Puran

Neznanje je bliže istini nego predrasuda –Diderot Denis (1713-1784 Francuska) filozof i književnik

1.Jesmo li prekoračili sve granice?

Novogodišnje sam praznike proveo u bolnici zbog, tehnički rečeno, „sanacije“ krvnih žila. Sestra Dubravka primijetila je na ormariću pokraj mog kreveta knjigu „Svjedočanstvo o održivosti“. Pitala me: „Pa kaj ste to vi napisali?“ „Jesam!“, odgovorio sam. „Održivost ne bumo postigli, jer smo prekoračili sve granice,“ rekla mi je Dubravka. Objasnio sam joj da je knjiga napisana upravo za ljude njenog modela razmišljanja, koje treba uvjeriti u to da moraju promijeniti svoj stil života zbog okoliša kojeg valja sanirati.

Puran koji se  kočoperi,  selo Slani Dol 1978.

2. Put prema održivoj potrošnji i proizvodnji

Za poticanje optimističkog viđenja današnjih prilika, prepisat ću neke teze i savjete iz knjige.

Cilj je ove knjige prikazati mogući put prema održivoj potrošnji i proizvodnji kroz usporedbu današnjeg načina života sa životom mojih djedova i roditelja koji su davno prije živjeli prema načelima sadržanim u UN-ovim definicijama održivosti.

Treba napomenuti da je održivi razvitak, koji se često spominje u političkim govorima, zapravo inovacija koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

U odnosu na vrijeme naših djedova, danas na Zemlji ima oko pet puta više ljudi. Uz to, prekomjerna potrošnja i način života u nama stvaraju strah od ekoloških katastrofa. Zato ljudi na globalnoj razini postavljaju različite ciljeve. Jedan od njih jest da globalna srednja temperatura površine na Zemlji ne bi se smjela prekoračiti onu koja je bila u predindustrijsko vrijeme više od 2 °C.

3. Preorjentirajmo se na plan B

Kako to postići? Postoje optimistički pristupi u rješavanju tog problema i pesimističko odbijanje s obrazloženjem kako to nije rješivo. Slično pesimističko (skeptičko, sumnjičavo) mišljenje izrekla je i sestra Dubravka u bolnici. Nakana teksta u knjizi jest mobilizirati ljude u prostoru u kojem žive kako bi se približili optimističkom putu. Kako piše Lester R. Brown – ako sada živimo prema Planu A, trebamo se preorijentirati na Plan B. Evo primjera. Bavio sam se toplinskom zaštitom zgrada. Jedan od rezultata tog rada jest toplinska izolacija kuće mojeg kuma prilikom čega se smanjila potrošnja energije sa 45 313 kWh/a na 6965 kWh/a.

 Kritički gledano, konzumizam kroz obilnu ponudu svega i svačega, što nam treba i ne treba, pokušava na Zemlji stvoriti fiktivni raj. Karl R. Popper je rekao: „Onaj tko pokušava stvarati raj na Zemlji vjerojatno stvara pakao.“

Očito je da treba promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju, kako u obiteljskom domaćinstvu tako i na razini šire društvene zajednice. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika i načina života. On živi prema konzumističkim pravilima, bez razmišljanja o okolišu. Svi se ponekad pitamo možemo li se malo vratiti u vrijeme naših očeva i djedova, podsjetiti se na njihov način mišljenja i življenja. Oni su nosili uprljane košulje, ali vodu su mogli piti iz potoka!

Konzumističko ponašanje je očigledno – kupiš nešto, jer je jeftino, iako ti nije potrebno. Na primjer, kupiš četiri pizze, jer je peta besplatna. Kad je nešto besplatno, a ne treba ti, to je vrlo skupo za okoliš, jer peta pizza završi u hladnjaku, a ponekad i u smeću. Ne smije biti cilj nijednog društva da tehnosfera uništava ekosferu.

4. Savjeti

Postoje mnoge studije, direktive, zakoni i norme u kojima su sadržani savjeti kako se sučeliti s postojećim štetnim načinom života ljudi za okoliš. U knjizi „Saving the Planet Without Costing the Earth“ [1] objavljeno je 500 jednostavnih pravila o tome kako živjeti u skladu s okolišem.

U mojoj je knjizi objavljeno stotinu savjeta, a ovdje izdvajam samo neke.

a. Toplinska ugoda ljudskog tijela može se postići ljeti s malim kućnim ventilatorom snage 20–40 W umjesto klima-uređajem od 1500 W. Naime, ugoda se postiže kod temperature zraka od 26 do 28 °C sa strujanjem zraka brzine od 0,4 do 0,5 m/s. Ugrađene rolete na prozorima izvana znakovito doprinose ljetnoj zaštiti od insolacije stambenog prostora.

b. Stambene prostore u zimi grijte na temperaturu od 17 do 19 °C i imajte na sebi toplu odjeću. Grijati treba samo dnevnu sobu dok ste u njoj, a ne i spavaće sobe. Promjenom sobne temperature za 1 °C štedi se za grijanje ili hlađenje 6 % energije.

c. Za pripravu tople vode u stanu dnevno treba 5 kWh energije. Ljeti se može pomoću solarnih kolektora dobiti 2 kWh/m². Oprema s kolektorom od 3 m² i spremnikom od 300 litara već je dovoljna za pripravu tople vode. Godišnje se može dobiti oko 350 kWh po četvornom metru kolektora.

d. Treba li nam stvarno 27,3 četvornih metara stambenog prostora po stanovniku? Naši su ih starci imali samo 12. Objedinjavanjem obitelji štedi se u domaćinstvu na grijanju, kuhanju i odgoju djece.

e. Ugasite nepotrebnu rasvjetu pa makar svjetiljka imala snagu 3 W. U današnjoj civilizaciji troši se na rasvjetu električna energija ukupne snage 16 TW svih elektrana ili, drukčije izraženo, stalno je upaljeno 160 milijardi svjetiljka od 100 W.

f. Dok se umivate zatvorite ispust umivaonika. Zubi se mogu oprati s 0,02 L vode. Građani Samobora troše prosječno dnevno 160 L vode iz vodovodne mreže. Mjerite trošenje vode i smanjujte potrošnju.

g. Pri odmrzavanju stavite smrznutu hranu iz ledenice u hladnjak. Ako se pak hrana iz hladnjaka stavlja odmah kuhati, onda će se kuhati 45, a ne 25 minuta koliko je potrebno za hranu s normalne sobne temperature. Stavljati smrznutu hranu odmah u mikrovalnu grijalicu energetski je grijeh.

h. Posadite jedno stablo godišnje bilo gdje – u vrtu, parku ili šumi... kako biste barem djelomično kompenzirali emisiju ugljičnog dioksida CO₂.

i. Ne zaboravite ići pješice i voziti se biciklom. U Kopenhagenu 36 % stanovnika putuje na posao biciklom.

j. Smanjite broj procesa svugdje gdje je moguće, od domaćinstva do proizvodnih pogona.

k. Treba zaštititi podzemne vode i označiti sve prirodne izvore te iskorištavati kišnicu.

l. Kupujte već nošenu odjeću ili krpajte iznošenu odjeću.

5.Najveće onečišćenje okoliša dolazi od hrane.

Na slici koju prilažem vidi se puran koji sekočoperi ili šepuri ili durduri na prtini snijega kojeg sam slikao 1978. godine u selu Slani Dol. Priznajmo kako se i  čovjek često puta kočoperi s načinom svog  života, time da misli kako je sve badava,voda, zrak i tlo, a nije.

Što ilustrira ta slika? Tada je bilo vrlo mnogo peradi po našim selima, koja su kroz proizvodnju jaja i mesa bila vrlo blizu stola kao jelo. Danas se u robnim centrima uvozi meso različitog porijekla i starosti uz drugih država. Taj transport pada kao ekološki trošak onečišćenja okoliša i trošak za kupca. Najveće onečišćenje okoliša dolazi od hrane i to od proizvodnje, transporta i njezinog skladištenja.

I sada upit pesimistima – je li stvarno neizvedivo da se u nekom selu puran ponovno vrati na prtinu kako bi bio vrlo blizu stola kao hrana. Znam, odgovorit će mi netko, pa nema više niti ljudi na selu, jer su „pobjegli“ u gradove, bilo u tuzemstvo ili inozemstvo. Ali ljudi su stalno cirkulirali po ovoj majčici Zemlji i pronalazili različite načine života. Putovali su u Ameriku i u Europu, ali su se mnogi vratili svojem domu. Primjerice, moj brat Tomo iz Njemačke, ujak Mato i djed Josip moje supruge  iz Amerike su to uradili.

---

[1] Donnachadh McCarthy: Saving the Planet Without Costing  the Earth, Fusion Press, 2004., London