Najveći događaj
godine je žetva.(kineska poslovica)
Priča br. 1: Treba
li zbog straha od smrti staraca, koji će i onako umrijeti, paralizirati
proizvodnju? Glad je
vladala u nekom dalekom carstvu. Car je naredio da se ubiju starci, jer će tako
biti manje usta koja treba nahraniti. Ljudi su poslušali tu naredbu. No, neki
su svojeg djeda sakrili kako ga vlasti ne bi pronašle. Glad je bila sve veća,
jer su ljudi pojeli i sjeme, pa su pitali djeda u skrovištu što sada treba
činiti, jer je vrijeme sjetve. On im je rekao: „Skinite šopnati pokrov s krova
od ražene slame i pronaći ćete preostala zrna raži.“
Važan je zadatak
staraca na mlađa pokoljenja prenijeti neke mudrosti koje su stekli u životu.
Najčešće su te mudrosti jednostavne i lako razumljive.[i] Nema žetve, ako nema
sjetve. Rečeno jednostavno, oštro kao Ockhamova britva: Glad obično nastupi kada se pojede sjeme. No za sjetvu, uz sjeme, treba
imati i tlo, strojeve, oruđa i ljude. Izračunao sam da stanovnici koji imaju
svoje kuće i dvorišta (takvih je 62 % u RH) mogu oko 15 000 ha tla pripremiti
za obrađivanje. Neki građani u Zagrebu i drugim gradovima dobili su društveno
zemljište za uređivanje svojih vrtova. Što trebaju učiniti oni koji žive u
stanovima? Napuniti zemljom što više zdjela, lonaca i tegli i izvršiti sjetvu
povrća s presadnicama!!! Znam da to zvuči čudno. Bilo nam je čudno i kada smo
čitali kako Kinezi sade kupus u teglama i drže ih na prozoru. Rajčica, kupus,
patliđani, blitva u tegli…, to je moguće. Kliknite za novu vrstu povrtlarstva:
Nedjeljni izgled trga prije više od sto godina .
Danas na tom mjestu ima desetak kafića. (Iz zbirke F. Bahovac)
Priča br. 2: Do bu
nahranil ove ljude kaj sidiju? Do bu
nahranil ove ljude kaj sidiju, a tak puno posla ima za delati v polu v trsju i
na tramniku. Bile su to riječi
mojeg tateka na našem glavnom trgu u ljetno vrijeme prije tridesetak godina.
Danas je taj plac potpuno prazan. Ljudi su doma zbog karantene. Prije karantene
na tom placu u više od deset kafića sjedilo je mnoštvo ljudi i pilo kavu. Uz pandemiju i potres, uz sve
izvanredne mjere, preporuke, zakone, uredbe, naredbe, prijetnje, koje nas
pritišću u ovo vrijeme nedoumica i neizvjesnosti, javljaju se nove nepoznanice
među kojima valja istaći hoće li se moći
i koliko izvršiti sjetva. Poljoprivreda bi trebala uskočiti i ublažiti
gubitke BDP-a zbog pada industrije i turizma?! Tražimo svjetlo na kraju tunela.
Kinezi imaju jednu izreku: Kada dođeš
pred zid i vidiš da nema izlaza, znaj da ih imaš barem stotinu. Pronađimo
te izlaze! O jednom od tih „izlaza“ pisao sam prije 8 godina Podsjetnik o poduzetništvu“? Kliknite na:
Naime,
glavna je poruka kako se vratiti na staru etiku gdje su rad i štednja bili glavne
okosnice u odnosu na današnju globalizacijsku filozofiju – zaduživanja, a sve probleme
u gospodarstvu će tržište srediti[ii].
Čitam u novinama:“Vlada mora pod hitno ponuditi viziju oporavka
gospodarstva“.Vizije, izlaska iz kriza sadašnjih i ranijih, bile su „razapete“ između dviju
etika ponašanja kako građana tako i vlasti zadužite
se ili štedjeti!
Stara etika
|
Nova etika
|
Rad
|
Dokoličarenje
|
Štednja
|
Zaduživanje
|
Konkurencija
|
Protekcija
|
Žrtvovanje
|
Sebičnost
|
Nejednakost
|
Jednakost
|
Bogatstvo
|
Nacionalizacija
|
Poštivanje
zakona
|
Ne
poštivanje zakona
|
Prihvaćanje
rizika
|
Ne
prihvaćanje rizika
|
Korisnost/produktivnost
|
Kvaliteta
života
|
Investicije
|
Opća
potrošnja
|
Ekonomskim
rječnikom rečeno kako rješavati
zaposlenost i potrošnju te standard građana fiskalnom ili monetarnom politikom?
. Fiskalnom politikom Vlada određuje poreze
za prikupljanje novca za opće potrebe dok monetarnom
politikom odlučuje oko tiskanje i posuđivanja
novca. Novac je roba kao i svaka druga roba koja se može nabaviti i prodavati. Američki dolar $ upotrebljava se kao obračunska jedinica u međunarodnoj trgovini. No,
dolar je do 1971 g. imao zlatno pokriće gdje je $35 dolara zamijenjen
za 1 unča ( US ounce= 28,349 g) zlata. To je bio tzv. gold standard koji danas
više ne vrijedi i ta valuta se tiska i
njome se kupuje nafta koja je krv današnje ekonomije. Rješavanja svjetskih krize uz mnoge ekonomske
studije nagrađene Nobelom bavile su se
istom tom problematikom da li štediti ili se zaduživati.Paul Krugman[iii]
nobelovac napisao je knjigu „Odmah okončajmo ovu krizu!“ gdje se zalaže ne štedjeti i njemu bi bila čudna izjava mojeg oca
U izolaciji sam,
sjedim pokraj računala, tražim „izlaze“ čitajući sve što mi dođe pod ruku. Pod
dojmom sam poruke iz knjige „uskadištene“ na mojoj Kindle platformi „Kraj
rasta“ (The End of Growth) Richarda Heinberga. Poruka iz knjige glasi: Više ne vrijedi mjerilo BDP-a za procjenu dobrog gospodarstva, što
slušamo iz svjetskih centara moći. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog
gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. pravi indikator napretka Genuine
Progress Indicator (GPI) i ljudski razvojni indeks Human Development Index
(HDI) koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne,
inovativne ili ekološke vrijednosti. Afera Agrokora je li to možda kriva nova etika?
Fosilna
hrana: Konzumiranje naše budućnosti. Za proizvodnju i transport svake kalorije
hrane u prosječnoj američkoj prehrani potrebno je oko 10 kalorija fosilnih
goriva. Ostale poruke glede hrane iz knjige istog autora su na linku:
Bolje jeuštedjeti kWh energije i litru vode, nego proizvesti kWh energije i iscrpsti
litru vode iz podzemnog izvora. To je pozitivan proces, a nije naveden, tj.
sumiran u BDP-u. Stalno slušamo na TV kako se treba zadužiti da bi se postigao
neki BDP, tj. kako bi u budžetu bilo novca za sve naše potrebe. Izgleda da je
velika mudrost, koju upravo sada rješava Vlada, kako ljude koji sjede u
kafićima „natjerati“ k motiki.
Priča br. 3:
Kukuruzni, a ne bijeli pšenični kruh.Već su stari Latini znali reći: „Trbuh zadaje čovjeku najviše posla.“ Rim
je propao, jer je bilo premalo robova koji bi brodovima dopremili žito iz
velikog Rimskog carstva. U najstarijoj molitvi „Oče naš“ postoji rečenica: Kruh naš svagdanji daj nam danas… Od naših staraca čuli smo: Gdje ima kruha ikakva, nema glada nikakva. Ponovite ovu rečenicu, rekao sam svojim unucima. Oni su uz
smijeh odgovorili: Gdje nema kruha nikakva, nema glada ikakva.
Mojem je ocu u dubokoj starosti liječnik rekao da
nije zdravo jesti bijeli kruh, nego kukuruzni, a špek nikako. Onda sam mu ja
jednom kupio kukuruzni kruh uz napomenu da mu je to propisao liječnik. Opsovao
je i mene i liječnika: Daj mi bijeli kruh, jer sam cijeli život jeo tvrdi,
kukuruzni kruh. Dakako da sam udovoljio tati. Poslije mi je jedan priznati
doktor rekao kako starim ljudima nije uputno propisivati stroge dijete.
Sjećam se kako je baka pekla kruh u petak, devet
velikih hljebova, koji bi do četvrtka bio strašno tvrd i već pomalo pljesniv.
Poslije smo doznali kako je taj kruh zapravo bio zdrav, jer je u toj pljesni
bilo penicilina (antibiotik) koji je mnoge ljude izliječio od tuberkuloze.
Za života mog oca prinos kukuruza je bio 0,5 kg
po četvornom metru, dok je pšenice bio 0,2 kg, pa se kruh od kukuruznog brašna jeo zbog rentabilnijeg iskorištenja tla kojeg nije bilo
dostatno za pšenicu. Danas u industrijaliziranoj proizvodnji hrane navedeni
prinosi mogu se skoro udvostručiti, ali se i uzročno-posljedično događa i veće
onečišćenje tla i vode.
No, kada
dođe prava kriza, onda mnoge ekonomske analize ne vrijede. Ostane nam mudrost
naših staraca koji su govorili „krpež i trpež“ drže svijet.
.Uzmimo racionalnom eventualnu mjeru Vlade s uredbom o većem trošenju kukuruznog kruha.
.Uzmimo racionalnom eventualnu mjeru Vlade s uredbom o većem trošenju kukuruznog kruha.
Priča br.
4: Nema gladi dok iz jednog krumpira izrastu tri
Moj ujak
Matija vratio se bolestan iz Amerike gdje je radio u rudniku. Dočekali su ga
moj djed i moja majka koja je tada bila mala djevojčica i koja mi je to
pričala. Ona, jer je bila najmlađa, tada je prvi put vidjela svog brata koji
joj izgledao kao starac. On je rekao, kad ga je djed 1909. vozio doma od
samoborskog kolodvora do sela Otok: „Tatek, dok god kod nas iz jednog krumpira
izrastu tri, ja više nikam nejdem.“ U to se vrijeme zbog neimaštine išlo u
pečalbu u Europu i u Ameriku. Već je tada bila poznata uzrečica o „američkom
snu“. Danas isto postoji i „europski san“ o radnim mjestima koja sanjaju mlađi
naraštaji. Očito je da treba pročitati cijelu Šenoinu pjesmu „Budi svoj“
U doba
pandemije velik broj ljudi koji su živjeli ili žive u Europi morat će se
vratiti doma, što stvara novu nepoznanicu za svaku obitelji i svaku vlast.
Rekordi današnjih prinosa su: krumpira je 3,5 kg, kukuruza 1,5 kg i pšenice 1,1
kg po četvornome metru. Ovo su tri naše osnovne hranidbene biljke.
Dakle,
sjetva, kakva takva, trebala bi trajati od 20. travnja do 20. svibnja. Neka sjetva
krumpira bude najvažnija.
Danas slavimo Dan Planete Zemlje. Vijest dana! Cijena nafte ispod nule -35$ po barelu!!??Špekulanti su u igri-izgleda. Inaće je cijena nafte 18,14 $ po barelu.
[i] Wilhelm Ockham, franjevac i filozof, živio oko 1280 g.
rekao je: „Besmisleno je koristiti više pretpostavki, ako se neki pojam može
pojasniti s manje pretpostavki.“ Ili, preneseno, treba odstraniti sve što je
suvišno ili ako se nešto može postići s manje, uzaludno je trošiti više.
[iii] Paul Krugman: Odmah okončajmo ovu krizu, Algoritam,
Zagreb, 2014
Bravo Joža!Slažemo se u svemu (ako ti to kaj znači)!Mi dve mrvice na ovoj divnoj zemljici!Pozdrav,Jasna
OdgovoriIzbrišiBravo Joža, još vam se jedna mrvica pridružuje! Pozdrav, Ivica.
OdgovoriIzbrišiPitao sam moje učenike u srednjoj školi da li išta žele a ne mogu imati. Nisu razumijeli pitanje. Ponovio sam ga nekoliko puta. Odgovor je bio šutnja, nisu se mogli sjetiti ičega.
OdgovoriIzbrišiA čovjeka čini jačim ono što nema a ne ono što ima. Ispada da ne možemo svojoj djeci dati to najvrijednije, da se nema.