Održivost,
sposobnost biološkog sustava da ostaje raznolik i produktivan tijekom vremena. Održivi
razvoj, zadovoljenje današnjih
ljudskih potreba, ali i osiguranje resursa za život budućih generacija.(World Commission
1987: 43-44). Postojni, (potrajni) razvoj proizvodnje s minimalno štetnim sporednim učincima na biosferu. Trebao
bi omogućiti zadovoljenje potreba
sadašnje generacije, ali ne na račun generacija koje dolaze.
Valja biti razborit! Razboritost potiče praktični razum da u svakoj
prilici razlikuje naše pravo dobro i da izabire prikladna sredstva da ga
ostvari. (Katekizam 1835) Spoznati ove
definicije i živjeti u
današnjoj svakodnevnici prema njima, moguće je
provoditi na različite načine.
Primjerice, povratimo bicikl u masovnu upotrebu, jer
njime smanjujemo smog u gradovima,
smanjujemo i svoj indeks tjelesne mase
(BMI) i smanjujemo energetsku ovisnost.
Ovo je eko priča o biciklu.
Po definiciji
bicikl je vozilo na dva kotača,
koje vozač pogoni vlastitom snagom. Ako se
želi dodatno naglasiti primjena bicikla
u svjetonazoru održivosti, onda se može istaći, kako se bicikl može umjesto iz magnezijskih, aluminijskih ili čeličnih
konstrukcija napraviti od
bambusovih štapova (Kinezi !) ili više slojnih drvenih laminiranih-ploča, što se radi uPortugalu. Energetski trošak proizvodnje magnezija je 356, aluminija 200 , čelika 38, dok je za laminirane ploče 13 MJ/kg. Zapravo prvi bicikl je od drva napravio i
patentirao 1817. Karlo von Drais , kojeg
sam vidio u predvorju tvrtke Drais
koja proizvodi opremu za proizvodnju
boja.
Prvi bicikl za našu obitelj sastavio je od prikupljenih
različitih dijelova kum Jožek Bajičev (Vrbančić) 1948.
godine. Taj bicikl se čuvao u dnevnoj
sobi za pokazivanje gostima, kao prestižna
„šminka“. Drugi razlog čuvanja bicikla u dnevnoj sobi je bila moguća krađa. Kao dijete, kada sam se
učio „pod ramom“ voziti taj bicikl pao
sam i slomio osovinu lančanice. Katastrofa!
No, bicikl je bio veselje za nas. Bilo
je primjera u selu kod nabave bicikla, kako se slavilo i pozvalo goste ili susjede na
veselje imati bicikl.
Bicikl nije samo služio za prijevoz čovjeka, nego i za prijevoz hrane za svinje i blago. Guranje bicikla nije
sramota niti danas, a onda je bila potreba, jer se njime prevozio različiti teret. Prije
se hrana iz polja nosila na glavi ili ramenu. Postojao je jedan predmet za olakšanje nošenja tereta na glavi, koji se
naziva „svitak“ u mojem selu Klokočevcu, dok se „prik“ Save u Šenkovcu naziva
„posvitak“, koji je danas postao njihov suvenir. Ići biciklom na nogometni turnir u neko obližnje selo bila je
to velika stvar za mene.
Biciklima 1958. išli smo u Bobovicu. Bio sam bos prvi s lijeva
Prijevoz putnika automobilima je
drugi negativni utjecaj na okoliš, poslije proizvodnje hrane. Smog u
velikim gradovima jest vidljiva i zamjetljiva
pojava utjecaja automobila na okoliš.
Kako smanjiti te negativne utjecaje na okoliš? Sasvim sigurno ne postoje neka nagla promjena ljudskog ponašanja u prijevozu ,
niti neke nove tehnologije (električni automobil??) za znatna ublažavanje tegoba smoga, ali pojačana primjena bicikl može biti prvi lijek.
Alergije kao prikrivene bolesti nastaju zato,
jer ljudsko tijelo je dozirano ili izloženo otrovnim tvarima , toksinima koji se nalaze u zraku, vodi ili hrani. Smog grada
stvara se od goriva koje izgaraju, kako
za pogon automobila tako i za grijanje
zgrada. Prosječni automobil za jedan sat
vožnje kod 100 km/h stvori 50 m3 ispušnih plinova, koji sadržavaju 79,6 % dušika N2
, 9% ugljikovog dioksida CO2 do 5% ugljikovog
monoksida CO, 0,2% dušikovih oksida NOx i 0,2% ostataka
goriva benzina CHx
Doza otrova iz
ispušnih plinova naročito je velika, ako
se nalazite u gradskom prometu ili
stanujete kraj velikih prometnica,
gdje prometuje oko 1000 automobila na sat. Koncentracija dušikovih
oksida u Zagrebu (Gradska vijećnica) u veljači 2005. je bila u 24 sata od 17 do 117 μg/m3 Dopuštena granična vrijednost je 120
μg/m3. Prema EU direktivi 2009/40/EC primjenjuje se EKO- test u
redovitim tehničkim pregledima automobila, gdje je propisana dopuštena maksimalnu
koncentraciju CO od 0,5%. Automobil „Fabija“ star 3 godine imao je u ispušnim plinovima od 0,015 do 0,022% koncentraciju CO.
Često se govori, prljavi gradovi, prljava industrija, zagađene vode
i dodaje se rečenica: „to vlast mora riješiti“. Ali kako? Najčešće se isključuje automobilski promet ili se naplaćuje ulaz automobila u središta grada primjerice u
Norveškoj.
Mnoge tehnologije su jedna drugu preskakivale u
našoj industrijskoj civilizaciji i time stvarale mnoge probleme života. Većina gradova je građena u prošlim
vjekovima, kada su širine ulica bile
građene za potrebe konjskih zaprega. Onda
je došla „bujica“ automobila na ulice. Gradnja
nadzemnih i podzemnih pruga u gradovima za
tramvaje i vlakove bila su dobra rješenje,
koja su u prošlom vijeku dominirala u
mnogim milijunskim gradovima Europe i Amerike. Ipak navedena rješenja opet su danas
nedostatna.
Ali nije lako „istjerati“ automobile iz gradova,
koji se sve više tiskaju na cestama i nogostupima među pješacima. Što možemo mi učiniti da smanjimo gužvu automobila u našim
gradovima Prije tri godine sam napisao
Što učiniti da smanjimo tzv. smetlište zraka koje udišemo.
Tvrtka EKO INA ustvrđuje kako je 60% onečišćenja od automobila i predlaže Gradskoj upravi mjere za poboljšanje
kvalitete zraka kroz slijedeće
akcije i investicije. Reorganizirati protočnost prometa, izgradnja novih
prometnica, pruga, smanjiti primjenu
soli, ozeleniti prometnice, povećati plinofikaciju grada.
Vlast gradova mora kroz zakone prisiliti ljude i prometnu policiju da se
bicikliste uključi u redoviti promet. Povećati pješačke zone, koje u
Zagrebu nisu puno duže od par kilometara. U Zagrebu ima 419 osobni automobila
ili oko 500 uvjetnih vozila na 1000
stanovnika, što je preveliki osobni i
društveni teret. Mojim grubim procjenama
bicikla ima oko 5 puta manje od automobila. Zagrebačkom Avenijom prometuje
dnevno 88000 automobila. Je li dopuštenje gradnje četiri velikih garaža, umjesto rasterećenja
centra grada od automobila, greška Gradske zagrebačke uprave? Što sad činiti? Vratimo umom i ljudskom snagom kroz pedale
bicikla, čišći zrak grada. Bicikli su stvarno univerzalno sredstvo
prijevoza u smislu da se koriste po skoro svim podlogama, a i gdje ne, moguće ih je prenijeti ili gurati.
Malo energetski podataka o prijevozu; Prijevoz željeznicom na dizel gorivo troši se energije 0,31 MJ/(t km), putničkim dizel automobilom 1,6 MJ/(t km)
dok 10 biciklista koji su
približno teški tonu troše 1,25 MJ/(t km) svoje eksergije iz mišića i sala. Dok automobil
stvara bolest, bicikl ojačava tijelo. Na slici koju sam snimio na Zrinjevcu vidi se
kako je biciklistička staza prazna a
tri trake su pune automobila, gdje se u svakom vozi samo jedan putnik-vozač.
Nekretanje, prekomjerna i nekvalitetna hrana čini nas „predebelom“ nacijom, jer ima 21 % debelih muškaraca, te smo se time
„popeli“ na sedamnaesto mjesto u svjetskoj rang list prekomjerne težine. Prvi na toj listi debeli, su Amerikanaca
32 % dok
Japanaca ima svega 3,3% iznad zdrave težine. . Debljina se definira
prema tzv. indeksu tjelesne mase BMI (body mass index >30 ) Svjetska zdravstvena organizacija, WHO, još
je 2002. godine pretilost proglasila epidemijom razvijenog svijeta. Podaci
Ministarstva zdravstva RH nisu nimalo zadovoljavajući. Naime, u Hrvatskoj čak 2
milijuna ljudi ima prekomjernu težinu. Evidentirano je 214 000 ljudi koji
boluju od dijabetesa, a trećina stanovništva ima povišeni krvni
tlak. Svaka druga smrt, kako u svijetu
tako i u nas, upravo je posljedica cirkulacijskih bolesti srca i
krvnih žila.
Evo malo teorije o mršavljenju! http://mb-soft.com/public3/weight.html#1
Ljudsko i
životinjsko salo (lipidi) je zapravo eksergijski (energetski) rezervoar potreban
za redoviti život, ali i neprilike života, kada dolazi do gladovanja ili bolesti. Glavni
sastojak lipida su velike molekule od triglicerida kemijske formule C55
H98O6. Prema masi
triglicerida glavni sastojak je ugljik i to u 77,3 %, pa kod mršavljenja ne treba više gledati na masu kisika ili vodika. Ako treba
„skidati“ oko 5 kg
sala, što stalno namjeravamo, onda treba
odstraniti oko 5 x 0,773 = 3,85 kg ugljika
iz tijela. Kako? Disanjem ! Udišemo zrak
s 0,039%
ugljikovog dioksida CO2 a izdišemo zrak u kojem je 4,4% CO2. Koliko
dugo treba gladovati ( piti samo vodu i
vitamine ) da se skine 5 kg sala , ali samo
disanjem.? Kad sjedimo, dišemo oko 12 puta u
minuti, a svaki normalan dah je oko 0,5 litara zraka. To sve znači da u
svakoj minuti normalnog disanja, možemo izdahnuti oko 0,25 litre ugljičnog dioksida. Računajući dalje, svake minute, izdišemo oko 0,5 grama ugljičnog dioksida (Daltonov
zakon).
To uključuje oko 0,13 grama stvarnih ugljikovih atoma u minuti. Ako se podjeli
3850 grama ugljika s 0,13 onda se dobije kako je potrebno 29615 minuta ili to iznosi 29615/1440 = 20 dana
mršavljenja, samo ako sjedimo pijemo
vodu i ne jedemo „ugljike“ iz kruha. No
kada se vozi bicikl, onda je tijelu potrebna znatna energija koja se pretvara u rad a ta se naziva eksergija. Za jedan sat bicikliranja ljudsko tijelo mora imati „uskladišteno“ oko 0,697 kWh eksergije, dok za sjedenje treba samo 0,022 kWh . Ili drugačije rečeno;
31 puta bržije mršavimo, ako se vozimo biciklom, nasuprot sjedenju u automobilu. .
Usput spomenuto, godine 2014. skoro 100% smo smanjili u našoj državi nesreće na cestama, ali još uvijek postoji oko 70, dok ih Nizozemska ima samo 28 mrtvih na milijun stanovnika. U zadnjih 6 mjeseci bilo je 6 biciklista unesrećeno u RH.
Usput spomenuto, godine 2014. skoro 100% smo smanjili u našoj državi nesreće na cestama, ali još uvijek postoji oko 70, dok ih Nizozemska ima samo 28 mrtvih na milijun stanovnika. U zadnjih 6 mjeseci bilo je 6 biciklista unesrećeno u RH.
Izračunajte svoj BMI http://www.zdravakrava.hr/alati/bmi?gclid=Cj0KEQjwzPSrBRC_oOXfxPWP6t0BEiQARqav2LnB_i7kxaGZPDxPlmO0g2fc9ySfVev2aVKPJEACbeAaAs4I8P8HAQ
OdgovoriIzbrišiU Splitu raste naglo broj biciklista. Voze po trotoaru, što je dobar pritisak na gradsku vlast da dodjeli dio trotoara gdje se može, da poveća broj jednosmjernih ulica dio kojih dade biciklistima.
OdgovoriIzbriši