ponedjeljak, 30. siječnja 2017.

Moralno gospodarstvo

 Stalnošću cilja postiže se nemoguće- Kineska poslovica

Moralno gospodarstvo ili ekonomija je sustav proizvodnje i potrošnje ljudskih dobara pri čemu su gospodarski čimbenici uravnoteženi prema etičkim  normama u ime socijalne pravde. Temelji se  na dobroti, pravednosti i pravdi. U malim društvenim zajednicama, gdje su se poštivala načela uzajamnosti  takva je ekonomija funkcionirala. Gospodarstvo je zapravo ekosustav. No, kad dolazi do muktašenja i kad se u  ekonomske odnose upliću  bezobzirni bankari, trgovci-stranci koje se ne može sankcionirati zbog različitih neetičkih transakcija roba i novca,  onda se moralna ekonomija održava sve teže. U  moralnoj ekonomiji običaji i društveni pritisak prisiljavaju gospodarstvene  čimbenike na poštivanje tradicijskih normi,  čak i nauštrb profita. Uostalom, pohlepa je kao zlo već  davno opisana u Salomonovim mudrim izrekama: Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih(Izr 10.3).
Pojam moralno gospodarstvo nije novijeg datuma, bio je poznat već u devetnaestom stoljeću za vrijeme seljačkih  pobuna u Engleskoj i Europi zbog nelojalne konkurencije u trgovanju hranom. 
Kod nas su poznati prigovori javnosti na nepravdu zbog bacanja  zdrava hrane  iz velikih  robnih kuća. Ukusna hrana se baca umjesto da se daje siromašnima. Ovo je povijesni trenutak glede bacanja hrane. Europski parlament  ove će zime glasati o tomu hoće li se otpad hrane  prepoloviti do 2030. godine. Naime,  55 milijuna Europljana spada u grupu siromašnih.

Najnovije  gospodarske mjere koje provodi predsjednik SAD-a Donald Trump spadaju također u neku ruku u moralnu ekonomiju,  jer  se globalizam želi preobraziti u neki novi ekonomski poredak. Iz komentara u medijima može se iščitati kako Amerika ne želi više biti svjetski policajac,  a gospodarstvenici se potiču da što  više proizvode - primjerice u automobilskoj industriji - na američkom tlu. 

 Mnogi znanstvenici zalažu se za moralno gospodarstvo koje bi trebalo uspostaviti neki novi ekonomski poredak koji bi uključio  ograničenosti Zemljinog ekosustava. Taj je zadatak postavljen pred sve nas. Nedostatak  energenata, sirovina, nečisti  zrak, voda i tlo su  problemi kako u ekonomsko-sociološkim i antropološkim istraživanjima tako i u svakodnevnom  životu  društvene zajednice i pojedinca.
Zasad smo na početku zadatka, jer se traže  pouzdani indikatori  za procjenu kvalitete od hrane do okoliša. Ponovo  čitam knjižicu „Ekologija“(V.Pozaić,Centar za bioetiku Zagreb 1991)  i pronalazim  dobar primjer za  pojam indikatora kvalitete okoliša na str 49. gdje Ranko Sladojević navodi „kako je koncentracija smoga najviša na visini od 60 cm od tla. Zato djecu ne treba voziti u kolicima ni voditi za ruku nego kada stisne smog, valja ih nositi  u naručju, jer se time višestruko smanjuje doza otrova“. Takav podatak vrijedi više negoli mnoge visokoumne rasprave ili općenite  ekološke definicije koje se čuju svakodnevno. Dvije mlade majke koje su vozile djecu u kolicima po prometnici punoj automobila jako su se začudile kada sam im rekao da je bolje nositi djecu na rukama negoli ih voziti u kolicima koja su bliža tlu.
U nekim je gradovima problem zraka onečišćenog smogom nerješiv, a pogotovo  tamo gdje su rafinerije nafte.  Zorni primjer koji je uzrokovao međudržavni problem je onečišćenje zraka u Slavonskom Brodu koje uzrokuje rafinerija koja se nalazi u Bosankom Brodu preko Save. Zbog istih razloga stanovnici Pekinga često nose na licu maske i mokre rupčiće.

Prenosim neke misli iz knjige Jörga Friedrichsa Budućnost nije ono što je nekad bila (The future is not what it used to be):
Kameno doba nije propalo zato  što je nestalo kamenja, ali industrijska  civilizacija koja počiva na nafti propast će jer ima sve manje nafte, a sve više nečistog zraka.
Čovjek nije pametniji od purana. Naime, gazda purana obilno hrani iz dana u dan pa on na induktivni način prema iskustvu zaključuje kako mu je dobro i da mu se ne može  dogoditi ništa loše. Ali,  američki će gazda za Dan zahvalnosti (Thanksgiving)  zaklati purana, jer to je običaj već stoljećima. Puran to nije mogao predvidjeti induktivnim načinom razmišljanja. Indukcijska metoda znanstvene spoznaje, zaključivanje od  pojedinačnih  slučajeva na općeniti izvod, od  pojedinačnih fakata na općenite.
I mi ljudi ponašamo se slično. Kada sam prije 40 godina prezentirao arhitektima i građevinarima potrebu toplinske zaštite na zgradama (dio mojeg radnog zadatka) jedan mi je sudionik na tom skupu rekao:  „U ovim prostorima se zimi uvijek ložilo i fasade su se radile od čvrstih građevnih materijala, a ne od ovih mekanih polistirenskih ploča koje mi djeluju kao paučina“.

JörgFriedrichs kopira jedan grafikon iz poznate knjige „Granice rasta“ 
gdje su se prije 45 godina preko jednog matematskog modela prikazivale ljudske perspektive. Model je popunjen s 99 funkcija koje su objedinjavale uzročno-posljedične veze između porasta stanovništva,  kapitala, industrijske proizvodnje, proizvodnje hrane i onečišćenja okoliša. Model je uz  pomoć računala izradila jedna grupa stručnjaka  iz tzv. Rimskog kluba i američkog MIT  instituta za stvaranje stabiliziranog  svjetskog modela života.
Iz matematskih modela proizlaze neka  preporučena ponašanja, ali ne samo predsjednika država nego i običnih ljudi, kako bi se postigao stabilizirani  život. Takva ekoponašanja spadaju u moralnu ekonomiju.
Svaki čovjek na našem planetu zaokupljen je  svojim problemima svakodnevnog  života i nekim budućim stremljenjima.  Na grafikonu je to prikazano kroz  dimenzije prostora i vremena. Ljudske aktivnosti - rad za svakodnevni kruh,  brige i zaokupljenost prikazane su kroz točke locirane na različitim dijelovima grafikona, ovisno o tomu koliko geografskog  prostora obuhvaćaju i koliko daleko se protežu u  vremenu.
Zgusnuti broj točaka postoji kod pravca vremena u jednom danu i kod prostora u obitelji, no ako se pogledaju na pravcu prostora grad, država i svijet točke su sve rjeđe. Također, točke su sve rjeđe u vremenu godine dana ili životnog vijeka.
Aktivnosti istraživača futurologa iz Rimskog kluba prikazane su točkicama na grafu gore desno, dok su aktivnosti  nas običnih smrtnika  u donjem lijevom kvadrantu. Kao bloger pokušavam predlagati ekoaktivnosti koje leže u tom donjem lijevom kvadrantu.
Na grafu je prikazano neko ljudsko etičko smanjenje sudjelovanja u stvaranju  ekoprocesa, što bi bilo dobro za stabilizaciju uvjeta  života. Zašto? Ne može  čovjek studirati neke velike znanosti, kada mora raditi za svakodnevni kruh. Ako pak netko predlaže neke  korisne postupke oko štednje energije, klimatskih promjena, zdrave hrane, itd. onda se pretvara u induktivnog purana i citira Krležu: nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo.
 Moralna ekonomija počiva na onom dubokom poštenom ljudskom ponašanju s nadom da je sve  što činim dobro za mene i moj planet.







Nema komentara:

Objavi komentar