ŽIVOT PČELA

Ko  okusi meda od vladanja, žeđa njim  tja do smrti.-  hrvatska poslovica

1.Pčelarstvo, je starije od ratarstva i  stočarstva. Oprašivanje cvjetova je indirektna korist pčela.   Kod studiranja  eko-pismenosti valja početi s pčelama. 

Pčela  Apis mellifera 

(naslovnica knjige: Bees and People, by Naum Ioyrish, Mir Publisher Moscow, 1974.)

Pčela je bila velika pomoć ljudima i o njoj su već pisali Aristotel, Vergilije i Plinije, a onda i tisuće i tisuće pisaca koji su objavljivali svoje knjige i studije. Danas postoje digitalna izdanja mnogih knjiga o pčelama, blogovi i Youtube i   uratci u  poljoprivrednim enciklopedijama.

Pčela je medonosni opnokrilac. Bumbari su pretposljednji stupanj pčelinje civilizacije i mogu se uspoređivati s našim ljudožderima. Bumbar je proizvod koji se prodaje i kupuje i vrlo je važan čimbenik u vrtlarstvu plastenika. Pčela je više nego mrav. Pčela je društveno biće, može umrijeti od samoće iako ima hrane i vode. Direktna korist od  pčela je:  med, vosak, matična mleć,  pelud, propolis, pčelinji otrov, matice i rojevi. Pčele  treba uzgajati  čak i onda kada ne bi davale niti kapi meda.

U biblioteci mog tasta, koji je bio pčelar, pronašao sam knjigu Život pčela iz 1917. g., francuskog pjesnika Mauricea Maeterlincka [i] koji je cijeli život istraživao pčele i koji je s mnogo pjesničkog duha opisao njihov život. Jedan dio poglavlja o roju prepisao sam, jer me tekst edukativnošću i stilom oduševio.

2.Roj „U košnici postoji „duh košnice“. Taj duh je promišljen i štedljiv ali škrt nije. U ljeti, kada obilje vlada, podnosi u košnici trista do četiristo trutova koji su samo na smetnja, jer su lakomisleni, nespretni, bez potrebe užurbani, besposleni, bučni, proždrljivi, nečisti, od kojih će matica izabrati jednog ljubavnika, koji će je oploditi u divljem ljubavnom letu na zraku. A kada matica bude oplođena, tada će jednog jutra potpuno mirno odrediti opći pokolj svih trutova. U veljači već matica počinje nositi jaja. Iz matičine utrobe rode se radilice, trutovi, ličinke, kukuljice i mlade kraljevne što će doskora roditi. Svaka košnica ima svoje ćudoređe, jer postoje i lopovi kod pčela, koji žele tuđi med. Dakle, postoji poštivanje tuđeg vlasništva. Postoje grabeži, besposlice i nasilje.

U travnju pčele spreme med u dvadeset tisuća spremišta i zapečate ga pečatima koje će razbijati samo onda kada pritisne najveća bijeda. U sredini košnice je leglo, „kraljevsko područje“, određeno samo za kraljicu i i dvorjanstvo njeno, gdje ima deset tisuća odaja u kojima leže jajašca petnaest do šesnaest tisuća soba gdje ličinke žive, četrdeset tisuća kuća u kojima stanuju bijele kukuljice, koje na tisuću hranilica njeguje i goji. Ove se brojke odnose na jaki pčelac.

Taj duh ravna radom svake radilice. Prema dobi razređuje on pčele na rad u košnici: hranilice šalje da se brinu oko ličinaka i kukuljica; dvorske gospođe, da se staraju za uzdržavanje matice i da na nju budno paze; hladilice da mašući krilima zrače, osvježavaju ili griju košnicu i pospješuju ishlapljivanje meda, u kojem je suviše vode; graditeljicama, zidaricama, voštaricama, kiparicama i klesaricama naređuje da se u lance nanižu te vosak izlučuju i saće grade; cvjetaricama da u polje idu tražiti nektar cvjetni iz kojeg će med da bude, da sabiru pelud, kojim se ličinke i kukuljice hrane te propolis (lijepak ili mort) kojim se ispunjavaju pukotine i utvrđuju zgrade u gradu, da sabiru sol i vodu, koja treba mladeži naroda. On nalaže i općinskim kemičarima da na siguran način čuvaju med od kvarenja kapnuvši u nj iz žalca svoga kap mravlje kiseline; pečataricama da zatvaraju stanice i pečate na njih udaraju, kad u njima blago sazori; čistilicama nalaže da brižno paze na čistoću ulica i trgova; grobaricama da odnose lešine; amazonkama stražaricama da bdiju dan i noć nad sigurnošću leta, da ispitaju svakoga tko ulazi i izlazi, da upoznavaju mladunčad, kada prvi put izlijeće, da straše protuhe, skitnice, medokradice, da napolje bacaju provalnike i skupno jurišaju na strašne neprijatelje, pa da ulaz zakrčuju pregradama, ako ustreba.

3. Rojenje „Duh košnice“ naređuje napokon i onu uru, kad se prinosi velika godišnja žrtva geniju vrste – rojenju.

Kada određeni kucne sat ostavit će rođeni grad šezdeset ili sedamdeset tisuća pčela od svih onih osamdeset do devedeset tisuća cijelog pučanstva, ostavit će domak svoj, da izvrše zapovijed „duhova“ koju na sebi jedva možemo objasniti, jer je sasvijem protiv osjećajima naše vrste. Cijeli jedan narod, kada se uzdigne do vrhunca blagostanja i moći nenadano prepusti budućim pokoljenjima sve svoje bogatstvo, svoje palače, postojbinu, svoj plod i muke pa polazi u daljnje da traži domak nov.“

U dupljama drveća pčele pronađu taj novi dom i onda dođe čovjek da posiječe drvo „i sjekira mu padne u med“ (stara uzrečica), što mi je objasnio moj pučkoškolski prijatelj Krešo Švab koji se više od 50 godina bavi pčelarstvom. On mi je  prikazao ekonomsku stranu pčelarenja. Košnica s maticom do 30000  pčela košta oko 1000 kn. Ovo proljeće nije zbog smrzavice bilo dobro za uzgoj pčela koje onda treba prihranjivati. Pčelari se nadaju kao  će  ipak nešto  dobiti meda od kestena. Cijena meda od kestena je 900 g oko 10 €. Ogromne količine meda se  uvoze iz Kine i Argentine u Europu.

 Prijatelj iz školski dana Krešo Švab  se  50 godina bavi  pčelarstvom. Zbog boljeg prinosa meda  pčele valja voditi na pašu u različite krajeve Hrvatske.

 Cilj pčelara je da „uhvati“ pčelca koji se roji. Kada se  pčelac rojio onda su ljudi na selu lupali u kante i dali ostalim  pčelarima u selu znak da se baš njihov  pčalac roji.

Biološka raznolikost insekata uključivo  i pčela ugrožena je širom svijeta. U ovom znanstvenom radu  je sveobuhvatan pregled 73 povijesna izvješća o padu insekata iz cijelog svijeta i sustavno procjenjujemo osnovne pokretače, Agrokemijski zagađivači, invazivne vrste i klimatske promjene dodatni su uzroci.

Još jedna  napomena. Kada je neki austrougarski   činovnik putovao u provinciju,  onda su mu dali naputak: Kada dođeš u neko selo pitaj za informaciju župnika ili  učitelja. Ako nema njih upitaj  postoji li neki pčelar u blizini.

---

[i] Maurice Maeterlinck: Život pčela, Naklada Hrvatskog prirodoslovnog društva, Zagreb, 1917. g.