobno poznam) i ja se u mnogim tvrdnjaMA slažemo, ali ne u onoj bitnoj. Ja u mojem blogu navodim kako se zamjenom polietilenskih vrećica sa cekerima ,košarama i rogožarim znakovito smanjuje emisija ugljičnog dioksida u atmosferu. Svako domaćinstvo godišnje zbog POLIETILENSKIH vreĆica emitira 56 kg ugljičnog dioksida. Ja sam koristio engleski izvor podataka. Ne priznajem argument čatićeve usporedbe: "A utjecaj tih 400 vrećica na ugljikov trag CO2 jednak je onome što se preda okolišu kada automobil prijeđe punih 13 kilometara". Naime valja vidjeti dubinu proračuna utjecaja vrečica na okoliš. Jasno mi je, kako je i papir -papirnate vrečice- isto ekološki skupocjena sirovina i proizvod.
Moja osnovna teza u postovima mojeg bloga je: Zemlju valja čuvati, jer su resursi (zrak, voda, drvo, tlo) sve manji i manji, te ne smijemo podržavati tehnosferu koja uništava ekosferu. Zato nije uredu da ljudi troše neke proizvode u izobilju primjerice polietilenske vrećice, jer su lijeni uzeti košaru, logožar, ceker i višestruko tj stalno ih koristiti za nošenje namirnica. Dakle društvo je LIJENO (komotno) i protiv toga se treba boriti.
Nažalost izgleda jedino udaranjem po džepu to ide, jer eko-svijest se edukacijom baš ne uzdiže vrlo brzo. A Sada se moraju uključiti psiholozi i ekolozi i stvarati obrasce POTROŠNJE gdje NE VRIJEDI formula "američkih kauboja" VIŠE, VIŠE, VIŠE nego mudrosti naših djedova MANJE , MANJE , MANJE. Stvarno su moji djedovi i očevi govorili kako valja misliti na djecu kada se troši. Mi nismo napredni u potrošnji a oni su bili nazadni! To se zove promjena paradigme.