Stalnošću cilja postiže se nemoguće- Kineska poslovica
Moralno
gospodarstvo ili ekonomija je sustav proizvodnje i potrošnje ljudskih dobara pri
čemu su gospodarski čimbenici uravnoteženi prema etičkim normama u ime socijalne pravde. Temelji
se na dobroti, pravednosti i pravdi. U
malim društvenim zajednicama, gdje su se poštivala načela uzajamnosti takva je ekonomija funkcionirala. Gospodarstvo
je zapravo ekosustav. No, kad dolazi do muktašenja i kad se u ekonomske odnose upliću bezobzirni bankari, trgovci-stranci koje se
ne može sankcionirati zbog različitih neetičkih transakcija roba i novca, onda se moralna ekonomija održava sve teže.
U moralnoj ekonomiji običaji i društveni
pritisak prisiljavaju gospodarstvene
čimbenike na poštivanje tradicijskih normi, čak i nauštrb profita. Uostalom, pohlepa je kao
zlo već davno opisana u Salomonovim
mudrim izrekama: Ne dopušta Jahve da
gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih(Izr 10.3).
Pojam moralno
gospodarstvo nije novijeg datuma, bio je poznat već u devetnaestom stoljeću za
vrijeme seljačkih pobuna u Engleskoj i
Europi zbog nelojalne konkurencije u trgovanju hranom.
Kod nas su
poznati prigovori javnosti na nepravdu zbog bacanja zdrava hrane
iz velikih robnih kuća. Ukusna
hrana se baca umjesto da se daje siromašnima. Ovo je
povijesni trenutak glede bacanja hrane. Europski parlament ove će zime glasati o tomu hoće li se otpad
hrane prepoloviti do 2030. godine. Naime, 55 milijuna Europljana spada u grupu siromašnih.
Najnovije gospodarske mjere koje provodi predsjednik SAD-a
Donald Trump spadaju također u neku ruku u moralnu ekonomiju, jer se
globalizam želi preobraziti u neki novi ekonomski poredak. Iz komentara u
medijima može se iščitati kako Amerika ne želi više biti svjetski policajac, a gospodarstvenici se potiču da što više proizvode - primjerice u automobilskoj
industriji - na američkom tlu.
Mnogi znanstvenici zalažu se za moralno
gospodarstvo koje bi trebalo uspostaviti neki novi ekonomski poredak koji bi
uključio ograničenosti Zemljinog ekosustava.
Taj je zadatak postavljen pred sve nas. Nedostatak energenata, sirovina, nečisti zrak, voda i tlo su problemi kako u ekonomsko-sociološkim i
antropološkim istraživanjima tako i u svakodnevnom životu
društvene zajednice i pojedinca.
Zasad smo na
početku zadatka, jer se traže pouzdani
indikatori za procjenu kvalitete od
hrane do okoliša. Ponovo čitam knjižicu
„Ekologija“(V.Pozaić,Centar za bioetiku Zagreb 1991) i pronalazim
dobar primjer za pojam indikatora
kvalitete okoliša na str 49. gdje Ranko Sladojević navodi „kako je koncentracija
smoga najviša na visini od 60 cm od tla. Zato djecu ne treba voziti u kolicima
ni voditi za ruku nego kada stisne smog, valja ih nositi u naručju, jer se time višestruko smanjuje
doza otrova“. Takav podatak vrijedi više negoli mnoge visokoumne rasprave ili
općenite ekološke definicije koje se
čuju svakodnevno. Dvije mlade majke koje su vozile djecu u kolicima po
prometnici punoj automobila jako su se začudile kada sam im rekao da je bolje
nositi djecu na rukama negoli ih voziti u kolicima koja su bliža tlu.
U nekim je gradovima
problem zraka onečišćenog smogom nerješiv, a pogotovo tamo gdje su rafinerije nafte. Zorni primjer koji je uzrokovao međudržavni
problem je onečišćenje zraka u Slavonskom Brodu koje uzrokuje rafinerija koja
se nalazi u Bosankom Brodu preko Save. Zbog istih razloga stanovnici Pekinga
često nose na licu maske i mokre rupčiće.
Prenosim
neke misli iz knjige Jörga Friedrichsa Budućnost
nije ono što je nekad bila (The
future is not what it used to be):
Kameno doba nije
propalo zato što je nestalo kamenja, ali
industrijska civilizacija koja počiva na
nafti propast će jer ima sve manje nafte, a sve više nečistog zraka.
Čovjek nije
pametniji od purana. Naime, gazda purana obilno hrani iz dana u dan pa on na
induktivni način prema iskustvu zaključuje kako mu je dobro i da mu se ne
može dogoditi ništa loše. Ali, američki će gazda za Dan zahvalnosti (Thanksgiving) zaklati purana, jer to je običaj već
stoljećima. Puran to nije mogao predvidjeti induktivnim načinom razmišljanja.
Indukcijska metoda znanstvene spoznaje, zaključivanje od pojedinačnih
slučajeva na općeniti izvod, od
pojedinačnih fakata na općenite.
I mi ljudi
ponašamo se slično. Kada sam prije 40 godina prezentirao arhitektima i
građevinarima potrebu toplinske zaštite na zgradama (dio mojeg radnog zadatka)
jedan mi je sudionik na tom skupu rekao:
„U ovim prostorima se zimi uvijek ložilo i fasade su se radile od
čvrstih građevnih materijala, a ne od ovih mekanih polistirenskih ploča koje mi
djeluju kao paučina“.
JörgFriedrichs kopira jedan grafikon iz poznate knjige „Granice rasta“
gdje su se prije 45 godina preko jednog matematskog modela prikazivale ljudske perspektive. Model je popunjen s 99 funkcija koje su objedinjavale uzročno-posljedične veze između porasta stanovništva, kapitala, industrijske proizvodnje, proizvodnje hrane i onečišćenja okoliša. Model je uz pomoć računala izradila jedna grupa stručnjaka iz tzv. Rimskog kluba i američkog MIT instituta za stvaranje stabiliziranog svjetskog modela života.
gdje su se prije 45 godina preko jednog matematskog modela prikazivale ljudske perspektive. Model je popunjen s 99 funkcija koje su objedinjavale uzročno-posljedične veze između porasta stanovništva, kapitala, industrijske proizvodnje, proizvodnje hrane i onečišćenja okoliša. Model je uz pomoć računala izradila jedna grupa stručnjaka iz tzv. Rimskog kluba i američkog MIT instituta za stvaranje stabiliziranog svjetskog modela života.
Iz
matematskih modela proizlaze neka preporučena ponašanja, ali ne samo
predsjednika država nego i običnih ljudi, kako bi se postigao
stabilizirani život. Takva ekoponašanja
spadaju u moralnu ekonomiju.
Svaki čovjek
na našem planetu zaokupljen je svojim
problemima svakodnevnog života i nekim
budućim stremljenjima. Na grafikonu je
to prikazano kroz dimenzije prostora i
vremena. Ljudske aktivnosti - rad za svakodnevni kruh, brige i zaokupljenost prikazane su kroz točke
locirane na različitim dijelovima grafikona, ovisno o tomu koliko
geografskog prostora obuhvaćaju i koliko
daleko se protežu u vremenu.
Zgusnuti
broj točaka postoji kod pravca vremena u jednom danu i kod prostora u obitelji,
no ako se pogledaju na pravcu prostora grad, država i svijet točke su sve rjeđe.
Također, točke su sve rjeđe u vremenu godine dana ili životnog vijeka.
Aktivnosti istraživača
futurologa iz Rimskog kluba prikazane su točkicama na grafu gore desno, dok su
aktivnosti nas običnih smrtnika u donjem lijevom kvadrantu. Kao bloger
pokušavam predlagati ekoaktivnosti koje leže u tom donjem lijevom kvadrantu.
Na grafu je
prikazano neko ljudsko etičko smanjenje sudjelovanja
u stvaranju ekoprocesa, što bi bilo dobro
za stabilizaciju uvjeta života. Zašto? Ne
može čovjek studirati neke velike
znanosti, kada mora raditi za svakodnevni kruh. Ako pak netko predlaže
neke korisne postupke oko štednje
energije, klimatskih promjena, zdrave hrane, itd. onda se pretvara u
induktivnog purana i citira Krležu: nigdar
ni tak bilo da ni nekak bilo.
Moralna ekonomija počiva na onom dubokom poštenom
ljudskom ponašanju s nadom da je sve što
činim dobro za mene i moj planet.
Nema komentara:
Objavi komentar