Rođendan Zemlje

 

Dobar večer tome stanu, tome stanu gospodaru, gospodaru gospodinji i po hiži svoj družini/donesli smo zelenog Jurja z velke gore v ravno pole. Dajte, dajte draga kuma, još nam ni košara puna... otpjevala mi je tu pjesmicu Dragica Kovačić, selo Klokočevac Samoborski, sjeverozapadna Hrvatska.

 A Jurjevo

Jurjevski ophodnici, noseći prolistale grančice bukve, obilazili su seoske kuće uoči Jurjeva (23. travanja), otpjevali bi jurjašku pjesmu, dobivali bi pritom dar: jaja, slaninu i vino. Poslije se mladež družila na krijesu, te se jelo i pilo što se dobilo po selu. Tako se slavio početak sjetve tj. gospodarskog života u mojem rodnom selu.

 B. Dan planeta Zemlje

Ovog mjeseca 22. travnja slavimo „Dan planeta Zemlje“ – njezin rođendan – koja je stara 4,56 milijardi godina. Zemlja je dio Sunčeva sustava, giba se oko Sunca 365 dana u godini. Naš planet je biser u tami svemira koje je čovječanstvo cjelovito prvi put vidjelo 1962. godine kada ga je John Glenn snimio iz svemirskog leta na kapsuli Merkury Atlas 6.

Sunce nam svojom energijom daje život. Sunce ima promjer 1,4 milijuna kilometara što čini 99 % ukupne materije Sunčeva sustava. Svi planeti čine svega 1 % materije Sunčeva sustava. Planeti poredani redom prema blizini Sunca su: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, Pluto[i]. Upravo taj poredak planeta daje uvjete života na Zemlji, dok su ostali planeti bez života, jer su preblizu ili predaleko od Sunca. Zemlja ima „dušu“ zvana Gaja po antropijskom načelu. Vidi https://ekovalen.blogspot.com/2017/11/antropijsko-nacelo-gaja-i-smece.html.

Zemlja je od Sunca udaljena 149 milijuna kilometara. Opseg ekvatora Zemlje iznosi 40 076,594 km, površina kopna i mora Zemlje je 510 100 933 km², volumen 1 083 319 780 000 km³, a masa iznosi 5,976 Í 10 ²⁴ tona.

Kad bismo aranžirali Zemljinu rođendansku tortu, onda bismo 8 milijardi ljudi (oko 380 milijuna tona mase) posložili po čitavoj površini Zemlje i dobili bismo 16 ljudi po četvornom kilometru. No ako bismo ih posložili samo na kopnu, onda bi na četvornom kilometru bila 54 čovjeka. Hrvatska ima gustoću od 68 st/km². Ako bismo pak stavili sve životinje na tu tortu, onda bi se moralo rasporediti još 652 milijuna tona mase. Da bi torta bila svečana i cjelovita, trebalo bi na svaki četvorni kilometar Zemlje posložiti imaginarno i biljke kojih ukupno brojčano ima 7,2 Í 10^32[ii]. Biljke su nam životna kopča sa Suncem. No, to ne bi bila prava torta, a da se na nju ne stavi i sve što je čovjek stvorio: mnoštvo zgrada, predmeta, automobila, brodova, aviona i previše otpada. Većina će Dan planeta Zemlje proslaviti skupljanjem razbacanog otpada i smeća, kojeg čovjek stvori oko 1,1 kg dnevno i pisanjem članaka o tome kako je to jako važno!?

 C. Andrija Mohorovičić

                                     Svjetski  priznat i poznat hrvatski geofizičar Andrija Mohorovičić 1867- 1936 

Uz sav ovaj svemirski red ponekad se ljutimo na planet jer nam donosi potrese i klimatske promjene, ali i mnoge nedaće i katastrofe. U mnoštvu potresa koji su pogađali Zemlju, moramo istaknuti jednog velikog svjetskog znanstvenika geofizičara, našeg Andriju Mohorovićić (1857. – 1936.) koji je izučavao potrese. On je dokazao tzv. Mohorovičićev diskontinuitet, obično zvan Moho, što je granica između Zemljine kore i plašta. Moho sloj odvaja i oceansku i kontinentalnu koru od gornjeg dijela plašta. Moho sloj nalazi se prosječno 7 km ispod dna oceana i 30 do 50 km ispod tipične kontinentalne kore.

Iz Hrvatske enciklopedije prenosim: „Najveći doprinos znanosti Mohorovičić je ostvario otkrićem diskontinuiteta u Zemljinoj kori i utemeljenjem primjene seizmoloških postupaka za upoznavanje građe duboke Zemljine unutrašnjosti. Detaljno je proučavao pokupski potres koji se dogodio 8. listopada 1909. godine 39 km jugoistočno od Zagreba. Uspoređivao je seizmograme koji su zabilježeni u Zagrebu i u mnogim europskim seizmološkim postajama. Odredio je hipocentar tek kada je odustao od pretpostavke da se potresni valovi šire jednolikom brzinom. Izradio je hodokrone, krivulje koje pokazuju ovisnost vremena širenja potresnoga vala o udaljenosti od epicentra.

Prema Mohorovičiću, u najgornjem dijelu Zemljine kore brzina potresnoga vala c neprekidno raste s dubinom: c = ch(rh/r)k, gdje je ch ishodišna brzina u hipocentru, rh udaljenost hipocentra od središta Zemlje, r udaljenost točke u kojoj se određuje brzina c od središta Zemlje i k eksponent koji odražava porast brzine s dubinom. Tom je pretpostavkom riješio sva pitanja u vezi sa širenjem potresnoga vala u najgornjem dijelu Zemljine kore, a izraz je ušao u svjetsku znanost kao Mohorovičićev zakon.[iii]“

 D. Kako i od čega živjeti

Kako živjeti na našem planetu upitana je umjetna inteligencija AI: Odgovor je: Postoje razni pristupi rješavanju ovog problema, a neki od njih uključuju prijelaz na obnovljive izvore energije, recikliranje i ponovnu upotrebu resursa, smanjenje potrošnje i održivi razvoj. Također bi bilo potrebno promijeniti ekonomsku paradigmu koja se temelji na rastu i dobiti, a usmjeriti se na stvaranje ekonomije koja je usklađena s prirodom i potrebama čovjeka. U konačnici, rješavanje ovog problema zahtijeva kolektivni napor svih društvenih aktera.

Od čega ćemo živjeti. Od Sunca. Sunce je nuklearni reaktor, gdje se vodik pretvara u helij i oslobađa energiju za život na Zemlji. Vodik je najrasprostiraniji element u svemiru. Metali zajedno sa zlatom i uranom nastali su među prvim elementima još u prvoj Big Bang eksploziji. Teški elementi su u utrobi Zemlje, pa sa svojim magnetskim svojstvima uravnotežuju Zemlju prema drugim planetima. U Periodnom sustavu elementa navedeni su podaci koncentracije svih životnih elemenata na Zemlji. Koncentracija i redoslijed su: kisik 461000, silicij 282000, aluminij 82300, željezo 56000, kalcij 41500, natrij 23600, magnezij 23300, kalij 20900, titan 5650 i vodik 1400 su vodeći. Dalje, važni elementi su i ugljik kojeg ima 200, zlata 0,004, litija 20, urana 2,7 mg/kg Zemljine kore.

Stručnjaci sa Stanford instituta došli su do zaključka da je po stanovniku za dug i zdrav život dovoljna prosječna potrošnja sveukupne energije od 75 GJ energije godišnje, što je ekvivalentno oko 21000 kWh. S obzirom da Amerikanci troše 284 GJ energije po stanovniku godišnje, stručnjaci sa Stanforda lakom su računicom došli do zaključka da njihovi sunarodnjaci troše oko četiri puta previše od potrebnog za dobar i zdrav život, što u vrijeme ekološke osviještenosti i pokušaja da se u atmosferu ispušta što manje stakleničkih plinova nije beznačajan podatak.

Od početka pisanja ovog bloga, a bilo je to prije 12. godina, objavljeno je mnogo tekstova (koji se u tražilici mogu pronaći) posvećenih gore navedenoj problematici.

---

[i]

 James F. Luhr, Illustrated Encyclopedia of the Earth, Penguin  Books, 2003.  str. 47

[ii] M. Gaber, HO-PING Anchor Books  New York, 1979.

[iii] Hrvatska  enciklopedija https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=41535