Muda

Muda,  japanska riječ kojom se označavaju različiti gubici i rasipanja od materijala i vremena  u gospodarstvu, dok u hrvatskom sleng-pojmovniku znači nešto sasvim drugo.

1.Prva priča - iz  prošlosti

K nama u tvornicu dolazio je stari inženjer Müller iz  velikog njemačkog koncerna Hoechst u Frankfurtu/M.  Kako sam ja prije njegovog  posjeta bio u Hoechstu, rekao sam mu da se divim njihovoj velikoj upravnoj  zgradi. A on mi začuđen odgovori: - Kada neka tvrtka izgradi veliku modernu upravnu zgradu to je početak njezinog kraja.
Tvrtka Farbwerke Hoechst AG  osnovana 1863. godine ujedinila je i pokupovala mnoga mala poduzeća da bi se negdje 1999. počela raspadati, a danas više ne postoji. U potpunom je vlasništvu podružnice Sanofi-Aventis  i zove se Sanofi koja je nastala „francusko-njemačkom  ženidbom“  dvaju koncerna: Rhône-Poulenc i Hoechst AG. 

Vidio sam svojim očima kako su bageri  lomili armirano-betonsku konstrukciju Hoechstove upravne zgrade kojoj sam se divio. Gospodin Müller preživio je Drugi svjetski rat i ispričao mi je kako su  1945. godine oslobađali strojeve iz  ruševina i nastojali  ih što prije uključiti  u proizvodnju pa su nad njima najprije napravili improvizirane barake, a poslije prave zgrade. Zatim nastavlja kako su nakon 30 godina ekonomisti počeli računati kako što više zaraditi pa su neke proizvodnje prebacili  na Daleki istok u Kinu,  kako bi došli do što većeg profita. Danas ih  žele vratiti natrag.

                                      Kopija plakata  kao podsjetnik djelaticima o mogučim gubicima

2.Druga priča iz nedavne prošlosti  

Došao  jednom u moju kancelariju  direktor,  gleda uokolo po prostoriji pa me pita:  - Bi li stao još jedan stol i stolac u onaj kut?  Odgovorim mu:  - Da,  kako ne. Veli on: - Moram zaposliti kćer osobe XY. Broj  činovnika rastao je prema volumenu raspoloživog prostora u tvornicama, a ne zbog stvarne potrebe.

Kada sam počeo školovanje u Zagrebu 1956. divio sam se kako se gradio neboder na Trgu  Republike - današnjem Trgu Bana Josipa Jelačića. Znam kako su novine stalno pisale o toj gradnji pa se znalo gradi li se sedmi ili osmi kat. Izgrađeno je šesnaest katova u kojima su bile poslovne prostorije nekih  zagrebačkih poduzeća  i koje su bile do 1991. popunjene administracijom. Danas je  taj  poslovni neboder ispunjen kancelarijama pravnih tvrtki, raznih predstavništva i banaka. Na najvišem  katu  je lijep  vidikovac i kafić gdje se može popiti kava i pojesti kolač. Posljednjih dana stalno gledamo na televiziji veliki neboder našeg  „bolesnog“ koncerna koji pravnici i bankari žele ozdraviti.  Taj poslovni neboder počeo se graditi 1987.   poznati kao neboder Cibona da bi kasnije zbog bankovnih  hipotekarnih dugova   mijenjao  vlasnike od zastupničke tvrtke  Astra  do Agrokora.https://ekovalen.blogspot.hr/2017/03/propadaju-li-velike-tvrtke.html

Njegove tegobe osjećat ćemo svi na svojim leđima, jer  koncern ne može otplaćivati dugove. Televizija voli pokazivati građanstvu impozantne nebodere velikih tvrtki koji ponekada djeluju kao katedrale u kojima ljudi stoljećima mole Boga. 

Kada se vidi ta raskoš ljudi počinju vjerovati poslovnim bogovima,  jer stanuju u tim  modernim katedralama. A samo Bog zna koliko je nepotrebnih gubitaka, rasipanja i neracionalnog gospodarenje prohujalo  kroz te poslovne nebodere. Svima je jasno da je teže istjerati  činovnike iz upravnih zgrada negoli  formirati i zadržati proizvodnju u pogonima. Ili drukčije rečeno teško se postiže održivost poslovnih sustava.

3.Epilog  

Analizirajmo današnje probleme industrijske proizvodnje malo dublje. U Europi je prije stotinjak godina četvero seljaka hranilo jednog građanina. Danas jedan seljak odnosno poljoprivrednik mora hraniti 160 građana. To  je moguće samo ako se proizvodnja hrane prebaci iz tradicionalnog  na industrijski način  što se i čini. Ali, industrija po defaultu uzrokuje veliko onečišćenje okoliša, što se naročito ističe kod poljoprivredne proizvodnje industrijskog tipa. Onečišćenje dolazi  kao posljedica zbog uzroka različitih gubitaka od vremena do energije i materije.  

Japanci imaju za različite gubitke i rasipanja kod neracionalnog trošenja bez potrebe izraz muda što se razumije i u njemačkom i u engleskom  poslovnom govoru. Postoji više vrsta muda. Gospodin  Ohno iz tvrtke Toyota definirao je sedam vrsta muda:  muda hiper proizvodnje, muda vremena čekanja, muda u transportu, muda u procesima, muda u zalihama, muda nepotrebnih pokreta i  muda  zbog  škartiranja proizvoda. 

Japanci imaju mnogo izraza koji se koriste u poslovanju koje valja upoznati -  primjerice: kaizen,

Što je gubitak? Zapravo, gubitak je aktivnost koja ne stvara dodanu vrijednost. Gubici materije i energije stvaraju nered u okolišu. Ljudi sudionici mnogih administracijama, na svim razinama društva isto stvaraju gubitak.

Wiliam Conway  suradnik doktora W. Deminga  - obojica su praktičari u kvaliteti industrijske proizvodnje - definirao je vrste poslova prema duljini vremena koje koriste zaposlenici neke tvrtke. Tako postoje  sljedeći poslovi ili radne aktivnosti: 1. posao kojim se stvara dodana vrijednost, 2. potreban posao, 3. nepotreban  posao i 4. ljenčarenje tj. vrijeme kada se ne radi ništa korisno.

Nasumce  promatrane aktivnosti u tipičnoj industrijskoj  tvrtki Conway analizira u svoj knjizi  „Pobjednički rat protiv otpada“ - (Winning the War on Waste). Rezultat analize je ovakav: nepotreban  posao i ljenčarenje zauzima ukupno 65 %  vremena, dok vrijeme posla s kojim se stvara dodana vrijednost iznosi 20 %. Nepotreban posao koji ne stvara vrijednost za kupca je najveći gubitnik vremena od  40 % dok se potreban  posao  obavlja za samo 15 % vremena, što uključuje održavanje tvrtke da funkcionira (sigurnost, sastanci, planiranja, knjigovodstvo). No, valja zapamtiti da su sva ta vremena troškovi koji se moraju  pokriti s vrijednošću proizvodnje preko prodaje proizvoda ili usluga i to onih proizvoda koji su dodana vrijednost kupcu. Prema tome kada netko na radnom mjestu u ponedjeljak čita novine da vidi rezultate nogometnih utakmica, usput  će popiti i kavu  onda je to nepotreban posao koji je lako prepoznatljiv  u troškovima. Relativno mali broj ljudi radi na važnim poslovima dok većina obavlja poslove koji čak mogu biti hitni, ali nisu bitni.

Jasno, ako postoji  prekomjerna (hiper) proizvodnja ona uključuje sva nepotrebna vremena koja ne stvaraju vrijednost, ali stvaraju gubitničke troškove. Isto tako  hiper-proizvodnja puni skladišta tj. povećava zalihe što opet stvara gubitke. Jednom sam pitao poslovođu u pogonu - bio je to neki ponedjeljak -  zašto proizvodi baš taj proizvod, a on mi je odgovorio: - Pa normalno da proizvodim taj proizvod, jer su u postrojenju „uštimani“ kalupi. Imam sirovinu  i radnici su  tu. A  ja mu odgovorim kako ima puno skladište tih proizvoda. Kaže mi, to nije moja briga to je stvar prodajnog odjela.

Dalje elaboriram taj problem. - Zamisli - kažem poslovođi - da nemaš ništa od uvjeta za proizvodnju nego moraš prvo posuditi novac iz banke da bi nabavio sirovinu, platio radnike, električnu struju, kupio rezervne dijelove,  jer ti je postrojenje već jako istrošeno, a na skladištu imaš puno gotovih proizvoda koji se ne prodaju dovoljno. Što bi tada napravio? Vrijeme teče,  dolazi naplata anuiteta s kamatama za kredit, pa proizvodnjom  stvaraš gubitak a ne dobitak. Bankari imaju ugrađene  eksponencionalne funkcijekamatnog računa u svojim računalima  gdje im je vrijeme pozitivni resurs i nije ih briga za tvoje zalihe robe na skladištu, jer njima  s vremenom kamate donose zaradu. 

Iz ovih par tvrdnji dotičem se  nekih osnovnih pojmova  financijskog menedžmenta

kao  što su  optimalna količina narudžbe i sigurnosne zalihe gotovo robe i sirovina. Pristup upravljanju zalihama po kojemu se zalihe stječu i ubacuju u  proizvodnju upravo u trenutku kada su potrebne definirano je nazivom „točno na vrijeme“ (just-in-time), što su sastavnice upravljanja opskrbnim lancima.

Otvorili smo novi studij: Upravljanje opskrbnim lancima (SCM) 6. veljače 2017 piše na svojem portalu „Visoka poslovna  škola Zagreb. Koliko je prisutno , ne samo u Agrokoru (Konzumu) obrazovanih ljudi za  navedena   područje da se  prime ovih zadataka. Na kraju  treba spomenuti da riječ  muda u našem sleng-pojmovniku znači nešto sasvim drugo. Može se reći, da svima bude jasno, kako se traže ljudi koji imaju muda  za poslove  ozdravljenja  koncerna. U našem slengu muda (mudo= testis)ne znači gubitak ili rasipanje nego imati znanja i hrabrosti primiti se nekog teškog zadataka.

Ljudi koji imaju muda imaju alate u svojim računalima-mobitelima za poboljšavanje mnogih procesa. Link koji im je potreban je ovaj odakle sam vadio neke informacije za ovaj post.