Ljudi su odvajkada iščekivali Došašće i božićne
blagdane s nadom o dolasku nekih boljih vremena, boljih odnosa među ljudima i narodima,
jer se slavi rođenje malenog Boga ili Božića. Stručnjaci marketinga danas su to
razdoblje nazvali skupnim imenom Advent, što na latinskom znači dolazak, a gradske vlasti kite i rasvjetljuju gradove prvenstveno
promovirajući prodaju vrućih kobasica i kuhanog
vina. Zagreb i ove godine osvaja
EU-priznanje: Best Christmas Market 2017.
Božićno je vrijeme vrijeme nadanja, kako bi seljaci
iz OPG-ova i svi poljodjelci mogli sljedeće godine imati dobru sjetvu i žetvu krušarica. Istodobno, mediji iznose problematiku o hrani,
jer se primijetilo kako se na
hranilištima i pojilištima (čitaj, u robnim kućama) prodaje hrana sumnjive zdravstvene kvalitete. Darko Znaor tvrdi
u Večernjaku kako je zbog jalovog tla preostalo svega 60 žetvi i ističe da
poljoprivredi treba REZ, što je kratica za resurse,
ekologizacija i znanje.
Jesmo li bogati ili siromašni kada je u pitanju
proizvodnja i potrošnja hrane? Pokušavam
to objasniti sebi i drugima. Počnimo s dvije priče.
Prva
priča
Moj pokojni brat radio je u Njemačkoj od 1962. do 1975. u jednoj mehaničkoj radionici specijaliziranoj za servis Mercedesovih vozila. Kada je jednom liječniku servisirao auto on mu je rekao: Ajmo da vidiš gdje ja nabavljam hranu. Odveo ga je iz Frankfurta do jednog seoskog gazdinstva i rekao: Ja plaćam ovom seljaku da mi uzgaja domaće životinje, svinje i perad, jer ne želim jesti hormone koji mi se nude kroz meso u supermarketima.
Moj pokojni brat radio je u Njemačkoj od 1962. do 1975. u jednoj mehaničkoj radionici specijaliziranoj za servis Mercedesovih vozila. Kada je jednom liječniku servisirao auto on mu je rekao: Ajmo da vidiš gdje ja nabavljam hranu. Odveo ga je iz Frankfurta do jednog seoskog gazdinstva i rekao: Ja plaćam ovom seljaku da mi uzgaja domaće životinje, svinje i perad, jer ne želim jesti hormone koji mi se nude kroz meso u supermarketima.
Druga
priča
Neki dan ispriča mi prijatelj s kojim sam radio niz
godina u jednoj tvrtki ovu priču: Njegov sin mesar po zanimanju otišao je raditi
u Njemačku, jer tu nije bio zadovoljan malom plaćom. Tamo radi u jednoj velikoj
klaonici koja dnevno preradi 24.000 svinja. Sin mu kaže da se svaki dan radnicima
na traci podijeli stotinjak otkaza, ali se isto i toliko prima na posao. Kada
se uključi traka za obradu svinja onda mora na klupi za rezervu uvijek biti dovoljno zamjenskih mesara kad netko
mora skoknuti na zahod ili ako nekomu ponestane snage. Slično kao kod nogometa.
Sin mu veli da ne zna koliko će dugo moći izdržati taj napor i želi se vratiti
doma.
Okopavanje kukuruza - hrane za ljude i životinje
Fotografirao 1923. Milan Dvoržak
Treća
priča
Evo mojih teza što bi trebalo napraviti da se
zaposle ljudi i počne proizvoditi zdrava hrana. Treba li motikom okopavati usjeve ili primjenjivati
herbicide? To se pitanje postavljalo tek
prije četrdeset ili trideset godina.
Djedovi i očevi su bili protiv herbicida kojima se s njiva izbacuje motika, no smatrali smo ih nedovoljno obaviještenim
(ne smijem reći zaostalim). Ali, oni su bili oprezni, ravnali su se prema
stečenom iskustvu pa nisu odmah primali te novotarije. I, bili su u pravu s
obzirom na današnja nova saznanja o štetnosti herbicida.
Stara
hrvatska poslovica kaže - Nema
kruha bez motike, i to je istina. Nakon što je dokazano kako je kemijski spoj altrazin iz pesticida otrovan za
žabe uočen je veliki problem održivosti - kako uravnotežiti procese između
tradicionalnog poljodjelstva i industrijalizirane proizvodnje žitarica.
Valja objasniti razliku između obrađivanja zemlje - kako
su to radili moj djed i otac - koja se
naziva organska ili biološka agrikultura i ove industrijske ili
neorganske poljoprivrede (umjetna gnojiva, herbicidi) što se naveliko
prakticira danas.
Prvo
- naši su djedovi znali da je humusno tlo bogato mikroflorom i faunom temelj
plodonosne proizvodnje i zdrave hrane. Znali su da dodavanje više stajskog gnoja-stajnjaka znači bolji urod. Kemizacija
poljoprivrede započela je kad je kemičar Justus von Liebig dokazao kako se
biljka može izdašno hraniti iz mineralnih gnojiva gdje su hranidbene komponente
spojevi dušika, fosfora, kalija. Tako se povećao prinos pšenice od 1100 na 4600
kg/ha, a kukuruza od 1700 na 6400 kg/ha.
Statistički podaci za te prinose žitarica odnose se na godine 1930. i 2002. za
Hrvatsku. Ali višak dušika završava u pitkoj vodi?! . Kako to regulirati? Povečani prinos znači samo povečanje sadržaja vode u usijevima tvrde protivnici upotrebe minerlnih gnojiva!?
Drugo
- mineralna gnojiva smanjuju udjel humusa u tlu te onečišćuju vodu. Hrana proizvedena iz tla bogatog humusom sadrži sve prirodne
sastojke za zdravu prehranu. Prije 35
godina kupio sam knjigu koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher Small is beautiful - Malo je lijepo. Schumacher navodi kako u
proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnosti u gospodarenju profit već prije svega valja
težiti zdravoj hrani, očuvanju tla i skladnosti čovjeka s prirodom. On tvrdi
kako još nije uzgojena krava (važna za gnoj-stajnjak ) koja se može tjedno hraniti
samo pet dana. Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku
poljoprivredu također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost
i zaštitu sela. Definicija organske
poljoprivrede jest: Organska poljoprivreda je sustav proizvodnje koji održava
zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku
raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima, a ne na primjenu
materijala s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju,
inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša te promicanja pravičnih odnosa
i dobre kvalitete života za sve
ljude.
Organski proizvedena hrana je skuplja. Košara puna nasumce
izabrane različite organske hrane, i pića koštala je 74,20 dolara dok je ista
paralelno neorganski proizvedena hrana koštala 63,41 dolara.
Mikrobiolog Peter Rusch dokazao je kako bakterije i
mikroflora u području biljkinog korijenskog sustava spadaju u istu grupu bakterija
i mikroba koji obitavaju u ljudskim i životinjskim crijevima. Hrana proizvedena
iz takvog sustava humusne hranidbe podesna je za zdravu ljudsku i životinjsku ishranu. To tvrdi u knjizi Bioagrikultura u praksi doktor Pavao Krišković s kojim sam pripremao proizvodnju
prirodnog mineralnog gnojiva KPMG s
različitim mikroelementima koji su
također bitni za zdravu hranu.
Treće
- paralelno s povećanjem mineralnih gnojiva povećavala se i primjena
pesticida u poljoprivredi kojih nije bilo u doba naših
staraca. Kad čitamo upute o primjeni pesticida tj. sredstava za zaštitu bilja
svugdje postoji napomena koliko su njihove koncentracije štetne za ljude i životinje, posebice za ribe, pčele itd. ALTRAZIN - koji sadrže neki pesticidi je
otrovan za žabe već pri koncentraciji od 0,1 ppb, tvrdi američki znanstvenik Tyron
Hayes
.
.
Četvrto
- zbog primjene pesticida nije se moglo saditi i sijati druge plodine uz
kukuruz. Uz kukuruz se ranije na istoj
njivi sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je
bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od prekomjernog sušenja u vrijeme
ljetnih žega i bila je kolac za grah.
Peto
- kada se okopalo batvo stabljike
kukuruza, onda se sav korov ili drač prekrivao zemljom, što je bilo dobro, kako
za stvaranje bioflore u tlu tako i za zadržavanje vode što je bitno u sušnom
vremenu. Korov se obično sastojao od gaveza, slaka, lobode, osjaka i črevca,
divljeg maka i pirike. Sav drač se mogao zakopati, ali ne i pirika koju je
trebalo iščupati i maknuti s njive. Višak drača bio je hrana za svinje.
Šesto
- s mineralnim gnojivima i pesticidima namamili smo na njive nepozvani korov kojega
se sad ne možemo riješiti gotovo
nikakvim herbicidima. Najpoznatiji sadašnji korov je divlji sirak, ambrozija koja se širi neviđenom brzinom po
nekad pitomim poljima naših prostora.
Prema tomu, zaključak bi trebao glasiti ovako:
Vratimo motike natrag na njive, jer bez motike nema zdravog kruha i zdravog tla. Jasno, to je provokativna strategija povrata u
bioagrikulturu, ali treba nam volja i
taktika. Mnogima koji žele tjedno raditi samo pet dana taj zaključak izgleda
kao humor, ali podaci iz analiza o zatrovanosti tla i voda nisu smješni. Recimo,
kako organizirati da srednjoškolci iz Zagreba odu u lipnju na slavonska polja
okopavati kukuruz koji je hrana za ljude i stoku? Mada takav koncept izgleda kao SF prema trenutnoj stvarnosti, ja
ovako shvaćam onu kraticu REZ - resursi, ekologizacija i znanje.
Svim ljudima dobre volje želim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2017 godinu. Blagoslov znači prenos snage,pomoću riječi, zazivanje za moć plodnost i blagostanje.
Jako dobro, bojim se da mladi ne znaju kako izgleda motika, a kamo li ju upotrijebiti. Samo dalje piši. Sviđa mi se.
OdgovoriIzbrišiMotika i grablje bile prikladne kao oruđe za žene a kosa i sjekira za muškarce.
OdgovoriIzbrišiPreko podržavam vas pišite tako dalje, samo Tito je mogao organizirati radne akcije,
OdgovoriIzbrišinisam sigurna da će tvoja ideja o odlasku školaraca na okapanje u Slavoniju zaživjeti. Prije bih rekla da će te usporediti sa Mao ce tungom
Netko može pokrenuti klub Motika. Članovi Ce placati godisnju clanarinu. Bit Ce to kopanje u društvu lijek protiv stresa.
OdgovoriIzbrišiAko me Bog poživi do lipnja onda ću pokušati preko udruge "Etno fletno" organizirati jedno okopavanje kukuruza za srednjoškolce. Jasno uvijek se mora pozvati telefiziju. Ako događaj nije prezentiran na TV kao da se i nije dogodio
OdgovoriIzbriši