Ne pij vina, ne puši duhana, ne pij
vode sa svakog bunara (iz Narodne
čitanke o zdravlju)
Za ovu je priču važna poveznica između Andrije Štampara, narodnog prosvjetitelja, i tvrtke Samoborka, stare 120 godina, a u kojoj sam radio 40 godina. Čime su povezani Andrija Štampar i Samoborka? Narodnim zdravljem, što uključuje gradnju tehnički ispravnih bunara i kanalizacije. Samoborka je već 1908. proizvodila betonske kanalizacijske cijevi. Prema tome, svakom izvorištu vode valja posvetiti naročitu pažnju.
Samoborku je osnovao Franz Malzat 1906. godine. Tih je
godina već postojalo kino u Zagrebu, osnovan je Nogometni klub Hajduk, američki
kemičar Leo Baekeland izumio je polimer bakelit. Te je godine otvoren i 19,8 km
dug tunel Simplon. U Kraljevini Dalmacije
Hrvatske i Slavonije na vlasti je bio Teodor
Pejačević. Uskotračna pruga Samoborček od Zagreba do Samobora već je stara 5
godina. Nobelovac kemičar Vladimir Prelog rodio se 1906. u Sarajevu, radio je u
Švicarskoj, a pokopan je na Mirogoju.
Andrija Štampar rođen je 1888. g., a u Vinkovcima je 1906. završio
Kraljevsku veliku gimnaziju te je odlučio studirati medicinu, jer je smatrao da
su hrvatskim seljacima u tom trenutku najpotrebniji liječnici koji će imati
razumijevanja za njihove potrebe. S obzirom na to da u vrijeme austrougarske
vladavine nije postojao medicinski fakultet na ovim prostorima, Andrija je 18.
listopada 1906. upisao Medicinski fakultet u Beču. U velikom je gradu otkrio i
druge socijalne probleme, osobito kada je riječ o radništvu i uređenju
zdravstvene službe. Još kao student, Andrija je pokrenuo izdavanje poučnih
zdravstvenih knjižica i članaka namijenjenih pučkom prosvjećivanju.
Socijalno-medicinski ideal koji je slijedio od mladosti do kraja života bio je
da na zdravom pojedincu i zdravoj zajednici počiva zdravo društvo te da svi, i
bogati i siromašni, imaju pravo biti zdravi. Škola narodnog zdravlja „Andrija
Štampar“ osnovana je 1927. godine. Škola znanstveno i stručno podržava
planiranje, razvoj i vrednovanje javno-zdravstvenih programa i politike i u
vladinom i u nevladinom sektoru. On je rekao: “Pitanje narodnog zdravlja ne
može se rješavati naredbom odozgora nego podučavanjem i ljubavlju.“ Andrija
Štampar osnovao je „Školu narodnog zdravlja“ i 1933. je izdao poučnu knjigu „Narodna
čitanka o zdravlju“[i] s
mnoštvom popularno pisanih članka i savjeta s crtežima i fotografijama.
Organiziraju se različiti tečajevi, primjerice đaci seljačkog sveučilišta uče
na modelima gradnju zdravih kuća, zahoda, bunara, đubrišta, štala i silosa. U
fusnoti svake stranice su kratki i jezgroviti savjeti: narod koji se dobro hrani od tuberkuloze se brani; gdje je kuća čista,
zdravlje blista; tko svuda pljuje kužnim klicama ljude truje, u devet u krevet,
a pete na pete!, ne pretvaraj noć u dan, porodica je brana od društvenih mana.
U mojem rodnom selu ispod puta blizu potoka Podvrščaka nalazio se bunar s đerdanom (vidi na slici) koji je nazvan Roič. Nama djeci voda u kopanji za pojilo bila je uvijek interesantna u igri, a voljeli smo gledati i roditelje koji su dovodili blago i konje na pojilo.
No vlast je naredila da se Roič mora zasipati, što nama,
djeci, tada i nije moglo biti jasno. Tek smo kasnije dobili objašnjenje da
okolna voda u tom Roiču, koja ulazi u nj, pitku vodu zagađuje klicama tifusa,
griže kolere, zametke glista i trakavica.
Moj je otac u dvorištu morao kopati bunar dubok 12 metara, koji još i danas postoji. U tom je kopanju Samoborka odigrala „glavnu ulogu“, jer je nudila betonski „okrug“ i „obdjel“ promjera jedan metar. (vidi sliku)[ii]
Gradnja kanalizacijskih cijevi i elemenata za gradnju bunara
bili su glavni proizvodi Samoborke već 1908. godine, a voda im je i danas vizija
– čitam na službenoj stranici tvrtke. Danas treba mijenjati kulturu odnosa
prema vodi, jer ona predstavlja nacionalno bogatstvo kojem nema zamjene.
Gospodarenje vodom svakako je bitna komponenta nacionalne gospodarske politike,
a na Svjetski dan voda (22. ožujka 2025.) bila je prigoda da se podsjetimo
važnosti čuvanja tog prirodnog bogatstva, uz naglasak na kulturi ponašanja
prema vodi. Vodu treba čuvati od onečišćenja, treba je racionalno koristiti i
brinuti se o njenim zalihama. Hrvatska je, na sreću, daleko od svjetskih
problema s vodom, jer je po vodnom bogatstvu na petom mjestu u Europi i 42. u
svijetu. To bi bogatstvo trebalo brižno čuvati, jer stanje s vodom u svijetu,
osobito onom za piće, baš i nije blistavo. Naime, naš je vodeni planet zapravo
siromašan pitkom vodom i njene su zalihe neobnovljive.[iii]
Postoji i DIREKTIVA 2006/118/EZ od 2006. g. EUROPSKOGA
PARLAMENTA I VIJEĆA o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja
kakvoće koja propisuje kako zemlje članice moraju voditi brigu oko
koncentracija onečišćujućih i opasnih tvari kao što su: 1. arsen, kadmij, olovo,
živa, amonijev ion, kloridi, sulfati; 2. Umjetne sintetičke tvari: trikloretilen,
tetrakloretilen.
