Žetva i/ili berba II dio

Naša percepcije žetve je mnogo kombajna slikano u kosoj perspektivi, koji žanju žito na velikim žitnim poljima nekadašnjeg SSSR-a, SAD-a, Slavonije i Baranje. To su slike, koje su nas sve ispunjavale mirom, kako nema više problema s hranom. Danas se preko medija poručuje propast će u EU oni, čija su polja manja od 300 hektara. Također se još jedan podatak, uklapa u spomenutu percepciju. U industrijskim razvijenim državama potrebno je svega od 3 do 6% ljudi, koji mogu modernom poljoprivredom hraniti sve građane. To potvrđuju i pokazatelji hrvatskog gospodarstva , jer poljoprivreda čini samo 6% postotnih udjela u stvaranju BDP. Nema srpa nema kose , koje spominjem u „Žetva i berba“, I dio, nema mnogo seljaka jer oko 70% ljudi žive u gradovima, gdje se bavi 65% s raznim uslugama.
No postoji i druga strana medalje koju valja pogledati.
Stari Latini već su znali reći: „Alvus homini plurinum negotii exhibet“= Trbuh zadaje čovjeku najviše posla“. Rim je propao jer nije bilo dovoljno robova, koji bi brodovima dopremili žito iz velikog Rimskog carstva.
Od onda do danas, vrijedi ova tvrdnja, kako su uvijek velike brige povezane oko prehrane. Od pluga do tanjura duga je „traka“ proizvodnje hrane, ispunjena s raznolikim djelatnicima. Hranu proizvodi i vulkanizer koji mijenja gume na kombajnu i elektro-mehaničar koji montira opremu i održava hladnjače za čuvanje hrane od kvarenja.
Gdje je onda naša briga? Svi „plačemo“ kako smo suviše otrovali našu jedinu modrozelenu majku Zemlju. Koji je to proizvod, čija proizvodnja i trošenje najviše onečišćuje/zagađuje prirodu/okoliš.? To je pitanje na koje su tražili odgovore stručnjaci iz mnogih znanstvenih disciplina, a ne samo oni koji se bave ekologijom ili ekotoksikologijom.
EIPRO # studija iz 2006 godine za 25 europskih zemalja, na 137 stranica govori ekološkom opterećenju životnog prostora. Iz te studije izdvojeni su podaci navedeni u tablici koji govore koliko utječe na okoliš proizvodnja proizvoda i usluga za najvažnije ljudske potrebe. Tu su povezane EU-proizvodnja i uporaba roba s osam vrsta utjecaja na okoliš kao što su: iskorištenje tla, iscrpljivanje rudnih nalazišta i naftnih izvora (abiotsko iscrpljivanje zemlje) globalno zatopljenje, oštećenje ozonskog omotača, zakiseljavanje voda i tla, otrovnost za ljude, životinje i biljke (eko toksičnost) i eutrofikacija (onečišćenje voda). Iz tog izvještaj čitamo kako je proizvodnja hrane najveći „onečišćivač“ . Preračunato na proizvodnju od 1 Eura hrana onečišćuje za 32% ili centa na drugom mjestu je prijevoz s 17% a na trećem mjestu je građevinarstvo i održavanje zgrada s 14% od ukupni svih onečišćenja prema UN klasifikacije proizvoda i usluga. Moderna proizvodnja hrane naročito onečišćuje vode-vidi tablicu.
Podaci iz navedene studije upućuju nas, da malo po malo mijenjamo percepcije glede načina našeg života i gospodarenja. To je dokaz kako je važna briga o eko pismenosti! U Americi se ljudi počinju odricati nekih hrana, kao što su jagode za vrijeme Božića koje se avionima transportiraju iz Čile-a. Budući su oni najveći zagađivači, te mesožderi u svijetu, polako se prebacuju u polu vegetarijance , počinju graditi kompostne suhe zahode, ali najrevolucionarnije je da vraćaju poljoprivredu u gradove!!. Prva dama Amerike M . Obama ima sada vrt kraj „Bijele kuće“. Kada sam prije 30 godina s pokojnom majkom posjetio novo naselja Sopot u Zagrebu ona mi je rekla : Zašto ljudi nemaju male vrtove kraj tih nebodera?. Odgovorio sam joj bez razmišljanja. Mi na selu imamo vrtove, dok u gradu to nije moguće. No danas bi joj drugačije odgovorio. Postoje neki gradovi u svijetu (Vietnam, SAD, Canada, Indija) gdje stanovnici 90% svojih potreba za povrćem osiguravaju iz gradskih i prigradski vrtova. Uzmimo grubu računicu: Zagreb se prostire na kvadratu od 20x20 km, što čini 400 milijuna četvornih metara. Urbanisti računaju kako svakom čovjeku treba od 140 do 170 četvornih metara tla u što je uračunato sve, što je izbetonirano i asfaltirano od stambenih površina do prometnica i zgrada javnih potreba škola, bolnica, tvornica, skladišta, groblja igrališta Za hranu mu treba dodatna površine tla veličine oko pola nogomentnog igrališta. Pretpostavimo radi lakšeg računa u Zagrebu svaki dan stanuje ili dolazi raditi oko milijun ljudi. Prema tome grad ima zaposjednuto oko 170 milijuna četvornim metara. Ostaje oko 230 milijuna četvornih metara zelene površine koje su parkovi i obrađeni i neobrađeni vrtovi i voćnjaci. U svakom vrtu može izrasti od 0,5 do 5 kg/m2 bio mase; salate , rajčice ili krumpira. Hrvati troše oko 55 kg svježeg povrća po stanovniku. Po toj računici Zagrepčani troše oko 55 000 tona povrća Uzmimo opet radi lakšeg računa da Gradska vlast „naredi“ kako valja uspostaviti , reaktivirati 100 000 000 m2 zelenih ploha grada u vrtove, voćnjake kako bi se primjerice proizvelo 100 000 tisuća tona „zelenjave“ koju neće trebati dovesti iz dalekih krajeve i koristiti kamione i hladnjače za što je sve potrebna energija, kojom onečišćujemo okoliš. Viškom povrća iz Zagreba hranili bi se starci u napuštenim selima!!!??? budući većina mladeži (sposobni za fizički rad) živi u gradovima. Mnogi eko pismeni svjetski stratezi koriste baze podataka i simuliraju pomoću računala ovakve situacije, koje nam sada djeluju kao lude ideje. Ali ništa manje luda ideja nije, koja se kao mantra ponavlja (npr Velimir Srića), kako bi plodne hrvatske ravnice mogle hraniti trećinu ujedinjene Europe??. Ali kada bi se radile simulacije trovanja/ zagađenja zraka, vode i tla onda bi ta brojka bila znatno manja glede prehranjivanja Europljana s naših polja. Osim toga gdje su djelatnici ,seljaci koji će raditi na tim poljima???
Volio bi prisustvovati specijalističkom postdiplomskom studiju o gradskoj poljoprivredi koji već postoji na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.