nedjelja, 22. veljače 2026.

Zemljište i tlo

 

1. „Rendgenski snimak“ površine Zemlje

Kopno zauzima 29 % Zemljine površine (141 milijun km2), dok na more otpada 79 % (369 milijuna km2). Da bi čovjek poštovao svoje prebivalište na Zemlji mora te brojke slikovito prenijeti u svoju podsvijest i reći sebi – moramo čuvati to bogatstvo, jer je Zemlja mala. Naime, ako se sva voda iz svih oceana prelije u neku imaginarnu kocku, onda će u njoj biti  vode 1332 milijardi  km3. Svake godine 40 000 km3 vode isparava i ponovno se pretvara u kišu, što je vitalno za nas i  život flore i faune. Nastanjeni dio kopna čini 76 % (107 milijuna km2) od čega 45 % (48 milijuna km2) otpada na poljoprivredna zemljišta, a 38 % na šume. Ostalo otpada na pustinje, žbunje i ledenjake. Ono što je za čovjeka interesantno jest hrana, gdje se 83 % kalorija dobiva iz biljaka, a 17 % od mesa i mliječnih proizvoda. Čovjek dobiva 38 % proteina od mesa i mlijeka, a 62 % od hrane koja potječe od biljaka.

2. Pesticidi, onečišćenje zemljišta i tla (nastavak UN Geo-7 izvještaja)

Zemljište kao imovinski pojam je kraj, predio, tlo. Tlo je površinski sloj Zemljine kore koji se sastoji od mineralne i organske tvari te vode i zraka.

https://ekovalen.blogspot.com/2023/08/gruda-zemlje.html#comment-form

Kemijsko onečišćenje tla trenutačno je najozbiljnija okolišna prijetnja čovječanstvu. S otprilike 220 milijardi tona kemijskih tvari emitiranih godišnje, kemijsko onečišćenje je pet puta veće od klimatskih emisija. Svake se godinu degradira oko 4 milijuna km2 obradivog zemljišta. Ali čovječanstvo još plaća sa 600 milijuna invaliditeta koje je povezano s kemijskim onečišćujućim tvarima. Konkurencija za zemljište je velika, a resursi su ograničeni. Kako se konkurencija za zemljište pojačava, projekcije sugeriraju da će do 2050. godine samo oko 10 % zemljišta ostati u gotovo prirodnom stanju. Neodržive poljoprivredne prakse – uključujući kontinuiranu jednoliku obradu obradivog zemljišta, degradaciju vegetacijskog pokrova i nedostatak među usjeva, i ne pridržavanja plodoreda usjeva – pojačavaju eroziju tla. Takve prakse uzrokuju procijenjeni gubitak od 24 milijarde tona plodnog tla svake godine. Erozija iscrpljuje hranjive tvari u tlu, smanjuje produktivnost tla i organski ugljik u tlu te smanjuje proizvodnju hrane ekosustava.


 Nema kruha bez motike (hrv. poslovica) Borba protiv invazivne ambrozije i divljeg sirka pomoću                                                                          okopavanja kukuruza. Foto: Silvio Komerički

Da bi smanjio ručni rad, čovjek na njivu uvodi agrokemiju koja s ogleda kroz umjetno gnojivo – pesticide. https://ekovalen.blogspot.com/2016/05/pesticidi-i-odrziva-poljoprivreda.html. Pojam pesticid obuhvaća širok raspon spojeva, uključujući insekticide, fungicide, herbicide, rodenticide, mekušce, nematicide, regulatore rasta biljaka i druge. Među njima, organoklorni (OC) insekticidi, koji se uspješno koriste u kontroli niza bolesti, poput malarije i tifusa, zabranjeni su ili ograničeni nakon 1960-ih u većini tehnološki naprednih zemalja. Uvođenje drugih sintetičkih insekticida – organofosfatnih (OP) insekticida 1960-ih, karbamata 1970-ih i piretroida 1980-ih te uvođenje herbicida i fungicida 1970-ih i 1980-ih uvelike je doprinijelo suzbijanju štetočina i poljoprivrednoj proizvodnji. Idealno bi bilo da pesticid bude smrtonosan za ciljane štetočine, ali ne i za neciljane vrste, uključujući čovjeka. Nažalost, to nije slučaj, pa se pojavila kontroverza oko upotrebe i zlouporabe pesticida. Neobuzdana upotreba ovih kemikalija, pod izrekom „ako je malo dobro, puno više će biti bolje“, učinila je pustoš među ljudima i drugim živim bićima, primjerice pčelama.

3. Promjena načina života

U TV emisiji „Volim Hrvatsku“ iznesen je podatak iz jedne ankete u kojoj je 80 % građana izjavilo da moraju promijeniti način života (rad, potrošnja). Svakodnevno to slušamo preko medija. Ali kako to postići? Iza svakog poglavlja u Geo-7 izvještaju postoji oko 300 izvora znanstvenih radova koji to pokušavaju istražiti i riješiti. Dakle, čovjek traži rješenja današnjih problema kako živjeti na ovoj grudi zemlje. Vrijednost je upravo u tome da se može vidjeti (pročitati) što istražuju glede ekoloških, energetskih i ekonomskih problema; Kinezi, Amerikanci, EU znanstvenici, Rusi i narodi starosjedioci.

Cilj br. 15 je zaštititi, obnoviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo upravljati šumama, boriti se protiv dezertifikacije. Zato su se svjetski lideri okupili 2015. g. i mobilizirali Agendu 2030: skup od 17 ciljeva za održivi razvoj. Za svaki je cilj obrađeno 10 akcija. https://ekovalen.blogspot.com/2020/09/170-ciljeva-u-borbi-protiv-klimatskih.html

Za moj rođendan unuci su mi kupili dvije knjige. U prvoj knjizi[i] autor Pinker vjeruje u razum, znanost i humanizam što dokazuje s više od 70 grafova razvoja čovječanstva. On je protiv teza o propasti svega što je čovjek stvorio. Autor druge knjige[ii] Naomi piše da zaboravimo sve što smo mislili da znamo o globalnom zagrijavanju. Neugodna istina glasi – nije kriv ugljični dioksid nego kapitalizam. Dodao bih! Ne smijemo pojesti sve urode ili prinos pšenice ili kukuruza, nego mora ostati nešto što zovemo sjeme. To sjeme je kapital. Kad se pojede sjeme, tek onda nastupa glad, o čemu nas uči povijest mnogih revolucija.

 

 



[i] Steven Pinker: Prosvjetiteljstvo našeg doba, Mozaik knjiga, Zagreb, 2019.

[ii] Naomi Klein: Ovo mijenja sve, V. B. Z., Zagreb, 2015.