1. Tuča
Mjesec svibanj je prikladan za izlete bilo na more bilo u planine ili za posjetiti roditelje ili prijatelje na selu. Prvi maj se kao praznik rada slavi već više od sto godina , dok se na selu užurbano radi na poljima u vrtovima kako bi se što prije posijalo ili posadilo sjeme jer je to mjesec sjetve. Na njivi nema proslava, tu se radi i ne smije se zakasniti.
Mjesec svibanj je prikladan za izlete bilo na more bilo u planine ili za posjetiti roditelje ili prijatelje na selu. Prvi maj se kao praznik rada slavi već više od sto godina , dok se na selu užurbano radi na poljima u vrtovima kako bi se što prije posijalo ili posadilo sjeme jer je to mjesec sjetve. Na njivi nema proslava, tu se radi i ne smije se zakasniti.
Ali svibanjska klima zna biti opaka. Nevrijeme s tučom 12 svibnja praktično nam je uništilo vinograd
i u vrtu sve što je niklo. Ponovo smo
posadili nove presadnice i onda 25 svibnja ponovo ali nešto slabija sručila se tuča na naše selo,.Ta tuča uklapa mi se u moju diskusiju oko
konflikta i sinergije između radništva i seljaštva. Jednostavna definicija:
radništvo radi u pogonima koji imaju krov, dok seljaštvo radi ispod neba. Nije teško pogoditi gdje su veći rizici gospodarenja.
Sloj tuče promjera zrna od 1 do 2 cm. Foto: Neven Mahović
Sloj tuče promjera zrna od 1 do 2 cm. Foto: Neven Mahović
2. Praznik rada.
U Vukovoj gorici 1 svibnja smo slavili u vikendici mojeg kuma Tone-a uz piće i jelo uz živahnu diskusiju o značaju tog dana. Kum je pripremio fini grah s kobasicama uz iločku graševinu. Uvozni grah je kupio na rasprodaji za 7 kn/kg i nismo trebali participirati u troškovima ručka. Zašto? Na konzervama su bili neispravni otvarači poklopaca pa je zato grah bio jeftin. Budući sam zagovaratelj održivog načina života, bolje da smo taj grah pojeli nego da se odbacio kao pokvarena hrana u nekoj robnoj kući.
U Vukovoj gorici 1 svibnja smo slavili u vikendici mojeg kuma Tone-a uz piće i jelo uz živahnu diskusiju o značaju tog dana. Kum je pripremio fini grah s kobasicama uz iločku graševinu. Uvozni grah je kupio na rasprodaji za 7 kn/kg i nismo trebali participirati u troškovima ručka. Zašto? Na konzervama su bili neispravni otvarači poklopaca pa je zato grah bio jeftin. Budući sam zagovaratelj održivog načina života, bolje da smo taj grah pojeli nego da se odbacio kao pokvarena hrana u nekoj robnoj kući.
U diskusiji o
važnosti praznika rada pokušao
sam pričati o konfliktu radništva i seljaštva ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Moja klapa stara 75+ nije imala strpljenja
slušati moje lementacije, pa ću
zato podijeliti s Vama. moja razmišljanja.
Prije sto godina u Hrvatskoj gotovo nije bilo radništva . Sto godina je dovoljno vremena da se zapaze i prouče društvene promjene u
porodici i društvu. Radikalno
nestaju sela, a povećavaju se gradovi. Djeca u školi uče radnici stanuju u gradu a seljaci
na selu. Kada narastu moji unuci vjerojatno će nestati seljaštvo ako se takav
trend nastavi. No, izgledniji su i drugačiji
trendovi razvoja društva
koji će se usmjeravati prema promjenama
uzrokovanim globalnim ekološkim
ekonomskim i tehnološkim pojavama. Na promjene načina života u XX vijeku više je djelovala promjena
tehnologije nego revolucije, ratovi
i štrajkovi. Zašto se u XXI stoljeću
u promjene i razvoj društva ne bi
„umiješala u igru“ i promjena klime,
proizvodnja hrane zajedno s promjenama tehnologije?
3. Polutani u nas
Moja braća i ja radili smo na zemlji i u tvornici. Takve radnike naziva se polutani. Otac se veselio jer smo za praznik rada bili seljaci i sijali na njivi. Bila je to neka vrsta tranzicije radništva u seljaštvo. Oni koji nisu imali zemlju otišli su na odmor za taj praznik obično na more. Praznici su se ponekad produljili jer su se radni dani spajali s neradnim danima što je odgovaralo i radništvu i seljaštvu tipa polutani. Jasno da mnogi ljudi nisu bili oduševljeni s tim načinom života. Taj model organiziranja ljudi; radništvo –seljaštvo je bio vrlo dohodovan za polutane. No, obično seljaštvo koje je živjelo samo od zemlje bili su gubitnici. Za vrijeme proslava kršćanskih blagdana primjerice Božića, koji je bio radni dan, radili smo kao radništvo u tvornici. Ondašnja vlast vođena komunističkom partijom je nadzirala taj proces jer se nije smjelo vidjeti da se kršćanski blagdani slave u pogonima tvornica. Mnogi upravitelji proizvodnje imali su problema s upravom jer su radnici nosili kolače u tvornicu i „poskrivečki“ slavili. U to vrijeme u Japanu se javno slavio Božić iako je u Japanu samo osam posto katolika.
4.Polutani u svijetu.
Moja braća i ja radili smo na zemlji i u tvornici. Takve radnike naziva se polutani. Otac se veselio jer smo za praznik rada bili seljaci i sijali na njivi. Bila je to neka vrsta tranzicije radništva u seljaštvo. Oni koji nisu imali zemlju otišli su na odmor za taj praznik obično na more. Praznici su se ponekad produljili jer su se radni dani spajali s neradnim danima što je odgovaralo i radništvu i seljaštvu tipa polutani. Jasno da mnogi ljudi nisu bili oduševljeni s tim načinom života. Taj model organiziranja ljudi; radništvo –seljaštvo je bio vrlo dohodovan za polutane. No, obično seljaštvo koje je živjelo samo od zemlje bili su gubitnici. Za vrijeme proslava kršćanskih blagdana primjerice Božića, koji je bio radni dan, radili smo kao radništvo u tvornici. Ondašnja vlast vođena komunističkom partijom je nadzirala taj proces jer se nije smjelo vidjeti da se kršćanski blagdani slave u pogonima tvornica. Mnogi upravitelji proizvodnje imali su problema s upravom jer su radnici nosili kolače u tvornicu i „poskrivečki“ slavili. U to vrijeme u Japanu se javno slavio Božić iako je u Japanu samo osam posto katolika.
4.Polutani u svijetu.
Danas postoje polutanima u svijetu. Na jednoj njemačkoj
TV stanici pratio samo neki kviz gdje sam doznao slijedeći podatak: broj
stanovnika Tokija sa satelitskim okolnim mjestima im 36,7 milijuna
stanovnika, što je više stanovnika od Kanade koja ima 33,2 milijuna stanovnika. K
tome valja navesti ove zemljopisne
podatke; najveća zemlja je Rusija površine 17 dok je druga Kanada s 9,7
milijuna četvornih kilometara. Zašto sam
ovo spomenuo. Japanci na vrlo malom
prostoru imaju vrlo dobro organiziranu
proizvodnju poznatu pod nazivom kaizen. Kaizen, japanski izraz koji znači
stalno poboljšanje kvalitete i stanja u privatnom i poslovnom životu. Kaizen označuje obvezu stalnog poboljšanja,
nametnutu i upravi i radnicima. Japanski proizvodi osvojili su zbog kvalitete
mnoge potrošače u čitavom svijetu. No,
poantu ove priče jest: u Japanu i Kini preko
50 posto radnih ljudi su polutani što
će reći rade kao radnici ali i kao seljaci na
poljima i vrtovima. To polutanstvo može biti i druge vrste gdje radnici
rade ostali dio radnog dana kao
socijalni radnici primjerice briga o
starijim ljudima, ili kao učitelji te
različiti treneri. Vrtovi i njive su blizu radnih pogona, pa je moguće zalijati
povrće na večer. Tako smo radili i u našoj obitelji. Možda je Kina bas zbog toga postala izvoznicom hrane. . Jedan Nijemac
koji je montirao neki pogon u Kini rekao je kako poslije rada u pogonima
radnici idu na neka druga mjesta nešto raditi
što njemu nije bilo jasno Radnike u Japanu i Kini je lakše moguće organizirati
po poslovima zvanjima i strukama jer su
polutani tj radnici i seljaci.
5.Bio ekonomski-tlak
5.Bio ekonomski-tlak
I prije tri godine pisao sam o tome; Postoji bio ekonomski-tlak (trenje,
zamor ljudi u gospodarstvu) kada proizvodni sektori društva; poljoprivreda, energetika, rudarstvo i
sekundarni sektori; građevinarstvo i
proizvodnja moraju u što manje vremena proizvesti što više energije, proizvoda i
usluga. To nije uvijek lako postići. Usput postoji
i neravnoteža sa izvorima života,
jer manje ljudi žive u
ruralnom prostoru (selo), sa
gustoćom toka rasipanja energije max. 0,05 W/m2 , dok većina živi u
urbanom prostoru (grad) s gustoćom
toka rasipanja od 10 do 30 W/m2 energije. Odnos između
broja zaposlenih i nezaposlenih ljudi stvara isto
bio ekonomski tlak u društvu. Ako
se promatra taj tlak kroz države onda OECD države imaju 50% , Kina 60%
Italija 40% i Hrvatska 32% radno aktivni ljudi.
Ako je bioekonomski tlak manji u društvu manje je konflikata (
štrajkova) jer postoji sinergizam ili
suradnja između seljaštva i radništva. Zbog toga je i manje
štrajkova radnika, koje mi spominjemo za vrijeme praznika rada. U nas se stalno spominje kako valja imati velika gospodarstva s mnogo zemlje po zaposlenom
seljaku. Veličina prosječnog poljoprivrednog posjeda ili imanja u
Hrvatskoj je 5,6 u
Sloveniji 6,5 u Austriji 18,8, u
Italiji 7,9, a u Mađarskoj 29 hektara. Mislim, kako je u Koreji veličina prosječnog posjeda oko 2 hektara. Prema tome
za napredak bitan je raspored ljudi na „frontovima“ prema pogonima i poljima tj
vrtovima, a ne veličina parcela. Mi smo isto zgusnuti na malim prostorima, pa je
moguće lakše organizirati rad u više djelatnosti s istim ljudima.
6.Smanjiti rizike
6.Smanjiti rizike
Vratimo se na problem tuče. Ovaj mjesec je bio za
moju obitelj katastrofičan jer nam je dva puta tuča
uništila od 70 do 90 % vinograda,
vrta i voćnjaka. Tuča je bila vrlo gusta i to veličine od 1 do 2 cm. Netko će reći pa treba osigurati usjeve ili treba ugraditi zaštitne mreže, ili vrt stvoriti ispod staklenika ili plastenika.
Lako je reći, ali što je s ostalim elementima ekonomije? Jel ta
tuča uništila prihode samo seljaštvu? Zaključak je, kako je tuča
uništila svima prihod ali će štetu na
svojoj koži više osjetiti seljaštvo, a
polutani su negdje u sredini, dok radništvo koje radi pod krovom manje će indirektno osjetiti tu prirodnu nedaću. Rizici
od tuče mogu se osiguranjem smanjiti, ali društvo neće (ili ne može) priznati
taj trošak. Je li moguće
formirati fond gdje će radništvo
pomoći u stvaranju osiguranja usjeva od
tuče? Danas se sve više ukida
polutanstvo i sve je manje sinergizma između radništva i seljaštva pa
onda postoje još i vremenske nedaće, koje još više udaljuju ljude od njive vrta vinograda. Održivost je moguća i uz polutanstvo radnih ljudi, no to je tema za neki drugi post ovog bloga.
Nema komentara:
Objavi komentar