četvrtak, 27. svibnja 2021.

Tko najviše krade ovu Zemlju

 Bogati stanuju gdje hoće, a siromašni gdje moraju. (A. Hoyt)

A Ekološki otisak i ekološki biokapacitet

 Prijatelj mi kaže da ne živim održivo, jer sam na selu, u obiteljskoj kući s vrtom, gdje bi se moglo sagraditi mnogo stanova. Ovaj problem vodi nas do jednog novog pitanja – koliko ljudi treba živjeti u gradu, a koliko na selu. Grad je, statistički gledano, naselje od oko 10000 stanovnika. U našim gradskim naseljima živi 52,2 %, a u ostalim naseljima 47,8 % ljudi. 


                           Maketa  trgovišta (selo) Samobora iz godine 1764 g. koju je izradio  Marijan  Majdak ( na slici)

Dalje slijede mnoga potpitanja: koliko se energije troši, koliko se smeća proizvodi, koliko se onečišćuje okoliš, kako se proizvodi zdrava hrana i kako se distribuira među gradskim i seoskim stanovništvom. Priroda daje energije 0,05 W/m2, dok ljudi rasipaju energije u gradovima od 10 do 30 W/m2. Europa je 2019. g. godišnje stvarala 500 kg smeća, a Hrvatska 445 kg. Prije sto godina oko 70 % ljudi živjelo je na selu, a 30% u gradu. Vlast pokušava revitalizirati selo, što je politika cijele Europe. Primjer revitalizacije u Francuskoj pokazuje da ljudi koji žive u ruralnim krajevima imaju za 30 posto jeftiniju električnu energiju i plin. Ankete kod nas tvrde da je ključ revitalizacije sela u boljoj komunalnoj i prometnoj infrastrukturi.

Samo još malo brojki: u doba mojihpredaka u Hrvatskoj su živjela 63 stanovnika, a danas ih živi 78 po četvornom kilometru ili, na obradivoj je zemlji prije živjelo 0,966 prema današnjih 0,47 ha/st.  Gustoća stanovništva nije se značajno promijenila od 63 do 78 st/km2,ali se smanjila površina obradive zemlje, što je problem za ljude i Vlast. 

Da bi se dublje ušlo u problematiku gdje i kako treba živjeti u jednom društvu, valja se ponovno podsjetiti što je ekološki otisak i ekološki bio kapacitet zemljišta na kojem živimo. Ekološki otisak je mjera koliko površine biološki produktivnog zemljišta i vode pojedincu, populaciji ili djelatnosti treba da bi proizvela sve resurse koje troši i apsorbirala otpad koji stvara, koristeći praksu upravljanja resursima. Ekološki otisak obično se mjeri u globalnim hektarima. Budući da je trgovina globalna, otisak pojedinca ili zemlje uključuje kopno ili more iz cijelog svijeta. Bez daljnjih specifikacija, ekološki otisak općenito odnosi se na ekološki otisak potrošnje. Ekološki otisak često se u kratkom obliku naziva i otisak.

Ekološki biokapacitet je sposobnost ekosustava da regenerira ono što ljudi zahtijevaju od tih površina. Život, uključujući i ljudski život, natječe se za prostor. Bio kapacitet je stoga sposobnost ekosustava da proizvodi biološke materijale, a koristi ljudima za apsorpciju otpadnog materijala koji su stvorili, prema trenutačnim tehnologijama ekstrakcije. Bio kapacitet se može mijenjati iz godine u godinu zbog klime, upravljanja i udjela koji se smatraju korisnim inputima za ljudsko gospodarstvo.

Stanovništvo RH „jede“ s 15.600.000 gha, a biokapacitet je 12.500.000 gha. Ujedno se na toj površini mora asimilirati i otpad od proizvodnje i potrošenih dobara za ljude s određenim materijalnim životnim standardom. Ekološki otisak stanovnika Hrvatske 2017. g. bio je 3,34 gha/st, što je dosta manje nego kod stanovnika EU (4,59 gha/st) ili USA (8,7 gha/st), ali ipak prelazi dopušteni bio kapacitet biosfere RH koji iznosi 1,99 [gha/st]. StanovnikRH ima samo 1,99 [gha/st], a „jede kruh“ iz površine (tla, vode i zraka) od 3,34 [gha/st] 

Približno 12 milijardi hektara biološki produktivnog kopna i vode je na Zemlji. Preračunato na 27 zemalja EU i UK, 2016. g. prirodne resurse Europe činilo je pet vrsta otisaka računato na globalne hektare po stanovniku: obradivo zemljište 0,8; pašnjaci 0,23; šumsko zemljište 0,55; ribolovno područje 0,14; izgrađeno zemljište 0,11 te 2,76 gha/st ugljikov (energetski) otisak izraženo kroz emisiju CO2. Šumsko zemljište služi za tri različite i važne namjene: šumski proizvodi (drvo, gljive bioraznolikost) i dobivanje kisika i odvajanje CO2 iz atmosfere. Sve to čini ukupno 4,59 gha/st za građanina Europe.

Za pravilno sagledavanje održivosti života potrebno još dodati novu ekonomsku značajku: Indeks humanog razvoja (HDI). To je statistički složeni indeks očekivane životne dobi, stupnja obrazovanja i pokazatelj dohotka po stanovniku. Prema HDI svrstavaju se države svijeta u četiri razine ljudskog razvoja. Viši HDI znači da je životni vijek duži, razina obrazovanja je viša i bruto nacionalni dohodak BND (PPP) po stanovniku je veći. Taj HDI indeks je razvio pakistanski ekonomist Mahbub ul Haq, a dalje ga je koristio za mjerenje razvoja država Ured za izvještaje o humanom razvoju Ujedinjenih naroda (UNDP). Od 1990. g. UNDP godišnje sastavlja Indeks humanog razvoja (HDI) za 189 zemalja. Skraćeno rečeno: Indeks uključuje tri dimenzije ljudskog razvoja, dug i zdrav život, znanje, vještine i pristojan životni standard. Vidi grafički prikaz veze između HDI i ekološkog otiska. Kliknite da bi vidjeli veću sliku




Kada se na grafu na „Y“ osi prikaže numerički ekološki otisak, a na „X“ osi HDI indeks humanog razvoja, dobije se grafički prikaz u kojem se može nacrtati točka za HR koja ima ekološki otisak od 3,92, a HDI indeks 0,851. Hrvatska globalno spada u razvijene zemlje, jer je HDI iznad 0,8, što se smatra granicom za razvijene zemlje u svjetskim razmjerima. No, globalni ekološki biokapacitet od 1,99 gha/st pokazuje da sve EU zemlje žive u režimu tzv. ekološkog deficita, 

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_Human_Development_Index

B.Što raditi?

a) Prvo poduka, na svim razinama društva. Predavanje o ekološkom otisku za škole koje sudjeluju u projektu Otapam li ledenjake? pratila su 92 srednjoškolca koji su aktivno sudjelovali u traženju odgovora na pitanje kako smanjiti ekološki otisak u hrani, energiji, transportu, otpadu i drugim bitnim područjima. Predavanje se održalo 14. prosinca 2020. putem Zoom platforme, a uz razgovore o područjima koje ekološki otisak pokriva, srednjoškolci su kroz zajednički rad na vježbi identificirali aktivnosti kojima možemo smanjiti ekološki otisak u tim područjima.

b) Na TED platformi (USA)  znanstvenici  daju savjete o prehrani od „njive do stola“  bez gubitaka.  Naime, 30 % hrane propada, jer se ne koristi umjetna inteligencija kojom se upravljaju proizvodnja, transport i potrošnja rajčice. Želite li svježu rajčicu, nećete je naći u robnim kućama nego u komunikaciji direktno s malim proizvođačem koji u svom vrtu ima proizvodnju. Hrana je izvor profita, a ne zdravlja.

 c) Dakle, prijateljeva kritika moje održivosti odnosi se na „konzumaciju“ 2,4 % globalnih hektara izgrađenog zemljišta 0,11 gha/st tj. iz betoniranog tla obiteljske kuće. Površina stambene površine u RH iznosi 170.459.000 m2 što nam sugerira da možda imamo dovoljno izgrađenih zgrada za život, naročito u selima. Na jednom forumu čitam: "Mislim da je izjava mlade treba zadržati na selu pogrešna. Iz perspektive, mlade je potrebno motivirati da napuste grad i presele na selo. Onda će i ovi koji žive na selu i razmišljaju o odlasku, zasigurno u njemu ostati."

d) Ponovo pročitati post o 170 ciljeva UN-a - naročito Cilj br  2; o gladi i  prehrani. Pogledati tablicu utjecaj na okoliš kojom se može procijeniti tko ( djelatnosti)  i koliko  se " krade" majčicu Zemlju zbog onečišćenja okoliša. Ako se   rajčice  proizvode  u vrtu  onda je  beznačajno onečišćenje okoliša od transporta , ambalaže te konzerviranja  i skladištenja hrane. 

.

 

Nema komentara:

Objavi komentar