Granice rasta 40+

Sadašnja  politička situacija se može  opisati s dva aktualna  prosvjeda u nas. Prvi prosvjed organiziraju  proizvođači   mlijeka koji ne mogu više isporučivati mlijeko po cijeni od 2,1-2,7  kune. O mlijeku sam pisao u veljači ove godine kada su stočari također prosvjedovali. Drugi prosvjed organizirali  su građani u Marčeljima i Viškovu , zbog nesnosnog smrada iz deponije  smeća  koji se dovozi pretežno iz  Rijeke. Smeće na Jakuševcu  je stalni  problem Zagreba. Priznajmo kako o smeću i otpadu ne  želimo previše čuti. iako je ta problematika stalno prisutna .

Dok ljudi vjeruju kako će se  kriza riješiti uz tehnološka znanja iz : robotike, nanotehnologije, ICT, biotehnologije, svemirske tehnologije, dobivanja energija iz obnovljivih izvora, dotle će nas zatrpati smeće!?

Uzroke prosvjeda i neka rješanja   pokušajmo sebi racijonalno predočiti,  gledajući četiri decenije unatrag .

Jedna istraživalačka skupina iz Massachusetts Institute of Tehnology poznat po skračenici MIT izradila je 1972.  nacrt   o dilemama preživljavanja  čovječanstva. Naslov tog nacrta ili izvještaja je: „The Limits to growth“    preveden u nas s naslovom „Granice rasta (Stvarnost –Zagreb 1974 )“.

Pomoću računala pokušalo se izračunati i predvidjeti  globalno ponašanja pučanstva u svijetu do 2100 godine. Prema tada poznatim podacima stvoren je  matematski model World 3 kojim se prikazao globalni dinamički sustav proizvodnje i potrošnje stanovništva Zemlje. Model je „napunjen“ s 99 funkcija koje su objedinjavale uzročno- posljedične veze između : porasta stanovništva,  kapitala, industrijske proizvodnje , proizvodnje hrane i onečišćenja okoliša.

U „Granici rasta“  predložene su  mjere za globalnu ravnotežu  prema podacima iz 1970 g.: ustaljeni  rast populacije, potrošnju sirovina smanjiti za 25%, onečišćenja okoliša smanjiti za 25%,  proizvodnju materijalnih dobara usmjeravati  u usluge (zdravstvo, obrazovanje), a kapital usmjeravati prema proizvodnji hrane. Ako bi se postigli ti ciljevi moguća je globalna ravnoteža uvjeta života na Zemlji.

   Što se je kod nas dogodilo od tada ? Rast stanovništva   se nije nažalost povećao u Hrvatskoj  nego čak sada godišnje postoji 0,2 % blagi pad.  To bi trebao biti  pozitivan trend prema mjerama   predloženih u „Granici rasta“ ali negativni  prema budućoj našoj opstojnosti.

Stanovništvo u RH se nije povećalo, ali se pretjerano urbaniziralo i sada dolazi do kumulativnog negativnog efekta:  prenatrpanost gradova smećem i potreba industrijske proizvodnje mlijeka na velikim farmama, koje su opterećene kreditom  zbog posuđenog kapitala.

Na akademskoj razini  se tada diskutiralo, koliko ima rezerve nafte i različitih rudača i koliko ih trebamo za proizvodnju ljudskih dobara . Postoje mnoge preporuke i scenariji u „Granici rasta“, ali  jedna je bila upečatljiva: možemo imati na Zemlji  i koristiti neograničene resurse primjerice  naftu, rudače i kapital  , ali smeće (onečišćenje okoliša) će nas  tada zatrpati. 

Mnoge vlade (npr iz Novog Zelanda) osnivale su specijalne  komisije za  proučavanje dokumenata iz „Granice raste“ koje su se  koristile za  odgovarajuće strategije. Ne može se reći, kako se kod nas tada „spavalo“. Tada smo mi u Samoboru sve smeće odvozili u jamu Trebež, koja je bila zapravo umjetno jezero, nastalo nakon gradnje ceste Zagreb- Ljubljana 1958 godine. U Hrvatskoj je osnovan 1971 . Sveučilišni računski centar SRCE. Moja tvrtka sudjeluje u izgradnji velebnog hotela Croatia“ u Cavtatu,  jer i tada je turizam bio poluga razvoja. U političkom  životu Sabor SRH donosi 36 amandmana na Ustav iz 1963 godine. Vlast i javnost je zaokupljena s  političkim i sudskim procesima protiv nacionalista i vojnim pohodom na prostoru Bugojna protiv 19 članova „Hrvatskog revolucionarnog  bratstva“.

Mnoge gradske vlasti nisu tada  mnogo razmišljale o smeću, nego su ga odvozili u što dublje vrtače, jame ili jezerca. Važno je bilo ne daleko od gradova. Sada valja popravljati te greške. Ove jeseni povodom obljetnice 770 godina Grada,  Gradonačelnik  Samobora je dijelio zaslužnim građanima Nagrade i Plakete gdje je  između ostalog pisalo:Nije dovoljno raditi-treba i znati raditi, isto kao što nije dovoljno znati raditi, treba i raditi. Zato je ohrabrujući   reklamni oglas u našoj ambulanti gdje piše: Preuzimam, perem i dostavljam natrag pamučne pelene.  Pelene  čine  udio od 3% u masi gradskog smeća.Pamuk je skupocjena sirovina i ne može trunuti na smeću. Pamtimo za proizvodnju pamuka za hlače potrebno je  333 g pesticida- otrov z a živi svijet voda.

Što učiniti? Banalno, svi (djeca i odrasli) moramo  prvo znati razliku  između smeća i otpada. Otpad  može biti zlato, a smeće će uvijek biti smrad. Prema definiciji: OTPAD  čine ostaci tvari i stvari nakon neke uporabe. On se nekom obradbom može  vratiti u neku ponovnu uporabu. SMEĆE je pomiješani otpad.  Smeće je ne povratno uništenje tvari i nerješiv ili teško riješiv problem.

Prije 30 godina posjetio sam mojeg prijatelja Milana u Torontu. Uvečer kada se vrati iz posla  pratio sam   ga,  budući  je svoje djecu  odveo na skijanje na jedan osvijetljeni brežuljak. Pitao me znam li što je taj  mali  brežuljak. Jasno da nisam znao. On je rekao to je deponij  smeća, preko kojeg je natrpana zemlja. Poznate su tehnologije, gdje  se iz deponijasmeća  dobiva metan, koji se može koristiti, a koji je drugi najveći uzrok globalnog zagrijavanje poslije ugljičnog dioksida. Kroz masu smeća se ne smije  procijeđivati kišnica jer onda se onečišćuju podzemne vode.

 U našim gradovima se osnivaju tzv CGO  Centri za gospodarenjem otpadom . Vrijedi li za  ljude, koji upravljaju s CGO, one maksime koje pišu na Plaketi  Samobora? Koju tehnologiju primijeniti? Mnogo je toga stavljeno pod upitnik. Možda je gospodarenje otpadom zahtjevniji zadatak od robotike, jer razvijene zemlje isto imaju  isti problem. Kalifornija je izdala zakon, gdje se do 2015 otpad mora obraditi tako, da samo 30%  ostaje kao smeće.
 Ne mogu  biti odgovorni samo ministri pišući HR-Zakone  poštujući EUDirektive   te upravitelji Komunalnih  tvrtki, za ogromne  hrpe nezbrinutog smeća oko gradova.

Valja voditi brigu o smeću od domaćinstva do mjesnih  odbora  naselja, te obrazovati ljude  pomoću sustava obrazovanja i informiranja kroz vrtiće, škole  i medije. Prvotni ciljevi obrazovanja i  gospodarenja otpadom su:izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada.

Direktive EU i naš Zakon pripisuje istu politiku gospodarenja otpadom : 1.prevencija, 2 ponovna upotreba, 3. recikliranje, 4.korištenje kao  energetski izvor, 5. odlaganje na deponij.

Napoj se davao životinjama, a ostalo smeće je istrunulo na gnoju. Stajski gnoj je veliko bogatstvo u proizvodnji hrane. Gnoj  je važan argument, zašto mora postojati domaća proizvodnja mlijeka. 

Inženjeri u razvojnim odjelima različitih tvrtki znaju ovu maksimu:   Svaki  proizvod valja promatrati od „kolijevke do groba“ kao izvor smanjenja otpada.   Izvor smanjenja odnosi se na bilo kakve promjene u dizajnu, proizvodnji, kupnji ili korištenja  materijala ili proizvoda, uključujući i pakiranje. Na taj način pravilno se smanjuje  količina ili toksičnost otpada prije nego što postane komunalni  otpad. 

Pogledajmo nasumce kako može smanjivati nastajanje otpada i smeća. Statistički podaci o  komunalnom otpadu bilo u razvijenim zemljama ili kod nas su slični. Skoro 80 %  komunalnog otpada su ostaci hrane, papir i plastika. Toj vrsti otpada posvetiti i 80% pažnje prema pravilu „80/20“ Prema tome, prvo valja  te količine otpada racionalno smanjiti. Decenijama USA reciklira ili kompostima  dnevno po stanovniku samo 0,66 kg od 1,96 kg komunalnog otpada.

   Kruh. (Potrebno za proizvodnju 1 kg: 1,4 kWh )  Kod hrane je kruh na prvom mjestu, kojeg se  višak baca u smeće. Onaj kruh koji se vrača u pekare, oko 30% se  loži njime. Je li rentabilno  stari kruh prepeći, zamrznuti ili sušiti, te trošiti energiju? Kruh koji je otpad u Beču dostatan je za hranu svim gradovima Austrije. Mi odbacujemo 14% kruha, a treba nam godišnje oko 80 kg po stanovniku. U mojoj roditeljskoj  kući kruh se pekao jedanput tjedno i stari i tvrdi pomalo pljesniv stavljao se u čaj ili mlijeko. Mama nas je učila veliki je grijeh bacati kruh . Agencija EPA u USA daje slijedeće smjernice za otpadnu hranu prema redoslijedu važnosti:  smanjiti potrošnju , dati gladnim ljudima,  dati  životinjama ( napoj ili splačine), industrijska upotreba, kompostiranje (ne prerađevine mlijeka i mesa), odlaganje na deponiju. Ne otpatke hrane bacati u kanalizaciju! Nije pretenciozna tvrditi kako  će  brzo postojati poduzetništvo tipa : Sakupljam napoj splačine.. javiti se...

Papir. (Potrebno za proizvodnju 1 kg: 9 kWh  i 1200 litara vode)  Mislilo se kako  će pojavom digitalnog pohranjivanje podataka i potrošnja i otpad papira pasti. Nažalost povećao se trend korištenja i otpada papira  uz razvoj ICT tehnologije. Preporuke. Ne tiskati  na PC svaku poruku, koristiti i drugu stanu papira, smanjiti veličinu arka npr tiskanje računa ili nekih  drugih poruka, salveta koristi nakon upotreba kao WC papir, račune primati kroz  e-mail.

    Plastika.Potrebno za proizvodnju 1 kg :21 kWh Jako prepoznatljiva u smeću. Kada vam  u trgovini nude plastičnu vrećicu recite; „Ne hvala ne koristim to“. Procjena je kako svaki građanin  Taiwana troši godišnje 900 vrećica, a oko 750 milijardi  komada je svjetska potrošnja. Amerikancima je potrebno 12 milijuna barela ( 1 barrel=159 dm³ ) nafte za proizvodnju vrećica. Pitam se?? Jesmo li suviše komotni (lijeni)  koristiti košare , cekeri i logožare za nositi robu. U kući smo imali  desetak vrsti košara,  koševa i brenti. Da se ne zaboravi nabrojit ću ih: ručkasta košara za nositi jelo. drempača, šopnata, šibnata i lucnasta košara, krušnica ,koš za krmu, pleteni koš te brenta, Sve se to koristilo u doba života naših djedova i  očeva, za koje olako kažemo kako nije bilo napredno.