Sunčani sat i naše vrijeme

Što je vrijeme? Heraklit je rekao petsto godina prije Krista: Nikad ne možeš dvaput stati u istu vodu koja teče rijekom. Platon je pak dodao: Sve se mijenja i ništa nije stalno.

Društvo inženjera i tehničara Grada Samobora (DITS) čiji sam član, 16. listopada  pušta u pogon sunčanisat na šetnici pokraj slapa uz rijeku Gradnu. Lokacija:45.81 N, 15.72 E.  Poneki šetač ili  putnik koji će stati uz taj sat i slušati žubor slapa,  promišljat će o vremenu i životu. Možda se prisjeti i stihova pjesme Slap Dobriše Cesarića: Teče i teče, teče jedan slap / Što u njem znači moja mala kap… pa će mu to olakšati promišljanje o vremenu. Za još bolju meditaciju dobro dolazi tekst (dobio sam ga od Ivana Juratovića) novinara Jovana Hovana koji je putovanjem kroz Europu skupio niz izreka uklesanih ispod sunčanih satova.

Tajnik DITS-a Robert Obraz  "provjerava" sunčani sat

Čovjek od davnine ima potrebu mjeriti periodične pojave koje su se jednoliko ponavljale uokolo njega. Prva njegova opažanja bila su da je Sunce svaki dan izlazilo i zalazilo dok se Mjesec noću uzdizao nebom te polako nestajao i silazio.

Sadašnja podjela dana potječe još iz Babilonije gdje se obdanica (dan u užem smislu riječi) i  po sunčanome satu  dijelila na 12 dijelova - na takozvane sate, a ta se podjela tek u novovjekovlju proširila i na noć pa se dan dijeli na 24 sata.(1) Sat se poslije dijelio na 60 minuta,  a one na 60 sekundi. Sekunda je prihvaćena kao osnovna SI mjerna jedinica vremena. Definicija sekunde glasi: sekunda je trajanje 9192631770 perioda zračenja koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija 133. Današnji atomski satovi su precizni unutar jedne nanosekunde (ns).  Zbog nejednolikog trajanja tjedan, mjesec i godina ne smatraju se mjernim jedinicama vremena nego samo sastavnicama kalendara. Različiti narodi izrađivali su svoje kalendare prema navedenim promjenama, ali i prema svom vjerskom  životu. Majanski kalendar imao je 365 dana, a vrijeme je počelo  teći  11. kolovoza 3113. prije Krista, a završavalo je 23. prosinca 2012. godine.

Danas se u cijelom svijetu upotrebljava gregorijanski kalendar iz 1582. godine u kojemu godina ima 365,2425 dana. Preteča gregorijanskog kalendara bio je od 46. godine prije Krista julijanski kalendar koji je u javnu uporabu uveo Julije Cezar i koji je imao 365,25 dana.  Tropska ili stvarna godina ima  365,24219 dana i 27 sekundi te nije sinkronizirana sa Suncem.

Mnogo je ljudske pameti potrošeno na mjerenje vremena od sunčanog, vodenog zatim pješčanog sata do današnji modernih atomskih satova. Najstariji sat, koji ide i koji rado posjećuju turisti je mehaničkisat s astronomskim brojčanikom na staroj gradskoj vijećnici u Pragu,  čija izrada početne konstrukcije datira iz 1410 godine.  Kada kažem,  mnogo ljudske pameti je potrošeno za shvaćanje i mjerenje vremena, onda treba istaknuti  Galilea Galileija,  Isaaca Newtona i Alberta Einsteina koji su utvrdili prirodne zakone kojima su povezali osnovne  mjerne veličine mase, duljine i vremena. Te veličine su osnovni alati kojima je stvoren naš  znanstveni svjetonazor svijeta. Ovu godinu se slavi stota obljetnica  teorije relativnosti.

Kalendar je oduvijek imao veliko značenje u svakodnevnom životu ljudi. Tiskao se kao poučna knjižica i bio je najčešće jedina literatura u domu našeg naroda. Poznati je hrvatski katolički kalendar Danica  koji izlazi veće 134  godine. U Danici 2015. čitam kako su stari  nazivi  za listopad (oktobar) bili miholjčak, kozaprst, desetnik.

U gregorijanskom kalendaru pojedini mjeseci imaju različiti broj dana primjerice 28, 29, 30 ili  31 dan.  Dani (iznimno dopuštena jedinica vremena d=84000 s) su označeni  imenima svetaca  prema Rimskom martirologiju iz godine 1586. nadopunjenog 2001. godine. Djecu su krstili imenima  prema imenima svetaca i imendanima  se slavilo čovjeka cijeli život. Ljudi su po imenima pamtili jedne druge i nakon njihove smrti.        

 U kalendaru  Danica [2] čitam i  četiri mjesečeve mijene ili faze koje se nazivaju: Uštap ili Pun mjesec, Posljednja četvrt, Mlađ ili Mlađak,  Prva četvrt.  Mjesečeve mijene definirane su točno danom satom i minutom.

Naši preci sijali su sjemenje za svoje usjeve u polju i vrtu prema svecima i  mjesečevim mijenama. Moram priznati kada sam bio mlad smatrao sam kako su takvi postupci u sjetvi praznovjerje. Primjerice, govorilo se kako krastavce (vugorke)  treba sijati na Veliki četvrtak, na Markovo i na Helenino.

Današnja saznanja su potvrdila da treba poštivati utjecaj Mjeseca na rast biljaka, slično kao što je Mjesec uzrok plime i oseke. Ernst Zürcher (3) je ispitivao rast drveća u Norveškoj i u Ruandi. Uzeo je u razmatranje Ruandu u kojoj je cijelu godinu približno ista duljina obdanice tj.  trajanja sunčevog zračenja. Mjerio je ponovljivim obnovljivim  metodama brzinu rasta kao i promjer stabljike i to za različite vrste drveća sijući po dvjesto sjemenki za svako drvo. Koristio je matematsko-statističke metode planiranja pokusa. Dakle, znanstveno, što znači pokusima je dokazano kako vrijeme u godini i pojava mjeseca ima veliki utjecaj na bioritam i biljaka i životinja da ne kažemo i ljudi.Sjeme sijano dva dana prije punog mjeseca je isklijalo za 47,5 dana dok je sjeme koje je sijano točno na puni mjesec isklijalo za 58,5 dana tj 23, 5 % kasnije.

Danas se mogu koristiti sjetveni kalendarikoji uzimaju u obzir utjecaj Mjeseca (čak i različita sazviježđa-astrologija!?) za različite vrtne kulture kako bi se dobio što bogatiji urod. Opća pravila iz sjetvenog kalendara su: saditi biljne kulture koje rastu iznad tla kad mjesec raste, dok  biljke koje rastu ispod tla kad mjesec pada. Točnije, saditi špinat, kupus, celer,  salate u prvom tjednu iza  Mlađaka ili Mladog mjeseca, a prije Uštapa ili Punog mjeseca, (točno dva dana prije) saditi paradajz, krastavce, papriku, grah...

Temu održivosti kojoj težimo pokušao sam povezati s pojmovima: sat, dan, vrijeme te s utjecajem Sunca i Mjeseca za maksimalizaciju prinosa uroda (hrane) koje baštinimo iz Zemljinog tla za naš svakodnevni život. Sunce je izvor života koje nas preko sunčanog sata podsjeća na prolaznost i relativnost vremena. To vrijeme smo posudili od nekoga ili čak, štoviše, krademo ga, jer izgubljeno vrijeme ne možemo vratiti natrag.

Literatura:
[1] Zvonimir Jakobović: Leksikon mjernih jedinica,Školska knjiga, Zagreb str 21
[2] Danica 2015,hrvatski katolički kalendar,Hrvatsko književno društvo Sv Jeronima ,Zagreb str. 52.

[3] Adam Hart-Davis; The book of Time, Octopus Publishing  Company 2911 UK str. 104