Tko krade vrijeme?

U prošlom postu posvetio sam se pojmu vremena zbog sunčanog sata koji je naše društvo inženjera predstavilo samoborskom pučanstvu pokraj rijeke Gradne. Spominjao sam i nastanak kalendara kojim je čovjek zapravo kanalizirao tijek vremena kao i mjernu SI jedinicu vremena sekundu. Grci su razlikovali kvantitativno vrijeme - kronos i kvalitativno vrijeme - kairos. Vrijeme mjerimo prirodno-znanstveno ili tehnički  kao kronos, ali ga doživljavamo duhovno kao kairos, pravo vrijeme za prave prilike i prave trenutke kad se donose odluke. Kairos je i trenutak Božje milosti. 

Postoje interdisciplinarna područja istraživanja koje sociolozi nazivaju ekologija vremena i sociologija vremena. U sociologiji vremena čovjek si postavlja pitanja kako iskoristiti kairos  vrijeme tj. usporiti ga ili ubrzati nauštrb kronos vremena. U ekologiji vremena analizira se pak odnos ili ritam života društva prema vremenu koje vlada prirodom. Sociolozi dalje definiraju i pojam suverenitet vremena, autonomnu vremensku formu ili značajku svakog obliku života: čovjeka, životinje i biljke. Svaki dio prirode ima svoju vremenitost. Duljina ljudskog života je oko 75, drveta 150, krave 20, psa deset godina. Hans Carl von Carlowitz smatra se kovačem pojma održivost,  jer je već 1732. godine napisao knjigu Sylvicultura Oeconomica gdje navodi ekološka i ekonomska pravila uzgoja šume. Mora se poštivati suverenitet vremena svakog drveta s ciljem postizanja održivosti rasta šuma. Nek se pamti, na svakog čovjeka na Zemlji otpada manje od 0,6 ha šume.

Šuma  svojim suverenitetom vremena  "bori" se protiv suvereniteta vremena čovjeka koji je otvorio pješčanik 

Uz svjetovno (profano, radno) kronos vrijeme prema kojemu se obračunava rad i dobiva plaća čovjeku je važno i sveto vrijeme blagdana, odmora, druženja u obitelji što je primjer kairos vremena. No, vrijeme se može ukrasti kao i neko materijalno dobro. Ono je životni resurs i uspoređujemo ga s novcem - vrijeme je novac. Ukrasti nešto nije moralno, tako je zapisano u ljudskim i božjim zakonima. O krađi svetog vremena, primjerice rad nedjeljom, pisao sam prije pet godina. Tada su se ljudi bunili i potpisivali peticije pa je to nakraju rješavao Ustavni sud RH koji uzimamo kao pravnu vertikalu. Ako sekularno društvo ne priznaje treću božju zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji treba priznati da trogodišnje dijete vrlo dugo iščekuje svoju majku koja primjerice radi kao prodavačica u IKEA-i pa i nedjeljom sudjeluje u stvaranju njihovog godišnjeg prihoda od 535,9  milijuna kuna. Dok odraslom čovjeku kronos vrijeme - sat, tjedan, godina leti vrlo brzo, dotle djetetu ide vrlo sporo. Ja doživljavam godinu kao sedamdesetpetinu mojeg života, dok dijete od tri godine to isto vrijeme doživljava u svom pamćenju kao trećinu svojeg života. Dijete pati i stvaraju se uvjeti za bolest. Ustav RH  u članku 56 kaže: svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor. No, ne piše da to mora biti nedjelja. Taj odmor može biti recimo utorak kad dijete opet ne vidi majku, jer je u vrtiću ili u školi. Članak 23. Ustava RH propisuje: zabranjen je prisilan i obvezatni rad. Nije zgodno danas reći da vas netko prisiljava da radite!? Profesor Cifrić u knjizi Ekologija vremena i kultura zidova¹ piše : Institucije i zakoni su u domeni političke elite koja utvrđuje što su društvene vrijednosti i zakonska dopuštenja/ograničenja. Sve je dopušteno ako zakonom nije zabranjeno, bez obzira je li moralno ili nije!  Moralne norme postaju apstrakcije, a tehničke norme stvarnost ekonomije znanosti i obrazovanja.

Zakonska dopuštenja ili ograničenja često ne poštuju bioritam ljudskog tijela i duha koje se ne može odmoriti. Krajnji rezultat svega jest da je čovjekovo kronos vrijeme pojelo kairos vrijeme. Ali, netko ima kairos vremena za odmaranje. Ako se  pogleda na društvenu skalu krađe vremena, onda ga birokrati imaju uvijek dok ga radnicima u realnom gospodarskom sektoru uvijek nedostaje. Birokrat ne svetkuje u tjednu jedan dan nego i subotu i nedjelju. Krademo li sami sebi vrijeme? To pitanje nije banalno. Posudio sam davno knjigu u njemačkoj knjižnici: Warum haben wir keine Zeit? – zašto nemamo vremena. Okosnica je sljedeća. Puno vremena potrošimo radeći da bismo kupili auto. Ali, auto ima puno dijelova, oko deset tisuća. Kad se nešto  pokvari uzima vam dodatno vrijeme da nabavite zamjenski dio ili zatražite pomoć automehaničara. Kupujete li djetetu koturaljke morate znati da se one sastoje od trideset i pet dijelova koji se također mogu pokvariti. Konzumerizam nas prisiljava da kupujemo različite i nepotrebne stvari koje nam oduzimaju ili kradu vrijeme. Zbog toga se ritam vremena na radnom mjestu sve više povećava, što se nastavlja dalje trošenjem zarađenog novca pa sve skupa stvara stresne situacije u obitelji. Često stvari više ne popravljamo nego ih odbacujemo (ne krpamo odjeću!)  Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja što sve skupa vodi opadanju kvalitete ljudskog života i raspadu društva. 

Kradljivaca vremena ima oko nas koliko hoćete. Birokrati vas ostavljaju da čekate i gubite vrijeme na šalterima. Dobrim relacijskim bazama podataka u raznim institucijama mogao bi se bolje srediti njihov posao, točnije i brže bez da osjetite da ste izgubili išta od vremena. Kuda s viškom birokrata? Hrvatska polja su prazna - odgovaram i prihvaćam smijeh na tu tvrdnju. Čekanje u proizvodnim procesima ne stvara dodanu vrijednost, a stvara gubitak energije i materije. Vrijeme je najvažnija varijabla i u bankarskim proizvodima tj. kreditima kojima se ponekad krade vrijeme tj. novac jer oni koji uzimaju kredit ne poznaju eksponencijalne vremenske funkcije u kamatnom računu s ugrađenom kamatom. Ako netko nekomu ukrade nešto materijalno ili stvori bilo kakav dug onda mu to treba vratiti.

Ali, što učiniti kad ljudsko društvo u cjelini ili parcijalno potkrada ekološki sustav ili Zemljinu biosferu? Kako vratiti Zemlji ono što smo uzeli od nje? Društvo je stvorilo stil življenja kojim stalno povećava svoje materijalne zahtjeve - više vode, više energije više drva i rudača čime se stvara dug prema ograničenoj Zemljinoj biosferi. Ako čovjek iskorišćuje samo kapacitet biosfere koja se regenerira onda je to održivi razvoj i to je OK. Nasuprot  tomu stvaramo dug prema Zemlji i bojimo se socijalnog i ekološkog kolapsa. Ekološki otisak stanovnikaHrvatske je 3,34 gha (globalni hektar) što je (tješimo se!) mnogo manje negoli kod stanovnika EU (4,5 gha) ili SAD-a (8,7 gha), ali ipak prelazi dopušteni kapacitet hrvatske biosfere od 1,8 gha. Iako hrvatski stanovnik ima samo 1,8 gha jede kruh s površine (tla, vode i zraka) od 3,34 gha. 

Zato treba stvoriti novi pojam dan ekološkog duga (Earth overshoot Day). Prvo, možda ću  biti dosadan s pričom kako smo u našem seljačkom gospodarstvu kontrolirali trošenje izvora za život blaga i ljudi. U veljači je tatek znao reći - potrošili smo preko polovice sijena i morat ćemo malo štedjeti pri hranjenju blaga. Ako je tu godinu prinos repe bio dobar onda smo blago hranili repom. Ako toga nije bilo dovoljno onda smo im davali oklaske od kukuruza natopljene vodom. Uglavnom, ono što je rodilo tu godinu moralo je biti dostatno. Drugo, danas se zna da sav kredit ili godišnji prirodni prinos Zemlje potrošimo nekoliko mjeseci prije negoli završi godina. Tako smo 19. prosinca 1987. posudili2 dvanaestodnevni prinos od 1988. godine, dok smo 27. rujna 2011.  potrošili  ili prekoračili račun svega što nam je rodila ili pridonijela cijela 2011. godina3. Rimljani su govorili festina lente - žuri polako.                                                                                                                                                                                                                                                          Od davnine je u tvornicama za planiranje procesa služio kronometar. Nastao je pojam menadžment vremena. Kad je Eisenhower pripremao vojnu akciju iskrcavanja na Normandiji svojim je generalima najprije objasnio pojmove: važno i hitno glede izvršavanja zadataka. Važan i hitan zadatak treba započeti odmah, dok ono važno a manje hitno valja staviti na drugo mjesto, a ostale zadatke treba odgoditi. Kad padne snijeg visoko rangirani rukovoditelj ide bez grižnje savjesti kod vulkanizera mijenjati gume, jer za njega je to hitno, ali nije važan zadatak. To je sofisticirano gubljenje vremena. Pojmovi učinkovitost i djelotvornost važni su za razumijevanje u shvaćanju vremena i njegovog korištenja. Postoje dvije grupe riječi koje se često isprepliću po značenju. Prva je - učinak, učiniti, učinkovit, učinkovito, učinkovitost, a druga - djelo, djelotvornost, djelovanje, djelovati i djelotvoran. Djelo znači posao, rad, radnja koje se može obaviti u različitom kronos vremenu pa se kaže da je urađeno s većim ili manjim učinkom ili s boljim i lošijim efektom. Može se nešto uraditi s velikim učinkom (mnogo stvari u jednoj jedinici vremena), ali ne uvijek i djelotvorno, čak štoviše stvara se šteta. Možemo biti učinkoviti i proizvesti 7 do 14 tona kukuruza po hektaru, ali smo izgubili bioraznolikost i zato nismo ekološki djelotvorni. Velika učinkovitost može voditi minimalnoj djelotvornosti, čak i prema šteti.

Tvorničkafizika određuje matematsko-fizičke zakonitosti ili relacije između temeljnih proizvodnih veličina: vrijeme obrta ili ciklusa proizvodnje, zalihe sirovina i gotovih proizvoda, količina proizvodnje, kapaciteti (oprema, ljudi) varijabilnost kod operacija,  servis korisnika. 

U tvorničkoj fizici postoji jedna relacija ili formula koja se zove Little zakon (po Johnu D.C. Littleu) i glasi: WIP = TH x CT. Prevedeno to bi glasilo:  posao = norma x vrijeme. Izraženo mjernim jedinicama može se pisati:  kg = kg/h x h. U taj zakon se mogu uključiti i druge mjerne jedinice kao što su  litra, prostorni metar, komad, radnik, dan, tjedan, mjesec i godina. Posao je količina proizvodnje dok je radna norma slična pojmu normativ koji je dio  troškovnika.

Kada se temeljitije pogleda održivost života vidi se kako su prostor i vrijeme glavne veličine isprepletene prirodnim, ekonomskim i socijalnim kapitalom.
Možete puno govoriti, ali prava stvar je da iskopate  rupu, posadite stablo, date mu vode, i omogučite  da raste.To je ono što čini razliku. Wangari Maathai-dobitnica Nobelove nagrede za mir iz Kenije.

____________________________

1Ivan Cifrić: Ekologija vremena i kultura - Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2015 , str. 1

2Ivan Cifrić: Ekologija vremena i kultura - Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2015 str. 252

3Iris Pufé: Nachhaltigkeit, UVK, München 2012,  str. 21