Spasitelji ili vizionari

Najbolje vrijeme za sadnju drveća bilo je prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme je sada.- Kineska filozofija

Trudimo se u  traženju spasitelja ili kak bismo to rekli  danas vizionara , koji će nas uputiti prema boljem sutra.  „Večernji list“ je na početku ove godine predstavio 33 ideje,   za spas Hrvatske. Čak  što više nudi ih Vladi na razmatranje. Ideje  sam  „prosijao kroz moje sito i rešeto“  tražeći poveznicu s troškovima života i onečišćenje okoliša.  Tako je nastala tablica  iz  popisa ideja (Y- os) i nekih  stupaca i redaka tablice s podacima o onečišćenju okoliša i potrošnji (X-os).  

 Većina večernjakovih  ideja odnosi se na organizacijsko prestrukturiranje   rada  političara i sudaca od lokalne do republičke razine, glede  troškova i visine plača, pa čak  koji tip automobila može voziti određeni dužnosnik.  No, valja istaći i tri meni dobre ideje u  kojima se veliča rad i poduzetništvo.  U ideji br. 3 novinari ističu kako  se ne smije izgubiti  vjeru u poduzetništvo, dok   se  u ideji br .15 spominje kako treba stimulirati male poduzetnike,  dok se u ideji 16.  navodi,  kako treba osloboditi 10 godina  poreza poduzetnike, koje se bave rijetkim zanatima. Nema u idejama  imenica , koje meni izgledaju važne kao:  hrana, kruh,  mlijeko prijevoz , ili  glagola saditi, kopati, orati, musti.  Okoliš se  spominje onako usputno. U idejama se govori o smanjenju broja županija  i općina misleći valjda, na smanjenje činovnika, čiji troškovi znatno opterećuju gospodarstvo. Naš problem jest smanjenje broja birokrata, ali kako? Borbeni  birokrati ne puštaju svoje leno.  Kraljevine Hrvatska i Slavonija je imala  1913. isto  dvadeset županija. Političko i sudsko uređenje  naše  države proteže se i organizira po njezinom prostoru, gdje se danas može vladati u doba ICT tehnologije i relacijski baza podataka  s  istim  brojem županija  i općina, ali  s manjim brojem činovnika (birokrata).

Iz  životne prakse znam kako je lako imati  ideje u glavi, ali ih je teško  pretvoriti u korisna djela. U nas je najlakše   organizirati,  pa reorganizirati tobože radimo nešto , a  ne razumijevanje  među ljudima  različitih struka i dalje ostaju.  Kada smo htjeli   iz neke ideje inovirati  proizvod i predstaviti  tj. prodati ga  kupcu onda se osjetilo nesuglasje  i konflikti  između  ljudi različitih struka.  Karikatura  tog nesuglasja izgleda ovako:

Inženjer je čovjek koji zna jako puno o vrlo malo (stvari), i koji zna sve više i više o sve manje stvari, dok na koncu sve zna o ničemu.  Prodavač je čovjek koji vrlo malo zna o jako puno stvari, i koji zna sve manje i manje,  o sve  više i više stvari, dok  praktički ne zna ništa o ničemu.  Kupac u početku ne zna sve o svemu,  ali na koncu,  ne zna  ništa više ni o čemu,   kao posljedicu ophođenja  s  inženjerima i prodavačima.  Danas  se može reći, kako inženjer personificira djelatnike razvojinih odjela, sve znanstvenike  na sveučilištu,  institutima  i akademijama, dok  prodavač personificira  članove uprava i nadzornih odbora sve političare,  novinare  , a kupci svih njihovih  „proizvoda“  su zapravo  narod.  Narod traži obične spasitelje, koji se bave prizemnim stvarima,  koje znamo kao proizvode, koji su  temelj radnih mjesta. Danas u svijetu ima sto milijuna proizvoda.http://ekovalen.blogspot.com/2012/12/radno-mjesto-i-proizvod-su-pupcano.html  Dakle spustimo ideje za spas na obične stvari  svakodnevnog  života gdje ćemo „veličati“ proizvod. Problematika proizvodnje hrane-povijesno gledano- uvijek ima pravo prvenstva u odnosu na usluge pa makar to bile usluge zdravstva i obrazovanja. Evo dva čudna  proizvoda koja nas neće izbaviti iz dužništva , ali mogu dati nekome pravac djelovanja ili mogu imati neko naravoučenije.

1.Kupim ja u nekoj trgovini jedan lijepi remen. Prava koža s lijepom kopčom. Stavim ga na hlače stegnem ga i odmah se  polomi onaj jezičak na kopči koji ulazi u rupice remena. Otiđem ja mojem prijatelju bravaru, koji ima svakakvog materijala i on meni napravi taj jezičak od  nerđajuče  čvrste čelične žice. Stegnem  ja opet remen i sada pukne prečkica (dužica) onaj   dio kopče na kojem je jezičak. Otiđem je na naše sajmište,  gdje se svašta nudi, svašta osim krava i konja  i nađem ja prodavača remena. Ispričam ja njemu moje probleme i on mi kaže, da sam kupio remen koji ima kineske kopče koje Kinezi   lijevaju od plastike (!?) i kovine. Kupim ja  od njega kopču, dođem doma i stavim kopču na remen i obučem hlače i malo jače stegnem  remen. Došlo je neko vrijeme stezanja remena, o kojem nema ni spomena u  one 33 ideje. Pogodite što mi se dogodilo? Pukla  je opet ona prečkica.  Slijedeću subotu ću  trgovcu kineskih  remena  reklamirati kopču. Sugerirat ću mu da otvori  rijetki zanat  izrade  čvrsti kopči i da ih ne naručuje u Šangaju.  Naravoučenije,  ne kupovati bofl robu na dug, koja nam ne treba, nego ju proizvoditi kvalitetnu doma.  Možda će tu djelatnost Vlada  osloboditi od poreza kao rijetki zanat.

2.Dok sam bio srednjoškolac onda sam imo kompleks našeg zahoda, nužnika (šekret) kraj štale i đubrišta. Naime, moji prijatelji koji su  živjeli u Zagrebu imali su normalni WC- toalet,  koji je spojen na kanalizaciju.

Uređaj ( izvan pogona) za  pročišćvanje otpadnih voda grada Samobora kojeg treba rekonstruirati 

 Kada  sam ja došao u posjet mojem prijatelju, onda mi je taj WC izgledao kao čudo od tehnike. Jasno, da sam ja htio pozvati k sebi doma moje prijatelje .  Moj kompleks sam tako riješio, da sam ih pozvao u našu klet, gdje uopće nije bilo  zahoda,  no kraj vinograda imamo  šumu. Danas više ne bih trebao imati  kompleks  „šekreta“ koji se  „učeno“ naziva kompostni zahod. Prije par mjeseci u popularnom časopisu „Geo“ čitam u članku  „Zahodska revolucija“ kako postoji oko 180 organizacija u  50 zemalja koji žele ukinuti kanalizacijsku  mrežu kakovu danas poznamo. Te organizacijske mreže znanstvenika, smatraju kako je toalet na vodu , koji je nama  simbol civilizacije , zapravo izumiteljska pogreška.  O otpadnim vodama sam  pisao 1976.   članak „ kamo s otpadnim vodama“? objavljenom u preteči  magazinu „ Majstor“ „Sam svoj majstor“. Tko je  nacrtao izgled WC?  Talijan Leonardo de Vinci, što se  vidi na njegovoj skici iz 1494. No, patent za izum WC  je ipak  dobio Englez 1775. Cumming.  Novi razvoj zahoda potječe iz nerazvijenih zemalja, gdje oko 2,6 milijardi ljudi nema pristup zahodu  tipa WC. Zaklada Bill Gates je dala novac prema natječaju,  velikom broju sveučilišta, da ponovo izmisle novi tip zahoda. Novi  zahod ne bi smio trošiti vodu i mora biti vrlo jeftin oko 3 centa po glavi stanovnika na dan. Gdje je „spasonosna ideja“?  Ideja je proizvodnja montažnih kompostnih  zahoda u „kitu“ veličine 30 litara koji se poštom šalje kupcu. Izrada i dostava se vidi   ovoj adresi: http://humanurehandbook.com/humanure_toilet.html.  Zašto se vraćamo na kompostni zahod. Valja urin i fekalije vratiti kao gnojivo pomiješano s lišćem i travom (humanure) natrag u zemlju, a ne u kanalizacionu  mrežu. Naročito je važan urin koji ima mnogo fosfora koji je neophodan kao gnojivo, a sve više se iscrpljuju svjetska nalazišta fosfora.  Gnojenje fekalijama i urinom  pomoću kompostiranje s travom  lišćem, hranjive tvari sadržane u njima se vračaju natrag u humusno tlo zemlje. Sve fekalije su na selu završavale kao gnojivo na njivi. Glavna poruka (naravoučenije)  za 21. stoljeće bila bi: pristupite svakom materijalu kao svetinji , pa bilo da se radi o travi, papiru, betonu , kamenu ili zlatu pa čak i ljudskim fekalijama . Ljudske fekalije  i urin  imaju visoke postotke dušika, fosfora, kalija, ugljik i kalcija . Fekalije su štetne za  pitke vode, ali su korisne kao gnojivo . Suhe zahode (uobičajeni  su bili na selu) ponovo ih preporuča  L.Brown kako je to navedeno u njegovoj knjizi  „Plan B. 4.0“ Čovjek za svog života proizvede prosječno oko 6 t fekalija!! Pitajmo se koliko se samo onečisti okoliš, kada se treba toliko proizvesti umjetnog gnojiva?  Čovjek  urbanim načinom  života potroši za WC i tuširanje polovicu pitke vode. Pitka voda u EU košta oko 28 kn/m³ a kod nas i socijalno ugroženi moraju plačati 18,92 kn/m³ . Sve to treba staviti u razmatranje,  kada se preporuča gradnja kompostnih  WC-a,  time da u RH  više od 75 %  ljudi  žive u obiteljskim kućama, gdje ih je lako primijeniti.