Sreća i okoliš

Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je dar Božje ruke. (Prop. 2,24)

1.       Uvod

Manje više biblijski citat na početku teksta obuhvaća pojam sreće kako je većina ljudi vidi. Mnoge knjige, romani, novele… napisane su tako da je potka priče zapravo traženje sreće. Sreća je klasirana i  definirana u priručniku „Što je sreća.“[i]Danas se rangira sreća ljudi kao nova ekonomska paradigma. Sreća se opisuje različitim parametrima, klasirana je prema državama kako bi se mogle međusobno uspoređivati. Tako postoji Word Happiness report po godištima od 2012. do 2019. koje izdaje UN. Na toj ljestvici sreće Hrvatska je od 2015. do 2017. g. bila na 82. mjestu, dok je od 2016. do 2018. g. bila 75. od 156 zemalja. Finska je svjetski prvak sreće za oba razdoblja.

Izvještaj o sreći zasniva se na rezultatima ankete, koristeći Gallupove metode za izradu procjene, gdje se uključuje šest čimbenika: razina BDP-a, očekivano trajanje života, velikodušnost, društvena podrška, sloboda i korupcija. No, postoji kritika bruto nacionalnog proizvoda kao čimbenika za usporedbu ljudske sreće. Kritika proizlazi iz činjenice da ovo mjerenje nacionalnog proizvoda ne uzima u obzir degradaciju okoliša iiscrpljivanje resursa. Nov pristup po kojem se zaštita okoliša uključuje u nacionalni proizvod predstavlja pojavu zelenog nacionalnog proizvoda.

Međunarodni dan sreće slavi se diljem svijeta svakog 20. ožujka, a osmislio ga je i utemeljio filantrop, aktivist, državnik i istaknuti specijalni savjetnik UN-a Jayme Illien, kako bi nadahnuo, mobilizirao i unaprijedio globalni pokret sreće.

2.       Intelektualne debate o sreći

Slovenski filozof dr. Slavoj Žižek i kanadski liječnik psiholog dr. Jordan Peterson organizirali su 19. travnja intelektualnu debatu o sreći kroz motrište ideologija kapitalizma i marksizma. Debata je bila jako reklamirana na TV, pa je okupila mnogo gledatelja, kao na košarkaškim utakmicama. Karte su se prodavale po visokim cijenama. Peterson je u svom uvodnom izlaganju govorio o Komunističkom manifestu kao o strašno neuspješnom eksperimentu na ljudskoj vrsti, s puno mrtvih ljudi, dok je Žižek govorio pesimistički o sudaru ekonomije i ekologije. Peterson je svjetski poznati pisac s uspješnicom „12 pravila za život“ – protuotrov kaosu, koja je prevedena i na hrvatski jezik (Verbum, 2018.) i koju sam pročitao.

U toj se TV debati malo govorilo o sreći. Oni su trebali govoriti o sreći i kako je postići u kapitalizmu, a kako u socijalizmu. Mislim da su to ljudi htjeli čuti. Peterson je prepričao, između ostalog, prvo poglavlje svoje knjige. Pričao je kako su životinje, primjerice škampi, i ljudi na sličan način organizirani u hijerarhiji, gdje je gazda na vrhu, a sirotinja na dnu. Ne može se sustav života održati ako smo svi u istoj razini. Iz Petersonove knjige „12 pravila za život“ citirat ću nekoliko rečenica o sreći: Sreća je naporno penjanje uz brijeg, Božja dobrohotnost ili milost, pridruženi dar može biti pridružen k pojmu sreće, Sreća nipošto nije sinonim za dobro… Peterson je istaknuo kako su u kapitalizmu bogati sve bogatiji, ali su i siromašni sve bogatiji.

3.       Moj pogled na sreću

Ova me debata potakla na navođenje svog poimanja sreće, ali koja je vezana uz moj pogled na stanje okoliša i održivog razvoja. U ideologijama kapitalizma i marksizama ne ističe se važnost pojma održivog razvoja gdje se funkcionalno povezuju ekološke, socijalne i ekonomske dimenzije. U obje ideologije prešutno se smatra da cijenu zraka, vode i tla ne treba ukalkulirati u cijenu proizvoda, jer su besplatno dani čovjeku na korištenje. Danas se, bilo u Kini ili u SAD-u, gospodari tako da se pretpostavlja kako vode, zraka i tla ima dovoljno, pa nisu stavljene kao nepoznanice u jednadžbe optimizacije gospodarenja proizvodnih tvrtki. Okolišjoš nije pravilno ušao u ljudsku svijest. Za mene je sreća kada vidim da netko počinje pravilno ocjenjivati život sa svim ograničenjima. Mnogi ljudi ne primjećuju prirodu oko sebe. Čak štoviše, postanu nervozni, jer je prehladno ili prevruće ili neki pas u susjednom dvorište laje.

Zdrav i čist okoliš nas veseli i čini nas sretnima, a prljavština oko nas čini nas nesretnima! Čini me sretnim kada vidim da na malo vrta ispred kuće domaćica uzgaja povrće. Dakle, nije lijena i ne ispričava se kako joj se ne isplati imati svoje povrće, jer je na tržnici jeftinije. Ta vrijedna domaćica poštuje pravilo da hrana mora biti što bliže od njive do stola, budući da ambalaža i transport hrane čine veliku stavku u onečišćenju okoliša.

U subotu, 11. svibnja, bio sam s obitelji na izletu na Medvednici. Na putu do planinarskog doma Glavica vidio sam izrovana mjesta u šumi od divljih svinja. Lovci zimi dohranjuju divlje svinje kukuruzom i krumpirom, no njima treba i proteina, koje one pronalaze rujući po zemlji u potrazi za ličinkama nemotada i različitih glista, puževa, kukaca, larve i korijenja. Na potoku Gradna vide se divlje patke s mladim patkicama. Nedavno sam vidio i zeca kako trči ispred svjetla auta. Sinoć sam, vozeći se u autu, zakočio kako ne bih zgazio ježa koji je prelazio cestu. To me je učinilo jako sretnim. Također, često čujem pticu kukavicu kako se glasa negdje u šumi. Veseli me kada vidim kako su se rascvjetale bazge iz kojih ljudi prave ukusna osvježujuća pića kao protutežu kupovnim komercijalnim pićima koja se nalaze u trgovačkim lancima. Ta bioraznolikost u našoj flori i fauni čini me sretnim.

Plastične vrećice. Čini me sretnim kada vidim u svojem selu kante sa žutim poklopcima pune plastike koje će Komunalac odvesti. Počelo se saselekcijom smeća. Čini me sretnim kada vidim na tržnici gospođu koja nosi platnenu vrećicu ili ceker ili košaru ili rogožar i odbija staviti kupljenu robu u plastične vrećice. Svi smo vidjeli šokantne slike rajskih plaža koje su se ugušile plastičnim otpadom. Ali kladim se da nitko od nas nije znao da bi plastika mogla potjecati iz Europe, SAD-a ili Kanade! Upravo sada, u pokušaju rješavanja ovog skandala, održava se samit u Ženevi za odlučivanje hoće li se zaustaviti izvoz plastike u zemlje koje ga ne mogu obraditi. Koalicija zemalja na čelu s Norveškom nastoji dodati plastiku sporazumu o opasnom otpadu, što znači da se ne može izvoziti ako ne postoje zaštitni mehanizmi koji bi se na odgovarajući način obradili i siromašnijim zemljama dali pravo na odbijanje. Kamo god pogledamo, vidimo pokolj – mrtvi kitovi sa želucima punim plastike, morske ptice koje se guše, kornjače se utapaju u plastičnim mrežama. Većina plastike ulazi u more u zemljama u razvoju bez jakih sustava za recikliranje. Kina je 2018. g. zabranila uvoz većine plastičnih materijala, budući da je posljednjih četvrt stoljeća obrađivala gotovo polovicu svjetskog otpada koji se može reciklirati.

              Sortiranje smeća postaju dio našeg  života kako u SAD-i tako i u Europi,
                                                Izvor slike ;  www.siphosjamaica.com

Sada se ne zna što činiti s plastikom. U Engleskoj je prošle godine spaljeno više od pola milijuna tona plastike i ostalog kućanskog otpada. Australska industrija recikliranja suočena je s krizom dok se zemlja bori s 1,3 milijuna tona zaliha otpada koji se može reciklirati i koji je prethodno otpremljen u Kinu. Kanada je otkupila veliku parcelu zemljišta na Filipinima i tamo odvozi svoj otpad. Filipini naređuju Kanadi da sredi to smeće ili otpad.

Naime, sretnim me čini činjenica da se u mojoj ulici ipak počinje selektirati smeće po kantama različitih boja. Svjestan sam kako je to tek početak. Čovjek ne može biti sretan ako ne sredi stvari (idejno i materijalno) oko svog života glede onečišćenja okoliša.

---

[i] Desmond Morris, Što je sreća, Alogoritam, 2005 Zagreb