srijeda, 30. svibnja 2018.

Radništvo i seljaštvo



1. Tuča
Mjesec svibanj je  prikladan za izlete bilo na more bilo  u planine ili za posjetiti roditelje ili prijatelje na selu. Prvi maj se kao praznik rada slavi već  više od sto godina  , dok se   na selu  užurbano radi na  poljima u vrtovima kako bi se   što prije posijalo ili posadilo sjeme jer je to  mjesec sjetve. Na njivi nema proslava, tu se  radi  i ne smije se zakasniti.
Ali  svibanjska klima   zna biti opaka. Nevrijeme s tučom 12 svibnja praktično nam je uništilo vinograd i u vrtu sve  što je niklo. Ponovo smo posadili nove presadnice i onda 25 svibnja ponovo ali nešto slabija  sručila  se tuča na naše selo,.Ta  tuča uklapa mi se u moju diskusiju oko konflikta i sinergije između radništva i seljaštva. Jednostavna definicija: radništvo radi u pogonima koji imaju krov, dok seljaštvo radi ispod  neba. Nije teško pogoditi gdje su veći rizici gospodarenja.


                                       Sloj tuče promjera zrna od 1 do 2 cm. Foto: Neven Mahović

2. Praznik rada.
U Vukovoj gorici  1 svibnja smo slavili  u vikendici mojeg kuma Tone-a uz  piće i jelo   uz živahnu diskusiju o značaju  tog dana. Kum  je pripremio fini  grah s kobasicama uz  iločku graševinu. Uvozni grah je kupio na rasprodaji za 7 kn/kg i nismo trebali  participirati  u troškovima ručka.  Zašto? Na  konzervama su bili neispravni  otvarači poklopaca pa je zato grah bio jeftin. Budući sam zagovaratelj održivog načina  života, bolje da smo taj grah pojeli nego da se odbacio kao pokvarena hrana u nekoj robnoj kući.
U diskusiji o  važnosti praznika rada  pokušao sam pričati o konfliktu radništva i seljaštva ne samo u  Hrvatskoj nego i u Europi. Moja  klapa stara 75+ nije imala  strpljenja  slušati moje lementacije, pa  ću zato podijeliti s  Vama. moja razmišljanja.
Prije sto godina u Hrvatskoj  gotovo  nije bilo radništva . Sto godina je dovoljno vremena da se zapaze i prouče društvene  promjene u  porodici i društvu. Radikalno  nestaju sela, a povećavaju se gradovi. Djeca u  školi uče radnici stanuju u gradu a seljaci na selu. Kada narastu moji unuci  vjerojatno će nestati seljaštvo ako se takav trend nastavi. No, izgledniji su i drugačiji  trendovi razvoja društva  koji  će   se usmjeravati prema promjenama uzrokovanim  globalnim ekološkim ekonomskim i tehnološkim pojavama. Na promjene načina života  u XX vijeku više je djelovala promjena tehnologije nego revolucije,  ratovi i  štrajkovi. Zašto se u XXI stoljeću u promjene  i razvoj društva ne bi „umiješala u  igru“ i promjena klime, proizvodnja hrane zajedno s promjenama tehnologije?

3. Polutani u nas
Moja braća i ja  radili smo na zemlji i  u tvornici. Takve   radnike  naziva se  polutani. Otac se  veselio jer smo za praznik rada bili seljaci   i sijali na njivi. Bila je to  neka vrsta tranzicije radništva u seljaštvo. Oni  koji nisu imali zemlju otišli su na odmor za taj praznik obično na more. Praznici  su se  ponekad produljili jer su se   radni dani spajali s  neradnim danima što je odgovaralo i radništvu i seljaštvu tipa polutani. Jasno da mnogi ljudi nisu bili oduševljeni s tim načinom  života. Taj model organiziranja ljudi; radništvo –seljaštvo  je bio vrlo dohodovan za polutane. No, obično seljaštvo koje je  živjelo samo od zemlje bili su gubitnici.  Za vrijeme  proslava  kršćanskih blagdana primjerice Božića, koji je bio radni dan, radili  smo  kao radništvo u tvornici. Ondašnja  vlast  vođena komunističkom partijom je nadzirala taj proces jer se nije smjelo vidjeti da se  kršćanski blagdani slave u pogonima tvornica. Mnogi upravitelji proizvodnje imali su problema  s upravom  jer su radnici nosili kolače u tvornicu i „poskrivečki“ slavili. U to vrijeme u Japanu se  javno slavio Božić iako  je  u Japanu samo osam posto katolika.

4.Polutani u svijetu.
Danas postoje polutanima u svijetu. Na jednoj njemačkoj TV stanici pratio samo  neki kviz  gdje sam doznao slijedeći podatak: broj stanovnika Tokija sa satelitskim okolnim mjestima im 36,7 milijuna stanovnika,  što je više  stanovnika od  Kanade koja ima 33,2 milijuna stanovnika. K tome  valja navesti ove zemljopisne podatke; najveća zemlja je Rusija površine 17 dok je druga Kanada s 9,7 milijuna  četvornih kilometara. Zašto sam ovo spomenuo. Japanci  na vrlo malom prostoru imaju vrlo  dobro organiziranu proizvodnju poznatu pod nazivom kaizen. Kaizen, japanski izraz koji znači stalno poboljšanje kvalitete i stanja u privatnom i poslovnom životu.  Kaizen  označuje obvezu stalnog poboljšanja, nametnutu i upravi i radnicima. Japanski proizvodi osvojili su zbog kvalitete mnoge potrošače  u čitavom svijetu. No, poantu ove priče jest: u Japanu i Kini preko  50 posto radnih ljudi su polutani  što će reći rade kao radnici ali i kao seljaci na  poljima i vrtovima. To polutanstvo može biti i druge vrste gdje  radnici  rade  ostali dio radnog dana kao socijalni radnici  primjerice briga o starijim ljudima, ili kao učitelji  te različiti treneri. Vrtovi i njive su blizu radnih pogona, pa je moguće zalijati povrće na večer. Tako smo radili i u našoj obitelji. Možda  je Kina bas zbog toga   postala izvoznicom hrane. . Jedan Nijemac koji je montirao neki pogon u Kini rekao je kako poslije rada u pogonima radnici idu na neka druga mjesta nešto raditi  što njemu nije bilo jasno Radnike u Japanu i Kini je lakše moguće organizirati po  poslovima zvanjima i strukama jer su polutani tj radnici i seljaci.

5.Bio ekonomski-tlak
I prije tri godine pisao sam o tome; Postoji bio ekonomski-tlak (trenje, zamor ljudi u gospodarstvu) kada proizvodni sektori društva;  poljoprivreda, energetika, rudarstvo i sekundarni sektori;  građevinarstvo i proizvodnja  moraju u što manje vremena  proizvesti što više energije, proizvoda i usluga. To nije uvijek  lako postići.  Usput postoji  i neravnoteža sa  izvorima  života,  jer  manje ljudi  žive  u ruralnom prostoru  (selo),  sa  gustoćom toka  rasipanja energije  max. 0,05 W/m2 , dok većina živi u urbanom prostoru (grad)  s gustoćom toka   rasipanja od 10 do 30 W/m2  energije. Odnos  između  broja zaposlenih i nezaposlenih   ljudi stvara  isto  bio ekonomski tlak u društvu.  Ako se  promatra taj tlak kroz  države onda OECD države imaju 50% , Kina 60% Italija 40% i Hrvatska 32% radno aktivni ljudi.

Ako je bioekonomski tlak  manji u društvu manje je konflikata ( štrajkova) jer postoji sinergizam  ili suradnja između seljaštva i radništva. Zbog toga je  i manje  štrajkova radnika, koje mi spominjemo za vrijeme praznika rada. U nas se stalno spominje  kako valja imati velika gospodarstva s mnogo zemlje po zaposlenom seljaku. Veličina prosječnog poljoprivrednog posjeda ili imanja u Hrvatskoj  je  5,6 u  Sloveniji 6,5  u Austriji 18,8, u Italiji 7,9, a u Mađarskoj 29 hektara. Mislim, kako je u Koreji veličina  prosječnog posjeda oko 2 hektara. Prema tome za napredak  bitan je raspored ljudi  na „frontovima“ prema pogonima i poljima tj vrtovima, a ne veličina parcela. Mi smo isto zgusnuti na malim prostorima,  pa je moguće lakše organizirati rad u više djelatnosti s istim ljudima.

6.Smanjiti rizike
Vratimo se na problem tuče. Ovaj mjesec je bio za moju obitelj katastrofičan jer nam je  dva puta tuča   uništila od 70 do 90 % vinograda, vrta i voćnjaka. Tuča je bila vrlo gusta i to veličine od 1 do 2 cm. Netko  će reći pa treba osigurati usjeve ili treba  ugraditi zaštitne mreže, ili  vrt stvoriti ispod staklenika ili plastenika. Lako je reći,  ali  što je s ostalim elementima ekonomije? Jel ta tuča  uništila prihode  samo seljaštvu? Zaključak je, kako je tuča uništila svima prihod ali  će štetu na svojoj koži  više osjetiti seljaštvo, a polutani su negdje u sredini, dok radništvo koje radi pod krovom manje  će indirektno osjetiti tu prirodnu nedaću. Rizici od tuče mogu se osiguranjem smanjiti, ali društvo neće (ili ne može) priznati taj trošak.  Je li  moguće   formirati fond gdje  će radništvo pomoći u stvaranju  osiguranja usjeva od tuče? Danas se sve  više ukida polutanstvo  i sve  je manje  sinergizma između radništva i seljaštva pa onda postoje još i vremenske nedaće, koje još više udaljuju ljude od  njive vrta vinograda. Održivost je moguća i uz  polutanstvo  radnih ljudi, no to je tema za neki drugi post ovog bloga.


Nema komentara:

Objavi komentar