1. Uvod. Pojmovi kvaliteta, otpad i škart danas u RH zanimaju velik broj ljudi. Mediji izvješćuju o stanju dovezenog (uvezenog) krutog otpada u bivši kombinat „Velebit“ iz Gospića i diskutira se je li to kriminal te je li otpad opasan za okoliš, vodu, zrak i tlo. Angažirani su državni organi vlasti, inspekcije i tužilaštvo. Naime, odlaganje škartne proizvodnje je trošak tj. gubitak i jedno od rješenja jest „utrpati ga u susjedno dvorište“. Organiziraju se protesti i mnoga odlagališta smeća, javna ili skrivena, postaju sada prve vijesti u dnevniku.
https://ekovalen.blogspot.com/2023/06/voda-nasa-svagdanja.html
2. Moja praksa. Prije odlaska u mirovinu 2008.
bavio sam se razvojem građevinskih proizvoda i proizvodnje pa je kvaliteta bila
isto dio mojeg posla. Moj radni početak je bio ovakav: poslovođa pogona
proizvodnje suhih žbuka Vitko upoznao me
je sa specifikacijom za pijesak. Šakom je prvo zagrabio pijesak, pa ju je potom
stisnuo. Ako je pijesak u šaci bio prevlažan, formirala se gruda i pijesak se
nije koristio, jer nije odgovarao iskustvenoj specifikaciji. Nisu se tada
gravimetrijski određivale ni vlaga ni granulometrijski sastav zrna u pijesku.
Počeli smo stvarati specifikacije. Uglavnom, specifikacije su bile zakon za
određivanje kvalitete bilo koje sirovine ili proizvoda.
Normna
svjetska organizacija ISO 1987. godine izdala je rječnik o kvaliteti. Prema HRN
ISO 8402 definicija kakvoće glasi: „Ukupnost
svojstava nekog entiteta koja ga čine sposobnim da zadovolji izražene ili pretpostavljene potrebe.” Izdaje se
i norma ISO 9001 gdje su navedeni najvažniji pojmovi kako postići kvalitetu proizvoda. Bile su uključene
sve strukture radne organizacije – „od portira do direktora“ – s ciljem
poboljšanja kvalitete proizvoda. Poslije 2009. izlazi i norma HRN EN ISO 14001
koja se bavi unapređivanjem sustava
upravljanja okolišem. Definicija okoliša glasi: okruženje u kojem organizacija djeluje, a uključuje: zrak, vodu, tlo, prirodne izvore, floru,
faunu, ljude i njihove međusobne odnose. Ljudi
i njihovi odnosi u organizaciji na čijem se tlu u Gospiću nalaze otpad i smeće
nisu sređeni ni prema iskustvenoj praksi ni prema navedenim normama. Iskustvena
praksa kaže da kada odnosi dođu u konflikt, pristupa se rješenju, što se sada i
čini.
3. Dr. Taguchijeva formula gubitaka
3.1 Proizvod. Poslije Drugog svjetskog rata,
točnije 1950., Amerikanci su poslali najbolje stručnjake za obuku statistike i
kvalitete u Japan. Svijet je 1984. godine priznao da su japanski proizvodi
šampioni kvalitete. Na jednom parkiralištu u SAD-u došlo je do svađe dvojice
Amerikanaca. Jedan od njih rekao je onom drugom, koji je vozio japanski auto,
da taj svoj auto ide parkirati u Tokio!
Općenito, prije
primjene Taguchijeve formule vrijedilo je pravilo o kvaliteti prema kojem je
„proizvod dobar ako je unutar specifikacije, a ako je izvan specifikacije,
proizvod je loš“ i treba ga odbaciti.
Dr. Taguchi je kvalitetu definirao na
sljedeći, drugačiji način:[i] Kvaliteta predstavlja minimalan gubitak koji
proizvod uzrokuje društvu od trenutka kada je isporučen. Dakle, mora
se misliti na cjelokupno društvo.
Kako se
postiže taj minimalni gubitak? Ispunjavanjem sljedeća tri uvjeta:
Proizvod treba
postići ciljanu vrijednost, a ne se samo zadržati unutar granica
specifikacije. Odstupanja oko ciljane vrijednosti treba svesti na minimum. Svako odstupanje od
ciljane vrijednosti uzrokuje gubitak za
društvo, čak i ako proizvod ostaje unutar specifikacija. Dakle, prema
njegovu shvaćanju, svako odstupanje od cilja, bez obzira na to koliko je malo,
stvara gubitak za kupca, tvrtku i društvo. Također, što je veća
udaljenost od cilja, to gubitak više raste. Dr. Taguchi usredotočio se na cilj i na smanjenje odstupanja oko tog cilja.
To je posve drukčije poimanje kvalitete – i vodi do onoga što je danas jedan od
najvažnijih koncepata u području
kvalitete:
Objašnjenje
formula ili funkcije gubitka [L]: Prijepis iz literature 1: „L(x) = k(x – T)²
pri čemu je: L(x) = gubitak povezan s određenom vrijednošću svojstva kvalitete,
x = stvarna vrijednost svojstva kvalitete, T = ciljana vrijednost (u primjeru
je T = 100), a k = konstanta koja odstupanje od cilja pretvara u novčani
gubitak.
Razmotrimo
ovu jednostavnu jednadžbu. Pretpostavimo da je rezultat nekog uzorka (x) 100,
odnosno točno na ciljanoj vrijednosti. Gubitak tada iznosi: L(x) = k(x – T)² =
k(100 – 100)² = 0.
Pretpostavimo
sada da je rezultat x jednak 105, što predstavlja odstupanje od ciljne
vrijednosti za 5. Gubitak postoji, jer nije postignuta ciljna vrijednost.
Gubitak tada iznosi: L(x) = k(x – T)² = k(105 – 100)² = k(5)² = 25k.
Primijetite da se odstupanje od ciljne vrijednosti (u ovom primjeru 5)
kvadrira.
Pametan
menadžment zna kako se vrijednost škarta kvadrira u kalkulacijama. Sjećam se da
smo jednom reklamirali pigment koji nije odgovarao propisanoj nijansi.
Isporučitelj je priznao pogrešku i zamolio nas je da ga ipak pokušamo
iskoristiti, jer je bilo vrlo skupo vraćati ga natrag dobavljaču koji ga na
kraju mora uništiti. Naša vješta tehničarka Jadranka Horvat uklopila je pigment
s drugim pigmentima u neki nenormirani proizvod.
Dakle loš
proizvod, odnosno loša proizvodnja stvaraju probleme, gdje se vrijednosti lošeg proizvoda kvadriraju.
Sjećam se kako su se upravitelji prodaje, nabave i proizvodnje i odjeli
kontrole ili nadzora proizvodnje mučili sa škartom, primjerice žbuka. Na
svjetskoj razini škart automobila mora se vratiti natrag u pogon na doradu, što
nije jeftino ako se radi o nekoliko stotina tisuća komada.
3.2 Prosječni gubitak kod procesa
proizvodnje
Gore smo
razmatrali rezultat gubitka za jedan pojedinačni proizvod. No, procesi
proizvodnje stvaraju mnoge pojedinačne rezultate. Ono što zapravo želimo znati
jest koliki je prosječni gubitak cjelokupnog procesa proizvodnje.
Za
Taguchijevu kvadratnu funkciju gubitka, očekivani gubitak procesa proizvodnje može se
zapisati kao:
E = k[(μ –
T)² + σ²] pri čemu je E = očekivani gubitak procesa, k = konstanta gubitka, μ =
prosjek procesa, T = ciljana vrijednost, a σ² = varijanca procesa. Statističari
znaju izračunati vrijednosti μ i σ².
Pogleda4. Kako zaštiti prostor
Mnogo je prijedljmo dva člana u zagradi: (μ – T)² i σ². Prvi predstavlja gubitak nastao zbog odstupanja prosjeka procesa od ciljane vrijednosti. Drugi predstavlja gubitak uzrokovan varijacijom. Cilj je smanjiti oba čimbenika. Dakle, cilj je jasan: postizanje ciljane vrijednosti uz minimalnu varijaciju ciljne vrijednosti.
Uvrstimo li podatke za proces proizvodnje E = 10000 komada, kilograma ili litara k =1 $, prosjek procesa μ = 1,03, T = 1, a σ² varijanca procesa = 2, dobije se gubitak procesa 130000 $.
Upravitelj proizvodnje i kvalitete ima podatak koji ga upućuje na to hoće li se proizvodnja prikazati kao škart, koji treba odstraniti iz trake proizvodnje i iz dvorišta, ili prihvatiti i utovariti u kamione za otpremu na neko skladište robnih kuća. Ne treba težiti samo tome da se ostane unutar granica specifikacije nego treba težiti postizanju ciljane vrijednosti uz minimalnu varijaciju.
4. Mnogo je prijedloga što uraditi? "
Odavno smo graničari stari" poznata pjesma koja opisuje kako su se čuvale granice prije sto i više godina.Vratimo ta sječanja u stvarnost. Moj djeda je bio organizator seoske straže.
