utorak, 15. srpnja 2025.

1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva i povelja trgovišta Samobor

 

Iskorijenjenost postaje nova norma. Sve je relativno. Sve je zamjenjivo. Čovjek više nije osoba, nego funkcija. Savjest više nije Božji glas, nego osjećaj. Dijete nije dar, nego izbor. Narod nije zajednica, nego statistika.

(nadbiskup zagrebački Dražen Kutleša)

Ovu godinu misama, koncertima, kantatama i napisima u medijima slavimo 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva. Iz propovijedi predsjednika Hrvatske biskupske konferencije i zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, u Tomislavgradu, 5. srpnja 2025. g., u crkvi sv. Nikole Tavelića izdvajam: “Ako zaboravimo svoje mučenike i heroje, oslabjet ćemo svoju ukorijenjenost i otežati svoj hod u budućnost. Ako izgubimo zajedništvo, postat ćemo teret jedni drugima.“

Sačuvajmo povijesnu ukorijenjenost. Biti ukorijenjen, biti održiv u prostoru u kojem smo se rodili, tako si tumačim pojam ukorijenjenost.

 Kralj Tomislav u Zagrebu,  izradio kipar Robert Frangeš-Mihanović ,foto; Luka Passek-Kumerički

Djelomična povijest hrvatskog naroda može se iščitati gledajući nazive ulica u gradovima, ali i u imenima mlađeg naraštaja ljudi. Tako u Samoboru imamo ulicu Grgura Ninskog, Kralja Petra Krešimira IV., Kralja Tvrtka, a od imena Mislava, Bornu, Jelenu.

Kronološki raspored znamenitih hrvatskih knezova i kraljeva kroz stoljeća je sljedeći:

Panonska Hrvatska: Ljudevit Posavski 818. g., Ratimir 827. g., Mutimir 870. g.; Primorska Hrvatska: Borna 820. g., Vladislav 820. g., Mislav 839. g.; Trpimirovići: Trpimir 852. g., Domagoj 864. g., Zdeslav 876. g., Branimir 879. g., Mutimir 892. g., Tomislav 914. g., Trpimir II. 928. g., Krešimir 935. g., Miroslav 945. g., Mihajlo Krešimir 949. g., Svetoslav 995. g., Krešimir Suronja 1000. g., Gojoslav 1020. g., Stjepan I. 1030. g., Petar Krešimir IV. 1058. g., Dimitrije Zvonimir 1074. g., (Baščanska ploča), Stjepan II. 1089. g., Almo 1091. g., Petar Svačić 1093. g.; Arpadovići: Koloman okrunio se u Biogradu za hrvatskog kralja, potpisan je dokument kojim je Hrvatska izgubila samostalnost (Pacta conventa 1102.), slijede Bela III. 1172. g., Bela IV. 1235. g., Andrija 1290. g. Znameniti mađarski kraljevi redaju svoju vlast u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, npr. Bela IV. daje zlatnu bulu 1242. g. zagrebačkom Gradecu. Slijede kraljevske obitelji Anžuvinci: Ludovik I. 1342. g., Ladislav IV. napuljski 1386. g.; Luksemburgovac Žigmund 1387. g.; Habsburgovac Albert Austrijski 1438. g.; Jegelovići: Vladislav I. 1440. g.; Habsburgovac Ladislav 1457. g.; Hunjadi: Matijaš Korvin 1458–1490. g.; Jegelovići: Ludovik II. 1516. g.; Zapolja: Ivan 1527. g.; Habsburgovci: Ferdinand I. 1527–1564. g. Hrvatsko plemstvo je 1. 1. 1527. g. natašte izabralo Ferdinanda I., dok je slavonsko plemstvo izabralo Zapolju i nastupio je rat. Taj su rat, kao i mnoge druge ratove, koristili Turci, Mlečani, Bizant i drugi, čime se Hrvatska smanjivala skoro do današnjih granica. Bio je to početak stoljetnog iskorjenjivanja i seobe hrvatskog naroda.

Nakon poraza Tatara, povratio se kralj Bela IV. i izvršio je obilazak pogođenih mjesta. U Virovitici su izaslanici općine Samobora zamolili kralja da i Samoboru, koji je blizu grada Okića, podjeli povelju ili povlastice kakve je imala i Petrinja – kralj im ih je dao. Tom je poveljom mjesto ili općina Samobor podignuto na SLOBODNO KRALJEVSKO POVELJENO TRGOVIŠTE. To je naziv koji se uz Samobor morao nalaziti u dokumentima.

Ove su povlastice potvrdili dalje kralj Karlo Roberto 1323. g., kralj Ljudevit I. 1347. g., Urlik Celjski 1450. g., kralj Ferdinand I. 1558. g., kralj Rudolf II. 1582. g., Matija II. 1610. g., kralj Ferdinand II. 1634. g. i kralj Leopold I. 1675. g.

Bila je to velika stvar, jer je kralj mogao davati leno svojim vjernim velikašima, a sve je drugo bilo ostaješ rob ili kmet.

Da to nije bilo tako, Samoborci bi bili kmetovi, ovisnici o vlasniku grada koji je bio iznad Samobora. Ta je povelja omogućila da Samoborci mogu birati svog suca na dan u veljači sv. Blaža. Od njegove osude bio je moguć priziv (žalba) izravno kralju. Debela knjiga, postoji u Muzeju, gdje se mogu pratiti pravni dokumenti sudskih procesa, gdje su se građani tužili s vlasnicima grada (danas ruševina) koji su im često spočitavali tj. govorili “ja sam za vas kralj“. Više o povijesti Hrvatske može se pročitati u literaturi.[i]

 

Na kraju prepisujem stihove Petra Preradovića koje je Vjekoslav Noršić napisao u proslovu svoje knjige „SAMOBOR- GRAD“:

Tvojih polja rodno krilo, / Tvoj mirisni sâd, / Tvojih gora zelenilo i t v o j s t a r i g r a d

Sve je s tobom liepo složno, / Da bit ljepše nije možno!

 

 

 


Trpimir Macan; POVIJEST HRVATSKOG NARODA, recenzent dr. Franjo Tuđman, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 231

[i]Ferdo Šišić: POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990. (pretisak iz 1925. g.), str. 749

Dr. Antun Dabinović: HRVATSKA DRŽAVNA I PRAVNA POVIJEST, Matica hrvatska, Zagreb, 1940., str. 563

Vjekoslav Noršić: SAMOBOR-GRAD, prvo izdanje u Maču 1912., drugo izdanje 1942. u Brdovcu u povodu 700. godišnjeg jubileja. Tiskara Dragutina Spullera u Samoboru.

Objavio/la u Nema komentara:

srijeda, 18. lipnja 2025.

Obljetnica upisa u tehničku školu


Skoro svake godine u lokalu Vinodol u Zagrebu okuplja se 6. lipnja jedna grupa građana, nekadašnjih učenika Tehničke škole u zagrebačkoj Klaićevoj ulici. Bio je to tada KTO (Kemijsko tehnološki odjel), a danas se škola zove Prirodoslovna škola Vladimira Preloga (nobelovca) te se preselila u Ulicu grada Vukovara 269. Danas škola s učenicima i djelatnicima broji 1000 ljudi.


                                    Čak je i Večernji list 2010.pisao  o našoj "pametnoj i kulturnoj" generaciji

Okupljali smo se redovito godišnje na taj datum kako bismo prodiskutirali „važne događaje“ u vlastitom životu. Slavila se svečanije 40. obljetnica, pa i 50. obljetnica mature. Ove godine,   obljetnicu upisa (1956. godine) slavilo je nas šest; Mladen, Nikola, Joža, Blaženka, Ljubica, Dejana. Kaže se da mladi pred sobom imaju godine, a stari imaju dane. Jedan pametan čovjek je rekao da su sjećanja jedini raj iz kojeg ne možemo biti protjerani. Drugi pak pametan čovjek je rekao da tko se sjeća onoga što je doživio, dvaput živi.

Na jednom od ranijih okupljanja pitali smo se koje savjete pamtimo od naših profesora. Franjo Crnković je rekao da se sjeća savjeta direktora dipl. ing. Branka Blažekovića – Dogodi li vam se neki kvar dok ste u pogonu ili proces stane, odmah ruke stavite u džep. Zašto? upitali smo ga. Zato, što je važno najprije promisliti što uraditi, a ne odmah početi zatvarati neki ventil ili isključiti neki motor. Nastavi Franjo dalje, putujem autom na more i na putu mi se isprazni guma. Izađem van i stavim ruke u džep. Supruga viče: Što čekaš? Pa, čekaj, moram promisliti čega se najprije primiti i kako započeti mijenjanje gume. Zna se često dogoditi da se zaboravi zakočiti auto.

Sjećam se izjave našeg razrednika dipl. inž. Josipa Rakamarića koji je znao često ponavljati: Tko puno daje, a mogao bi više, malo mu se piše, a tko malo daje i ne može više, puno mu se piše. Savjet koji sam koristio prilikom sakupljanja darova na svadbama.

Jedna druga Rakamarićeva priča bila je: Brodolomci, mornari, veslaju i s njima je u čamcu barba – kapetan. Ali, čamac propušta vodu. Mornari koji su veslali kažu: Barba, voda se ulijeva u čamac. On odgovara: Vi je pulite van. Oni pule vodu u more, pri čemu čamac stoji. Barba, ali mi stojimo! Barba odgovara: A onda veslajte! I tako redom, vi pulite, vi veslajte! Situacija koja nam tako često dolazi u životu kad nas on razapinje između dvije ili više prijetnji i mogućih rješenja.

No, meni je „dramatičan“ bio neposredni upis u srednju školu i prvi dani škole. Već me je spremačica na stepenicama škole zbunila, kada sam je pitao u kojoj sobi se trebam upisati. Ona me odmah pitala kakve imam ocjene iz matematike i kakav sam bio đak u osmoljetki. Pomislio sam tada, kako je ova škola pametna kada već i spremačica pita kakav sam bio đak. Kako sam rođen na selu i živio sam i živim na selu, imao sam predodžbu o tome da su moji vršnjaci, djeca iz grada, pametniji od nas seoske djece.

Ušao je profesor Davor Mance u učionicu i pitao nas je odakle smo došli u Zagreb. Ljudi su nabrajali svoja mjesta prebivališta. Odakle si ti? pitao je mene. Ja sam iz Samobora. Momče, morat ćeš jako učiti, jer niste ništa znali, vidio sam to kada sam prošle godine bio inspektor u vašoj školi. Govorio je istinu. Taj profesor je godinu prije bio u našoj osnovnoj školi i imali smo vrlo mladu nastavnicu kemije. Sve što nas je pitao taj inspektor Mance, ništa nismo znali. Bilo me je sram.

Uz taj kompleks kako su djeca u gradu pametnija, još mi je i on unio nemir. No „užas“ je došao na satu tehničkog crtanja. Podignite lenire koje ste morali danas donijeti. Zaboravio sam lenir doma i nisam ga ponio. Svi koji ih niste donijeli, upisujem vam olovkom jedinicu, rekao je nastavnik Muzer. Bio je to šok za taj dan. Čak je i mamek primijetila da sam neraspoložen, jer nisam niti jeo.

No, drugi dan profesor Zvonko Ivančić provjeravao je kakvo smo znanje donijeli iz pučke u srednju školu. Pitao je jednu curicu koliko je teško jedno tele. Ona je rekla 400 kg. Ja sam se podsmjehnuo, što je profesor primijetio. Da čujem, koliko je onda teško jedno tele, i pokaže na mene. Ja odgovorim, od 80 do 120 kg. To se profesoru sviđalo, jer sam naveo granice od do. Na kraju propitkivanja o različitim stvarima pitao je zna li netko koliko je Sunce udaljeno od Zemlje. Dignuo sam ruku i rekao: 150 milijuna km. Odlično! Na taj sam način izliječio svoju „depresivnost i kompleks“ manje vrijednosti prema gradskoj djeci. Ponosno sam išao doma i pohvalio sam se majci.

Jednom tjedno smo popodne imali vježbe u laboratoriju. Doma sam se vozio zadnjim vlakom u 22.40. Kad sam stigao, majka je bila budna i rekla mi je: U šparhetu imaš toplu večeru.

Učio sam u velikoj sobi i teke i knjige su bile na klupi. Rano sam putovao na vlak, ali nije mi bilo jedne teke. Gdje je? sve sam pitao. Srećom, naša strinka Bara bila je sveznadar i znala je za sve predmete gdje se nalaze. U žurbi sam! Strinka, znate li gdje mi je jedna žuta teka? Znam! Stavila sam ju na laboru gdje se kiše mlijeko da ga zaštitim od muha. 

Naš razred 1956. na tjelesnom odgoju



Objavio/la u 1 komentar:

srijeda, 21. svibnja 2025.

Samoborka 120 g. i Andrija Štampar

  

Ne pij vina, ne puši duhana, ne pij vode sa svakog bunara (iz Narodne  čitanke  o zdravlju)

Za ovu je priču važna poveznica između Andrije Štampara, narodnog prosvjetitelja, i tvrtke Samoborka, stare 120 godina, a u kojoj sam radio 40 godina. Čime su povezani Andrija Štampar i Samoborka? Narodnim zdravljem, što uključuje gradnju tehnički ispravnih bunara i kanalizacije. Samoborka je već 1908. proizvodila betonske kanalizacijske cijevi. Prema tome, svakom izvorištu vode valja posvetiti naročitu pažnju.

Betonske cijevi su se prevozile  vlakom"Samoborčekom" prema  Zagrebu (arhiva Samoborka 1927)

Samoborku je osnovao Franz Malzat 1906. godine. Tih je godina već postojalo kino u Zagrebu, osnovan je Nogometni klub Hajduk, američki kemičar Leo Baekeland izumio je polimer bakelit. Te je godine otvoren i 19,8 km dug tunel Simplon. U Kraljevini   Dalmacije Hrvatske i Slavonije  na vlasti je bio Teodor Pejačević. Uskotračna pruga Samoborček od Zagreba do Samobora već je stara 5 godina. Nobelovac kemičar Vladimir Prelog rodio se 1906. u Sarajevu, radio je u Švicarskoj, a pokopan je na Mirogoju.

Andrija Štampar rođen je 1888. g., a u Vinkovcima je 1906. završio Kraljevsku veliku gimnaziju te je odlučio studirati medicinu, jer je smatrao da su hrvatskim seljacima u tom trenutku najpotrebniji liječnici koji će imati razumijevanja za njihove potrebe. S obzirom na to da u vrijeme austrougarske vladavine nije postojao medicinski fakultet na ovim prostorima, Andrija je 18. listopada 1906. upisao Medicinski fakultet u Beču. U velikom je gradu otkrio i druge socijalne probleme, osobito kada je riječ o radništvu i uređenju zdravstvene službe. Još kao student, Andrija je pokrenuo izdavanje poučnih zdravstvenih knjižica i članaka namijenjenih pučkom prosvjećivanju. Socijalno-medicinski ideal koji je slijedio od mladosti do kraja života bio je da na zdravom pojedincu i zdravoj zajednici počiva zdravo društvo te da svi, i bogati i siromašni, imaju pravo biti zdravi. Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ osnovana je 1927. godine. Škola znanstveno i stručno podržava planiranje, razvoj i vrednovanje javno-zdravstvenih programa i politike i u vladinom i u nevladinom sektoru. On je rekao: “Pitanje narodnog zdravlja ne može se rješavati naredbom odozgora nego podučavanjem i ljubavlju.“ Andrija Štampar osnovao je „Školu narodnog zdravlja“ i 1933. je izdao poučnu knjigu „Narodna čitanka o zdravlju“[i] s mnoštvom popularno pisanih članka i savjeta s crtežima i fotografijama. Organiziraju se različiti tečajevi, primjerice đaci seljačkog sveučilišta uče na modelima gradnju zdravih kuća, zahoda, bunara, đubrišta, štala i silosa. U fusnoti svake stranice su kratki i jezgroviti savjeti: narod koji se dobro hrani od tuberkuloze se brani; gdje je kuća čista, zdravlje blista; tko svuda pljuje kužnim klicama ljude truje, u devet u krevet, a pete na pete!, ne pretvaraj noć u dan, porodica je brana od društvenih mana.

U mojem rodnom selu ispod puta blizu potoka Podvrščaka nalazio se bunar s đerdanom (vidi na slici) koji je nazvan Roič. Nama djeci voda u kopanji za pojilo bila je uvijek interesantna u igri, a voljeli smo gledati i roditelje koji su dovodili blago i konje na pojilo.

"Roič" neispravan bunar Foto Milan Dvoržak  1923)

No vlast je naredila da se Roič mora zasipati, što nama, djeci, tada i nije moglo biti jasno. Tek smo kasnije dobili objašnjenje da okolna voda u tom Roiču, koja ulazi u nj, pitku vodu zagađuje klicama tifusa, griže  kolere, zametke glista i  trakavica.

Moj je otac u dvorištu morao kopati bunar dubok 12 metara, koji još i danas postoji. U tom je kopanju Samoborka odigrala „glavnu ulogu“, jer je nudila betonski „okrug“ i „obdjel“ promjera jedan metar. (vidi sliku)[ii]

Obdjel i okrug betonski za gradnju bunara (arhiva Samoborke 1927)

Gradnja kanalizacijskih cijevi i elemenata za gradnju bunara bili su glavni proizvodi Samoborke već 1908. godine, a  voda  im je i danas vizija – čitam na službenoj stranici tvrtke. Danas treba mijenjati kulturu odnosa prema vodi, jer ona predstavlja nacionalno bogatstvo kojem nema zamjene. Gospodarenje vodom svakako je bitna komponenta nacionalne gospodarske politike, a na Svjetski dan voda (22. ožujka 2025.) bila je prigoda da se podsjetimo važnosti čuvanja tog prirodnog bogatstva, uz naglasak na kulturi ponašanja prema vodi. Vodu treba čuvati od onečišćenja, treba je racionalno koristiti i brinuti se o njenim zalihama. Hrvatska je, na sreću, daleko od svjetskih problema s vodom, jer je po vodnom bogatstvu na petom mjestu u Europi i 42. u svijetu. To bi bogatstvo trebalo brižno čuvati, jer stanje s vodom u svijetu, osobito onom za piće, baš i nije blistavo. Naime, naš je vodeni planet zapravo siromašan pitkom vodom i njene su zalihe neobnovljive.[iii]

Postoji i DIREKTIVA 2006/118/EZ od 2006. g. EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće koja propisuje kako zemlje članice moraju voditi brigu oko koncentracija onečišćujućih i opasnih tvari kao što su: 1. arsen, kadmij, olovo, živa, amonijev ion, kloridi, sulfati; 2. Umjetne sintetičke tvari: trikloretilen, tetrakloretilen.

 

 

 

Objavio/la u 2 komentara:

utorak, 22. travnja 2025.

Više je manje, manje je više


Nije na nama da se pitamo jesmo li uspješni ili ne, nego jedino pitanje koje si moramo postaviti jest koju pravu stvar raditi? Što Zemlja traži od nas ako mi mislimo nastaviti živjeti na njoj. Wendell Barry

1. Uvod

Kako će usporeni rast spasiti svijet? Knjiga[i] Jasona Hickela, ekonomskog antropologa, daje mi podlogu da nastavim priču iz ožujka o „usporenom rastu“ (degrowth)[ii]. Knjiga ima naslov ;, Manje je više.

Baka mojeg pokojnog prijatelja Luje rekla je: Ne kupujte ono što vam ne treba, jer ćete prodavati ono što vam treba. Okosnica sadašnjeg gospodarstvenog sustava može se izreći u nekoliko rečenica: Kapitalizam je razmjena vrijednosti, a ne razmjena korisnosti. Proizvodnja roba je usmjerena prema akumulaciji profita više nego prema zadovoljenju ljudskih potreba. Vlast gura novac u džepove ljudi da troše, kako bi se kotači ekonomije što dulje i brže okretali. Današnje su generacije „zaljubljene“ u rast „rastizam“ (prijevod od „growthism“), što znači da smo ushićeni kada nešto raste, ali smo zabrinuti kada nešto pada. Kapitalizam je temeljno vezan uz rast gospodarstva, ali valja se preorijentirati na usporeni rast, što znači plansko smanjenje potrošnje prevelike količine energije i materijalnih sirovina.

Globalna ekonomija imala je 2000. godine rast od 3 %. Uz malo računanja, spoznat ćemo kako će se svake 23 godine ekonomski rast udvostručiti. Na kraju stoljeća gospodarstvo mora biti veće 20 puta, a sljedećih 100 godina 370 puta. Na kraju 19. stoljeća gospodarstvo je stvorilo jedan bilijun dolara vrijednosti, što je dalje raslo uzrokovano i širenjem kolonizacije. Kad sam se rodio, ekonomija svijeta trošila je 10 milijardi tona različitih materijala (sirovina), a 2016. to je naraslo na 90 milijardi tona. Znanstvenici tvrde da je 50 milijardi tona prag održivosti za naš planet.[iii]

Svijet traži međunarodne sustave gospodarenje, stvaraju se UN, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (IMF), WTO Svjetska trgovinska organizacija. Stvaraju se novi pojmovi kao što su: ograničene odgovornosti, bankarstvo s djelomičnim rezervama, korporativna osobnost, burza, vrijednost dionica, kreditna (rating) ocjena… Da bi se spriječile ekonomske krize, Simon Kuznet uvodi mjerenja u ekonomiju i nazive: bruto nacionalni proizvod i bruto domaći proizvod BDP (pokrata engl. GDP). Predsjednik Ronald Regan (USA) i Margaret Thatcher uvode novi pojam u gospodarstvo – neoliberalizam – slobodni tokovi kapitala roba i ljudi. Ali, BDP ne govori ništa o okolišu, koliko smo posjekli drveća i izgubili šuma, onečistili potoka i mora. USA tek 1979. formira agenciju za zaštitu okoliša EPA. Amerikanci, njih 70 %, smatra da je zaštita okoliša važnija od rasta ekonomije. Prema jednoj anketi, 56 % svjetskog stanovništva smatra kako kapitalizam više šteti nego koristi. Prekomjerna konzumacija dovodi do rizika za planet i društvo.


 Gupćeva lipa koja   još živi u Donjoj Stubici može pričati  povijest seljačke bune od   1573.  dok ova lipa  ne može                                                                         pričati svoju povijest?

Danas, primjerice, na Bloomberg TV mogu se gledati podaci o kretanju ekonomije Zapada i Istoka u vremenskom periodu od 1 sata. Sadašnji ekonomski rat između korporacija i država može se gledati na TV kao i nogomet, s brzinom objave, slično kao i kod sportskih rezultata. Kada je američki predsjednik Trump objavio „rat“ pomoću carina, dionice su odmah jako pale. Dakako, odmah smo vidjeli kako su porasle kada je iste mjere morao odgoditi.

2. Više je manje

Svijet u kojem živimo nazvali smo antropocene ili čak bolje kapitalocene. Kapital iz okoliša uzima više nego što vraća. Kada se napravi poštena bilanca gospodarstva s ekološkim utjecajem na okoliš, onda se na kraju višak stvorene vrijednosti pretvori u manjak.

2.1 Kako je sve počelo

Seljaci se 1323. g. bune u gradovima Europe, u okolici Pariza, Brugesa, Genta zbog neplaćenog rada i poreza „desetina“. Te bune seljaka, koji se nazivaju kmetovi, šire se Europom, a kod nas dolaze kao seljačka buna u okolici Stubice 1573. g. K tome dolazi još i kuga 1347. godine koja je pokosila mnogo ljudi u Europi. Seljaci jednostavno traže ukinuće plemstva i svih njihovih zahtjeva kontra upravljanja nad zemljom. U Zapadnoj Europi bune seljaka donijele su i neke olakšice. Seljacima su dopuštene ispaša i korištenje šuma. No, u našim krajevima, seljaci, kmetovi, moraju uz tlaku gradnje utvrda i rad na zemlji ići u vojnike za obranu od smrtonosne turske najezde[iv]. Ljudi rade u manufakturnim radionicama i dobivaju plaću, što je bolje nego živjeti bez ičega za život. Stvaraju se prve akumulacije kapitala.

2.2 Otkriće Amerike

Nakon otkrića Amerike 1492. (Christopher Columbus) i nakon buna i velikog masakra seljaštva u Europi počinje i uspješna kolonizacija novog svijeta i dobivanje jeftinih sirovina i radnika. U Europi se sade nove biljke – krumpir, kukuruz, pamuk, šećer – koje smanjuju glad. Industrijska civilizacija koja je na vidiku nije nastala iz ničega (ex nihilo) nego se paralelno stvara uz mnoge štrajkove i procese odricanja. Stvoren je pojam potrošača, a sustav se zove potrošačko društvo. Oko 70 % potrošača zna da prekomjerna konzumacija dovodi planet u rizik, ali misle kako to neće kompromitirati sreću i standard života. Prije su ljudi bili eko pismeniji nego danas, jer su znali mnoga imena biljaka, životinja, crva, a danas znaju imena brandova različitih proizvoda[v]. Nakon 1870. g. duljina života se povećava i smatra se kako je to plod povećanja BDP-a. No, temeljitim analizama se vidjelo kako to i nije glavni razlog. Veći BDP je značio i više novca koji se mogao namijeniti za zdravstvo i školstvo. Amerika ima BDP po glavi stanovnika 59500 $ i očekivanu duljinu života 78,7 godina, dok Japan ima 30 % manji prihod po stanovniku, ali duljinu života 84 godine. Empirijske analize pokazale su kako BDP nije glavni uzrok duljina života. Zato valja uz BDP uzimati i neke druge indekse (primjerice GPI, Genuine Progress Index, Indeks održivosti) kojima se predočava sreća života u društvu. Vrlo je važno pravilno rasporediti dohodak u državi. Raspon plaće kretao se između najnižeg i najvišeg 1:7, dok je danas u nekim svjetskim korporacijama taj odnos 1:300. Reduciranjem nejednakosti stvaraju se red i zadovoljstvo u društvu i reducira se štetni utjecaj na okoliš. Smanjivanjem kupovne moći bogatima reducira se i negativna emisija u globalnim razmjerima, tvrdi velikan ekonomije Thomas Piketty.

3. Manje je više

U našem narodu postoji uzrečica: Tko malo pije, taj puno popije. Misli se reći da pijanac kratko živi, dok umjereni potrošač dulje živi i zato više popije.

Slično je i s prehranom. Jedna je pacijentica izjavila da zbog pretilnosti (debljine) od HZZO-a ne može dobiti terapiju u toplicama. Naime u šifrarniku HZZO-a debljina nije uključena u terapije koje bi trebalo financirati iz budžeta države. Tu se susrećemo s indeksom tjelesne mase ITM (ili pokrata u engleskom jeziku Body Mass Index BMI).[vi]

Što je ekonomija? To je materijalni odnos između ljudi, ali i ostalog živog svijeta koji nas okružuje. Sve je povezano! Industrijske zemlje, one koje smatramo bogatima, godišnje troše 28 tona materijala po glavi stanovnika. Pogledajmo kroz pet primjera ili pet stepenica kako se to može smanjiti.

3.1 Vijek trajanja proizvoda

Inženjeri General Elektrica 1920. g. dobili su zadatak da konstruiraju električnu sijalicu koja će svijetliti samo 1000 sati, a ne 2500 sati. Time će se proizvodnja sijalica povećati!?? Moja mikrovalna pećnica „crkne“. Tražim servisera, ali svjetski gigant ukine servise i umjetno konstrukcijski vijek trajanja mikrovalne pećnice smanji. Nađem jednog entuzijasta koji mi kaže: Imam dosta rezervnih dijelova (otpornika) za tu mikrovalnu, pa ću ti ja to popraviti. Slično je s mobitelima. Veliki svjetski proizvođač proizveo je u 9 godina 13 milijardi mobitela, a danas ih je samo 3 milijarde u upotrebi.

3.2 Marketing reklame

Nećak Sigmunda Freuda rekao je kako tvrtke, da bi prodale što više proizvoda, psihološki manipuliraju kupce. Stvara se jedan tip straha – kupite ovaj proizvod (tabletu, lijek ), pa ćete biti zdravi i nadasve dugo živjeti!? Prema jednoj anketi, oko 51 % ljudi je priznalo da su bili nagovoreni da kupe proizvod koji uopće nisu trebali.

3.3 Smanjiti vlasništvo nečega prema korištenju istog

Na smanjenje materijalnih tokova u gospodarstvu ova „zapovijed“ imat će velik utjecaj. Ne trebate kupiti auto, ako želite ići na ručak u obližnji hotel ili gostionicu. Još gore, nemojte kupiti restoran ako ste gladni. Motornu kosilicu može zajedno koristi barem deset domaćinstava. Ako pak vidite pčelu na cvijetu, nemojte ga pokositi.

3.4 Bacanje hrane

Pogledajte ove podatke: Oko 50 % hrane koja se godišnje proizvede, a to je ekvivalent od 2 milijarde tona, završi u smeću. To je ogroman ekološki trošak, glede korištenja energije, zemlje i vode.

3.5 Smanjiti destruktivne ekološke industrije

Autor ove knjige navodi kako se 60 % globalnog zemljišta za poljoprivredu koristi direktno ili indirektno za proizvodnju goveđih odrezaka (beef). Smanjiti potrošnju žitarica (proizvodnja  2380 milijuna tona) za  proizvodnju goveđih odrezaka  npr Big Mac. Preko Big Mac može  se vidjeti  kupovna moć stanovnika u različitim zemljama;  Big Mac  je 2022. u SAD-u koštao 5,35 $ , Njemačka 6,08 $ Hrvatska 4,39 $, Ukrajina 2,73 $.

4. Radna mjesta u post-kapitalističkom društvu

Skraćivanje radnog vremena jedna je od mjera koje će se u postkapitalističkom društvu morati primijeniti. Pokusi pokazuju kako se u Francuskoj i Švedskoj ljudi osjećaju zdraviji i zadovoljniji, jer rade 35 ili 30 sati u odnosu na prilike u SAD-u. Preorijentacijom poslova iz industrijskih grana koje onečišćuju okoliš dobit će se više energije, potrošit će se manje materijala i porast će briga za očuvanje prirode. Ova knjižica potiče stvaranje nove etike u postkapitalističkom društvu i označavaju se novi procesi koje ćemo morati prvo izučiti, a onda primijeniti.

Jučer je umro milosrdan  Papa Franjo 88 g.    God. 2015 napisao 

"LAUDATO SI" encikliku o brizi za zajednički  dom https://ekovalen.blogspot.com/2015/07/skrb-pape-franje-za-okolis.html

Danas je Dan Planete 

 

Objavio/la u Nema komentara:

nedjelja, 23. ožujka 2025.

Usporeni rast

 

1. Uvod

Gledamo napetu utakmicu, upravo se pucaju penali koji će se riješiti pobjednika. U tom trenutku nestane struje i preko mobitela dispečer, zapravo automat raspodjele el. struje, javlja nam da smo prekoračili kvotu potrošnje, iako smo redovito plaćali mjesečne rate. To je moja vizija početka usporenog rasta (en. degrowth) u gospodarenju. To je stroži nastavak održivog razvoja što nalazim u knjizi Budućnost je usporen rast, The Future is Degrowth[i].


2. Ekološko prekoračenje

To je pojava koja se događa kada zahtjevi koji se postavljaju ispred prirodnog ekosustava premašuju njegovu sposobnost regeneracije. Globalno ekološko prekoračenje događa se kada zahtjevi čovječanstva premašuju ono što biosfera Zemlje može pružiti svojom sposobnošću obnove.


Slikovito zupčanici predstavljaju pretvorbu između energije, materije i informacije  u biosferi i tehnosferi Zemlje


Kako to slikovito prikazati? Zupčanici su slikovit prikaz sadašnje industrijske civilizacije. Na crtežu sam prikazao tri zupčanika koji predstavljaju masu kod materije (m), energiju ili rad (e) te informaciju (i)[ii] gdje je (i) umjetna inteligencija AI, koja je isključila struju u vrijeme trajanja utakmice. Ta tri zupčanika ugniježdena su u velik zupčanik koji zapravo predstavlja obod Zemlje koja ima promjer 12000 km. Rub Zemlje, zrak i voda (more) prikazan je plavom bojom, a zelenom je bojom prikazana biosfera koja je naše stanište života. Sunce koje zračenjem daje energiju rotira Zemlju oko svoje osi svakih 23,95 sata (dan, noć), koja gravitacijskim silama u orbiti oko Sunca kruži 365,26 dana, dajući nam klimu kroz godišnja doba (zima, proljeće, ljeto i jesen). No zupčanici se ne mogu okretati, jer su preveliki i moraju se smanjiti, što je slikovito prikazano kao ekološko prekoračenje. Ekološko prekoračenje ili preopterećenje zapravo su sve nedaće koje danas imamo u našem životu na Zemlji: briga oko smeća, promjena klime, poplave, požari šuma, migracije ljudi, nedostatak vode i hrane, proizvodnja proizvoda (čak i mnogo nepotrebnih), zagušenje života prometom u gradovima.

3. Koliko se moraju smanjiti promjeri zupčanika?

Za života mojeg djeda, oko 1900. godine, na Zemlji je bilo 1,6 milijarda ljudi, a danas nas ima 8 milijarda, prema tome, promjer zupčanika (m) morao bi biti 5 puta manji. Kada se pogleda potrošnja energije (e), onda se u njegovo vrijeme trošilo energije 6944 TWh, dok danas trošimo 179816 TWh. Smanjenje zupčanika (e) trebalo bi biti 26 puta. Zupčanik (m) može biti slika i proizvodnje čelika, cementa, plina, nafte, drva i barem još milijun proizvoda. Uglavnom, omjer smanjenja promjera zupčanika (m) je 38 puta, proračunato kroz novčane vrijednosti. Ekonomije ekosustava Zemlje godišnje proizvode biomase 155,8 x 1012 kg/a koja bi nam trebala biti dovoljna kroz hranu koju jedemo i mi i životinje. Sagorijevanjem 1 g ugljikohidrata u našem tijelu dobije se energije 4,1 kcal (=4,75 Wh). Jednostavnom računicom proračunava se ograničenost Zemlje za naš život.[iii]

Okretanjem zupčanika, tj. upravljanjem tehnosferom, stvoreni su novi pojmovi, npr. bruto državni proizvod BDP, životni standard, održivost, održivi razvoj o kojem dugo vremena pišem na ovom blogu. Novi koncept ili pojam usporen rast (degrowth) plansko je i demokratsko smanjenje proizvodnje i potrošnje kao rješenje za socijalno-ekološke krize koje se polako probijaju u sferu kreiranja politika. Riječ degrowth prvi je put formulirana 1972. godine. André Gorz (1923. – 2007.) je ispitivao odnos između rasta BDP u kapitalizmu. Je li usporen rast materijalne proizvodnje i potrošnje kompatibilan s današnjim situacijama u svijetu? Danas se u Europi godišnje povećanje BDP kreće oko 1 %. Indija  želi imati godišnje  8% povečanje  BDP-a. Zupčanik informacije (i) mora se stalno povećavati, dok se zupčanici materije i energije moraju smanjivati  kako bi tehnosfera funkcionirala. To se može uzeti kao pravilo kako u domaćinstvu tako i u  državi!

4. Što činiti u situaciji usporenog rasta?

Postoji mnogo prijedloga, ali su raspršeni u opsežnoj literaturi, što donositeljima otežava precizno određivanje konkretne promjene. Sustavno mapiranje literature od ukupno 1166 tekstova (članaka, knjiga, poglavlja u knjigama i studentskih radova o usporenom rastu od 2005. do 2020. godine) koji se odnose na usporen rast, identificirani su u njih 446 koji uključuju konkretne prijedloge politika. Nabrojat ću neke:

·       Glavni argument usporenog rasta (degrowth) je da je beskonačno širenje gospodarstva u osnovi kontradiktorno ograničenosti materijalnih resursa na Zemlji. Tvrdi se kako gospodarski rast mjeren BDP-om treba napustiti kao politički cilj.

·       Zapamtimo: u sustavu u kojem se novac stvara putem bankovnih zajmova, nikada nema dovoljno novca da se vrate svi dugovi s kamatama. Sustav nastavlja funkcionirati samo dok raste.

·       U urbanim vrtovima kojima se zajednički pristupa i koji se čuvaju, gradski stanovnici proizvode vlastitu hranu i čuvaju svoje vlastite prostore za rekreaciju, stavljajući neplaćeni rad u svoju egzistenciju i slobodno vrijeme.

·       U slučaju organske poljoprivrede, Njemačka, na primjer, ne bi mogla prehraniti svoje stanovništvo uz idealne organske prinose na svim svojim obradivim površinama bez značajnih promjena u obrascima potrošnje, npr. bacanja hrane.

·       Smanjiti korištenje resursa od strane zemalja Globalnog Sjevera za zadovoljavanje stilova života koji troše sve više hrane i energije i proizvode više otpada, na račun Globalnog Juga (vidi neokolonijalizam).[iv] Prema Časopisu LANCET valja smanjiti prehranu dnevno s 3077 na 2473 kcal, čime ćemo smanjiti indeks debljine BMI.

·       Oskudica je temeljni ekonomski problem neograničenih želja i ograničenih resursa, a smatra se nerješivim, jer ljudske želje pohlepno neprestano rastu. Smanjiti pohlepu!?

·       Zajedništvo ima za cilj održati dostupnost resursa za korištenje svim članovima društva. To se postiže izbjegavanjem privatizacije i eksploatacije resursa od strane pojedinaca za profit.

·       Valja stvarati nove institucije obrazovanja ili skrbi, kao što su roditeljsko-kooperativni vrtići i škole, gdje roditelji izravno sudjeluju u obrazovanju svoje djece.

·       Teoretičari usporenog rasta pretpostavljaju da bi se povećao ljudski životni standard i ekološko očuvanje okoliša čak i dok se rast BDP-a usporava.

·       Paradigma usporenog rasta predlaže smanjenje potrošnje i proizvodnje kako bi se postigla ekološka održivost, socijalna pravda i blagostanje, te stoga može poprimiti mnogo različitih oblika u praksi. Čest primjer je zadružno stanovanje. Zadružno stanovanje oblik je pristupačnog života u kojem stanovnici zajednički posjeduju vlastite stanove i vikendice i dijele mnoge bitne sadržaje: obroke, alate, vozila ili bilo što što nema smisla posjedovati pojedinačno, poput kosilice.

·       Eksperimentirati s materijalnim smanjenjem, suradnjom, društvenošću i ekološkom regeneracijom. Primjeri su permakulturne aktivnosti i stambene ili energetske zadruge. Diljem svijeta postoje pokreti koji uključuju usporen rast, na primjer Buen Vivir u Južnoj Americi. U Nizozemskoj je ovakav način života u porastu, što i pokazuje udruga Vrijcoop.

·       Orezivanje trsa i loze u vinogradu koji je podigao moj djed, gdje se kod gnojenja sjeklo sunčano korijenje, primjer je kako se više od sto godina može održavati vinograd usporenog rasta.

·       Bonsai je drevna japanska umjetnost koja se bavi uzgojem malih stabala i grmlja u posebnim posudama. Ova umjetnost zahtijeva strpljenje, pažnju i preciznost. Kada bismo bonsai opisali u tri riječi, to bi bile harmonija, mudrost i smirenje. Savršen je za one koji traže balans u životu.

5. Zaključak

Tražimo balans u svim sferama života. Tijekom pandemije koronavirusa pokazalo kako se „uključila“ informacija ON LINE umjesto energije i materije da nebi stala tehnosfera. Komunikacije među ljudima u  obrzovanju, zdravstvu i  proizvodnji bile su usporene ali su postojale. Pojam  radnog mjesta    od doma raditit je saživio.

.

 

 


[i] Matthias Schmelzer, Andrea Vetter, Aaron Vanisintjan: The future is Degrowth, A Guide to a World Beyond Capitalism; Kindle edition, 2022.

 

Objavio/la u 3 komentara:

četvrtak, 20. veljače 2025.

Kako se nekad bojkotiralo

 


Stari Latini su govorili: „Alvus homini plurinum negotii exhibet.“ („Trbuh zadaje čovjeku najviše posla“.).

Čitajući dnevna glasila nalazimo danas ovakve zahtjeve: Radnici traže veće plaće, a školarci traže niže cijene peciva. Bojkotirajmo trgovce – glavna je priča među nama. Organizirao se bojkot 14. veljače – svega – trgovina i pekarnica, kako bi se spustile cijene roba. Svjedoci smo kako ljudi ne vjeruju u poštene kalkulacije roba u trgovinama pa im se sve čini preskupo. Koja je poštena kalkulacija? Je l' to ona koja kaže da štruca kruha ne bi smjela biti skuplja od 1 € možete? Pročitajte ovdje.[i]

Bojkot mesara

Vratimo se u sjećanju oko 80 godina unatrag kada smo živjeli tradicionalnim seljačkim životom. Sva je hrana bila u sjeniku, podrumu, štali, kokošinjcu, na tavanu i u vrtu kraj dvorišta. Tada nije bilo trgovačkih lanaca koja su danas rasprostranjeni po Europi. Sjećam se kako sam oko Uskrsa išao kod Mare Karlekove, koja je imala mali dućan, kupiti tri zrna prave kave. Baka je pržila ječam kojem bi se dodale još cikorija, divka i ta tri pržena zrna kao začin za miris. No sjećanje na okus bakine bijele kave još i danas pamtim. Danas je pijenje kave postalo dnevni događaj, ritual, koji se ne smije propustiti…

Bilo je i tada bojkota. Jedne subote gledam kako tatek veselo iz štale, gdje je bilo blago, vleče telića na kola. Blagom nazivamo vole, krave i teliće (telad). Kravama se to nije sviđalo i onda su žalosno mukale. Obično se na to mjesto gdje je bilo tele stavljao neki predmet kako bi se one zavarale. Vozil je telića na sajmište u Samobor… Tele je bilo cijenjena roba, pravi kapital koji se mogao odmah unovčiti. Nismo jeli teletinu niti govedinu, jer je to bila strateška roba za dobivanje brzog novca, potrebnog za daljnje gospodarenje. Sajmište je bilo u centru grada, tamo gdje je danas ambulanta. Obično su sanoborski mesari, koji su držali mesarski monopol u Samoboru, dolazili prije kraja trgovanja na sajmištu kako bi postigli što nižu cijenu. Tatek je rekao da su se mesari udružili i dogovorili cijenu po kojoj će kupovati blago i telad. Poslije sam doznao da se to zove kartel. Dakle, tu subotu nije prodao tele, bio je žalostan, jer su mesari nudili prenisku cijenu. Drugu subotu je također krenuo s teletom na sajmište i vratio se vesel, jer ga je brzo i dobro prodao. Došao je dobar kupac ili nakupac s velikim kamionom, predstavnik „Vajde“ (mislim da se tako zvala tvrtka), koja je imala svoje velike mesnice. On je kupio telića po cijeni koju su tražili seljaci. Cijena je bilo znakovito veća nego što je bila prošle subote. Tada se nije znalo što je to inflacija, koja je isto postojala, ali ljudi na selu nisu imali dovoljno znanja o tome. Njima se činilo da su neke robe blago poskupjele. Seljaci su bili veseli (malo zavisti!) kada su prije kraja radnog vremena došli mesari sa svojim zapregama, a sva telad i rogato blago već je bilo prodano i utovareno u kamion.


Novi distributivni centar RC -trbuh  Samobora


Gorjani i žabari

Samoborci su seljake iz samoborskih bregov nazivali gorjanima i davali su im različite uvredljive nazive kao – oni su malo zaostaliji od građana i seljaka koji su stanovali u ravnici, a koje su gorjani nazivali žabarima. Samoborci su se smatrali građanima malo višeg staleža. Ta sela postoje i danas: Šipački Breg, Slapnica, Gregurić Breg, Slani Dol, Draganja Sela, Breganica, Beder, Javorek, Grdanjci, Vratnik, Kostanjevec, Višnjevec, Jarušje, Noršić Selo. Oko tih sela ima kestenjeve šume.

U proljeće se počinje raditi u vinogradu u kojem treba izmijeniti trulo kolje koje čuva trs od vjetra. Stanovnici tih sela, koja pomalo nestaju i koja leže jugozapadno od Samobora, snabdijevali su koljem vinogradare. Oni bi na sajmište dovezli kola s volovima natovarena koljem. Kestenjev kolac je morao imati skinutu koru i biti naoštren s oba kraja. Tek takav je bio vrlo trajan. Interesantno je da je jedan kolac koštao koliko i jedna litra vina. To je bila dugo poštovana cijena. Poslije je jedan kolac koštao oko 1 DM. Mislim da je danas cijena litre vina ista kao i cijena kolca – 4 € – a koji se više i ne koriste za nove vinograde nego kod sadnje voćaka.

Bojkot Samoboraca kao kupaca prema gorjanima opet se javljao odugovlačenjem kupnje. Ljudi su govorili – pa neće valjda volovi vuči na breg puna kola kolja, ako ih ne prodaju. Čekajmo što duže, spustit će cijenu kolaca. Svima je bilo jasno da volovima vuči stara zaprežna drvena kola natrag nije bilo lako. Znači „bitka“ kupaca i prodavača bila je bespoštedna. Tjerati volove natrag od 3 do 4 sata na brijeg, s kolima punim kolja, nije bilo opravdano. No naši dragi gorjani domislili su se i pronašli u gradu prazna dvorišta gdje bi onda istovarili kolje koje su drugu subotu mogli prodati. Znalo se za ta stovarišta, pa su kupci i u tjednu znali doći kupiti kolje.

Bojkot nije etički i ekonomski zdrav odnos u gospodarstvu

Povijesno gledano, u zadnjih 100 godina „otklizali“ smo polako iz tradicionalnog seljačkog u industrijski konzumeristički način života. U doba Austro-Ugarske u tekstovima Antuna i Stjepana Radića, objavljivanim u njihovu časopisu „DOM“, čitam o političkoj borbi oko poreza između vlasti i naroda. U kućanstvu je vrijedila ekonomska mudrost „troši koliko imaš“, a vlast je zastupala tezu „troši koliko ti treba“. Dakle, ako općine nisu imale dovoljno novca u budžetu, podigli bi direktne ili indirektne poreze. Primjerice, porezi su se formirali: carine, monopol na alkohol, duhan, sol, šećer, petrolej, porez na promet, različite trošarine. Skoro ništa se nije promijenilo od tada, trošite što više, to bolje, neka raste BDP. Ali u kućnoj blagajni ipak nedostaje novca i onda imamo ovakve zahtjeve, pogledajmo tko nas to krade u svojim kalkulacijama. Idemo svi u bojkot.

Nije dobro stalno sumnjati da nas netko maržama krade. Dovoljno ima sposobnih ljudi koji mogu izraditi kalkulaciju osnovnih potrepština za život. Današnji potrošač-konzumerist troši-kupuje oko 20 proizvoda dnevnog špeceraja u količini od 1425 g, što mu daje energiju od 2473 kcal.[ii] Ne kupovati te životne potrepštine izgleda nestvarno, pa zato bojkot jenjava.

Koga se ipak krade? Iako hrvatski stanovnik ima ekološki otisak samo 1,8 gha (globalnih hektara), simbolički gledano, jede kruh s površine (tla, vode i zraka) od 3,34 gha, što znači da (indirektno krade) majčicu Zemlju (vidi zapušten i uništen okoliš). Rim je propao jer nije bilo dovoljno robova koji bi brodovima dopremili žito iz Afrike do Rima.

Vjerujemo da će Hrvatska u brojkama (vidi prilog na društvenim mrežama) biti vrijedan izvor pouzdanih i kvalitetnih statističkih podataka te da će pomoći boljem razumijevanju ljudi u izazovima s kojima se suočavaju kako Europa tako i Hrvatska. Te podatke možemo vidjeti na Internetu.[iii]

 

Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)