Lep mi je vrček ograjen-pun mi je rožic nasajen

Posvečeno majci Jeleni i strinki Bari.

Uzgajanje  povrća je  bio odvajkada običan  posao ljudi na selu i u gradu. Vrt je bio ogledalo radišnosti  obitelji, gdje je bilo svega posađeno, od cvijeća do raznolikog povrća. Poslovi u  vrtu, bolje rečeno  o povrtnjaku  bili  su isključivo briga  domaćica.  Sjećam se moje  pokojne majke koja je imala jednu kutiju od  cipela punu  papirnatih zamotuljaka sjemenja[i],  na kojima nije ništa pisalo. Davno je to bilo i pitam ja nju;  „mamek kak prepoznaješ ta sjemenja,  kada nisi ništa napisala na papiru u kojem je zamotano. Ona meni začuđeno:  sinek  moj,  pa ja poznam sva ta sjemenja! Ona je poznala oblik sjemena, ali ona je poznala daleko više, poznala je  njihov gen[ii] , što bi danas učeno rekli „znala“ je informaciju koja je sadržana u tim sjemenkama. Gen jest zapravo informacija. Gledam u jednoj agro-prodavaonici ponudu od oko 170 vrsti različitih vrsta sjemenja. Lako  ih je raspoznati, jer se ona nalaze u  malim vrećicama na kojima su kolor slike povrća.

Poneki se  pitamo,  gdje su nestale mudrosti naših baka za uzgoj  povrća, kojeg godišnje pojedemo oko

              Tržnica u Samoboru 1951.- snimio Šurjak .

 80 kg kg po stanovniku.  Danas  u robnim kućama imamo domaćeg  povrća, ali i   uvezenog,  kojeg smo za 117 milijuna  $  uvezli.  Svaki Hrvat, (valjda zajedno s turistima!?)  je  pojeo  2013. uvezenog povrća 29,7 kg i 43 kg voća. Uvozimo povrće iz slijedećih zemalja: Španjolska, Moldavija, Albanija, Jordan, Turska,  Peru, Urugvaj i Kirgistana  i češnjak iz Kina.  Optimistička je vijest,  kako smo 2013. povećali proizvodnju  većine voća i povrća. Povećali smo proizvodnju od 12 do 48% rajčica, dinja, kupusa,  poriluka i krastavaca.

Kriza, koju polako osjećamo, ipak je  narod pokrenula  u povećanju uzgoja  povrća na Gradskim vrtovima i u vrtovima kraj svojih kuća. Od svih zemalja EU u Hrvatskoj  naviše  građana i to 71,7%  žive u obiteljskim kućama. Neki građani iz Zagreba koriste tri autobusa, kako bi došla na svoju parcelu (koju su dobili od grada Zagreba) na kojem imaju povrtnjak u  Sv. Klari. Usput nose i alat. Ono što je  pozitivno kako  u novinama tako i TV stanicama  raste broj stranica i emisija,  koje su posvećene  informiranju i obrazovanju  oko proizvodnje povrća. Tako u „Većernjaku“  dipl. inž. Korenelija Benyovski Šoštarić savjetuje, kako se uskrsni mladi luk može uzgojiti iz presadnica u posudama(teglama). Nedavno smo se čudili  o uzgoju  kupusa na balkonima kod Kineza. Sanjam kako će te teme „izbaciti“  barem 50% nepotrebnih sportskih sadržaja iz današnjih medija.

Onaj tko  se želi baviti uzgojem  povrća dobro je da nabaviti knjige o povrtlarstvu . Ne treba velika  čestica ili parcela  da se netko posveti tom „ sportu“. Peter Seabrook napisao je knjigu „Moj povrtnjak“[Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1977.] gdje  savjetuje,  kako se na parceli  3x4 m  može uzgajati povrće kroz cijelu godinu. Marie –Luise Kreuter  napisala je vrhunski priručnik za  biološki uzgoj:  „Bio vrt“ - Povrtnjak, voćnjak, cvijetnjak, biološko, organsko,  prirodno [Marjan tisak d.o.o.Split 2008.] knjiga  je imala 18 izdanja u Njemačkoj. Za znatiželjnike skenirao sam par stranica iz  dva priručnika, koji mogu poslužiti za poticaj  vrtlarenju. Znanja  o uzgoju  povrća  iz doba moje bake i majke o napisano je  u Langovoj knjizi oSamoboru [Merdijani ,Samobor, 2009.].

Vrtlarenje naših baka danas se naziva organski ili biološki uzgoj. Postoje  još nazivi: prirodna, biološka agrikultura,  agro-eko sustavi. U svijetu su se razvile dvije vrste agrikulture u proizvodnji hrane,  jedna kao način  života i druga agrikultura kao biznis. Dr Pavao Krišković s kojim sam ima čast raditi na razvoju i proizvodnji  prirodnog( ne umjetnog) mineralnog gnojiva KPMG, tvrdi u svoj knjizi „Bioagrikultura“ [Mladost ,Zagreb 1989] kako se umjetnim gnojivima  remeti biološka ravnoteža tla. Biološki aktivno tlo ima mnogo mikro-organizama koje razgrađuju tvari i pomažu biljki u njezinoj  kvalitetnoj hranidbi .

Imali smo vrt blizu potoka i sjećam se kako se  paradajz  ne smije zalijevati   po lišću i plodovima, dok se  cjelokupna stabljika paprika može zalijevati. O gnojenu , plodoredu o načinu i vremenu  sadnje i sijanja,  i presadnicama  nisam razmišljao tada, jer to je sve bila briga majke Jelke  i strinke Bare kojima posvećujem ovaj  post.  One su znale  o sjemenju o presadnicama,  zatim koje se biljke „vole“ a koje ne. Biljke kao dobri „susjedi“ su:  rana mrkva-luk; kasna mrkva-poriluk; grah –cikla; rajčica- peršin; salata-rotkvica; Naprotiv  loši susjedi su: salata-peršin; grah-luk;  rajčica –grašak; krumpir-suncokret; kupusnjaće-luk.

U Baladama Petrice Kermpuha postoji pjesma koja spominje netrpeljivost biljaka:Ni med cvetjem ni pravice/rekel je to je fijolice/smrdljivi terputec,/jalnuš tvardogutec. Zajček gumbek, bažulek i slak,/čuli su terpuca, kak punta se bedak,/Pak rekel je gumbek-ti si bedak,/to je tak vola božja,pa ima biti tak.

  Kako postići maksimalni dohodak na povrtnjaku od 200 četvornih metra?To sam si  postavio kao zadatak ovo proljeće.  Prvo sam pregledao   cijene povrća,  i to ne samo kod nas, nego mi je „ moj dopisnik“ prijatelj Ante, koji trenutačno  živi u Kaliforniji, poslao tamošnje cijene povrća. Usporedio sam naše cijene i vidio, kako su tamo cijene povrća duplo skuplje, ali  je naš  BDP  tri puta manji  od američkog BDP-a,  pa ispada da jedemo jako skupo  povrće. Ništa novo,  banke i uvoznici prave u nas novac.  Ovdje paše izjava Henry Forda: A business that makes nothin but money is a poor business. Posao u kojem se ne radi ništa drugo nego novac je loš posao.

Pokušao sam sjetvom povrća maksimalizirat dohodak, na  novo izoranoj parceli od 200 m² koja je prije bila livada. Pognojio sam  parcelu konjskim gnojem i troškovi su bili 800 kn zajedno s oranjem i sjemenjem . Oni koji su vični računalima i  Excel  programu za tablično preračunavanje  znaju,  kako postoji  u  tom programu alat Solver[iii] kojim se vrlo lako mogu optimirati (maksimalizirati, minimalizirati) različite  funkcije prema matematskim modelima.  Solver smo koristili u pogonima, kada nismo imali potrebnih sirovina.   U mnogim državnim Agencijama mogao bi biti to alat za izradu elaborata, kako optimirati gospodarstvo u doba krize. Primjerice, koliko se uštedi goriva ako se povrće  transportira iz Klare do Dolca umjesto iz Španjolske. Za optimizaciju  našeg vrta ,uzeo sam u razmatranje najčešće prodavano povrće: kupus 2,82 kn/kg ,rajčicu 13,85 kn/kg, buće 2,99 kn /kg (tikva lubenica) i luk 4,31 kn/kg i izračunao maksimalni dohodak  od 2836,46 kn. Ukupno ćemo dobiti, ako Bog da, kako bi rekla moja majka  376 kg povrća. Za dobivanje većeg prinosa,  mogao sam uzeti  salatu u sjetvu, koja ima prinos od  3,5 kg/m²  u odnosu na luk,  koji ima prinos samo od 1 kg/m²  Pravi vrtlari (ja  to nisam) imaju mnogo ograničavajućih  varijabli kada rade sjetvu, očekujući  žetvu kao najveći događaj godine.

Znam kako đaci u  4 razredu pučke škole u predmetu „Priroda i društvo“ obrađuju temu  rasta graha

od sjemena do ploda,  gdje nauče kako se sjeme graha u rahloj  zemlji mora zalijevati da bi raslo. 
Sanjam kako će svaka  škola imati  prije vrt nego sportsku dvoranu!?

Za par dana,  22. travanja je Dan planete i bit će govora o različitim eko problemima našeg  života. Tada će se spominjati „majčica zemlja“ i valja imati na umu, kako je to samo jedan tanak sloj od 30 do 40 cm plodne zemlje, koja daje hranu i koju valja  pomno njegovati kao dijete. Sada vrijedi nova zapovijed . Ne misliti globalno a djelovati lokalno, nego misliti lokalno i djelovati lokalno .

---

[i] Negdje sam pročitao kako su Norvežani   uskladištili, za buduće generacije, duboko pod  ledenim morem velike količine raznolikih vrsta sjemenja.

[ii] Danski botaničar Wilhelm Johansen je 1910. izumio pojam gen kojim se prenose svojstva od  roditelje na djecu.

[iii] Kenneth R. Baker: Opimization modeling with spreadsheets, Thomson Brooks/Cole, 2006