1. Uvod. Ovog smo mjeseca svjedoci dvaju uzročno povezanih događaja: ljudska populacija narasla je na osam milijardi ljudi – osammilijardito rođeno dijete jest curica na Filipinima imena Vinice Mabansag. Drugi događaj održao se od 6. do 18. studenog u Egiptu, Sharm el-Sheikh – velika COP 27 UN konferencija o promjeni klime. Naime, čovjek je „kriv“ jer se njegovom brojnošću i aktivnostima stvara godišnja emisija ugljičnog dioksida od 50 Gt. Taj staklenički plin u atmosferi pospješuje njeno zagrijavanje. No brojnost stanovništva na svakom pojedinom kontinentu pritom nema uvijek negativnu ulogu. Primjerice, u Africi živi 1,3 milijarde ljudi koji su odgovorni za samo 3 % emisija ugljičnog dioksida. Što se tiče ublažavanja klimatskih promjena, dionici konferencije na COP 27 složili su se da ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 °C zahtijeva brzo, duboko i održivo smanjenje globalnih emisija stakleničkih plinova, odnosno njihovo smanjenje za 43 % do 2030. u odnosu na razinu iz 2019. godine. Svaki stanovnik naše planete trebao bi proraditi i postupiti po 170 UN ciljeva održivosti koji su već upisani kao podsjetnik u mobitelima (Samsung)
2. Kaya formula. Kaya formula je matematički izraz za grubo računanje utjecaja
čovjeka na klimu. Ona kaže da se ukupna razina emisije stakleničkog plina ugljičnog dioksida CO2 može izraziti
kao produkt četiri faktora: ljudske populacije, BDP-a
po glavi stanovnika, energetskog
intenziteta (po jedinici BDP-a) i intenziteta ugljika (emisije po
jedinici potrošene energije). Produkt četiri faktora izražen je kroz općenitiju jednadžbu: I = P × A × T (uobičajeno izgovarano „eye-pat>“)
kojom se određuje ljudski utjecaj na klimu.
U ovoj
formuli I označava utjecaj na okoliš; P označava stanovništvo; A
označava potrošnju (konzumerizam),
T označava tehnologiju.
Nadalje, „eye-pat“ prikazuje elemente globalnog gospodarstva s kojima se može računati
i djelovati na smanjenje emisije CO2. U tekstu razmatram samo
demografski faktor stanovništvo (P), jer čovjek svakim svojim korakom utječe
na okoliš različitim intenzitetom.
3. Stanovništvo – planiranje. Povijesno gledano, demografske
politike o demografiji su vodile KINA, INDIJA, SAD i RUSIJA, čiji udjeli emisije
CO2 su najveći i protežu se u atmosferi po cijelom planetu.
Kina ima
1,452 milijarde stanovnika. Vlada je od 1978. do 2014. uvela politiku pod
nazivom „jedno dijete“ za ublažavanje društvenih i ekoloških problema. Prema
vladinim objašnjenjima to je spriječilo 400 milijuna rođenja djece. Politika je
kontroverzna zbog negativnih ekonomskih i društvenih posljedice, npr. žensko
čedomorstvo. U istočnjačkim kulturama, najstarije muško dijete ima odgovornost
brinuti se za njegu roditelja u starosti. No godine 2015. dopušta se rođenje i
drugog djeteta, ali pod kontrolom vlasti.
Indija ima
1,412 milijarde stanovnika. Planiranje
obitelji u Indiji temelji se na naporima koje uglavnom sponzorira indijska
vlada. Od 1965. do 2009. uporaba kontracepcije se više nego utrostručila (s 13 %
udanih žena 1970. na 48 % 2009.), stopa plodnosti se više nego prepolovila (s
5,7 1966. na 2,4 2012.), no nacionalna stopa plodnosti u apsolutnim brojevima
ostaje visoka, što izaziva zabrinutost za dugoročni rast stanovništva. Indija svakih 20 dana doda do 1.000.000 ljudi
svojoj populaciji i sljedeće će godine preteći Kinu.
USA ima 335 milijuna
stanovnika. Program za
planiranje obitelji provodi se putem Ureda za pitanja stanovništva pri Uredu za
javno zdravstvo znanosti i obitelji. Obrazovanje i usluge koje pružaju klinike
financirane su iz budžeta i podupiru mlade pojedince i osobe s niskim
primanjima. Ciljevi razvoja zdravih obitelji postiže se pomaganjem pojedincima
i parovima da odluče trebaju li imati djecu i kada je za to prikladno vrijeme. USA
je potrošio 1,3 milijarde dolara za planiranje obitelji. „Fundamentalistički
protestanti” imaju veći natalitet od umjerenih i liberalni protestanata.
Rusija ima
146 milijuna stanovnika. Vladimir
Putin uputio je 2006. g. parlamentu da usvoji 10-godišnji program za
zaustavljanje naglog pada ruskog stanovništva, uglavnom nudeći financijske
poticaje i subvencije za poticanje da žene imaju više djece.
Navest ću
još neke zemlje (čiji udio u emisiji CO2 nije značajan) po današnjem
broju stanovnika.: Indonezija 280
mil., Nigerija 219 mil., Brazil 216 mil., Bangladeš 168 mil., Meksiko 132 milijuna.
Iran, Izrael i Turska preferiraju porast
stanovništva, dok Španjolska i Japan ne potiču porast stanovništva.
Ne spominjem neke zemlje koje uvode prisilne abortuse i čak sterilizaciju.
Hrvatska ima 3871833 stanovnika.
Vlast daje
različite potpore, naknade i dopuste bračnim parovima kao bi natalitet porastao.
Sufinanciraju se jaslice i vrtići, daju se učeničke i studenske stipendije.
Natalitet se pokušava povezati s ekonomski mjerama, iako znamo da se prije 80
ili 100 godina rodilo više djece kod siromašnih nego bogatih obitelji. Jednokratnu
novčanu potporu za rođenje jednog djeteta u iznosu od 2.328,20 kuna isplaćuje
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), a pravo na nju imaju sve
zdravstveno osigurane osobe. Više nam ljudi umire nego se rodi. Stari Grci su imali
demografsku politiku: što manje ljudi u gradovima zbog lakšeg upravljanja, a što
više u ruralnim prostorima kako bi imali što više vojske.
4. Zaključak
Jasno je da
nas je svaki dan sve više na Zemlji
Nema komentara:
Objavi komentar