Kositi travu kosom je bolje od džogiranja.

Zemlja omogućuje zadovoljenje  potrebe  svakog čovjeka,  ali ne i  ljudsku  pohlepu. 
Mahatma  Gandhi

Prolog. Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. (Post. 1-7,8) Često gledamo nebo, odakle nam uzastopno  dolaze poplave i suše i pitamo se je  smo li mi ljudi nešto skrivili, je  smo li postali pohlepni, kako je to rekao Gandhi – kojeg su  u Indiji  zvali  „velika duša“?  Je smo  li sadašnje klimatske promjene uzrokovali današnjom industrijskom proizvodnjom, zbog čega se emitira  u atmosferu  suviše ugljičnog dioksida i ostalih  štetnih plinova?  Je li sadašnja koncentracija ugljičnog dioksida  stvarno štetna, ostaje prijepor među  znanstvenicima, kao  i  među običnim ljudima?  U   medijima  postoji sve više diskusija, polemika o uzrocima i posljedicama klimatskih promjena. Podrugljivo se pita što žele ti eko zanesenjaci?

                                                      Slika (crno bijelo) iz knjige:.Camille Flammarin,"Popularna meteorologija"  izdana godine 1888 Flickr.com.

Polemika. U „večernjaku“  na Raspudičev tekst  o maniji eko –totalitarizma i  opsesiji „energetske  učinkovitosti“, objavljeno je moje  reagiranje pod naslovom: „Kositi travu kosom je bolje od džogiranja“.

Raspudić u svojoj kolumni od 5 rujna „Kratki  espreso“ ,  (redovito je  pratim!),  pod naslovom „Štedljivim usisivačem protiv Putina“ malo ismijava EU- birokraciju,  koja propisuje sve i svašta,  primjerice kako  će usisivač morat  imati 2017. maksimalnu  snagu 900 W.

U članku se proteže glavna misao, kako  se  EU   s besmislenim  kontraproduktivnim  sankcijama  bori protiv Putina,  ali  na drugom kraju upada u maniju  eko –totalitarizma i  opsesiju „energetske  učinkovitosti“.  Raspudić  navodi,   da  ima smisla ograničavati nepotrebnu  potrošnju  energije  kada je riječ o velikim  trošilima,  primjerice  automobilima,  kojima  bi  trebalo  smanjiti snagu na 90 kW,  ali ne treba sitničariti s  žaruljama i usisivačima.

Moj pogled ili „putokaz“ oko  politike sitničarenja  u trošenju energije okrenut je u obrnutom smjeru od Raspudićevog  „putokaza“.  On se boji,  kako  će nastupiti neki totalitarizam,  gdje  će biti mnogo zabrana bilo čega i gubitak  nekih sloboda. 

Moj odgovor je  pitanje: Je li to sloboda, da se umjesto bicikla  koristi auto od 90 kW  ,  koji svega 0,62%   iskoristi  energije  za prijevoz  čovjeka od mjesta  A do B  a ostali 99,38%  energije je čisti  gubitak.

Mi smo robovi  razno raznih sloboda, a u mnogim stvarima i  bježimo od tih sloboda.  Priželjkujemo neku EU ili HR vlast, koja neće biti totalitarna, ali mora imati značajke autoritarnosti.

Zamislite ovu „sitničavost“ kada vam autoritarna Vlast   propiše, da morate ugasiti  računalo i to skroz na skroz, kada ga ne  koristite,  što znači i ono malo „stand  by“ crveno svjetlo. Svima je poznato kako je važno isključivati električne aparate i rasvjetu kada se ne koriste. Prosječna europska domaćinstva  troše  godišnje električnu struju:  433 kWh  za gledanje TV sa satelitskim prijemnikom,  dok PC računalo sa svim svojim dodatnim priključnom opremom troši 342 kWh ,što je sve skupa na razini potrošnje hladionika od  400 kWh .

Ali valja biti  razuman i u potrošnji  energije  kod računala, koji su uključeni na tzv stand by stanje,  nekad čitav dan i noć kao i ostali elektronički aparati.  Znak tog stanja je ona mala crvena svjetiljka snage 0,3 W koja se popne na 3 W zbog gubitaka energije  u transformatorima  računala.  Ako se snaga od 3 W pomnože s 8784 sata koliko ima jedna godina,  onda se dobije potrošena električna energija od 26 kWh. Pomnoži li se 26,3 kWh s faktorom 3 dobije se potrošena primarna energija od oko 80 kWh samo zbog onog  malog crvenog svjetla na računalu. Jedna električna nuklearna centrala u Francuskoj može se zatvoriti, ako  bi svi vlasnici isključili aparate,  kad ih ne koriste iz „stand by“ pozicije. Sva elektro oprema modernog stana troši oko 7300 kWh primarne energija.

Procjena je da je različita komunikacijska i informacijska oprema EU domaćinstva  je 2010. potrošila 170 TWh energije. Ta potrošnja nije sitna za vođenje politike  neke autoritativne vlasti , koja mora znati kako  u EU ima  oko jedna milijarda  elektroničnih uređaja.

Evo i drugi primjer  „manije  ekototalitarizma“.   Ne kositi travu  kosilicama-   mnogo puta godišnje -na travnjacima kraj  kuća,  koji su ekološki sustav!  Zašto? Valja poštivati bioraznolkost i prehrambeni lanac ili eko piramidu (tokovi materije i energije) na travnjacima. Primarni „proizvođač“ je trava,  koja proizvodi  godišnje po četvornom metru 0,47 kg/m²  bio mase (6200 kJ/m² ) kojom se hrane mikro organizmi; bakterije i crvi, uši 0,006 kg/m²  (280 kJ/m² ) Njih  jede krtica ili rovka 0,0001 kg/m²  ( 25 kJ/m²  ), Sova jede rovke i kokoš jede crve i gliste  i na kraju  čovjek jede kokoš i jaje. Čovjek koristi i med i ljekovito bilje, koje dolazi iz biljaka sa travnjaka. Isušivanje vlage iz pokošenih travnjaka je veće nego iz  travnjaka koji imaju normalnu  travu. Kod košnje 300 m² travnjaka potroši se oko 1 litra primarne energije -nafte i proizvede se 2,6 kg ugljičnog dioksida.  Oprostite,  kositi se može  ručno i s kosom, što  je bolje od džogiranja.  Raspudić  u tekstu ismijava  birokrate EU jer se neće smjeti  džogirati i plesati prema njihovim zabranama,  što troši energiju bez svrhe.

Čovjek bilo kojeg svjetonazora ili vjere,  mora u sebi nastojati uzdizati moralne vrline (ćudoredna krepost) prema okolišu u slijedećem smislu: prvo- duboko poštovati svijet i okoliš koji nas okružuje, drugo -dohvatiti  ekološku spoznaju o njem, treće- biti uzdržljiv i umjeren u trošenju izvora života , četvrto -biti  ustrajan u odlučnosti  da se preživi ma kakovi god se neuspjesi pojavljivali. (Golser).

Pogovor

Što ostaje za zaključak čitatelju  pošto pročita navedenu polemiku? Jasno, Raspudić malo

karikira,  dok moje reagiranje isto može izgledati  kao karikatura.  Ali nije.  Ta  tobože  manija  „eko –totalitarizma“  i „energetske  učinkovitosti“  mora  se shvatiti  pozitivno,  pa makar  okoliš  i napor održivosti života u njem,  raspačamo do atoma,  da vidimo gdje smo  i što nam je činiti. Upravo to je cilj  ovog pogovora.

Kada uđete u „Konzum“ tamo se nalazi  više od 95% proizvoda   (povrće i voće, mlijeko, kruh, pića) čije   sirovine se proizvode   ili potječu od fotosinteze. Fotosinteza i stvaranje novih radnih mjesta uzgojem  češnjaka bila je tema prije dvije  godine u ovom blogu http://ekovalen.blogspot.com/2012/05/cesnjak-i-globalizam.html

1) Fotosinteza. Najvažniji izvor energije je sunce. Termokemija nas uči,  da se kroz fotosintezu   pomoću   vode i ugljičnog dioksida stvara glukoza i kisik,  što su  goriva za naše tijelo i glavni sastojci bio mase koja prekriva našu planetu.

        6 CO₂ + 12 H₂O +svjetlost (2825 kJ)→C₆H₁₂O₆ +6O₂ +6H₂O         (1)

Energiju,  koja se naziva entalpija za tu reakciju, daje sunce i to 2825 kJ/mol.  Raslinje na našoj planeti apsorbira  godišnje tu energiju i stvori  6x10¹⁴  kg glukoze ili bio mase. Energija koja je uskladištena u korisnoj formi bio mase  je samo 10¹¹ kJ  i čak  što više nije odmah i lako upotrebljiva. No, čovječanstvo  troši 3x10¹⁷  kJ , a to je 30  milijuna više nego nam sunce dostavi  kroz bio masu. Ono što je danas važno  jest ; milijune godina uskladištena bio masa pretvorila se u mineralna goriva  i plin koji mi sada pohlepno i  nemilice  trošimo kao prvi izvor energije,  bez da mislimo o njihovim rezervama.

            Ugljik kao glavni sastojak mineralnih goriva izgara s kisikom ( jednadžba 2) i daje najveći dio potrebne energije za današnji način  života i ugljični dioksid koji se opet vraća u atmosferu  kao sastavni  element fotosinteze:

         C +O₂ →CO₂   -393,5 kJ/mol            (2)

Reakcija izgaranja ugljika u ugljenu, drvu,  plinu, benzinu je tzv egzotermna reakcija koja daje toplinu  od 393,5 kJ/mol. Predznak minus znači da se kod te reakcije oslobađa toplina , koja nas  grije u zimi iz naših  peći ili ju koristimo u  motoru automobila. Upravo tu toplinu valja  ljudskim naporom i znanjem podesiti i koristiti  tako ( pomoću znanja i procesa  energetske  učinkovitosti)  da nam daje isti učinak i ugodu uz stalno smanjenje potrošnje ugljika ( goriva). Taj  ljudski napor se ne smije relativizirati , karikirati nego poticati !

2) Nuklearna energija. Uran 235 je drugi veliki izvor energije za sadašnju  industrijsku civilizaciju. Europa proizvodi 30% električne energije u nuklearnim centralama. Način dobivanja energije počiva na poznatoj Einstein –ovoj  jednadžbi 3,

           E= mc²        (3)

gdje  je: E =energija u kJ, m=masa u kg c=brzina svjetlosti 3,0x10⁸ m/s

Ako se  1 g urana 235 bombardira s neutronima, onda se on raspada na barijum 142 i kripton 92. Kod tog raspada atoma dolazi do gubitaka mase, koja se pretvorila u energiju od  7,4 x10¹⁰ J.  Tom energijom (primjerice u  NE Krško) grije se voda, stvara se para, koja okreće generatore kao i kod ostalih  termo-električnih centrala. Tehnički rizici kod elektrana od  3000 MW snage se mogu izraziti kroz pojavu radioaktivnog zračenja od 10²⁰  Bq (bekerela) koje postoji u reaktoru  elektrane. No tehničke mjere  sigurnosti su tako velike, da su  mogućnosti nesreća vrlo male kod  nuklearne elektrane i kod spremanja  radioaktivnog otpada, pa se zato i dalje u svijetu  grade  nuklearne elektrane . Valja znati, za utjehu, kako tlo u svakom vrtu 40x10x1 m sadrži  oko 2 kg urana. Uran ulazi u naše tijelo i preko vode koja se crpi iz zemlje.

3) Sunčana energija. Danas aktualna  primjena sunčeve energije jest njezina nisko temperaturna  toplinska konverzija za dobivanje tople vode. Umjesto da kupe automobil mnogi eko-osviješćeni ljudi  instaliraju na svoje krovove kuća solarne kolektore s kojima se  pokriva 60 posto potreba za pripravu tople vode. U Zagrebu se može  dobiti toplina,  preko solarnih sustava  za grijanje vode, od 470 kWh po četvornom metru kolektora.

Kada se vozite  kroz Bavarsku onda se vide mnoge kuće, koje imaju prekrivene  krovove sa sunčanim ćelijama za  izravno dobivanje električne energije. Princip rada ćelija počiva na tzv fotovoltaičnom efektu,  kojeg je već izučavao 1839. Becquerel. Fotoni iz svjetla  unutar solarne ćelije (silicijevi kristali)  oslobađaju elektrone, stvarajući  elektromotornu silu,   koja se očitije kroz napon i električnu  foto struju. Ako se četvorni metar ćelije ozraćuje sunčevom energijom  od 1 kW onda se teoretski može dobiti struja od 40 mA/cm²

Danas kada se   moraju donijeti odluke  oko investicija  gradnji  električnih centrala, valja paralelno uzimati u obzir   kod kreditiranja  instalacija solarnih  kolektora i ćelija  kao i izgradnju  novog  elektro energetskog bloka u Plominu. Vrednije je uštedjeti jedinicu energije nego ju proizvesti! Nije na odmet da se informiramo koliko €  košta   1 kWh električne energije dobiven iz različitih  proizvodnja i izvora,  
Proizvodni troškovi kao  argumenti  važni su  kod donošenje odluka,  ali  postoje i mnogi eksterni troškovi koji se ne smiju olako  "spužvom" političara brisati.
Grafički prikaz troškova zorno prikazuje kako se kreću cijene električne energije ovisno  o vrsti proizvodnje. 

---