Revolucija i okoliš

Ne prodaj sine zemlju

Naročito ne strancu

Kad ne budeš zemlje ima

U debelom bit ćeš lancu

 (seljak iz Drniša čije ime sam zagubio)

Danas struji velika promidžba kroz sve medije: „To je revolucija“ tj pretplatite se na naš sustav mobilne telefonije. Ali kod nas vremešniji ljudi revolucija ima i drugačijih značenja.

Naša roditeljska  kuća bila je na sredini sela i imali smo relativno veliku dnevnu sobu. U toj sobi održavali su se   sastanci,  žitelja čitavog sela. Dolazili su odgovorni politički aktivisti, relativno mladi ljudi, na te seoske skupove   provodeći novu politiku, pod geslom svi u seljačke radne zadruge . Bilo je to nakon prevrata 1945. kako su naši starci nazivali prelazak na socijalističko-komunistički model gospodarenje. Tadašnjih  politički aktivisti nisu imali  jednostavan  zadatak govoriti ljudima na selu o novom društvu. Jasno, svi su slušali pažljivo i sa strahom, revolucionarni prelazak u novi poredak. Politički aktivisti  su govorili:  stvaramo novo društvo, gdje  će svi ljudi biti jednaki, ravnopravni, neće biti više bogatih i siromašnih ljudi.  Dati  ćete svoj grunt i blago i oruđe  i stvorit ćemo novi život u seljačkim radnim zadrugama. Govorili su,  te zadruge se zovu  kolhoz  u  Rusiji. Striček  Nacek, koji je bio dugo u zarobljeništvu u Rusiji, nakon prvog svjetskog rata, rekao im je  kako je kolhoz  zapravo logor. Strah se uvukao u svaku porodicu.

Mnogo se pričalo među ljudima o novom društvenom uređenju, gdje ne će biti siromaštva niti u gradu niti  na selu. . Moja stara mama, tako smo mi zvali baku Baru je komentirala: „kakvo  će to biti društvo jednakih ljudi? To je kao da si uzmem  siročku  (sjekirica za kosati drač) i odsiječem   prema palcu sve prste“. Znali su ljudi kako je to utopija i kako ne mogu svi ljudi biti jednaki, kao  niti  prsti na ruci. Ja sam tada bio dijete od 9 godina i ta rečenica ,o sječenju prstiju siroćkom    podsjeća me i danas na  mnoga politička događanja  kako u nas tako i u svijetu. Svugdje se među ljudima traži jednakost različitih vrsta. Tada se  revoluciju slavilo kao „zlatno tele“.  Ona je stvarala  jednako vrijedne  klase ljudi  proletere i seljake, time da su proleteri bili „nešto jednakiji.  Odričući se zemlje  seljaci žele biti proleteri, usput će dobiti dječji dodatak, 8 satno radno vrijeme , tri do  četiri tjedna plaćeni godišnji odmor.  Pohotom oduzimanja  privatnog vlasništva stvorilo  se društveno vlasništvo. Društveno vlasništvo su mnogi smatrali kako je ono svačije. Kad je nešto svačije onda je zapravo ničije, što je bio uzrok mnogim opačinama koje su bile vidljive  kroz mnoge pljačke i  korupcije u zadnjih  100 godina.  Učili smo, kako je revolucija stalna borba. Ali iz neprestane borbe rađa se nered  i surovost što ne dovodi do sklada u društvu. Poslije smo  učili u znanstvenoj disciplini termodimici kako se nered ili entropija stvara i kada se izjednače temperature materije ili primjerice pomiješa vino i rakija ili otrovi i voda . Neke mješavine se ne mogu  praktično  više razložiti u pojedine sastojke. Isto je tako kada se privatno vlasništvo ukida  podruštvuje,  nije ga praktično moguće vratiti u prijašnje stanje. Jasno,   niti  se teoretski ne može  pošteno provesti proces privatizacije, koja se isto revolucionarno provodi  na različite načine i sada u našem društvu.

Stoljećima su ljudi  tražile putove  , do društvenog  poretka  gdje  će biti mnogo socijalne pravde. U školama  smo učili: Srce socijalizma je jednakost . Karl Marks i Fridrich Engels  rezimiraju njegov cilj jednostavnim  sloganom: „Od svakog prema sposobnostima  svakom prema potrebama“.

Marks i Engels 1848. izdaju Manifest Komunističke Partije gdje se između ostalog navodi, kako se komunističkom revolucijom   ukidaju  privatno vlasništvo što je  nazvano eksproprijacija vlasništva nad zemljom. Kao odgovor  na Manifest , tek nakon 40 godina 1891. Papa Lav XIII izdaje poznatu encikliku „Nove stvari“ (Rerum novarum) gdje objašnjava načela katoličkog socijalnog nauka.  U sukobu između rada i kapitala  Lav XIII daje dva  važna načela. Zbog dostojanstva rada i radnika,  radnici se imaju pravo udružiti u sindikate, dok drugo načelo govori o pravu na privatno vlasništvo specijalno kada se misli na zemljišni posjed. Kao što ptica ima pravo na svoje gnijezdo tako i svaki čovjek ima pravo  na svoje vlasništvo.  

Od onda do danas dogodili su se mnoge  revolucije, prevrati, ratovi.  Danas  skoro svi Ustavi u  svijetu imaju članak o socijalnoj pravdi.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Dalje, članci 51,54 i 55 u RH- Ustavu govore o podmirenju javnih troškova, o slobodnom biranju poziva i zaposlenja i o pravu na zaradu zaposlenika, kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Bilo kako bilo, mnoge  postavke u našem,  i ne samo  u našem Ustavu, podsjećaju me na moju baku i njezinu usporedbu o jednako dugim prstima. Svi smo jednaki i nitko ne bi trebao biti gladan, jer živimo u socijalnoj državi. No svakodnevni  naš život i članci Ustava nisu uvijek  usuglašeni.

 Što bi danas trebali pričati stranački aktivisti (a ne pričaju?)na sastancima mjesnih odbora u selima i gradovima. Ako bi bili dobro podučeni oni bi trebali  koristili usvojim govorima  slijedeće pojmove: ljudski resursi, učenje,  upravljanje kvalitetom, ekologija,  upravljanje investicijama,  upravljanje financijama,  odnos s korisnicima , upravljanje rizicima, upravljanje inovacijama.

Da bi se lakše  živjelo ovi pojmovi nam moraju biti svima jasni. Podvukao sam upravljanje  investicijama i financijama o  čemu se opet  i najviše priča kako u mnogim obiteljima,  tako i u državnim institucijama. Investicije se doživljavaju kroz  novac  kojeg treba samo podignuti u nekim bankama. Valja  temeljito promijeniti  poimanje, o novcu  koji služi kao “mazivo”u  gospodarenju i  kao mjerilo bogatstva. Novac više nema zlatnu podlogu . Zbog toga, velesile tiskaju svoj novac s oznakama:  $, ¥, €, £, kao novine. Novac “putuje” svijetom  pomoću Interneta  putem klika na  tipkovnicu  računala. Takav novac kao papir ili  kao znak u  finacijskoj bilanci, prihvačen je   svijetskom valutom, kao i onaj raniji s zlatnom podlogom.  Finacijski  moćnici  “guraju”  svijetom  takav novac u ogromnim brojčanim vrijednostima, kupujući njime   prirodne resurse,  sirovine,  medije  i tvrtke .  Male  države se zadužuju tim  novcem  te postaju dužnici. Različite novčarske  agencije klasiraju ocjenjuju države u grupe višeg ili nižeg rizika u poslovanju. Države s visokim  rizicima u poslovanju , mogu isto dobiti  kredit, ali s višim kamatama.

Trenutačno je glavna svjetska  diskusija, kako   Europska središnja banka ECB  raspodijeljuje    po vrlo niskim kamatama 1060 milijardi € prema    “projektu” ili operaciji  dugoročnog finaciranja LTRO –(long term refinancing operation). ECB praktično daje novac  bankama po vrlo niskim kamatama na dugi rok otplate, kako bi banke bile solventne i likvidne. Rezultat toga je kako u malom Samoboru imamo  šest robnih kuća, a na trgu imamo šest banaka.   

Čak  što  više, danas se ukida polako društveno i/ili državno vlasništvo što isto stvara velike opačine jer se u gruntovne knjige ono upisuju kao privatno vlasništvo. Privatni vlasnik nije  prepoznatljiv, kao što nije prepoznatljivo  i porijeklo  novca, kojim se kupuje  i privatno i državno  vlasništvo.

Ima li  ekološka misao mjesto u ovim revolucijama.   Prvo; socijalizam se urušio zbog toga jer nije prihvaćao  niti tržište niti privatno vlasništvo, naročito ne intelektualno  vlasništvo. Sve je to naše i svi smo jednaki. Drugo; sadašnji kapitalizam koji trenutačno slavodobno  vlada svijetom će „propasti“,  jer  ne  prihvaća  našu Planetu sograničenim resursima. Ne prihvaćaju  pravu vrijednost  „proizvodnje roba“ koju daju eko sustavi Planete. Nema prave  kalkulacije troškova,  jer držimo u podsvijesti  zrak, voda i tlo  badava  su nam dani. Strašna zabluda!?  Stručnjaci su izračunali kako je  proizvodna vrijednost ekosustava naše Zemlje 2008 godine bila 44000 milijarde dolara. Priroda i okoliš ne daju kredite, niti kreditne kartice  i ne priznaju stalno  tiskanje novca i permanentni porast BDP-a. USA  i EU  s udjelom stanovništava od oko 11%  u svjetskoj  populaciji imaju 58% udjela u uzrocima  globalnog zagrijavanja  Zemlje.

Veza između površine Zemlje i stanovništva koje živi na njom naziva se „ekološki otisak . Svakom  stanovniku  Zemlje je dopušteno  „konzumiranje“ ili trošenje  samo 1,8 gha globalnih hektara. Građanin RH konzumira 3,34 gha  čime smo „uzeli kredit“  od okoliša, u visini od  1,54 gha. Bogate država, vlasnice svjetskih valuta konzumiraju  okoliš  Zemlje još više i to od 8 do 12 gha  po glavi stanovnika i  šire svijetom različite medijske i marketinške revolucije pa i ratove kako bi  zadovoljile svoje prohtjeve. Gdje je tu model razmišljanja moje bake? Svi svjetski centri moći  propovijedaju  jednakost i  pravičnost  među svim državama na Zemlji. Drugim riječima rečeno, valjalo bi svima nama ujednačiti duljine prstiju. To je  ne moguće i zato postoji samo jedna poruka.: Ne prodati njivu (čitaj, različite gospodarske elemente) koju baštinite od svojih predaka za papirnati novac da biste  „revolucionarno“ kupili jeftini mobitel ili auto. Zamislimo se nad revolucijom gdje je trošak od korištenja mobitela i telefona u domaćinstvima  veći od troškova za kruh i mlijeko. Prodati  njivu je isto revolucija, jer  ona vam ne će  moći davati više   hrane  od 0,1 do 3 kg/m²   koliko je davala vašim  precima. Zemlja i rad su bile glavne značajke gospodarstva moje bake i zato nije vjerovala u revolucije i jednakost među ljudima. Zato i mi moramo staviti pod upitnik mnoge članke našeg Ustava koji  građanima daje lažnu nadu,  da smo socijalna država. Bit će socijalna ako se pravilno procjeni okoliš od kojeg  živimo.

.