Priroda, okoliš i poplave.

Priroda u svom djelovanju ne pravi skok

Ovu godinu pogodile su nas velike nevolje ili katastrofe ; ledena kiša i snijeg u  Gorskom kotaru i  poplave u Slavoniji . Pitamo se,  što se to promijenilo u biosferi  i možemo li uopće što učini za zaštitu  prirode i okoliša?  Kroz  svoje postojanje,  čovjek bi morao shvatiti,  kako on ne može biti upravitelj biosfere na Zemlji sa svojom tehnikom i znanjem,  ali se mora  znati prilagođavati  njoj.

Dok je Zemlja bila još relativno „prazna“ od ljudi,  mnoge krilatice,  uzrečice i poslovice  od starih Rimljana do danas, pohranjene su  u ljudskoj svijesti  o prirodi koja je u najmanjim stvarima naj veličanstvenija. Dodajem još neke poznate uzrečice: što priroda uči ne  može nitko poništiti; živjeti u skladu s prirodom; priroda je malim zadovoljna; što je prirodno nije ružno; promatrajmo prirodu i povodimo se za njom; prirodu savladavamo ako se joj pokoravamo; igra prirode. Alfred Marshal koji je napisao knjigu, „Načela ekonomike“  temeljni priručnik za ekonomiste, skoro čitavo stoljeće, : stavio je na početku knjige krilaticu: priroda u svom djelovanju ne pravi skok.

No, danas kada je Zemlja poprilično „popunjena“ s ljudima,  pomalo se sumnja u ove mudrosti o prirodi.  Ipak,  mora se vjerovati u njih i zato su stvoreni   Zakoni,  kojima  se propisuje mjere za čuvanje tog „blaga“ Takvi Zakoni su u RH  donošeni  i  usklađeni s EU zakonodavstvom . Prema zakonu o Zaštiti prirode 2013, priroda je  sveukupna bioraznolikost, krajobrazna  raznolikost i georaznolikost. Priroda je u prirodoznanstvenom pogledu relativno stabilan globalan sustav u kojemu postoje  autonomnost i zakonomjernost mnogih procesa.

Okoliš je naziv za uvjete prirodnoga okružja (voda,zrak, tlo, klima, živa bića i njihovi međusobni odnosi) u kojima neki organizmi žive.  Krajem lipnja 2013. Hrvatski sabor donio je novi  Zakon o zaštiti okoliša  usklađen sa zakonodavstvom EU. To je  jedan od važnijih organskih zakona,  koji je od izuzetnog  interesa  za državu i jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, za širu javnost  (fizičke i pravne osobe i njihove asocijacije te subjekte onečišćivače) jer utječe na današnji i budući održivi razvitak svih razina društva.

Navedenim zakonom  se  propisuju cijelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje bio-raznolikosti i krajobrazne raznolikosti,  te geo-raznolikosti, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog života i temelj koncepta održivog razvitka.

Zakon se temelji na više načela: najvažnije  je kako čovjek  mora djelovati   preventivno i kurativno. Preventivne mjere su one,  koje sprečavaju nastanka negativnih posljedica,  dok su kurativne mjere usmjerene   na naknadno otklanjanje posljedica ( primjerice iz Slavonije , sanacije deratizacije čišćenje terena   od štetnih kemikalija  i uginulih životinja ).  Zaštita okoliša obuhvaća zaštitu vrlo širokog obuhvata sastavnica okoliša: zaštitu tla i zemljine kamene kore, šumskog područja, zraka, voda, mora i obalnog područja, prirode; zaštitu od utjecaja opterećenja na okoliš, od štetnog utjecaja genetski modificiranih organizama, od buke, od ionizirajućih zračenja i nuklearna sigurnost, zaštitu od štetnog utjecaja kemikalija, od svjetlosnog onečišćenja te gospodarenje otpadom. Pojedina područja od navedenih uređena su posebnim zakonima,  koji su doneseni u posljednjih nekoliko godina. Zakonom su propisane mnogi pravilnici i norme. Poznate  su mnoge norme u EU  primjerice  EMAS i HRN EN ISO 14001 kojima se propisuju zahtjevi i sustavi  upravljanja okolišem.

Ne samo da  je Zemlja  „popunjena ljudima“ nego i mnogim  materijalnim stvarima, koji  čine tehnosferu,   koja ima veliki utjecaj na okoliš. Koliko ljudi može jedna  organizacija (trgovačko društvo, korporacija, tvrtka,  poduzeće, vlast ili ustanova koje su zakonski povezane) poslati na „frontu“  zaštite okoliša?  Tko  i koliko njih  u organizacijama čita ove norme,  koje se zajedno moraju promatrati usklađivati i po njima djelovati? Sve to ima utjecaj na prirodu   koja se stalno "napada" nama poznatim i nepoznatim silnicama. Ako su globalno zatopljenje  prouzročili ljudi,  onda je valjano gospodarenje informacijama , energijom,  materijalima (kruh! naš svakdanji) i okolišom imperativ za svaku organizaciju. Valja htjeti i znati "čitati" kao note ove važne  norme (HRN ISO 27001, ISO 50001,HRN ISO 9001, HRN ISO 14001 ,HRN ISO 22000 OHSAS 18000)  kako bi  orkestar ljudske savjesti pravilno zvučao nad prirodom!!

Vračam se mislima  u selo u kojem sam rođen  i pokušavam „odvrtjeti film“ događanja, koji bi mogli  biti djelomično  uzroci ovim poplavama. Kao pomoć za moju daljnju priču,  prvo koristim fotografiju (sl.1), koju je davno snimio poznati  samoborski sudac Milan Dvoržak i koja je objavljena u knjizi: "Samobor između snova i zbilje",  nakladnik Samoborski muzej, 2010.

Slika 1.  Gmajna (pašnjak) s  potokom Podvrščak ,krava koja pase i bunar Roić. Sve je to bilo ispod naše kuće godine 1923. Klokočevac samoborski je tada imao 322 stanovnika, sa snagom oko 0.5 kW po stanovniku. Pitka voda badava, potok  sa žabama, pašnjak s kravama, zaposlena!? djeca  su  pastiri s obavezama.

Slika 2. Isti prostor koji sam fotografirao 2010 godine. Potok je "Vodoprivreda" (sada su to Hrvatske vode) premjestila,(skratili joj tok) instalirana je trafostanica gdje je bio bunar , nema krave, ali postoji asfaltirano igralište za djecu. Broj stanovnika 403. Snaga 2,6 kW po stanovniku. Pitka voda 12 kn/m³, nema žaba, djeca teže da budu sportaši (??), dokoličarstvo dosta prisutno.

Potok Podvrščak  kod velikih kiša je ponekad poplavio gmajnu, gdje su poslije nastale mlake, koje su bile prirodno stanište za guske, patke pa čak i za svinje. Svinje vole blato. Taj isti potok je poplavio  livade i njive, što je nekad bio problem, kada se još nije pokosilo sijeno ili otava. Za vrijeme jeseni i zime ta  poplavljena voda je bila korisna za vlagu u tlu, kada su nastupile suše. Uzrok poplava je i slaba upojnost  vode  kod zbijenog poljoprivrednog zemljišta,  koje se ore s teškim traktorima.  Kritički se danas osvrću mnogi ljudi, na  izmjenu vodo-tokova malih potoka,  koji su bili  prirodna retencija voda, kod velikih  kiša. Od malih potoka su iskopani  "Sueski kanali" pomoću velikih bagera i kamiona koji su odvozili  zemlju.  Sada,  od malo većih  kiša,  vode vrlo  brzo dotiču u velike rijeke i onda nizvodno nastaju  poplave,  kojima se više ne može gospodariti. Zaposlenici "Hrvatski voda", povezani s privatnim kapitalom, postali su u mnogim svojim aktivnostima nejasni (neću reći kriminalni) običnim ljudima.

Poznao sam  jednog zidara, koji je radio fasade i prebacio se u nisko gradnju. Rekao mi je;  "na fasadi se ne može ništa zaraditi, jer je svaki metar ugrađene fasade lako mjeriti. No, kod kopanja zemlje,  možeš namještati svoj učinak vrlo lako, jer daljinski metar, dubinski metar iskopanog kanala i kubni metri zemlje su veličine, koje se mogu „fabricirati“ kako god želiš. Eto, povijesna crtica našeg naroda kroz  vodoprivredne aktivnosti. Neka živi ovaj narod, ali neka pripazi  u buduće što ,zašto, i za koga, bageri kopaju. Naime 75% prihoda  "Hrvatskih voda" potječu od  naknada za održavanje slivnih voda.

Mnogo je toga  glede rijeka i potoka definirano EU Direktivama.

Hidromorfologija (voda + oblik) tvrdi, kako su potoci mnogo više od voda koje teku po njima.