Zemljište i tlo

 

1. „Rendgenski snimak“ površine Zemlje

Kopno zauzima 29 % Zemljine površine (141 milijun km²), dok na more otpada 71 % (369 milijuna km²). Da bi čovjek poštovao svoje prebivalište na Zemlji mora te brojke slikovito prenijeti u svoju podsvijest i reći sebi – moramo čuvati to bogatstvo, jer je Zemlja mala. Naime, ako se sva voda iz svih oceana prelije u neku imaginarnu kocku, onda će u njoj biti  vode 1,332 milijardi  km³. Svake godine 40 000 km³ vode isparava i ponovno se pretvara u kišu, što je vitalno za nas i  život flore i faune. Nastanjeni dio kopna čini 76 % (107 milijuna km²) od čega 45 % (48 milijuna km²) otpada na poljoprivredna zemljišta, a 38 % na šume. Ostalo otpada na pustinje, žbunje i ledenjake. Ono što je za čovjeka interesantno jest hrana, gdje se 83 % kalorija dobiva iz biljaka, a 17 % od mesa i mliječnih proizvoda. Čovjek dobiva 38 % proteina od mesa i mlijeka, a 62 % od hrane koja potječe od biljaka.

2. Pesticidi, onečišćenje zemljišta i tla (nastavak UN Geo-7 izvještaja)

Zemljište kao imovinski pojam je kraj, predio, tlo. Tlo je površinski sloj Zemljine kore koji se sastoji od mineralne i organske tvari te vode i zraka.

https://ekovalen.blogspot.com/2023/08/gruda-zemlje.html#comment-form

Kemijsko onečišćenje tla trenutačno je najozbiljnija okolišna prijetnja čovječanstvu. S otprilike 220 milijardi tona kemijskih tvari emitiranih godišnje, kemijsko onečišćenje je pet puta veće od klimatskih emisija. Svake se godinu degradira oko 4 milijuna km² obradivog zemljišta. Ali čovječanstvo još plaća sa 600 milijuna invaliditeta koje je povezano s kemijskim onečišćujućim tvarima. Konkurencija za zemljište je velika, a resursi su ograničeni. Kako se konkurencija za zemljište pojačava, projekcije sugeriraju da će do 2050. godine samo oko 10 % zemljišta ostati u gotovo prirodnom stanju. Neodržive poljoprivredne prakse – uključujući kontinuiranu jednoliku obradu obradivog zemljišta, degradaciju vegetacijskog pokrova i nedostatak među usjeva, i ne pridržavanja plodoreda usjeva – pojačavaju eroziju tla. Takve prakse uzrokuju procijenjeni gubitak od 24 milijarde tona plodnog tla svake godine. Erozija iscrpljuje hranjive tvari u tlu, smanjuje produktivnost tla i organski ugljik u tlu te smanjuje proizvodnju hrane ekosustava.

 Nema kruha bez motike (hrv. poslovica) Borba protiv invazivne ambrozije i divljeg sirka pomoću                                                                          okopavanja kukuruza. Foto: Silvio Komerički

Da bi smanjio ručni rad, čovjek na njivu uvodi agrokemiju koja s ogleda kroz umjetno gnojivo – pesticide. https://ekovalen.blogspot.com/2016/05/pesticidi-i-odrziva-poljoprivreda.html. Pojam pesticid obuhvaća širok raspon spojeva, uključujući insekticide, fungicide, herbicide, rodenticide, mekušce, nematicide, regulatore rasta biljaka i druge. Među njima, organoklorni (OC) insekticidi, koji se uspješno koriste u kontroli niza bolesti, poput malarije i tifusa, zabranjeni su ili ograničeni nakon 1960-ih u većini tehnološki naprednih zemalja. Uvođenje drugih sintetičkih insekticida – organofosfatnih (OP) insekticida 1960-ih, karbamata 1970-ih i piretroida 1980-ih te uvođenje herbicida i fungicida 1970-ih i 1980-ih uvelike je doprinijelo suzbijanju štetočina i poljoprivrednoj proizvodnji. Idealno bi bilo da pesticid bude smrtonosan za ciljane štetočine, ali ne i za neciljane vrste, uključujući čovjeka. Nažalost, to nije slučaj, pa se pojavila kontroverza oko upotrebe i zlouporabe pesticida. Neobuzdana upotreba ovih kemikalija, pod izrekom „ako je malo dobro, puno više će biti bolje“, učinila je pustoš među ljudima i drugim živim bićima, primjerice pčelama.

3. Promjena načina života

U TV emisiji „Volim Hrvatsku“ iznesen je podatak iz jedne ankete u kojoj je 80 % građana izjavilo da moraju promijeniti način života (rad, potrošnja). Svakodnevno to slušamo preko medija. Ali kako to postići? Iza svakog poglavlja u Geo-7 izvještaju postoji oko 300 izvora znanstvenih radova koji to pokušavaju istražiti i riješiti. Dakle, čovjek traži rješenja današnjih problema kako živjeti na ovoj grudi zemlje. Vrijednost je upravo u tome da se može vidjeti (pročitati) što istražuju glede ekoloških, energetskih i ekonomskih problema; Kinezi, Amerikanci, EU znanstvenici, Rusi i narodi starosjedioci.

Cilj br. 15 je zaštititi, obnoviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo upravljati šumama, boriti se protiv dezertifikacije. Zato su se svjetski lideri okupili 2015. g. i mobilizirali Agendu 2030: skup od 17 ciljeva za održivi razvoj. Za svaki je cilj obrađeno 10 akcija. https://ekovalen.blogspot.com/2020/09/170-ciljeva-u-borbi-protiv-klimatskih.html

Za moj rođendan unuci su mi kupili dvije knjige. U prvoj knjizi[i] autor Pinker vjeruje u razum, znanost i humanizam što dokazuje s više od 70 grafova razvoja čovječanstva. On je protiv teza o propasti svega što je čovjek stvorio. Autor druge knjige[ii] Naomi piše da zaboravimo sve što smo mislili da znamo o globalnom zagrijavanju. Neugodna istina glasi – nije kriv ugljični dioksid nego kapitalizam. Dodao bih! Ne smijemo pojesti sve urode ili prinos pšenice ili kukuruza, nego mora ostati nešto što zovemo sjeme. To sjeme je kapital. Kad se pojede sjeme, tek onda nastupa glad, o čemu nas uči povijest mnogih revolucija.

 

 

---

[i] Steven Pinker: Prosvjetiteljstvo našeg doba, Mozaik knjiga, Zagreb, 2019.

[ii] Naomi Klein: Ovo mijenja sve, V. B. Z., Zagreb, 2015.

Zrak koji udišemo

 

1. Uvod. Nastavljam obradu Globalnog ekološkog pregleda „GEO-7“, iz posta za prosinac 2025. g. Ovim postom djelomično obrađujem poglavlje br. 3 (Zrak) iz tog UN izvještaja. Planet se suočava s globalnim, međusobno povezanim okolišnim krizama: klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i degradacije zemljišta, te zagađenja i otpada, koji na složene načine utječu na Zemljinu atmosferu, predstavljajući prijetnju održivom razvoju i životu. U tom su poglavlju sakupljene reference svjetskih podataka iz oko 300 znanstvenih radova.

2. Sadašnje stanje. Znanstvenu analizu okoliša treba početi od zraka bez kojeg čovjek ne može živjeti duže od nekoliko minuta. Čovjek teži čistom zraku, ali vanjski zrak nije čist, zbog emisije mnogih štetnih tvari koje potječu od munja, vulkana, šumskih požara, pješčanih oluja, morske soli, grijanja i hlađenja zgrada, uzgoja stoke, poljoprivrede, naftnih i plinskih postrojenja, industrije, elektrana, postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, spalionica smeća, aviona, brodova, automobila, kamiona, autobusa, motocikala.

Globalna emisija stakleničkih plinova od 1850 do 2023 godine (GEO 7) 

Dobro je utvrđeno kako je, globalno gledano, 99 % svjetske populacije izloženo štetnim razinama onečišćenja zraka. Zagađenje vanjskog i unutarnjeg zraka ima kombinirani učinak na zdravlje čovjeka. Trendovi onečišćenja vanjskog zraka znatno se razlikuju ovisno o onečišćujućoj tvari i regiji. Svjetske globalne koncentracije PM_2.5 neznatno su se smanjile od 2000. do 2019. g., ali su se povećale u Južnoj Aziji. Svake godine zagađenje vanjskog i unutarnjeg zraka ima kombinirani učinak na smrtne slučajeve.

U izvještaju GEO-7 navode se podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o tome kako je 2005. g. dnevna koncentracija lebdećih čestica PM₁₀ iznosila 50, dok je 2021. dopustiva koncentracija bila 45 μg/m³. Godišnja granična vrijednost lebdećih čestica 2005. g. PM₁₀ iznosila je 20 μg/m³, dok je 2011. spuštena na 15 μg/m³.

Analiziramo li zrak u Zagrebu 21. siječnja 2026. u 10 sati, lebdećih čestica PM₁₀ bilo je 79,68 μg/m³, što se može iščitati iz mjernih podataka koje emitira automatska stanica broj 1, pa možemo zaključiti da je zrak ocijenjen razinom Indeksa LOŠE.

https://meteo.hr/kvaliteta_zraka.php?section=podaci_kz&post=Zagreb%201&id_komp=259&komp=lebdece%20cestice%20(%3C2.5um)

Na Božić 2025. i početkom 2026. godine padao je snijeg koji smo dugo iščekivali. No u Zagrebu, 20 km od našeg mjesta stanovanja, snijeg nije padao za što su, po mom skromnom mišljenju, „krive“ lebdeće čestice.

3. Povijesni podaci. U projektu „Smanjenje lebdećih čestica PM₁₀“, koji je za grad Zagreb izvodila tvrtka EKOINE, navodi se kako je 2006. godine u zapadnom djelu Zagreba došlo do pogoršanja kakvoće atmosferskog zraka, zbog povećanja koncentracije lebdećih čestica PM₁₀. Uzročnici emisije tih čestica su: prometala 32 %, građevinski radovi 25 %, toplane 22 % i kućanstva 17 %, navodi se u tom projektu.

Uredbom o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku propisana je za lebdeće čestice dnevna granična vrijednost u iznosu od 50 μg/m³ , dok je godišnja granična vrijednost 40 μg/m³[1].

Unutrašnji zrak isto nije čist, a više o tome možete pročitati u blogu iz 2012. g.:

Najefikasnije je  čišćenje tepiha od prašine i prljavština  pomoću snijega. Mnogo je izvora onečišćenja  zraka u zatvorenim  prostorima: pušenje, gnjide, prašina, pljesan,  otapala i tvari  koje se unose izvana na odjeći i   obući. 

https://ekovalen.blogspot.com/2012/04/tko-koristi-zrak-kao-smetliste.html

JK siječanj