Ko
okusi meda od vladanja, žeđa njim tja do smrti.- hrvatska poslovica
1.Pčelarstvo, je starije od ratarstva i stočarstva. Oprašivanje cvjetova je indirektna korist pčela. Kod studiranja eko-pismenosti valja početi s pčelama.
Pčela je bila velika pomoć ljudima i o njoj su već pisali Aristotel, Vergilije i Plinije, a onda i tisuće i tisuće pisaca koji su objavljivali svoje knjige i studije. Danas postoje digitalna izdanja mnogih knjiga o pčelama, blogovi i Youtube i uratci u poljoprivrednim enciklopedijama.
Pčela je medonosni opnokrilac. Bumbari su pretposljednji stupanj pčelinje civilizacije i mogu se uspoređivati s našim ljudožderima. Bumbar je proizvod koji se prodaje i kupuje i vrlo je važan čimbenik u vrtlarstvu plastenika. Pčela je više nego mrav. Pčela je društveno biće, može umrijeti od samoće iako ima hrane i vode. Direktna korist od pčela je: med, vosak, matična mleć, pelud, propolis, pčelinji otrov, matice i rojevi. Pčele treba uzgajati čak i onda kada ne bi davale niti kapi meda.
U biblioteci mog tasta, koji je bio pčelar, pronašao sam
knjigu Život pčela iz 1917. g.,
francuskog pjesnika Mauricea Maeterlincka [i]
koji je cijeli život istraživao pčele i koji je s mnogo pjesničkog duha opisao
njihov život. Jedan dio poglavlja o roju prepisao sam, jer me tekst
edukativnošću i stilom oduševio.
2.Roj „U košnici
postoji „duh košnice“. Taj duh je promišljen i štedljiv ali škrt nije. U ljeti,
kada obilje vlada, podnosi u košnici trista do četiristo trutova koji su samo
na smetnja, jer su lakomisleni, nespretni, bez potrebe užurbani, besposleni,
bučni, proždrljivi, nečisti, od kojih će matica izabrati jednog ljubavnika, koji
će je oploditi u divljem ljubavnom letu na zraku. A kada matica bude oplođena,
tada će jednog jutra potpuno mirno odrediti opći pokolj svih trutova. U veljači
već matica počinje nositi jaja. Iz matičine utrobe rode se radilice, trutovi,
ličinke, kukuljice i mlade kraljevne što će doskora roditi. Svaka
košnica ima svoje ćudoređe, jer postoje i lopovi kod pčela, koji žele tuđi med.
Dakle, postoji poštivanje tuđeg vlasništva. Postoje grabeži, besposlice i
nasilje.
U travnju pčele spreme med u dvadeset tisuća spremišta i
zapečate ga pečatima koje će razbijati samo onda kada pritisne najveća bijeda.
U sredini košnice je leglo, „kraljevsko područje“, određeno samo za kraljicu i i
dvorjanstvo njeno, gdje ima deset tisuća odaja u kojima leže jajašca petnaest
do šesnaest tisuća soba gdje ličinke žive, četrdeset tisuća kuća u kojima
stanuju bijele kukuljice, koje na tisuću hranilica njeguje i goji. Ove se brojke
odnose na jaki pčelac.
Taj duh ravna radom svake radilice. Prema dobi razređuje on
pčele na rad u košnici: hranilice šalje da se brinu oko ličinaka i
kukuljica; dvorske gospođe, da se staraju za uzdržavanje matice i da na
nju budno paze; hladilice da mašući krilima zrače, osvježavaju ili griju
košnicu i pospješuju ishlapljivanje meda, u kojem je suviše vode; graditeljicama,
zidaricama, voštaricama, kiparicama i klesaricama naređuje
da se u lance nanižu te vosak izlučuju i saće grade; cvjetaricama da u
polje idu tražiti nektar cvjetni iz kojeg će med da bude, da sabiru pelud,
kojim se ličinke i kukuljice hrane te propolis (lijepak ili mort) kojim se
ispunjavaju pukotine i utvrđuju zgrade u gradu, da sabiru sol i vodu, koja
treba mladeži naroda. On nalaže i općinskim kemičarima da na siguran način
čuvaju med od kvarenja kapnuvši u nj iz žalca svoga kap mravlje kiseline; pečataricama
da zatvaraju stanice i pečate na njih udaraju, kad u njima blago sazori; čistilicama
nalaže da brižno paze na čistoću ulica i trgova; grobaricama da odnose
lešine; amazonkama stražaricama da bdiju dan i noć nad sigurnošću leta,
da ispitaju svakoga tko ulazi i izlazi, da upoznavaju mladunčad, kada prvi put
izlijeće, da straše protuhe, skitnice, medokradice, da napolje bacaju
provalnike i skupno jurišaju na strašne neprijatelje, pa da ulaz zakrčuju
pregradama, ako ustreba.
3. Rojenje „Duh
košnice“ naređuje napokon i onu uru, kad se prinosi velika godišnja žrtva
geniju vrste – rojenju.
Kada određeni kucne sat ostavit će rođeni grad šezdeset ili
sedamdeset tisuća pčela od svih onih osamdeset do devedeset tisuća cijelog
pučanstva, ostavit će domak svoj, da izvrše zapovijed „duhova“ koju na sebi
jedva možemo objasniti, jer je sasvijem protiv osjećajima naše vrste. Cijeli
jedan narod, kada se uzdigne do vrhunca blagostanja i moći nenadano prepusti
budućim pokoljenjima sve svoje bogatstvo, svoje palače, postojbinu, svoj plod i
muke pa polazi u daljnje da traži domak nov.“
U dupljama drveća pčele pronađu taj novi dom i onda dođe
čovjek da posiječe drvo „i sjekira mu padne u med“ (stara uzrečica), što mi je
objasnio moj pučkoškolski prijatelj Krešo Švab koji se više od 50 godina bavi
pčelarstvom. On mi je prikazao ekonomsku
stranu pčelarenja. Košnica s maticom do 30000
pčela košta oko 1000 kn. Ovo proljeće nije zbog smrzavice bilo dobro za
uzgoj pčela koje onda treba prihranjivati. Pčelari se nadaju kao će ipak nešto dobiti meda od kestena. Cijena meda od kestena je 900 g oko 10 €. Ogromne količine meda se uvoze iz Kine i Argentine u Europu.
Cilj pčelara je da „uhvati“ pčelca koji se roji. Kada se pčelac rojio onda su ljudi na selu lupali u kante i dali ostalim pčelarima u selu znak da se baš njihov pčalac roji.
Biološka raznolikost insekata uključivo i pčela ugrožena je širom svijeta.
U ovom znanstvenom radu je sveobuhvatan pregled 73 povijesna izvješća o padu insekata
iz cijelog svijeta i sustavno procjenjujemo osnovne pokretače,
Još jedna napomena. Kada je neki austrougarski činovnik putovao u provinciju, onda su mu dali naputak: Kada dođeš u neko selo pitaj za informaciju župnika ili učitelja. Ako nema njih upitaj postoji li neki pčelar u blizini.
[i] Maurice
Maeterlinck: Život pčela, Naklada Hrvatskog prirodoslovnog društva, Zagreb,
1917. g.
Jučer 4 12. 2021 je umro Krešo. Drago mi je da sam pisao o njemu, jer je bio dobar i vrijedan čovjek kojemu su dva odrasla sina umrla od iste bolesti.
OdgovoriIzbriši