Energetski certifikati zgrada

Znate li eko- vrijednost vašeg stana ili kuće?

Certifikacija? Jer li to neki  novi namet, štibra,  harač ili porez?  To se pitaju danas  mnogi ljudi. Sjedim u kafiću s poznanikom koji radi u Elektri i diskutiramo o energiji. Velim ja njemu: „Vi iz Elektra premalo educirati svoje korisnike,  kako učinkovito  koristiti električnu  struju. Tvrd je naš narod na primanje  savjeta i poduka, odgovara meni zaposlenik Elektre , koji radi na poslovima  isključivanja el. priključka, kada potrošač  ne plati struju. Pa mi njima savjetujemo: „grijanje  pomoću električnih  peći je neracionalno , zašto vam trebaju dvije ledenice ili zašto vam gori toliko žarulja,  kada ih ne koristite“.  Čujemo odgovor : „Vi meni ne bute naređivali  kak bumu mi struju trošili ,  to je moja kuća, imam valjda slobodu, tu sam ja gazda“.

Zgrade , kuće i stanovi koji se   prodaju moraju imati energetski  certifikat , ili svjedodžbu kojom se potvrđuje,   koliko  je godišnje  energije potrebno za život ljudi u toj zgradi preračunato na četvorni metar stambene površine.  Certificiranje se provodi  po zakonskim  procedurama, koje je uvela  EU direktivama i normama o energetskoj  učinkovitosti,  s nakanom, da  se  jasno odredi  energetski trošak  življenja u nekom stanu ili zgradi. 

Određivanje, ili računanje  vrijednosti  energetske učinkovitosti  zgrade je  složeni  posao  graditelja (građevinara+ arhitekata) i  termodinamičara. Osnove tog računanja su zakonitosti iz   građevinske fizika  i mnoge   relacije s drugim  znanstvenim disciplinama. Teme vezane uz energiju i toplinsku zaštitu zgrade, obradio sam više puta u ovom blogu. Imati krov nad glavom tj stanovanje znači  koristiti veliko trošilo energije . Sve   započinje  već kod gradnje zgrade.   Opeke „nose“ ugrađenu primarnu energiju  od  2,2 do 3,5 MJ/kg, a  žbuke 455 kWh/m³ potrebne   za   proizvodnju. Primarna energija je ona energija primjerice  u loživom  ulju, plinu  koja još nije pretvorena u korisnu finalnu energiju kao što je toplina ili električna energija. Ako se zbroje sve energije za proizvodnju  gradiva, te energije za  obavljanje građevinskih  radova,  dobije se podatak  kako  je  u  obiteljsku kuću „ugrađeno“  ̴  200000 kWh  primarne energije, što iznosi  1800 kWh/m²  po četvornom metru stambene korisne površine. No to je tek početak.  Stanovanje u  obiteljskoj kući  primjerice volumena od 443 m³, površine obodne konstrukcije 353 m² , stambene površine 114 m²  , koja je za naše prilike već dobro toplinski izolirana [ koeficijent- U _{zid +prozori}) = 1,02 W/(K m² )] zahtjeva godišnje  korisne energije  ̴   40000 kWh ili  ̴  52000 kWh primarne energije. Tu je uračunato i korištenje električne struje i grijanje prostora i priprava tople vode. Prosječna  potrošnje energije u Hrvatskoj izgleda ovako: grijanje 56%, potrošnja tople vode 17%,  rasvjeta i  el. uređaji 14%,  te 13% kuhanje.    Primarna energija od 52000 kWh, sadržana je   u 4,5 tona sirove tzv ekvivalentne nafte.   koju treba Europa i Hrvatska  uvesti ili proizvesti za svako domaćinstvo. Usput spomenuto, potrošnja energije u EU je  bila 1583 milijuna tona ekvivalentne nafte u  2011 godini.  Zbog  toga zakonodavac mora „prisiliti“ vlasnika stana ili kuće, da bude učinkovit  u korištenju energije.  Određivanje energetske  učinkovitosti je srce  EU  legislativa.  EU-Direktiva 2006/32/EC je stupila na snagu 17. svibnja 2006. godine o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama. Direktiva je usmjerena na poboljšanje učinkovitosti neposredne potrošnje energije, a kao takva se smatra instrumentom poboljšanja sveukupne sigurnosti opskrbe energijom, smanjenja ovisnosti o uvozu energenata, smanjenja emisija CO₂ iz energetskog sektora.
 Ova „prisila“ oko energetskih certifikata za stambene zgrade   se  odnosi samo na one vlasnike zgrada, koji iste prodaju ili iznajmljuje , kako bi kupci znali točna energetska ili eko  svojstva  zgrade. Kada se  kupuje auto, onda već  školska djeca znaju pitati, koliko taj auto troši benzina na 100 km.  Priznajmo, kada se kupovao stan ili  kuća,   nije se često puta pitalo  koliko se troši energije  za stanovanje u nekoj zgradi. Grubo računato auto i stan troše godišnje približno istu količinu energije.

Energetski certifikat mora imati svaka nova zgrada, te postojeća zgrada  veče od; 50 m² koja se prodaje, iznajmljuje ili daje na leasing,  osim zgrada koje su prema ovome Pravilniku izuzete od obveze izdavanja energetskog certifikata. Energetski certifikat klasira zgrade prema energetskoj ljestvici od  A+ do G gdje je  G  najlošija klasa s godišnjom  potrošnjom energije više od ;250 kWh/(m² a) ali samo za grijanje.

Energetski razred grafički se prikazuje na energetskom certifikatu stambene zgrade strelicom s podatkom o specifičnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje za referentne klimatske podatke izraženoj u kWh/(m²a) na sljedeći način:

                                                                                    Izgled prve stranice certifikata

Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskim svojstvimazgrade i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, te u odnosu na referentne vrijednosti. Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog režima korištenja zgrade i ne moraju nužno izražavati realnu potrošnju u zgradi ili njezinoj samostalnoj uporabnoj jedinici jer ona uključuje i ponašanje korisnika. Treća stranica energetskog certifikata za postojeće zgrade sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. Certifikaciju ili strukovni  pregled zgrade, valja shvatiti slično s liječničkim pregledima na koje treba ići povremeno. Više o problemima certifikacije zgrada možete se  informirati na web stranici: http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=14530.

 Na  adresi: info@encer.hr ,  možete pribaviti računalni program za izradu projekta racionalne uporabe energije i toplinske zaštite zgrade, kao mogućnost izrade energetskih certifikata zgrade.

 Energetski i ekološki održivo graditeljstvo teži k smanjenju  gubitaka topline iz zgrade s poboljšanjem toplinske zaštite obodnih konstrukcija (zid strop,pod), korištenjem Sunčeve energije za pripravu tople vode i struje i ostalih  obnovljivih  izvora energije u zgradama (biomasa,  vjetar ) . Također se teži i povećanju energetske učinkovitosti termoenergetskih sustava. Cilj sveobuhvatne uštede energije, a time i zaštite okoliša je stvoriti preduvjete  za sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojećih zgrada te povećati obaveznu  toplinsku zaštitu zgrada. Prosječne stare kuće godišnje troše više od 300  kWh/m2 energije za grijanje, standardno izolirane kuće ispod 100, suvremene  nisko-energetske kuće oko 40, a pasivne 15 kWh/m2 i manje. Energijom koja se  danas potroši u prosječnoj kući u Hrvatskoj, možemo zagrijati 3 – 4 nisko- energetske  kuće ili 8-10 pasivnih kuća. Mnogi „sam svoj majstori“  toplinski izoliraju stanove s unutarnje  strane zida, gdje nisu potrebne skele. Zapamtite! Ako takovoj sanaciji pristupite na toplinski izolator  valja položiti staviti foliju kao parnu branu prije završne obloge.

Svijet ne „ stoji“ samo na ovom tipu  certifikacije. Postoje još napredniji  tipovi certifikata za ekološko graditeljstvo . Ako utipkate na Internet tražilicama ove pojmove: BREEAM, LEED, NHER, DGNB, dobit ćete mnoge podatke, gdje se vidi kuda i kamo svijet ide, glede  eko- certifikacije, koja objedinjuje uz učinkovitu potrošnju energije, i gospodarenje sa smećem,  vodom i prostorom. Rusi su mnoge zgrade za  zimsku olimpijadu u Sočiju 2014   certificirali ovim  „naprednim certifikatima“.

No vratimo se na početak razgovora sa zaposlenikom iz Elektre, kojemu sam zaboravio reći (sjetio sam se doma) kako može savjetovati korisnike, koji se moraju grijati na električnu struju. Oni  se mogu „preorijentirati“ na  specijalno grijanje električnom strujom, ali primjenom dizalica topline, gdje će dobiti 3-5 puta više topline iz 1 kWh električne struje nego iz termo-akumulacionih peći.
Još nešto, savjet za sve: termometar nije skupi predmet, kojim se može mjeriti temperatura u prostoru kojeg mnogi pregrijavaju, i troše nepotrebno energiju. Ako se pak spremate montirati dimnjak na fasadu, kad se renovira ili nabavlja novo centralno grijanje, onda znajte da ćete imati 5% veću  potrošnju goriva. Dimovodni kanali moraju biti unutar zgrade.