Nije na nama da se pitamo jesmo li
uspješni ili ne, nego jedino pitanje koje si moramo postaviti jest koju pravu
stvar raditi? Što Zemlja traži od nas ako mi mislimo nastaviti živjeti na njoj.
Wendell Barry
1. Uvod
Kako će usporeni rast spasiti svijet? Knjiga[i]
Jasona Hickela, ekonomskog antropologa, daje mi podlogu da nastavim priču iz
ožujka o „usporenom rastu“ (degrowth)[ii].
Knjiga ima naslov ;, Manje je više.
Baka mojeg pokojnog prijatelja Luje rekla je: Ne kupujte ono
što vam ne treba, jer ćete prodavati ono što vam treba. Okosnica sadašnjeg
gospodarstvenog sustava može se izreći u nekoliko rečenica: Kapitalizam je razmjena vrijednosti, a ne razmjena korisnosti. Proizvodnja roba je
usmjerena prema akumulaciji profita više nego prema zadovoljenju ljudskih
potreba. Vlast gura novac u džepove ljudi da troše, kako bi se kotači ekonomije
što dulje i brže okretali. Današnje su generacije „zaljubljene“ u rast
„rastizam“ (prijevod od „growthism“), što znači da smo ushićeni kada nešto
raste, ali smo zabrinuti kada nešto pada. Kapitalizam je temeljno vezan uz rast
gospodarstva, ali valja se preorijentirati na usporeni rast, što znači plansko smanjenje potrošnje prevelike
količine energije i materijalnih sirovina.
Globalna ekonomija imala je 2000. godine rast od 3 %. Uz
malo računanja, spoznat ćemo kako će se svake 23 godine ekonomski rast
udvostručiti. Na kraju stoljeća gospodarstvo mora biti veće 20 puta, a
sljedećih 100 godina 370 puta. Na kraju 19. stoljeća gospodarstvo je stvorilo
jedan bilijun dolara vrijednosti, što je dalje raslo uzrokovano i širenjem
kolonizacije. Kad sam se rodio, ekonomija svijeta trošila je 10 milijardi tona različitih
materijala (sirovina), a 2016. to je naraslo na 90 milijardi tona. Znanstvenici
tvrde da je 50 milijardi tona prag održivosti za naš planet.[iii]
Svijet traži međunarodne sustave gospodarenje, stvaraju se
UN, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (IMF), WTO
Svjetska trgovinska organizacija. Stvaraju se novi pojmovi kao što su: ograničene odgovornosti, bankarstvo s
djelomičnim rezervama, korporativna osobnost, burza, vrijednost dionica, kreditna
(rating) ocjena… Da bi se spriječile ekonomske krize, Simon Kuznet uvodi
mjerenja u ekonomiju i nazive: bruto nacionalni
proizvod i bruto domaći proizvod BDP
(pokrata engl. GDP). Predsjednik Ronald Regan (USA) i Margaret Thatcher
uvode novi pojam u gospodarstvo – neoliberalizam
– slobodni tokovi kapitala roba i ljudi. Ali, BDP ne govori ništa o
okolišu, koliko smo posjekli drveća i izgubili šuma, onečistili potoka i mora.
USA tek 1979. formira agenciju za zaštitu okoliša EPA. Amerikanci, njih 70 %,
smatra da je zaštita okoliša važnija
od rasta ekonomije. Prema jednoj anketi, 56 % svjetskog stanovništva smatra
kako kapitalizam više šteti nego koristi. Prekomjerna konzumacija dovodi do
rizika za planet i društvo.
Gupćeva lipa koja još živi u Donjoj Stubici može pričati povijest seljačke bune od 1573. dok ova lipa ne može pričati svoju povijest?
Danas, primjerice, na Bloomberg TV mogu se gledati podaci o
kretanju ekonomije Zapada i Istoka u vremenskom periodu od 1 sata. Sadašnji ekonomski rat između korporacija i država može
se gledati na TV kao i nogomet, s brzinom objave, slično kao i kod sportskih
rezultata. Kada je američki predsjednik Trump objavio „rat“ pomoću carina,
dionice su odmah jako pale. Dakako, odmah smo vidjeli kako su porasle kada je iste
mjere morao odgoditi.
2. Više je manje
Svijet u kojem živimo nazvali smo antropocene ili čak bolje
kapitalocene. Kapital iz okoliša uzima više nego što vraća. Kada se napravi
poštena bilanca gospodarstva s ekološkim utjecajem na okoliš, onda se na kraju
višak stvorene vrijednosti pretvori u manjak.
2.1 Kako je sve
počelo
Seljaci se 1323. g. bune u gradovima Europe, u okolici Pariza,
Brugesa, Genta zbog neplaćenog rada i poreza „desetina“. Te bune seljaka, koji
se nazivaju kmetovi, šire se Europom, a kod nas dolaze kao seljačka buna u
okolici Stubice 1573. g. K tome dolazi još i kuga 1347. godine koja je pokosila
mnogo ljudi u Europi. Seljaci jednostavno traže ukinuće plemstva i svih njihovih
zahtjeva kontra upravljanja nad zemljom. U Zapadnoj Europi bune seljaka donijele
su i neke olakšice. Seljacima su dopuštene ispaša i korištenje šuma. No, u
našim krajevima, seljaci, kmetovi, moraju uz tlaku gradnje utvrda i rad na
zemlji ići u vojnike za obranu od smrtonosne turske najezde[iv].
Ljudi rade u manufakturnim radionicama i dobivaju plaću, što je bolje nego
živjeti bez ičega za život. Stvaraju se prve akumulacije kapitala.
2.2 Otkriće Amerike
Nakon otkrića Amerike 1492. (Christopher Columbus) i nakon
buna i velikog masakra seljaštva u Europi počinje i uspješna kolonizacija novog
svijeta i dobivanje jeftinih sirovina i radnika. U Europi se sade nove biljke –
krumpir, kukuruz, pamuk, šećer – koje
smanjuju glad. Industrijska civilizacija koja je na vidiku nije nastala iz ničega
(ex nihilo) nego se paralelno stvara uz mnoge štrajkove i procese odricanja. Stvoren
je pojam potrošača, a sustav se zove potrošačko društvo. Oko 70 % potrošača
zna da prekomjerna konzumacija dovodi planet u rizik, ali misle kako to neće
kompromitirati sreću i standard života. Prije su ljudi bili eko pismeniji nego danas, jer su znali mnoga
imena biljaka, životinja, crva, a danas znaju imena brandova različitih proizvoda[v].
Nakon 1870. g. duljina života se povećava i smatra se kako je to plod povećanja
BDP-a. No, temeljitim analizama se vidjelo kako to i nije glavni razlog. Veći
BDP je značio i više novca koji se mogao namijeniti za zdravstvo i školstvo.
Amerika ima BDP po glavi stanovnika 59500 $ i očekivanu duljinu života 78,7
godina, dok Japan ima 30 % manji prihod po stanovniku, ali duljinu života 84
godine. Empirijske analize pokazale su kako BDP nije glavni uzrok duljina
života. Zato valja uz BDP uzimati i neke druge indekse (primjerice GPI, Genuine
Progress Index, Indeks održivosti) kojima se predočava sreća života u društvu.
Vrlo je važno pravilno rasporediti dohodak u državi. Raspon plaće kretao se
između najnižeg i najvišeg 1:7, dok je danas u nekim svjetskim korporacijama
taj odnos 1:300. Reduciranjem nejednakosti stvaraju se red i zadovoljstvo u
društvu i reducira se štetni utjecaj na okoliš. Smanjivanjem kupovne moći
bogatima reducira se i negativna emisija u globalnim razmjerima, tvrdi velikan
ekonomije Thomas Piketty.
3. Manje je više
U našem narodu postoji uzrečica: Tko malo pije, taj puno
popije. Misli se reći da pijanac kratko živi, dok umjereni potrošač dulje živi
i zato više popije.
Slično je i s prehranom. Jedna je pacijentica izjavila da zbog
pretilnosti (debljine) od HZZO-a ne može dobiti terapiju u toplicama. Naime u šifrarniku
HZZO-a debljina nije uključena u terapije koje bi trebalo financirati iz
budžeta države. Tu se susrećemo s indeksom tjelesne mase ITM (ili pokrata u
engleskom jeziku Body Mass Index BMI).[vi]
Što je ekonomija? To je materijalni odnos između ljudi, ali
i ostalog živog svijeta koji nas
okružuje. Sve je povezano! Industrijske zemlje, one koje smatramo bogatima,
godišnje troše 28 tona materijala po glavi stanovnika. Pogledajmo kroz pet
primjera ili pet stepenica kako se to može smanjiti.
3.1 Vijek trajanja proizvoda
Inženjeri General Elektrica 1920. g. dobili su zadatak da
konstruiraju električnu sijalicu koja će svijetliti samo 1000 sati, a ne 2500
sati. Time će se proizvodnja sijalica povećati!?? Moja mikrovalna pećnica
„crkne“. Tražim servisera, ali svjetski gigant ukine servise i umjetno konstrukcijski
vijek trajanja mikrovalne pećnice smanji. Nađem jednog entuzijasta koji mi
kaže: Imam dosta rezervnih dijelova (otpornika) za tu mikrovalnu, pa ću ti ja
to popraviti. Slično je s mobitelima. Veliki svjetski proizvođač proizveo je u
9 godina 13 milijardi mobitela, a danas ih je samo 3 milijarde u upotrebi.
3.2 Marketing reklame
Nećak Sigmunda Freuda rekao je kako tvrtke, da bi prodale
što više proizvoda, psihološki manipuliraju kupce. Stvara se jedan tip straha –
kupite ovaj proizvod (tabletu, lijek ), pa ćete biti zdravi i nadasve dugo
živjeti!? Prema jednoj anketi, oko 51 % ljudi je priznalo da su bili nagovoreni
da kupe proizvod koji uopće nisu trebali.
3.3 Smanjiti
vlasništvo nečega prema korištenju istog
Na smanjenje materijalnih tokova u gospodarstvu ova
„zapovijed“ imat će velik utjecaj. Ne trebate kupiti auto, ako želite ići na
ručak u obližnji hotel ili gostionicu. Još gore, nemojte kupiti restoran ako
ste gladni. Motornu kosilicu može zajedno koristi barem deset domaćinstava. Ako
pak vidite pčelu na cvijetu, nemojte ga pokositi.
3.4 Bacanje hrane
Pogledajte ove podatke: Oko 50 % hrane koja se godišnje
proizvede, a to je ekvivalent od 2 milijarde tona, završi u smeću. To je
ogroman ekološki trošak, glede korištenja energije, zemlje i vode.
3.5 Smanjiti destruktivne ekološke industrije
Autor ove knjige navodi kako se 60 % globalnog zemljišta za
poljoprivredu koristi direktno ili indirektno za proizvodnju goveđih odrezaka
(beef). Smanjiti potrošnju žitarica (proizvodnja 2380 milijuna tona) za proizvodnju goveđih odrezaka npr Big Mac. Preko Big Mac može se vidjeti
kupovna moć stanovnika u različitim zemljama; Big Mac je 2022. u SAD-u koštao 5,35 $ , Njemačka 6,08
$ Hrvatska 4,39 $, Ukrajina 2,73 $.
4. Radna mjesta u
post-kapitalističkom društvu
Skraćivanje radnog vremena jedna je od mjera koje će se u postkapitalističkom društvu morati primijeniti. Pokusi pokazuju kako se u Francuskoj i Švedskoj ljudi osjećaju zdraviji i zadovoljniji, jer rade 35 ili 30 sati u odnosu na prilike u SAD-u. Preorijentacijom poslova iz industrijskih grana koje onečišćuju okoliš dobit će se više energije, potrošit će se manje materijala i porast će briga za očuvanje prirode. Ova knjižica potiče stvaranje nove etike u postkapitalističkom društvu i označavaju se novi procesi koje ćemo morati prvo izučiti, a onda primijeniti.
Jučer je umro milosrdan Papa Franjo 88 g. God. 2015 napisao
"LAUDATO SI" encikliku o brizi za zajednički dom https://ekovalen.blogspot.com/2015/07/skrb-pape-franje-za-okolis.html
Danas je Dan Planete
[i] Jason
Hickel: Less is more. How Degrowth
Will Save the World. Penguin Books. 2022.
Kindle Edition
