Održiva baština

Tamo gdje su blještave palače polja su zarasla korovom, a žitnice su prazne.Lao Tse
Nije potrebno čitati aktualne svjetske izvještaje o stanju okoliša na Zemlji, kako bi se spoznale znakovite promjene u vodi, tlu, atmosferi u bio-raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Mnoge promjene u okolišu već vidimo i osjećamo. Primjerice rijeka Lika je usahla ove godine.
Očito je da se mora promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju, kako u obiteljskom domaćinstvu tako i na razini šire društvene zajednice. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika , svog načina života, konzumističke filozofije. Svi se ponekad pitamo, možemo li se malo vratiti u način mišljenja i življenje naših „zaostalih“ očeva i djedova? Oni su nosili uprljane košulje ali se iz potoka mogla piti voda!.Ili drugačije rečeno: trebamo li se spustiti u nižu orbitu ili na nižu razinu „planine“ koju smo nazvali pretjerana potrošnja.?
Konzumističko ponašanje, skoro svakog od nas, očigledno je; kupiš nešto, jer je jeftino, a nije ti nužno potrebno, npr. kupiš četiri pizze , a peta je badava. Kada je nešto badava, a ne treba ti, to je vrlo „skupo“ za okoliš, jer peta pizza stavlja se u hladnjak a ponekad završi u kućnom smeću.

Mi starije generacije sjećamo se R i G kartica kojima je vlast 1949 g .racionalizirala potrošnju hrane. Tada su još sela bila bogata hranom. Ja sam bio dijete kada su nam organi vlasti uzeli dva pajceka s kojima sam ja bio na paši.Tada su bile R kartice za hranu za radnike. Rudar i daktilografkinja je dobila istu R karticu!
Godišnje svaki stanovnik u 27 država EU potroši 16 tona materije npr. biomase, industrijskih roba mineralnih sirovina i goriva, u što nije uračunata voda i zrak . U proteklih 40 godina UN i svjetski državnici te različite strukovne organizacije pokušavaju kroz održavanje različitih konferencija, sumita (Rio de Janeiru ,Johannesburg, Agenda 21, Milenijska deklaracija Marrakesh proces), usmjeriti deklaracijama stanovništvo Zemlje prema Održivoj potrošnji i Održivoj proizvodnji i Održivom razvitku.
Održiva potrošnja je, prema definiciji UN-a :"Korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe koje donosi bolju kvalitetu života, a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada i zagađivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne
ugrozi potrebe budućih generacija ".
Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični su , sigurni za zdravlje radnika, zajednice, i potrošača, te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude“

Valja napomenuti kako je održivi razvitak koji se često puta spominje političkim govorima, zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.
Sve veće opterećenje „svemirskog broda“ zvanog Zemlja, očituje se kroz povećanje konzumizma, količine otpada, potrošnje energije, industrijske proizvodnje, korištenja vode, prometa i proizvodnje hrane. Analitičari ekonomskog stanja stalno govore o neuspjehu kada pada bruto društveni proizvod (BDP) neke zemlje, ali rijetko se govori o štednji i odricanju te o učinkovitom ponašanju gdje s manjim BDPe može postići isti standard života.

Može li se pronaći mogući put prema održivoj potrošnji i proizvodnji kroz usporedbu današnjeg načina života sa životom mojih djedova i roditelja koji su živjeli prema načelima koje su sadržane u ovim novijim UN- definicijama održivosti.?
Ponekad građani Republike Hrvatske dnevno troše zimi i ljeti približno jednaku količinu električne energije između maks. 56 GWh do 61 GWh. Uzrok ovakve potrošnje električne energije može biti primjerice , što na tržištu ima, uz otplate na rate, jeftinih klima uređaja, a želimo imati zimi i ljeti temperaturu +20 0C u stanu i kancelariji. Naši starci su za ljetnih žega fizički radili i podnosili ponekad s mokrim rupcem na glavi, temperaturnu neudobnost.

Danas, u odnosu na vrijeme naših djedove, ima oko 5 puta više ljudi na Zemlji. Uz to, prekomjerna potrošnja i način života, stvara u nama strah od ekoloških katastrofa. Ljudi zato na globalnoj razini postavljaju različite ciljeve. Jedan od takvih ciljeva jest: globalna srednja temperatura površine na Zemlji ne bi se smjela prekoraćiti za 2 0C onu koja je bila u predindustrijsko vrijeme Kako to postići? Postoje optimistički pristupi u rješavanju tog problema i pesimističko odbijanje s obrazloženjem kako je to nerješivi problem.
Dalja nakana ovog teksta je mobilizacija ljudi u prostoru u kojem živimo približiti se optimističkom putu. Valja se preorijentirati, kako to optimistički piše Lester Brown na PLAN B ako sada živimo prema PLANU A.
Državni sabor RH donio je 2009 godine. Zakon o Strategiji održivog razvoja RH i Strategiju energetskog razvoja RH. Trenutačno trošimo 16,5 % više primarne energije po jedinici BDP-a od prosjeka potrošnje u Europskoj uniji (EU27). U posljednjem desetljeću broj automobila u RH se povećao od 140 komada na 280 komada na1000 stanovnika, dok je prevoz putnika željeznicom zanemarivo nizak. Imamo 133 mobilna telefona na 100 stanovnika i na osamnaestom mjestu smo po tome u svijetu. Hrvatska je na četrnaestom mjestu u svijetu po broju umrlih od raka što iznosi 166 smrti na¸100000 stanovnika. Navedeni podatci mogu biti indikatori lošeg ekološkog i potrošačkog stanja u RH

Sve današnje strategije u svijetu i u nas, temelje se na paradigmi, da se povećanje učinkovitosti uporabe energije, sirovina (materije) znanja(informacija) promatra kao stvaranje »novih izvora za život“.Težiti učinkovitom radu i djelotvornom predmetu rada znači približavati se održivosti života na planetu Zemlji.

Kritički gledano, konzumizam pokušava stvoriti na Zemlji fiktivni raj, kroz ponudu obilja potrošnih dobara, koja nam trebaju i ne trebaju. Karl. R. Popper je rekao: „Onaj koji pokušava stvarati raj na zemlji vjerojatno stvara pakao“. Ovaj način života, vidljiv je na svakom koraku: dijete traži nove cipele mada su stare su još dobre, tata ih kupuje karticom na dug, trgovac u banci uzima na dug devize, rashodi u budžetu rastu, država se zadužuje i onda slijedi na kraju još i onečišćenje okoliša zbog svih tih aktivnosti.
Tehnosfera koja uništava ekosferu nije i ne smije biti cilj nijednog društva. Moramo si slikovito prikazati pravac potrošnje, koji spaja minimalnu potrošnju naših staraca, s našom potrošnjom, kako bi imali orijentire u svakodnevnom gospodarenju. Smanjivanje neke iracionalne potrošnje, pa makar se i smanjuje BDP ne može se smatrati nazadovanjem, naprotiv to može biti pozitivan podatak za naš život i život nasljednika.
Kad se ne može drugačije, onda je prikladno rješenje minimalizirati uništavanje eko sfere, kako bi se produžio , na ovom planetu, životni vijek, naše djece i unučadi.