Konvivalizam

Poštenje je življenje,  hrvatska poslovica

Konvivalizam-pojam kojeg ne možete pronaći u Klaićevom Rječniku stranih riječi, niti u Leksikonu socijalne ekologije od Ivana Cifrića. Zašto? Zato, jer su  konvivalizam kao pojam ili  koncept nedavno     „skovali“ 64 svjetska sociologa, vođeni  francuskim sociologom Alain Caille. Konvivalizam  je nastao spajanjem dviju  riječi  con-vivere što znači živjeti  zajedno. Oni su napisali svoj manifest Manifest  convivialiste s nakanom kako spasiti  čovječanstvo. Da bi neka ideja  zaživjela  mora uči dobrohotno u savjest i svijest ljudi, inače  će kao i mnogi „izmi“ primjerice anarhizam , komunizam niknuti i propasti s  ratovima i  ljudskim žrtvama.

O konvivalizmu doznao sam iz katoličke  obiteljskoj revije  „Kana“ od veljače ove godine. Po meni  pojam konvivalizam sličan je i pojmu koegzistencije ili miroljubive koegzistencije o potrebi  suživota različitih naroda između neprijateljskih blokova. Postoji razlika između pojmova konvivalizam i koegzistencije. Koegzistencija zastupa mišljenje: nemojmo ratovati,  dok konvivalizam kaže; moramo se sukobljavati ili  sučeljavati, ali ne  i pobiti. Konvivalizam je danas neka  vrsta protuteža  između neoliberalizma i marksizma. Neo znači nešto novo.

Podsjetimo se,     neoliberalizam  je politička filozofija,  koja zagovara otvorena tržišta, slobodnu trgovinu,  privatizaciju,  jačanje uloge privatnog sektora. Marksizam je pak  socijalna ekonomska i politička filozofija, prema kojoj  proizvodni čimbenici mijenjaju čovjeka u  socijalnom i  ekonomskom smislu.  Glavni princip marksizma  sadržan je u tezi kako  sredstva za proizvodnju kao i ekonomska baza,  utječe ili određuje politički život pojedinca i društva. Marksizam koristi  analogiju,  prema kojoj  je  kapitalizam  zamijenio  feudalizam,  isto tako će  socijalizam,  a poslije komunizam  uz pomoć diktature (otimačina i ubojstva?)  radnika (proletarijata) zamijeniti kapitalizam i stvoriti besklasno društvo.

 Mi, sa sijedom  kosom,  proživjeli smo   promjenu  našeg društva od kapitalizma do socijalizma,  pa smo doživjeli  i obrnuto     povratni prijelaz kao proces  tranzicije  iz  socijalizma  u neoliberalizam.  Bili smo  svjedoci stvaranja socijalizma,  gdje su marksisti  primjerice   Kiepach-u (vlastelin  kraj našeg sela)  „uzeli“  sve  nekretnine  zemlju  i dvorac,  ali su  im  dozvolili  da zadrže pokretne vlasništvo,  tako da je rokoko namještaj iz njihovog dvorca  bio smješten u seoske štaglje,  gdje su kokice "kakale" po skupim stolicama. Kada se nešto nepravedno uzme aktom državne vlasti,  onda to nije pljačka niti  krađa nego eksproprijacija(?!). 

Naš put u Europu,  kojeg nismo baš objeručke prihvatili,  jest  zapravo putovanje  u neoliberalizam.   EU političari  ističu , mi smo industrijski  razvijeno i  napredno društvo  te  zagovaramo privatno vlasništvo,  demokraciju,  slobodu kolanja kapitala,  roba i ljudi,  pa ako  želite biti u našem savezu   potpišite (ili ostavite)  ugovore o pravnim  EU-stečevinama . Kada su naši političari  potpisali te ugovore,  govorilo se obostrano: S Europom Hrvatska je bogatija, a s Hrvatskom je i Europa bogatija. Ipak,  ne smijemo biti euroskeptici,  jer smo  povijesno , kulturno , materijalno , energetski i informacijski  preduboko povezani u Europa kontinentu . Eu nije produkt ona je proces i mnogo puta ćemo konstatirati kako  i neoliberalisti  „kradu“  ali sofisticirano zbog  čega ćemo se sukobljavati.

Sada bogate korporacije  EU mogu slobodno ulaziti svojim „rukama“ u svako bogatstvo naše države  ili  pjesnički rečeno slobodno  „dirati“    njedra lijepe naše. Mogu li oni krasti to je pitanje, koje sebi i drugima  postavljam? Vidim, kako EU bankari  dobro u nas zarađuju, a njihovi direktori si uzimaju velike plaće   i bonuse od 2 do 6 milijuna kuna.

Ali tu sada postoji jedna kvaka. Primjerice neću  ukrasti ništa mojem susjedu , ali što je s prilikama   kada se može ukrasti  novac  putem  visokih kamata iz  kredita  nekog građanina    ili novac iz banke, koje pripadaju čitavom  društvu.   To se zamjećuje  kod   profinjenih legalnih  ili nelegalnih  krađa novaca iz riznica bilo  države ili tvrtki . Lopov ima ispriku koja glasi : kada je nešto svačije onda je zapravo ničije , pa se neće vidjeti da sam nešto  uzeo, a  savjest mi je čista. Ova đavolska logika proteže se dalje na okoliš,  pa se ne pita tko je vlasnik rijeka,  čistog zraka, podzemnih pitkih  voda, mora,  šuma koje daju kisik. Brazilci  kažu Amerikancima: mi vama nismo ništa dužni, jer ste vi posjekli svoje šume, a naša Amazona daje vam kisik  za kojeg ništa ne plaćate. Marksisti i neoliberalisti  ne pitaju za  vlasništvo nad okolišem,  jer ga doživljavaju kako je  on svačiji, dok  konvivalisti priznaju okoliš kao vrlo važno vrelo života kojeg treba  cijeniti i čuvati.

U manifestu se navode dijagnoze bolesti   suvremenog  industrijskog društva,  od Amerike, Europe do Azije,  koje su prepoznatljive  kroz  moralne, političke ,gospodarstvene i ekološke  krize.  Te krize se  moraju  rješavati i zato ja „potpisujem“  manifest i postajem konvivalist! Gdje god je to moguće ,valja lokalizirati izvore snabdijevanja  stanovništva , kako bi  se lako vidjelo  što uzimamo iz okoliša a što mu vraćamo., To je jedno od   načela koja su navedena u manifestu i mogu se shvatiti kao terapija. 

Od kuda i kako početi rješavati  ove kriza?  Konvivalisti  tvrde,  u rješavanja ovih   kriza , valja najprije  savladati  prepreku,  koja se naziva moralna kriza. Izgleda da je ta  vrsta krize „neprohodna džungla“ za rješavanje, iako su načela  ponašanja i ophođenja  među ljudima jednostavna. Načelo kojeg priznaju  i žive po njemu  svi moralni  ljudi svi vjera i ateisti jest: „Ne čini drugome ono, što ne želiš da on tebi čini!

U  našoj  roditeljskoj  kući , na zidu je bila slika čija poruka je meni kao djetetu bila jasna. Iako te nitko ne vidi, ne smiješ ukrasti  voće iz voćnjaka našeg susjeda. Božje oko  sve vidi i Božje uho sve čuje. Krađa je grijeh. Marksisti i neoliberalisti  zaklinju se kako su moralni. No, oni  su  krađu tako relativizirali da ih se ponekad ne može zvati lopovima. Oni podešavaju svoj moral prema prilikama.

Sociolog Dan Ariel je napisao  knjigu: „Predvidljivo iracionalni“  gdje iznosi svoja socijalna  istraživanja  o poštenju ljudi. On tvrdi, kako u svojim ponašanjima  nismo racionalni,  nego smo iracionalni i to predvidivo iracionalni.  Nakon velike afere s  krađom novca iz mirovinskih fondova  ogromne američke tvrtke „ Enron“ on se pita: Jesu li pošteni  i  visoko školovani  Enron-direktori džepari,  koji  bi ukrali novac iz taške nekoj starici  u tramvaju?  Odgovor je logičan,  pa nisu.  Ali oni su ukrali silne  novce baš tim staricama, krivotvoreći  poslovne izvještaje,  čime  su  uzeli novac iz mirovinskih  fondova  za svoja poslovanja i nisu ga vratili.

Dan Ariel je po struci  bihevioristički  ekonomist,  koji je istraživao s mnogo pokusa ponašanje  ljudi  u prilikama kada čovjek postaje lopov. On je u jednom pokusu ostavio   neopazice  više limenki  Coca Cole u zajedničke  hladnjake u prostorijama za zajedničko korištenje   u studentskim domovima američkih sveučilišta.  Nakon 72 sata limenki nije bilo u hladnjaku. Nakon toga  pokusa uradio je drugi pokus, gdje je u iste hladnjake stavio na tanjurić neki sitni novac. Studenti  novac nisu  ukrali. Ljudi se različito ponašaju prema predmetima  i  prema  novcu kojim se izražava vrijednost tih predmeta. U našoj  tvrtki smo  imali dvojake izraze za krađu. Tako se znalo reći,  kako su neki rukovodioci  otuđivali  nešto,  ili  smo govorili  kako radnici previše kradu  toaletni papir.

Trebamo li izučavati  bihevioralnu ekonomiju kako bi se spriječili sitne i krupne krađe? Bihevioralnu ekonomiju možemo definirati kao kombinaciju ekonomije i drugih društvenih znanosti,  kojima se  opisuje ponašanje čovjeka ili nekog upravitelja  kod donošenja odluka . O važnosti bihevioralne ekonomije govori činjenica da su psiholog Daniel Kahneman i ekonomist Vernon Lomax – Smith 2002. godine dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju.

Ako se u nekoj  ćeliji  društva locira moralna kriza , kao  kriza iz koje proizlaze  ostale krize, onda  se ju  može pasivizirati  snažnim djelovanjem (zviždaći, prijavljivanje Uskoku) moralnih ljudi.  Tada se  preostale krize mogu „lakše“  terapeutski  i tehnički rješavati u ljudskoj zajednici. U manifestu se preporučaju  neki postupci rješavanja,  time da se uzimaju u obzir i humanost, socijalnost,  individualnost i kreativnost čovjeka . Moraju se  definirati istinske  ljudske potrebe i istači kako  globalizirani čovjek  ima žudnju, koja je veća od njegove potrebe.  Ako  u domaćinstvu   nema dovoljno novaca za mlijeko i kruh,  mora li se onda kupiti djetetu pametni telefon ? Treba li nam skupi auto bilo u Županiji ili u Ministarstvu? To je iracionalno ponašanje.

Eto i gospodarstvene  krize! Legitimno  naši političari , ako su racionalni i pošteni,  moraju  povećati  cijenu kruha i mlijeka , kako bi ih izjednačili  ili povećali u odnosu na  telekomunikacijske troškove u domaćinstvu .  Sada Vlast ne priznaje povećanje cijena mlijeka,  krava  je sve manje, te se   ulaskom u EU uvoz  mlijeka se povećao za 270% ???! Budući da je čovjek u svom ponašanju  često iracionalan, onda se ne mogu niti   liberalni  zakoni ponude i potražnje uvijek poštivati. Prosječna  EU cijena mlijeka je 8 kn/L, dok kod nas košta 6 kn/L. Ali zato mlijeko u Londonu košta 10 kn/L, a  u New Yorku 18 kn/L, dok su telefonski razgovori daleko jeftiniji od njih prema nama, nego obratno.

Povadio sam troškove  održavanja automobila za Ministarstva , Županije i Gradove (podaci iz Večernjaka) i vidim  kako je  godišnji prosječni  trošak  korištenja  automobila  36211 kn/kom. Isto tako pogledao sam režije svih Ministarstava  Vlade, Sabora,Instituta i Agencija. Oni troše 660 milijuna kn. Dužnosnici s potrebnim ostalim osobljem godišnje  troše energije za  osam sati rada   za grijanje ili klimatizaciju  svojih radnih prostora preko 200 kWh/m² . Toliko se  prosječno troši energije za 24 sata u stanovima. Je su li dužnosnici i zastupnici te ostali zaposlenici iracionalni u  trošenju, te  kradu li oni time  narod? Kako gospodariti i smanjivati  troškove? Japanci kažu iz suhog drveta još uvijek se da iscijediti voda. Kinezi kažu kada vidiš da nema izlaza znaj ima ih barem  još sto.

Evo jedne druge analize rađene prije 25 godina koja može poslužiti kao obrazac . Kad bi dvoje ljudi - jedan iz Londona i drugi iz 400 milja udaljenog Glasgowa - željelo organizirati sastanak moraju sjesti u automobil, avion, vlak ili imati viewphone .  Za sastanak u trajanju od 3 sata potrošit će  40 kWh energije s viewphonom, 450 kWh vlakom, 1600 kWh  autom i najviše 2500 kW avionom.[i]  Zato je inovacija kompjutorskih programa poput Skype-a koji nudi uz razgovor uživo uz prijenos slike i telefonske usluge putem računala veliki  zgoditak u učinkovitom trošenju energije za prijenos informacija.  Ovdje se radi o ekvivalenciji između troškova (novac, energija) za putovanje poslovnih ljudi zbog razmjene informacija ili komunikacije  putem razgovora.  Danas je poznata   fraza: Move information not people  - pokreći informaciju, a ne ljude - lako ostvariva, baš zahvaljujući Internetu. Preko njega pružaju se mogućnosti - od skupljanja informacija klikom miša, do slanja E-mailova i vođenja uživo konferencija putem Skypea, Chata i sličnih programa.

---

[i] M Tribus. E. McIrvine: Energy and Information, Scientific American -1971 str 179-188