Održivi profit

To je strašno. Zašto nitko nije vidio da to dolazi?

 To je izjavila kraljica Elizabeta II kada je 2008. godine posjetila ekonomsku školu u Londonu (London School of Economics). Bila je to godina početka velike financijske krize, koja se osjeća i danas u svijetu i kod nas. Tu sam izjavu pronašao u  knjizi Ekonomija za opće dobro (Economics for the Common Good) koju je napisao Jean Tirole dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2014. 
Jean  Tirole tvrdi kako ekonomija nije egzaktna znanost da može  predvidjeti događanja u gospodarstvu neke zemlje ili grupe zemalja, kao što primjerice fizika  može predvidjeti vremensko i prostorno putovanje nebeskih planeta.

Dakle, ostaje slično kao u doba naših  predaka u vjerovanju i nadanju glede budućihvažnih životnih događanja. Na kraju ove godine pokušavam napraviti neku bilancu održivosti  poslovnog duha  i  života ili  životarenja.

Knjiga: Dobit na prvom mjestu. Promjena  koncepta i ponašanju  u poslovanju; 

prihodi – dobit = rashodi

Božićna priča  broj 1

Pišem to u vrijeme Adventa kada se po starom običaju sije  pšenica  na  Lucinje, (sveta Lucija) kojom ćemo provjeriti na Badnjak je li ispravno sjeme od kojega  ćemo drugo leto 2018. pripremati kruh naš svagdanji. Budući od svete Lucije do Božića ima dvanaest dana vjerovalo se kako vrijeme svakog  dana odgovara mjesecima sljedeće godine te hoće li biti suhi ili kišoviti. Na Lucinje su djevojke ispisivale na ceduljice imena momaka za koje bi se željele udati. Samo jedna cedulja bila je prazna. Nasumce, ne gledajući imena svaki dan se baca po jedna cedulja  u vatru. Ostane li jedna cedulja prazna onda se djevojka neće udati te godine. Ovu godinu sjeme pšenice je lijepo niklo,  stabljika je rasla  2 do 3 cm dnevno, pa smo  ju morali  šišati. Prognoza vremena  sljedeća godina imat će više suhih dana negoli mokrih, dok o prognozi postotka udanih djevojaka za 2018. godine  moramo čekati  neka druga izvješća.Nadamo se  kako će se razviti moralno gospodarstvo.

Božična priča broj 2

U našoj staroj roditeljskoj kući imali smo u podrumu jednu prostoriju za koju sam ja doznao tek kada sam odrastao. U nju se ulazilo iz bakine sobe  kroz  pod tek kada su se izvadile daska koje su prekrivale ulaz. U tu prostoriju stavljalo se nekoliko vreća  žita, kanta masti, vreća soli, veća boca rakije. Bio je to način skrivanja osnovne hrane više zbog vlasti negoli zbog lopova, jer u teškim  ratno-ekonomskim prilikama uzimalo se sve što se našlo na tavanu. Povjesnica dvadesetog stoljeća to potvrđuje. Zašto to spominjem? Priča broj 3 povezana je s  pričom broj 2 gdje navodim razlog zašto nešto novaca valja sakriti od vlasti. 

Božićna priča broj 3

U očima zakona svaki posao ili poduzetništvo je zasebna cjelina. Sve  djelatnosti tretiraju se odvojeno od  nosioca tj  vlasnika. Poduzetnik je dužan sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom hrvatskih standarda financijskogizvještavanja. 

Glavninu financijskog izvještaja čine: izvještaj o financijskom položaju (bilanca)  i račun dobiti i gubitka. Iz  izvještaja se mora vidjeti - najam, komunalije, plaće, sirovine, dobavljači, porezi, izdaci za mirovine,  zdravstvo itd.

Glavna obračunska formula broj jedan u računovodstvu glasi: prihodi - rashodi = dobit ili zarada ili profit. Kroz dobit poduzetnik računa i rast svojega posla želeći i nastojeći da se povećava iz godine u godinu. Ali to  nije uvijek tako. Rashodi često  puta premašuju prihode pa se stvara gubitak. Kako se zaštititi da rashodi (porezi i ostala davanja) ne pojedu supstancu neke tvrtke ili obrta? Čitam u drugoj  knjizi Dobit na prvom mjestu (Mike Michalowicz: Profit First, Penguin 2017.)  kako se formula broj jedan može napisati i u obliku kao formula dva: prihodi – dobit = rashodi. Pisac spominje kako sastavljanje financijskih izvještaja prema američkoj praksi  (kratica GAAP) nije skladno ljudskoj prirodi. Manje-više svi zakoni o računovodstvu u EU ili  Americi ili kod su nas slični, u kojima  se  mnogi poduzetnici zagube. Novac u poslovanju koji dolazi ili odlazi na ili iz računa tvrtke ne može se pravilno kontrolirati i često pojede  sam sebe ili ga pojedu drugi pa nema zarade. Zato pisac savjetuje da se prvo od prihoda stavi nešto novca na stranu. To znači da se otvori poseban račun na koji  će se u početku poduzetništva stavljati sitniš oko  jedan posto  od prihoda,  a poslije sve više. Taj se novac ne dira. Zašto? Poduzetnik mora najprije gledati sebe i svoje interese da bi se održao. Inače je težnja   u poslovnom svijetu da se profit privatizira a rizici  i gubici se socijaliziraju. Zato je žito za sjeme kod mojih predaka bilo u skrivenoj prostoriji.  Vidi priču četiri.

Božićna priča broj 4

U časopisu Journal of Consumer Research (2012.) autori Ittersum i Wansink navode kako je prosječni promjer američkog tanjura od 1900. do 2012. godine porastao za 23 % od 24,38 do 29,97 cm. To je prouzročilo veću konzumaciju hrane za 50 i više kalorija dnevno, što je dovelo do porasta težine stanovniku za 2,2 kg godišnje.

Taj  primjer s konzumacijom hrane može se slikovito prebaciti na potrošnju novca,  koji se ubire kao porez i troši se preko državnog proračuna. Građani postaju uhljebi, bježe iz poduzetništva na  povoljniju proračunsku potrošnju koja je svake godine  sve veća i veća. Oni koji redovito dobivaju plaću iz proračuna  postaju proždrljivi tako da im je velik tanjur uvijek  čist. To znači, na kraju budžetske godine u doba Adventa moraju se očistiti sva konta (vidi priču broj 2) tj. potrošiti sav novac, jer će zakonodavac uzeti taj novac i sljedeće godine će se dobiti manje. Evo primjera. Večernji list  od 20. XII. 2017  donosi vijest: Država  će  za dvije godine nabaviti 10.800 novih mobitela i modema za 614  državnih institucija procijenjene vrijednosti od 65,000.000 kuna ili oko 6000 kuna po komadu. U središnjem državnom uredu za središnju javnu nabavu kažu kako  će to biti ušteda!? Kupit  će se jako pametni mobiteli proizvedeni 2017. godine zatim manje pametni proizvedeni 2016. i obični. Što  učiniti? Treba li glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić sugerirati poslodavcima da primjene formulu 2  umjesto formule 1, jer  će  inače prema priči broj dva porezi i davanja u različite državne i komunalne proračune očistiti tavane mnogih poduzetnika, obrtnika  i opegeovaca, a o velikim tvrtkama da ne govorim.

Vraćam se nobelovcu Jeanu  Tiroleu koji tvrdi da je kriza 2008. nastala jer su tržišta pala zbog asimetrije informacijskih tokova. Banke naprave tzv. financijske balone od svojih  ponuda otrovnih zajmova s niskim kamatama. Grade se lako zgrade,  kupuju automobili,  poduzetnici  lako naprave  proizvode koje ne mogu prodati ili otplatiti i onda se  mora likvidirati  ili preprodati ili nacionalizirati četiri ili pet investicijskih  svjetskih banaka. Primjerice to se dogodilo bankama; Lehman Brothers, Bear Stearns, Merrill Lynch, Golman Sachs i Morgan Stanley. Odgovarajuće državne agencije  ne kontroliraju te procese i ostaje zaključak kako političari koje smo birali u parlamente ne vladaju situacijom nego igru vode ljudi koje narod uopće nije birao. Nobelovac dalje navodi  mnoge nepravilnosti koje su uzrok krize. Tako  primjerice ne mogu kamate biti veće od rasta BDP-a, jer se  time eksponencionalno povećavaju financijske aktiveili imovine banaka na račun supstance poduzetnika i kučnih budžeta  Tržišta naročito financijska više djeluju iracionalno nego učinkovito i djelotvorno,  jer se stvaraju financijski baloni, problemi vezani uz zajmodavatelje i zajmoprimatelje,  stvaranje  financijskih  panika i trenja unutar arbitražnih sudova.