Selo i grad

Grad umara, selo odmara. Selo je zdravlje, grad je bolest.

(A. G. Matoš, 1873. – 1914.)

A) Selo prava domovina

Za vrijeme ovih nedaća pitamo se gdje smo fizički i ekonomski sigurniji, u selu ili u gradu? U traženju odgovora, evo još nekih Matoševih misli i pogleda koji vrijede i danas: "Pitanje seljačkog posjeda je dakle najvažnije pitanje politike hrvatskog narodnog održanja. Što je veći grad to nas više udaljuje od prirode. Grad ubija, selo oživljuje. Selo je humanije od grada vraćajući mu svoj kruh svagdanji. Da je cijela Hrvatska Zagreb, ne bi bilo Hrvatske. Da nema sela, ne bi više bilo hrvatskog Zagreba. Taj puk je živ i bodar kao gorski vrutak i dao nam je najbolje ljude. Prava domovina je krasno, zdravo, tiho, siromašno i idilsko naše ladanje."

                             Žitelji sela Vrhovčaka na početku XX stoljeća (Arhiva: F Bahovec)

Sjećam se kako sam se začudio kad sam u poznatom svjetskom časopisu "National Geographic" pročitao koje su najveće katastrofe koje čovjeka mogu zadesiti na ovom planetu. Tako su bile nabrojene katastrofe od: izbijanja vulkana, potresa, poplava, požara, suše, ledene kiše i visokog snijega, naleta skakavaca i pandemija smrtonosnih bolesti. No, na kraju tog članka je, kao katastrofa, spomenuta velika koncentracija ljudi u prostoru, primjerice u gradovima ili na stadionima. U ljudskoj svijesti i podsvijesti su sve te katastrofe kao ugroze stalno prisutne.

Citiram misao iz bloga Agrokluba koja se lijepo uklapa u moje razmišljanje o prednostima i manama života u selu i gradu: "Mislim da je izjava "mlade treba zadržati na selu" pogrešna. Iz moje perspektive mlade je potrebno motivirati da napuste grad i presele na selo. Onda će i ovi koji žive na selu i razmišljaju o odlasku, zasigurno ostati. Najvažniji faktor odabira života na selu je po meni cijena životnog prostora. Tu bi se trebala "slomiti" brojna koplja. Zamislimo mladi bračni par koji se odlučuje dići kredit za kupovinu svoje nekretnine. Cijena prosječne nekretnine u gradu, one za koju se "isplati" plaćati kredit 20 – 30 godina, otprilike je 100 tisuća eura. Za taj je novac na selu moguće riješiti stambeno pitanje, praktički u pola cijene, te ostatak novca uložiti u jedan ili čak dva posla."

B) Povijesne crtice o preseljenju ljudi iz sela u grad

Glavna karakteristika sela vezana je uz pučanstvo koje se bavi poljoprivredom i to je važna razlika u odnosu na gradski način života. Bilo kako bilo, brojnost stanovnika u našim se selima smanjuje, a u gradovima se povećava. Geneza te pojave nije od jučer, to je proces koji traje više od sto godina. Prenapučeno selo "prazni se" preseljenjem ljudi iz sela u druge države ili domaće gradove. Migracija je bila ubrzana nakon 1945. g. kada je radnička klasa preferirana zbog želje brzog industrijskog razvoja društva i kada je marksistička teorija društva bila glavna politika.

Tada su se primijetile očite razlike života između sela i grada: rad u poljoprivredi u principu je naporniji i vremenski neodređen, pored toga, ekonomski položaj seljaka je slab i nestabilan, nema zdravstveno i socijalno osiguranje, starost mu je neizvjesna, politička participacija gotovo na nuli; seljak je sasvim na dnu ljestvice socijalnog prestiža. Radništvo u gradovima nije imalo taj stres, jer se svakog mjeseca dobila neka plaća ili plaćica.

Usput, preseljenje (migraciju) seljaka u grad ubrzava "zakonodavac" koji sebe smatra građaninom, koji živi u gradu i stvara zakone koji njemu odgovaraju. Iz francuske marksističke teorijske tradicije seljaštvo jest klasa ako ima osviještene posebne interese, a u suprotnom nije i ponaša se kao vreća krumpira, pasivan objekt. "Parcela, seljak i porodica; pored toga druga parcela, drugi seljak, druga porodica. Skup takvih parcela čini selo, a skup sela čini departman. Tako se velika masa francuske nacije formira prostim sabiranjem istoimenih veličina kao što krumpiri u vreći čine vreću krumpira. Oni su stoga nesposobni da istaknu svoje klasne interese. Oni sebe ne mogu zastupati, njih mora netko drugi da zastupa“.[i]

 Kod nas se danas, uoči izbora za zastupnike u Sabor, koje ćemo imati 5. srpnja, moramo pitati tko će seljaštvo zastupati. Hoće li to biti neki "pametni klasni elementi", primjerice netko iz mnoštva današnjih na brzaka formiranih političkih stanaka. Evo ideje ili teze koja će ponovno biti ostvarena. Formirati u Saboru ponovno drugi dom koji će štititi stanovništvo iz ruralnih županija od prevlasti urbanih građana.

C) Prednosti života na selu.

Već deset godina pokušavam sebi i drugima svjedočiti pojam održivosti kojim se može poticati ljude da se iz gradova vrate u sela. Naime, ovdje selo ne treba doživljavati kao ladanje, nego proizvodno selo,živo selo,  puno života i radosti. Valja tražiti jake eko, energetsko ekonomske argumente za taj stav.

Prvo uzmimo u obzir izjavu bogatog Warrena Buffeta: "Ne troši novac koji nemaš." Krediti, zajmovi su izmišljeni od strane potrošačkog društva. Tu je izjavu jedna naša baka izrazila jednostavnije. Ne kupujte ono što vam ne treba, jer ćete prodavati ono što vam treba. Zemlja nema cijenu izraženu u $ ili €, ona je seljaku bila i jest  najveća vrijednost.

Drugo, uzmimo da je dnevno globalno zračenje 4 i 5 kWh/m² od proljeća do jeseni na horizontalnu plohu vrta isto u Zagrebu i u Kini, što je važno, jer češnjak "voli" osunčane vrtove, a mi ga uvozimo iz Kine.

Rast obične trave i češnjaka primjer su racionalnog korištenja Sunčeve energije, koju treba uspoređivati s energijom dobivenom iz fosilnih izvora. Zašto se bježi od uzgoja koza i krava koje su veliko blago – jer štale već postoje, i postoje napuštena sela. Znam tri starije osobe u mom kraju koje uzgajaju koze, dok mnogima to nije san, nego im izgleda kao tortura. Krava i koza su dio "inventivnog lanca" pretvorbe Sunčeve energije u korist proizvodnje najcjelovitije hrane – mlijeka. Ali ta pretvorba ima svoju kvaku koja se mnogima ne sviđa, jer gube svoj komoditet, što je krucijalna različitost života u gradu i na selu. Jednostavna pojava te različitosti ogleda se u pojavi kada zavežeš kravu za jasle i sebe si zavezao za te jasle. Slično, pogledajte zaposlenike koji rade u tvornicama na trakama i trgovkinje na šalterima, svi rade naporne poslove te su isto "zavezani" za jasle i mobitele iz kojih dobivaju naređenja pretpostavljenih.

Krava koja pase travu i daje mlijeko najrentabilnija je, najekonomičnija i najekološkija primjena Sunčeve energije. Krava je "stroj" koji ima snagu od 700 W i stalno je u pogonu. Više o ostalim prednostima života na selu pročitajte na: 

Ako imate sve kućanske aparate, onda je život na selu jednak životu u gradu. Jednostavnije je putovati 50 km iz udaljenijeg sela na radno mjesto nego kroz gradsku gužvu. I prije je postojao pojam seljak – radnik, koji je živio na selu i radio u gradu. U toj kombinaciji radništva mnogo se prigospodarilo u zadnjih 70 godina. Pandemija Covid -19 nas je prisilila kako je rad na daljinu, dakle iz sela, ekonomski i ekološki ostvariva opcija. Manje se onečišćuje prostor ako se hrana proizvodi blizu kuće i ne treba je transportirati 200 i više kilometara. Porodice koje žive na selu uključuju i djecu za mnoge radne aktivnosti u vrtu i polju. Na selu je čišći zrak i nema buke. Jasno je da na selu treba raditi. Nema više poslova gdje se dođe i sjedi za pisaćim stolom, telefonira i malo društvira po sastancima. Jasno, manja je i vjerojatnost zaraze tamo gdje je manje ljudi, a to je ruralno područje.

JK 22. lipnja

---

[i]Ivan Cifrić: Leksikon socijalne ekologije, Školska knjiga, str. 33)