Prije četrdeset godina bio sam član
jedne trgovačke delegacije koja je posjetila Šri Lanku, zemlju koja je do 1972.
godine bila poznatu pod nazivom Ceylon
Danas u toj zemlji živi oko 17
milijuna stanovnika, koji su po narodnosti Sinhalezi i Tamilci. Postoje dvije
dominantne religije – budista ima 70 % , a hiduista 13 % .
Tu su još i muslimani i kršćani, kojih ima približno jednako – od 7 do 9 %.
Prvi događaj koji me iznenadio bio je sljedeći. Kad su me
ujutro vozili autom, ispred škole sam vidio djecu kako ceremonijalno stoje
sklopljenih ručica i mole se. Pitao sam domaćina koje su religije ova djeca, a
on je odgovorio da su to djeca svih religija. Što će reći da se može zajedno
moliti, svatko svome bogu. Danas kada se
traže dogovori oko uređenja života na Zemlji
ove sklopljene ručice moraju biti znak ili putokaz za
dogovor. Pogledajmo kako bi brojčano izgledale te „ ruke“ koje će zajedno moliti. U čitavom svijetu 2009
godine kršćana je bilo 28,2 % ,
muslimama 22,43 %, hindusa 13,78 %, budista7,13 %, sikta 0,36
%, židova 0,21%, bahai 0,11%, druge
religije 11,7 %, nereligiozni 9,42 % i ateista 2,04 % Za ovaj tekst, u kojem želim obraditi održivost kroz duhovno-religijsko
poimanje života, važno je spominjanje ovih brojaka. Zašto? Sociolozi tvrde kako
postoji zid koji razdvaja te religije. Zid
može biti fizička ograda ali i
ograničenje načina mišljenja. Primjeri su kineski zid ali i zid visine 2 metra
na groblju u Belfastu između katolika i evangelika. Papa Ivan Pavao II 1986. organizirao je Međureligijski susret u Asiszu gdje se moli slično ovoj dječici.
Drugi događaj me također malo zbunio. Kad sam ušao u kuću
mog domaćina, vidio sam u jednom dijelu te kuće malu bogomolju u kojoj su bile
istaknute slike i kipovi mnogih religija. Domaćin mi je rekao kako je to
praktično za komuniciranje i poslovanje, jer se njegovi gosti trebaju osjećati
kao da su kod kuće.
Kad se želi postići neki važan cilj, a
u našem je to slučaju dogovor oko sklada života prema okolišu svih ljudi na
ovom planetu, onda treba koristiti sve „mozgove“, ma kako god bili obojeni ili
koje god religije bili. U tom smislu treba izdvojiti nekoliko misli Žarka Andričevića, voditelja
Budističkog centra u Zagrebu, koji je nastupio na konferenciji svjetskih
religijskih vođa održanoj u Kopenhagenu od 7. do 13. prosinca 2009., kao
podrška COP 15, UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama
Da biste bolje razumjeli tko su
budisti, navest ću nekoliko natuknica o budizmu koje sam prepisao sa službene
stranice Budističkog centra u Zagrebu.
Novo otvoreni Budistički centar u Žumberku/Hartovski vrh/
Budizam je jedna od tri velike
svjetske religije koja je nastala na tlu sjeverne Indije prije više od 2500
godina. Osnivač budizma ili, po njegovim vlastitim riječima, onaj koji je ovo
učenje samo nanovo otkrio je Šakyamuni Buddha. Buddha nije osobno ime, već
titula koja označava budnog ili probuđenog, onog koji se probudio iz sna o
životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest.
U budizmu postoji mnogo škola.
Najpoznatija je chan. Što je chan?
Chan je jedna od škola kineskog mahayanskog
budizma koja je na Zapadu postala poznatija pod svojim japanskim imenom zen. Sam naziv chan kineski je prijevod
sanskrtske riječi dhyana, što znači meditacija ili meditativno zadubljenje.
Škola je ime dobila zbog osobitog naglaska koji stavlja na praksu njegovanja
uma. Riječ chan, pored toga što označava ime škole, označava i svrhu njenih
praksi, pa se tako često rabi u značenju probuđenja samog, konačne istine ili
prave prirode. Tako se chan-budizam ili
zen-budizam ne smatra samo školom meditacije, već školom koja utjelovljuje
i prenosi živu mudrost koju je Buddha, probuđeni, dosegnuo sjedeći u meditaciji
pod drvetom prosvjetljenja. U chanu postoje određena načela, spomenimo jedno. U chan tradiciji iskustvo izvorne prirode često se uspoređuje
s mjesecom, a riječi, govor, ideje i koncepti koji ga opisuju uspoređuju se s
prstom koji pokazuje na mjesec. Riječima i konceptima to iskustvo nikada se ne
može do kraja iskazati niti opisati, jer to je nešto što svatko može i mora
iskusiti za sebe. Ovo načelo upozorava da se ne zamjenjuje mjesec za prst, mudrost za znanje ili prirodu stvarnosti za njen
puki opis.
Citirajući dalje misli Žarka
Andričevića mora se istaknuti da živimo u „Iluziji
odvojenosti“ koja je uzrok velikog neznanja. Naša nemogućnost da živimo
u skladu sa sobom, s drugima i s prirodom posljedica je dubokog neznanja o nama
samima i o prirodi postojanja uopće. Sva ljudska patnja, jad i nezadovoljstvo,
kako osobno tako i kolektivno, dolazi iz temeljnog oblika neznanja koje se u
budizmu naziva avidya. Avidya nije obično neznanje ili ono što uobičajeno
nazivamo ili smatramo neznanjem. Visoko obrazovan pojedinac, baš poput onog
sasvim neukog, može biti ili već jest žrtva neznanja. Stupanj ljudske
(ne)usklađenosti s prirodom postojanja varirao je kroz povijest, a njegove su posljedice
bile uglavnom kratkotrajne i lokalne prirode.
Oslobodimo li svoj um predumišljaja o
sebi i počnemo li pažljivo promatrati sebe iz trenutka u trenutak, mit o onome
što mislimo da jesmo počet će se rasplinjavati. Prije svega, tijelo koje držimo
sobom, onim unutarnjim i odijeljenim od vanjskog, opstaje na životu isključivo
zahvaljujući okolini – zraku, vodi, hrani, toplini, svjetlu, gravitaciji,
drugim bićima i ljudima. Bez zraka ne bismo preživjeli ni nekoliko minuta, a
slično je i s drugim elementima od kojih se sastojimo. Naše je tijelo sazdano
od istih elemenata od kojih je sazdan i ovaj planet na kojem živimo, i čitav
univerzum. Tako gledano, naše tijelo i nije doista naše, već je nerazdruživ dio
prirode koja nas okružuje, pripada prirodi, i jest priroda kojoj ga smrću
„vraćamo“. Uspijemo li osloboditi um egocentrične perspektive i krutih
kategorija kojima robuje, otkrit ćemo posve novu dimenziju našega bića koja će
nužno promijeniti naše razumijevanje sebe, tijela, drugih i okoline. Otkriće jedinstva
sa svijetom koji nas okružuje vodi dubokom unutarnjem preobražaju. Kada bi svi ljudi svoj okoliš smatrali
svojim tijelom nedvojbeno bi se prema njemu odnosili drugačije, pa danas ne
bismo imali krizu u kojoj se nalazimo.
Pogledamo li još dublje, zavirimo li u
nutrinu svojega bića, otkrit ćemo da osim tijela dijelimo i iskustvo.
Zajednički nazivnik ljudskog iskustva i iskustva svih osjetilnih bića jest patnja. Rođenje, bolest, starost i smrt
duboko nas povezuju, to su iskustva kroz koja svi prolazimo i koja svi
dijelimo. Izreka iz Dhammapade kaže: „Oni
koji znaju da su ovdje osuđeni na smrt međusobno se ne svađaju. Koliko
smo daleko od te istine, koliko smo daleko od uvida da nas ono što nam je
zajedničko mnogo više i dublje povezuje nego što nas razlike, kakve god one
bile, razdvajaju.
Treći događaj koji ću spomenuti je dar koji sam dobio od
svog domaćina. On me, na kraju mog puta u Šri Lanku, upoznao i poklonio mi je
knjižicu o Sai Babi, glasovitom indijskom guruu, koji privlači velike mase ljudi,
on je čovjek čuda. Po definiciji, on je otac i majka svima. Kod nas se u
izdanju zagrebačke Teovizije može kupiti knjiga „Sai Baba i/ili Isus Krist“, koju je 2009. godine napisao pater
Josip Blažević. Već u uvodu pater Josip piše o tome kako mi, „duhovni nomadi“,
tražimo od vjere ozdravljenje, a ne spasenje. Kako hinduizam gleda na Krista?
Kršćanstvo pripada Kristu, ali Krist ne pripada samo kršćanstvu. Mahatma
Gandhiju je Kristov socijalni proglas služio kao nadahnuće, ali se nije osobno
angažirao za Isusa Krista. Yogananda hindus tvrdi kako ime Isusa potječe iz
sanskrtskog jezika Is, Isai, te dalje tvrdi kako je Isus živio u Indiji.
Što god čovjek nastoji postići, mora se osloniti na prirodu. Priroda
nije nečije privatno vlasništvo. Pripada Bogu. Bez milosti Gospoda nitko ne
može uživati blagodati Prirode, rekao je Sathya Sai Baba 25. lipnja 1989.
godine.
Sve velike svjetske religije šire
poruku da se priroda proglašava Voljom Boga i da je Zemlja Božji dar. Tako se u
Psalmu 148,5 kaže: „Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi, i postadoše“. U
Kur'anu se kaže u ajetu 30:37: "I to je onaj koji počinje stvaranje..."
I u Vedama se proglašava: "Ja sam Jedno, i hoću da postaju mnogi."
Danas, u doba Interneta, svatko može
istraživati pojmove jedinstva između Boga, prirode
i čovjeka vezane uz različite religije
Nema komentara:
Objavi komentar