Zagrebački Manhattan

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ima viziju o izgledu jednog dijela Zagreba u budućnosti. Rekao je: Bit će to kao Manhattan, uspoređujući taj novi dio Zagreba s poslovnim centrom u New Yorku. Financiranje će se obaviti s tvrtkom Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Radi se zapravo o velikom kongresnom centru s mnogo poslovnih prostora koji kao nedostaju Zagrebu. Pritom je potrebno rušiti zgrade Zagrebačkog velesajma i taj prostor spojiti s Hipodromom kako bi se dobilo oko 1 200 000 (milijun i dvjesto tisuća) četvornih metara za gradnju. Arhitekti i urbanisti podigli su glas protiv gradonačelnika. Protiv te odluke oglasili su se Društvo arhitekata Zagreba, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Udruga hrvatskih urbanista te Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata.

Kao mali ekobloger također dižem svoj glas PROTIV i pokušavam, prije svega sebi, objasniti što znači ta velika betonizacija jednog zelenog i korisnog dijela grada. Evo mojih argumenata!

                                Hipodrom i dio Velesajma  koje se želi  pretvoriti u poslovni centar

1. Hidrocentrala na Savi

U glavi vrtim podatke koje sam navodio u ranijim postovima. Grad kao urbano središte nekog prostora djeluje kao karcinom, jer je potrebno odmah osigurati izvor električne energije od 30 W/m². Ako se 30 W/m² pomnoži s 1 200 000 m² dobije se količina potrebne energije od 36 MW, za koju treba graditi novu elektranu. Dakle, hajdemo prvo izgraditi novu elektranu. Snaga elektrane na Savi iznosi 45 MW, u što smo se uvjerili kada sam s DITS članovima posjetio novootvorenu elektranu u Brežicama, koja se gradila 3 godine. Sagradimo s Arapima prvo hidroelektrane na Savi kako bismo imali dovoljno struje za Manhattan!!! Ne želim biti ironičan nego samo malo praktičan.

Arhitekti, inženjeri i investitori moraju zajednički riješiti problem stanovanja u gradovima i kod toga moraju imati stalno na pameti da je cijena energije za grijanje oko 80 €/MWh, energije za hlađenje 120 €/MWh i pitke vode 4,5 €/m³. Usput spomenuto, u svakoj opeci zgrada na Velesajmu ugrađeno je već 4 kWh energije koja se ne smije rasipati samo tako. Kada su Nijemci obnavljali svoje porušene gradove onda su svaku opeku ponovo primili u ruke i ugradili ju  u  zgrade koje su trebale izgledati kao i prije rušenja.

2. Ostali eko troškovi

Značajniji pokušaj aktiviranja javnog mijenja predstavlja aktualna studija o devet planetarnih granica koje pružaju znanstvene smjernice za poboljšanje upravljanja životom na planetu. Koncept planetarnih granica prvi je put predstavila 2009. godine skupina od 28 uglednih međunarodnih znanstvenika. U 2015. je predstavljena ažurirana verzija. Tvrdi se da ako čovječanstvo ostane unutar tih devet granica, možemo nastaviti razvijanje i napredovanje za generacije koje dolaze. Ta je studija upozorenje da smo probili četiri od devet planetarnih granica koje su rezultat pritisaka na okoliš od ljudskih (antropogenih) aktivnosti: klimatske promjene, gubitak biosfernog integriteta, promijenjeni bio-geo-kemijski ciklusi dušika i fosfora. Poznati su neki parametri onečišćenja okoliša kao i dopuštene granice kao što je to koncentracija CO₂, ali nisu definirane granice kemijskog onečišćenja zraka, tla i vode.

Urbanizacija sve više travu pretvara u beton. Grad Zagreb je megacity za Hrvatsku. Uzevši stanovništvo RH on je više megacity nego što su to gradovi Tokyo, Mumbai, Mexico City… koji imaju od 20 do 35 milijuna stanovnika. U Zagrebu i u bližoj okolici (Zaprešić, Velika Gorica) živi oko milijun stanovnika. To čini 25 % od ukupnog RH stanovništva.

Danas 62 % ljudi u svijetu živi u gradovima sa stalnim rastom. Mnogi gradovi u svijetu imaju politiku da se ne povećavaju iznad „plave linije“. Veliki gradovi su velika trošila u odnosu na okoliš u kojem svaki stanovnik godišnje direktno ili indirektno troši 208 t vode, 660 kg hrane, 1,660 t otpadnih voda i 660 kg čvrstog otpada te 220 kg onečišćivača atmosfere. Sve to treba „netko“ platiti kao javni trošak. Ljudi u ruralnim područjima troše manje energije po četvornom metru tla i to 0,05 Wm². Prema tome, definirati pojam okoliša može se uz mnoge postojeće definicije i ovako: „Okoliš mora biti najvažnija kočnica globalizmu, konzumerizmu i prevelikoj potrošnji, pa makar to bio i velik svjetski poslovni centar u Zagrebu. https://ekovalen.blogspot.com/2016/01/eko-gradovi_20.html

Svi  tražimo neke akcije za  očuvanje okoliša , a sve započinje brigom oko svakog lista na drvu  i travčice na zelenoj livadi uz sna. .https://www.youtube.com/watch?v=xUQu4eJVRKA

Neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu neka naša Zemlja sva/ postane sretna/ Neka cijeli ovaj svijet/  zove se bajka/ zelena i mirisna/  cvjetna sva i nevina/  livada iz sna

3. Krave na paši na Hipodromu

Čitam vijest u Večernjaku kako se u Londonu u jednom parku „instaliraju krave“ kako bi pasle travu i ljudima vratile koncept sela koji smo već zaboravili. Neka se na Hipodromu instaliraju krave i konji da pasu travu!!!. Je l' to stvarno izgleda „ludo“ prema ovom industrijskom betoniraju? Danas mali mobiteli zamjenjuju velike poslovne kancelarije, njima se mogu pratiti poslovni događaji, kretanje kamata u čitavom svijetu i rezultati utrka deva tamo negdje na pijesku Arapskih Emirata. Borbu protiv širenja pustinje pomoću krava opisao je Allen Savory u svojim predavanjima https://www.savory.global/ koja se mogu pratiti na internetu. Beton ili pijesak pustinje isto je zlo za okoliš. Povrat životinja u gradove nešto je što uzrokuje povratak ljudi iz gradova u ruralna područja. To isto nije ludo, zar ne!?

4. Neka se Bandić s Arapskim kapitom uključi u poboljšanje prometa u Zagrebu

 Prijateljinženjer Tvrdeić poslao mi  poslao mi je tekst i skicu s prijedlogom da se u Zagrebu poboljša promet kružnim željezničkim tokom tako da se izgradi samo jedan kratki krak željezničke pruge od Jankomira do Blata te stajališta na cijelom toku pruge.