Ekološka pismenost ili eko pismenost
Eko pismenost je sposobnost razumijevanja prirodnih sustava, koji čine mogućim život na zemlji. To znači razumjeti načela organiziranja ekoloških sustava, time da se ta načela prenesu i na stvaranje održivih ljudski zajednica. Pojam je stvorio fizičar Fritjof Capra www.ecoliteracy.org prije dvadeset godina .
Znanje i organizacija ljudskog društva u današnjoj civilizaciji stvoreni su na linijsko piramidalnom hijerarhijskom koncept organiziranja, dok eko pismenost teži, da se spozna, kako su svih sustavi u prirodi povezane strukture slične „mrežama“, koje objedinjuju i čovjeka, ali ne tako, da on bude mjera svega, kako to dosada uzimamo kao zdravo za gotovo. Čovjek uvijek traži tajne prirode.
Već na drugoj strani Biblije čitamo kako je čovjek bio smješten u vrt, koji se nalazi u Edenu, koji znamo kao zemaljski Raj : „Tada Jahve Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla pogledu zamamljiva dobra za hranu-i stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. (Post 2.9) Prvi ljudi prema Bibliji učinili su prvi grijeh, jer nisu smjeli jesti plodove iz stabla spoznaje dobra i zla. Nakon što su Adam i Eva istjerani iz vrta, Jahve Bog učini…“ postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao-da straže nad stazom koja vodi k stablu života“ (Post 3.24)
Čovjek mora znati čuvati, metaforički gledano, stablo svog života, čemu može voditi nova eko pismenost, za koju se valja osposobljavati. Dijete prvo nauči znakove i glasove slova, ali mu treba dosta vremena da može čitati i čak što više da razumije tekst. Usporedba, mi znamo skora sva, ili samo neka slova prirode, ali ju još ne čitamo u cijelosti i ne razumijemo dovoljno. Ne raspoznaju se lako okolo nas ; mreže svih prirodnih čimbenika, njihove strukture i dinamički procesi . te tokovi materije ,energije i informacije koji kolaju po tim mrežama.
Čovjek se nada, kako stablo života još postoji na Zemlji-našoj majci, iako se kod ovih velikih suša bojimo, da se to stablo ne posuši.
Skoro svatko može biti i učitelj i đak u savladavanju znanja iz eko pismenosti, ako si samo počinje postavljati relevantna pitanja o životu na Zemlji i tražiti odgovore. Eko pismenost je prisutna već samo, ako se potiče u nekom društvu razgovor o okolišu i prirodi. Već nam savjest, kao stablo života u nama nalaže što se smije činiti a što ne . Primjerice, ne može se u sušno vrijeme, zalijevati igrališta za nogomet i golf s vodovodnom vodom, koje nema dovoljno za osnovne ljudske potrebe. Ili, ostanimo na sportu, zadnjoj ljudskoj potrebi, ne smiju se sjeći stabla života u šumama za papir ,kako bi se pisalo na tom papiru (novinama) o dolasku slavnih nogometaša u naš grad. Isto tako, eko pismenost počinje stalnim mjerenjem veličina potrošnje vode struje i topline. Stan i auto su najveća trošila. Smanjimo godišnju korisnu toplinsku energiju za grijanje 100 m2 stambene površine s 18000 kWh/(m2 a) na normiranu vrijednost od 6800 kWh/(m2 a) U Danskoj 32% radnika putuje biciklom na posao! Zašto se ne bi iz naselja Špansko putovalo u Samobor biciklom (!!?) kao što su prije 50 godina iz Galgova na posao radnici putovali biciklom u Zagreb.
Sve je povezano u prirodi, to su znali naš djedovi, koji su bili nepismeni, ali im je eko pismenost bila na većoj razini, nego što je danas suvremenog čovjeka. Oni su bili utkani u mrežu- priroda-čovjek, dok se današnji čovjek želi postaviti kao vladar nad prirodom.
Moje djedovsko dvorište na kojem je živjelo nas devetero u obitelji je primjer kako se poštivala održivost i bioraznolikost u seoskom gospodarstvu s pravim elementima organske poljoprivrede koju danas želimo obnoviti, jasno ako se eko opismenimo.
Ne narušavati bio raznolikost je jedno od važnih načela eko pismenosti. Kako je izgledala bioraznolikost i održivost gospodarenja na našem dvorištu?.
Gledano od lijeva na desno vidi se kuća koja je imala 8-9 m2 stambenog prostora po čovjeku. Danas je prosjek u RH 27 m2 stambenog prostora. U sredini su svinjac i peradarnik desno je štala i sjenik. Iza sjenika bio je voćnjak,. U sredini se vidi gnojnik. Nužnik je kraj štale. Nema onečišćenja voda sve je gnojivo. U štali smo imali dva vola, bika, dvije krave i po jedno tele. Pili smo toplo mlijeko odmah nakon što je majka pomuzla kravu. Nije bilo biocida u mlijeku. Ispod jasli bili su zečevi, na stropu su lastavice svaku godinu imale po dva legla u dva gnijezda. Uz gnoj i blago bilo je dovoljno muha, obada koji su bili hrana za lastavice. Za lastavice smo rekli kako su korisne ptice . Gnoj nije bio samo spremište za stajnik, nego i za sav bio otpad od prehrane koji se tu prirodno reciklirao. Danas je u kućanskom otpadu oko 30% bio otpad, koji jako utječe ili opterećuje okoliš. Po dvorištu su hodale odojci i svinje, kokoši s kokotom ,pure, patke ili guske. Dakako da su pas i mačka činili ravnotežu s miševima i štakorima u čitavom prostoru. Lijevo od svinjca je bunar dubok 12 metara –s ne kloriranom vodom. Kuća je građena s podrumom, koji je bio spremište za krumpir, kiseli i slatki kupus, repu, jabuke i bure napunjeno s jabukama iz kojeg se pio ljeti jabučnjak, a poslije se pekla rakija. Podrum, koji je dodana vrijednost svake zgrade, je bio veliki nadomjestak današnjem hladnjaku i ledenici koji godišnje troše oko 1000 kWh električne struje. Za tu struju je potrebno 3000 kWh primarne energije koja se nalazi u nafti ili plinu. Energija žive sile (volovi ljudi) te kratki putovi opskrbe hranom su glavni elementi održivosti koja je tada postojala , i kojoj danas težimo, ali ne znamo kako?. Najveće onečišćenje okoliša čovjek danas radi u proizvodnji ,transportu i skladištenju hrane. Mnoga napuštena seoska gazdinstva u RH vape za mladim ljudima koji imaginarno i stvarno traže svoje mjesto pod suncem, ali u nekim dalekim zemljama(?). Zaključimo: održivost i bioraznolikost flore i faune su vrlo važna poglavlja koja valja naučiti, kako bi si priznali, da smo eko pismeni.
Eko pismenost je sposobnost razumijevanja prirodnih sustava, koji čine mogućim život na zemlji. To znači razumjeti načela organiziranja ekoloških sustava, time da se ta načela prenesu i na stvaranje održivih ljudski zajednica. Pojam je stvorio fizičar Fritjof Capra www.ecoliteracy.org prije dvadeset godina .
Znanje i organizacija ljudskog društva u današnjoj civilizaciji stvoreni su na linijsko piramidalnom hijerarhijskom koncept organiziranja, dok eko pismenost teži, da se spozna, kako su svih sustavi u prirodi povezane strukture slične „mrežama“, koje objedinjuju i čovjeka, ali ne tako, da on bude mjera svega, kako to dosada uzimamo kao zdravo za gotovo. Čovjek uvijek traži tajne prirode.
Već na drugoj strani Biblije čitamo kako je čovjek bio smješten u vrt, koji se nalazi u Edenu, koji znamo kao zemaljski Raj : „Tada Jahve Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla pogledu zamamljiva dobra za hranu-i stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. (Post 2.9) Prvi ljudi prema Bibliji učinili su prvi grijeh, jer nisu smjeli jesti plodove iz stabla spoznaje dobra i zla. Nakon što su Adam i Eva istjerani iz vrta, Jahve Bog učini…“ postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao-da straže nad stazom koja vodi k stablu života“ (Post 3.24)
Čovjek mora znati čuvati, metaforički gledano, stablo svog života, čemu može voditi nova eko pismenost, za koju se valja osposobljavati. Dijete prvo nauči znakove i glasove slova, ali mu treba dosta vremena da može čitati i čak što više da razumije tekst. Usporedba, mi znamo skora sva, ili samo neka slova prirode, ali ju još ne čitamo u cijelosti i ne razumijemo dovoljno. Ne raspoznaju se lako okolo nas ; mreže svih prirodnih čimbenika, njihove strukture i dinamički procesi . te tokovi materije ,energije i informacije koji kolaju po tim mrežama.
Čovjek se nada, kako stablo života još postoji na Zemlji-našoj majci, iako se kod ovih velikih suša bojimo, da se to stablo ne posuši.
Skoro svatko može biti i učitelj i đak u savladavanju znanja iz eko pismenosti, ako si samo počinje postavljati relevantna pitanja o životu na Zemlji i tražiti odgovore. Eko pismenost je prisutna već samo, ako se potiče u nekom društvu razgovor o okolišu i prirodi. Već nam savjest, kao stablo života u nama nalaže što se smije činiti a što ne . Primjerice, ne može se u sušno vrijeme, zalijevati igrališta za nogomet i golf s vodovodnom vodom, koje nema dovoljno za osnovne ljudske potrebe. Ili, ostanimo na sportu, zadnjoj ljudskoj potrebi, ne smiju se sjeći stabla života u šumama za papir ,kako bi se pisalo na tom papiru (novinama) o dolasku slavnih nogometaša u naš grad. Isto tako, eko pismenost počinje stalnim mjerenjem veličina potrošnje vode struje i topline. Stan i auto su najveća trošila. Smanjimo godišnju korisnu toplinsku energiju za grijanje 100 m2 stambene površine s 18000 kWh/(m2 a) na normiranu vrijednost od 6800 kWh/(m2 a) U Danskoj 32% radnika putuje biciklom na posao! Zašto se ne bi iz naselja Špansko putovalo u Samobor biciklom (!!?) kao što su prije 50 godina iz Galgova na posao radnici putovali biciklom u Zagreb.
Sve je povezano u prirodi, to su znali naš djedovi, koji su bili nepismeni, ali im je eko pismenost bila na većoj razini, nego što je danas suvremenog čovjeka. Oni su bili utkani u mrežu- priroda-čovjek, dok se današnji čovjek želi postaviti kao vladar nad prirodom.
Moje djedovsko dvorište na kojem je živjelo nas devetero u obitelji je primjer kako se poštivala održivost i bioraznolikost u seoskom gospodarstvu s pravim elementima organske poljoprivrede koju danas želimo obnoviti, jasno ako se eko opismenimo.
Ne narušavati bio raznolikost je jedno od važnih načela eko pismenosti. Kako je izgledala bioraznolikost i održivost gospodarenja na našem dvorištu?.
Gledano od lijeva na desno vidi se kuća koja je imala 8-9 m2 stambenog prostora po čovjeku. Danas je prosjek u RH 27 m2 stambenog prostora. U sredini su svinjac i peradarnik desno je štala i sjenik. Iza sjenika bio je voćnjak,. U sredini se vidi gnojnik. Nužnik je kraj štale. Nema onečišćenja voda sve je gnojivo. U štali smo imali dva vola, bika, dvije krave i po jedno tele. Pili smo toplo mlijeko odmah nakon što je majka pomuzla kravu. Nije bilo biocida u mlijeku. Ispod jasli bili su zečevi, na stropu su lastavice svaku godinu imale po dva legla u dva gnijezda. Uz gnoj i blago bilo je dovoljno muha, obada koji su bili hrana za lastavice. Za lastavice smo rekli kako su korisne ptice . Gnoj nije bio samo spremište za stajnik, nego i za sav bio otpad od prehrane koji se tu prirodno reciklirao. Danas je u kućanskom otpadu oko 30% bio otpad, koji jako utječe ili opterećuje okoliš. Po dvorištu su hodale odojci i svinje, kokoši s kokotom ,pure, patke ili guske. Dakako da su pas i mačka činili ravnotežu s miševima i štakorima u čitavom prostoru. Lijevo od svinjca je bunar dubok 12 metara –s ne kloriranom vodom. Kuća je građena s podrumom, koji je bio spremište za krumpir, kiseli i slatki kupus, repu, jabuke i bure napunjeno s jabukama iz kojeg se pio ljeti jabučnjak, a poslije se pekla rakija. Podrum, koji je dodana vrijednost svake zgrade, je bio veliki nadomjestak današnjem hladnjaku i ledenici koji godišnje troše oko 1000 kWh električne struje. Za tu struju je potrebno 3000 kWh primarne energije koja se nalazi u nafti ili plinu. Energija žive sile (volovi ljudi) te kratki putovi opskrbe hranom su glavni elementi održivosti koja je tada postojala , i kojoj danas težimo, ali ne znamo kako?. Najveće onečišćenje okoliša čovjek danas radi u proizvodnji ,transportu i skladištenju hrane. Mnoga napuštena seoska gazdinstva u RH vape za mladim ljudima koji imaginarno i stvarno traže svoje mjesto pod suncem, ali u nekim dalekim zemljama(?). Zaključimo: održivost i bioraznolikost flore i faune su vrlo važna poglavlja koja valja naučiti, kako bi si priznali, da smo eko pismeni.
Nema komentara:
Objavi komentar