Legenda
kaže: idu dva Grka i primijete na tlu crnu mlaku. Prvi kaže - Crno je kao ugljen - dok drugi primijeti
- Ali je tekuće kao voda. - Ugljen gori, možda bi gorjela i ta
tekućina - kaže prvi. - Ali ta je crna
tekućina slična vodi, a voda ne gori
- logički odgovori drugi. Takve diskusije s točnim logičkim zaključcima
trajale su mjesecima, a onda se pojavi treći Grk i kaže: - Probajmo to zapaliti.
Konačno, Grci zapale crnu tekućinu i otkriju naftu. Tako je nastao pojam pokus, a otkriće nafte pomoću pokusa ima mnoge koincidencije s današnjim stanjem svjetonazora o održivosti iklimatskim promjenama. Postoji mnogo logičkih zaključaka, ali je premalo pravih pokusa za povećanje uvjerenja o promjeni ljudskog ponašanja prema Zemlji.
Konačno, Grci zapale crnu tekućinu i otkriju naftu. Tako je nastao pojam pokus, a otkriće nafte pomoću pokusa ima mnoge koincidencije s današnjim stanjem svjetonazora o održivosti iklimatskim promjenama. Postoji mnogo logičkih zaključaka, ali je premalo pravih pokusa za povećanje uvjerenja o promjeni ljudskog ponašanja prema Zemlji.
Pokus ili eksperiment je hotimično izazivanje neke
pojave zbog opažanja, promatranja, istraživanja i mjerenja te utvrđivanja
odnosa uzroka i posljedica. Valja razlikovati pokuse u prirodnom okruženju
promatranoga objekta in vivo (uživo) ili u laboratorijskim uvjetima in vitro (u staklu). Uz pojam pokusa vezan je i pojam iskustvo - zbir ljudskih znanja i vještina skupljenih na temelju
brojnih pokusa. Primjerice, Wilhelm
Conrad Röntgen je pokusom otkrio X-zrake još 1895. godine - koje su po njemu dobile
naziv rendgenske - a tim je otkrićem uvelike unaprijedio medicinsku
dijagnostiku pa možemo reći da je njegov pokus pretvoren u svakodnevno iskustvo.
( Jesi li bio na rendgenu, je li kost slomljena?)
Tako
su pokusi i ispitivanja nužni i za stvaranje novih načela i svjetonazora o
održivosti života na Zemlji - koje trebali
bi prihvatiti svi društveni slojevi. Već su stvoreni neki pojmovi - održivost, održivi razvoj, ekološki otisak i
brojna načela optimizacije i učinkovitosti u
svakodnevici ljudskog ponašanja. O toj temi se stalno održavaju i raznekonferencije po cijelom svijetu.
Zelena načela. Stručnjaci različitih tehničkih struka počeli su objavljivati
svoja zelena načela novog ponašanja u
proizvodnji i trošenju izvora za život
koje nam nudi Zemlja.
Poznato je dvanaest načela zelene kemije od
kojih ću pokušati objasniti samo neke. Kako bismo postigli poželjne ciljeve
održivosti u okolišu valja krenuti od razine atoma. Prvo načelo prevencije
poznato je iz svakodnevnog života - bolje spriječiti negoli liječiti. Dakle, spriječiti
ili minimalizirati otpad koji nastaje
nakon kemijske reakcije. Drugo načelo je nazvano atomska ekonomija. Sintetske metode treba planirati pokusom tako da
se u proces stvaranja konačnog proizvoda
maksimalno uključuju svi materijali (atomi). To se načelo može ilustrirati proizvodnjom
lijeka Aspirin koji se uzima stalno ili povremeno protiv mnogih bolesti. Godišnje
se u svijetu troši oko 40.000 tona Aspirina, a sintetski je prvi put proizveden
1897. godine u tvrtki Bayer. Aspirin je
kao i domaći lijek Andol zapravo acetilsalicilna kiselina formule HOOC (C6H4) OCOCH3, molekularne mase 180,2. Aspirin
se proizvodi iz reaktanta ili sirovina salicilne kiselina C6H4(OH)COOH molekularne
mase 138,1 i anhidrida octene kiselina (CH3CO)2O molekularne mase 102,1.
Atomska se ekonomija zalaže da se kod kemijskih sinteza i procesa ugradi što
više atoma iz sirovina u atome molekule krajnjeg proizvoda, u ovom slučaju
Aspirina. Načelo atomske ekonomije izražava se s postotkom po jednadžbi: mol. masa aspirina 180, 2/(mol. masa reaktanta
138,1+102,1) x100 = 75 %
To
znači da je 75 % atoma molekula sirovina ugrađeno molekulu Aspirina što se smatra održivom i
učinkovitom kemijskom reakcijom. Zaključak tog načela jest kako kemičari u
svojim laboratorijima moraju tražiti mnoge sirovine kako bi dobili pokusima optimalan proizvod povoljan za
okoliš.
U
ostvarivanju ostalih načela zelene kemije znanstvenici primjenjuju mnoge pokuse, metode, modele, optimiranja i ispitivanja:
primjena manje opasnih kemijskih sinteza,
dizajn procesa uz energetsku
učinkovitost, sigurna otapala i pomoćna sredstva, projektiranje sigurnih
kemikalija. Većina znanstvenika
mašta i promišlja kako bi nekim pokusom došli do važnog otkrića ili čak štoviše, kako bi oborili neke ustaljene teze i
teorije. Mogućnost ponavljanja pokusa važna je za njegovu vjerodostojnost.
Dokaz koji se ne može ponoviti pokusom i tako opravdati ne smatra se
znanstvenim dokazom. Mnogi inženjeri i tehničari promišljaju kako bi nekim
pokusom stvorili izum koji bi se moglo patentirati. U najranijoj školskoj dobi djecu valja poticati maštanju i
eksperimentiranju što se može obavljati
u školskim laboratorijima ili vrtovima. Studenti na fakultetima, a i inženjeri u proizvodnim
pogonima moraju prije pokusa čitatipatentnu dokumentaciju koja je najveći izvor tehničkog znanja i iskustava.
Planiranje
pokusa (DOE - Dizajn pokusa ilieksperimenta) je važan pojam kod svih vrsta pokusa. DOE je sustavna metoda za
određivanje odnosa između faktora (činitelja, čimbenika) koji utječu na procese
i rezultata tog procesa. Po tim načelima od djelatnika u laboratoriju se traži
da broje atome, a i domaćica kad peče kruh mora voditi brigu o svakom gramu
brašna ili svakom vatsatu utrošene energije kada koristi perilicu za rublje ili
suđe. Naime domaćice imaju na raspolaganju veliku snagu električnih trošila izato nose veliku odgovornost da pokusima kod korištenja trošila postignu povoljnu
energetsku učinkovitost.
Električna
energija koju troše kućanske perilice rublja čini značajan udio u ukupnim potrebama
kućanstava za električnom energijom. Osim već postignutih poboljšanja
energetske učinkovitosti, kod kućanskih perilica rublja postoje velike mogućnosti
za daljnje smanjivanje potrošnje energije. DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1061/2010 EU
Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti
kućanskih perilica rublja „prisiljava“ proizvođače perilica da označe u specifikacijama
koliko se godišnje troši struje i vode
za pranje rublja. Godišnje za 220 pranja
rublja (pamuk 8 do 9 kg) perilice troše od 136 do 151 kWh i vode od 8100 do
9400 L, što daje mogućnost minimaliziranja
tih vrijednosti pomoću pokusa.
Evo dva pojednostavljena primjera
(bez statističkih računanja) planiranja pokusa
kod pečenja kruha i pranja rublja.
Pranje rublja -pamuk | |||||||
Postupak | Temp. | Centrifuga | Potr. energije | Učinak cijeđenja | |||
0C | okr./min | kWh | % | ||||
1 | 60 | 1200 | 0.84 | 80 | |||
2 | 60 | 600 | 55 | ||||
3 | 40 | 1200 | 0.67 | 80 | |||
4 | 40 | 600 | 55 | ||||
Varijable: | |||||||
Snaga perilice od 2 do 2,4 kW | |||||||
Vrijeme pranja od 160 do 180 min. | |||||||
Učinak cijeđenja: od 55 do 80% | |||||||
Potrošnja vode: od 49 do 52 L | |||||||
Punjenje: od 3,5 do 7 kg | |||||||
Pomoću vatmetra koji se prikljući između utičnice i perilice može se izmjeriti potrošnja energije za pranje rublja po bilo kojem postupku ili ciklisu pranja.
Pečenje kruha:Velika raznolikost
receptura kruha iskustvom je stvorena još od biblijskih vremena[i]. Najčešći
sastojci kruha su: 180 ml vode, 220 ml mlijeka, 2 žlice margarina ili maslaca,
2 žličice šećera, 2 žličice soli, 600 g brašna tip 550, žličica i pol suhog
kvasca. Domaćica može pokusom pečenja kruha umjesto mlijeka uzeti
jeftiniju sirutku, ostatak kod proizvodnje sira. Ili može dodavati sjemenke
bundeve ili oraha. Mnogi se pokusi - ne samo u industriji - izvode
nesistematično ad hoc. Naime, uzima
se najčešće metoda pokušaja i pogrešaka samo s jednim neovisnim faktorom (X) kao što je zamjena mlijeka sirutkom. Karakteristična
varijabla (Y) je ovisna veličina mjerljiva
ovim pokusom: okus, tvrdoća kruha, šupljikavost, trajnost.
Mliječna kiselina sirutke je dobar konzervans. Pokus opisujemo kao funkcija Y=f(X)
gdje se mijenja količina sirutke (X) a promatra se i mjeri trajnost (Y). Pri planiranju
pokusa postoje i kontrolirani faktori koji se tijekom pokusa ne mijenjaju kao
što je vrijeme pečenja i temperatura
pećnice. Za razumijevanje planiranja pokusa valja objasniti još i razinu faktora. U slučaju pečenja kruha sa
sirutkom količina sirutke može biti 220 ml ali i 180 mililitara za jedan kruh. Za
zamjenu 220 mL mlijeka s 220 mL sirutke potrebna su dva pokusa - recimo, ispituje se okus i trajnost, ali
temperatura pečenja i vrijeme mora biti isto. No, ako se mijenjaju razine kod
neovisnog faktora primjerice 220 i 180 mL
onda je potrebno više pokusa. Tako se za dvije razine i dva neovisna
faktora mora obaviti 22 ili 4
mjerna postupka
Pečenja kruha. Kruh ima sedam sastojaka pa ako
dodamo temperaturu i vrijeme pečenja onda postoji devet neovisnih varijabli
koje bi trebalo varirati (mjernim) postupkom u dvije razine pa bi bilo potrebno 29 = 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 = 512 pokusa da se temeljitije ispita pečenje kruha, što je
praktično nepotrebno. Valja shvatiti kako za više razina faktora kod pokusa znači dodati više ili manje vode, brašna,
maslaca, kvasca, šećera ili viša
ili niža temperatura pečenja.
Pranje
rublja: kod pranja rublja postoji veliki broj neovisnih faktora ( punjenje, vrsta tkanja, mrlje, vrijeme pranja,
količina vode) koji utječu na
karakterističnu varijable kao što su potrošnja energije ocijeđenost i izgleda rublja. Često se mora uzeti u obzir treba li
ili ne glačati rublje tj trošiti ili ne dodatnu energiju. Na priloženoj tablici
su prikazani faktori za četiri postupka
s kojima se može praviti pokuse. Uzete su dvije temperature pranja 40 i 60 0C,
dvije razine centrifugiranja 600 i 1200 okr/min. Mjeri se potrošnja energije i
mokrina rublja (iscijeđenost).
Zadatak
u planiranju pokusa je tražiti optimalni broj postupaka, kako bi se dobio dobar i trajan (robustan)
proizvod. Najčešće se pokusi obavljaju na dvije razine uz tri ili četiri
neovisna faktora.
Metode planiranja pokusa koriste proizvođači pekača
za kruh i perilica
gdje su neke varijable postavljene kao konstante npr masa kruha ili rublja, a
dopustio domaćici da mijenja neke druge
varijable ili cikluse pomoću tipkala kako
bi se dobio kruh s tamnijom korom ili rublje s više ili manje vode poslije pranja.
Jednom
sam prilikom vidio kako u Njemačkoj uče djecu kuhati jela. Kraj električnog
štednjaka bilo je veliko električno brojilo koje je odmah pokazivalo koliko su kilovatasati energije potrošili kod pripreme. Naime, ako se kuha ili peče na električnom štednjaku
za utrošak kilovatsata energije potrebno je različito vrijeme u odnosu na mikrovalnu
pećnicu snage 700 ili 2400 W. Primjerice, da bi se potrošio jedan kilovatsat energije mikrovalna pećnica će
biti uključena sat i 25 minuta dok će
električna pećnica biti uključena 25 min. Kako bi ispekla kruh domaćica uz to treba
uzeti u obzir dodatne faktore ili
nepoznanice kao što su vrst brašna, količina vode i aditiva te temperatura na
kojoj će se kruh peći. Domaćica, moje iskustvo, može koristiti
kišnicu za pranje rublja kako bi rublje
bilo bjelje i kako bi se minimalno potrošilo deterđenta. Korištenje kišnica
(gustjerne cisterne ) su postale imperativ u današnje vrijeme.
[i] Osmog dana neka uzme muško janje bez mane, jedno
žensko od godinu dana također bez mane tri desetine efe najboljeg brašna i zamiješana
u ulju za žrtvu prinosnicu i log ulja. Biblija,
Levitski zakonik 14,10-11 (stare biblijske mjere: efa=1/3 hL, log ~1/2 litre)
Mjerio sam na perilici potrošnju električne struje i vrijeme pranja na 90 Celzijeva stupnja. Vrijeme pranja trajalo je 3 sata i 24 min dok je potrošnja bila 1,601 kWh Potrošnja energije je bila skoro duplo veća od propisane koju je naveo proizvođač. No, morat ću ponoviti to mjernje jer nisam stavio eko program. Često se kod mjerenja zaboravi neki parametar.
OdgovoriIzbriši