Pravila održivosti

 Prije tridesetak godina definirao je američki  ekolog (Commoner) četiri ekološka principa:1.Svaka djelatnost povezana je s nekom drugom djelatnošću. 2. Svaki materijalni proizvod mora negdje naći svoje mjesto.3. Svaka ljudska djelatnost ima svoju cijenu.4.Priroda zna najbolje.

Čovjek bilo kojeg svjetonazora ili vjere,  mora u sebi nastojati uzdizati moralne vrline (ćudoredna krepost) prema okolišu u slijedećem smislu: prvo, duboko poštovati svijet i okoliš koji nas okružuje, drugo dohvatiti  ekološku spoznaju o njem, treće biti uzdržljiv umjeren u trošenju izvora života , četvrto biti  ustrajan u odlučnosti  da se preživi ma kakovi god se neuspjesi pojavljivali (Golser).

Ekosustavi i ljudska zajednica su u dinamičkoj ravnoteži ( Capra). Elementi eko sustava su ugnježdeni jedan u drugog. Ako se ošteti jedan element to oštećenje se prenosi  dalje polako  na eko sustav, koji može obuhvatit  čitavu  planetu .

Nije se  lako pridržavati navedenih načela u  radu i životu. Životna iskustva  prisiljavaju nas zato,  da si stvorimo neki model ili obrazac ili „šprancu“ po kojem se vladamo i po kojem djelujemo.  Ja sam koristio   ponekad kao neko  pomagalo  u razmišljanju,  jednu  sliku koju sam pronašao u ruskom priručniku za  inženjere,  koja je prevedena iz poljskog izvora: Janus Dietrych: System i konstrukcja, Wydawnictwa naukowo-techniczne ,Varšava, 1978 , prijevod na ruski jezik:  Projektirovanje i konstruirovanje, izdavač  Mir  1981.

Na grafičkom modelu  prikazani su  kružni tokovi: informacije (i), materije(m) i energije (E) oko nekog    produkta (P) (proizvod ,usluga) koji uključuje sveukupni  lanac aktivnosti od ideje- proizvodnje-prodaje do upotrebe i reciklaže  proizvoda, a može slikovito obuhvatiti cjelokupni projekt od investicije do proizvodnje. U tom modelu slikovito  proizvodni  procesi s kružnim tokovima nazovimo ih „imE-supstance „  pretvaraju se u produkt  označen slovom ( P). Prema definiciji  proizvodnja je  proces (strelice 1, 2,3) pretvorbe „imE-supstanci“: i -informacije, m -materije i E -energije u produkt ili artefakt. Produkt se dijeli na proizvod i uslugu. Skup produkata ljudskih  ruku naziva se tehnosfera. Ako se čovjek pridržava  pravila održivosti, cilj njegove tehnosfere ne smije biti ili ne smije  težiti uništenju biosfere. Navedeni model može biti i slika povijesti razvoja društva. Agrarno društvo moga djede bavilo se pretežno proizvodnjom i spremanju materije npr hrane. Značajka industrijskog društva je briga oko proizvodnje i korištenje energije.
Post industrijska društva ili informatička društva nastoje razumjeti ,stvarati  i upravljati informacijama.

Iscrtane kružnice kod m-materije i E-energije pokazuju smanjivanje resursa; nalazišta nafte, rudača, zemljišta, dok kod I-informacije prikazuju povećanje znanja iskustava i podataka. Povećanjem informacija ekvivalentno će se spriječiti osiromašivanje prostora, rudnih nalazišta i energetskih resursa. Pojam  ekvivalencija značajan je za objašnjenje mnogih odnosa  u matematici, fizici , kemiji i gospodarstvu. Značenje tog pojma kod „imE-supstanci“ lako se shvaća kroz riječi -   istovrijedan, istoznačan, jednakovrijedan. Informacija se pretvara u određenom ekvivalentu u materiju i energiju.

Na crtežu su   strelicama 4 - 6 - 7 - 9 - 12 i 13 prikazani  različiti gubici ili emisija „imE-supstanci“ što se pretežno manifestira kao onečišćenje okoliša, financijski gubici, loše gospodarenje i sve vrste dezinformacija u komunikacijama među ljudima.  Idealno bi bilo proizvoditi bez gubitaka, no to nije moguće  jer se kosi s drugim stavkom termodinamike. Zapravo, gubitak je aktivnost koja ne stvara dodanu vrijednost.

Prvo načelo smanjivanja gubitka „imE-supstanci“ u svakodnevnom životu je pitanje, treba li nam neki  proizvod, ma kako god  nam se čini  da je jeftin i lijep. Ako nema   potrebe za nekim proizvodom nema neizbježivih ni izbježivih  gubitaka. Ne troše se sirovine i nema onečišćenja okoliša. Ekonomisti ne prihvaćaju lako tu tvrdnju,  jer reći će, onda nema ni radnih  mjesta  nema oporavka ekonomije.  Ali, nije točno, ima radnih mjesta i to vrlo mnogo na proizvodima i procesima za  održavanje zdravog okoliša. Primjerice,  selektiranje i odlaganje  tj gospodarenje otpadom  velik je i koristan posao, a što je s poslovima u poljoprivredi: nema kruha bez motike?.

Neizbježivi objektivni „imE“-gubici - najčešće su vezani uz procese na koje čovjek može malo ili nikako    utjecati. Pri upotrebi i pretvorbi sirovine - strelica 2 u proizvod P nastaju neizbježivi materijalni gubici  - strelica 4. 

Dalje,  strelica 4 uključuje  npr. koroziju, abraziju, eroziju  materijala i dotrajalost opreme. Ogromni neizbježivi gubici su isparavanje vode u nekim procesima,  izgaranje goriva u elektranama, pri pretvorbi i prijenosu energije - strelica 7.

Tipični primjer materijalnih gubitaka je piljevina kod prerade drva. Drvo je poslije nafte po važnosti druga strateška sirovina u gospodarenju prirodnim resursima. Baš zato cijeli svijet mora voditi brigu o  amazonskim šumama koje su vrelo kisika.

Materijalni gubici - strelica 6  nastaju i pri procesu recikliranja - strelica 5. Primjerice piljevina se može iskoristiti za proizvodnju panel-ploča, ali pritom nije moguć stopostotni  povrat drvne materije u sekundarnu sirovinu. Slično je s automobilskim gumama, papirom, starim željezom, staklenim  bocama.

U proizvodnji i potrošnji ljudskih dobara bilo u industrijskim razmjerima ili u svakodnevnom poslu u  domaćinstvu postoje izbježljivi  gubici kako materije , energije tako i informacije. Primjeri za te gubitke vide se u prekomjernoj proizvodnji ,transportu roba ,  nepotrebna kretanja ljudskih ruku, čekanju nekoga ili nešto, stvaranja nepotrebnih zaliha roba a najviše u različitim manjkavostima  kvalitete proizvoda  koji stvara nepotrebni škart i  otpad sirovina.

Izbježivi  subjektivni  gubici kod prijenosa korištenja energije  je  primjerice nedovoljna toplinska zaštita zgrada i  nedovoljno korištenje tople vode iz TE električnih centala.

Izbježivi gubici pojavljuju se  zbog nepoznavanja i neprihvačenja  koncepta čistije proizvodnje  u kojoj   vrijede tzv. 4R pravila: - reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; reuse - ponovno upotrijebi povratnu ambalažu, recicle -  vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu, recikliraj, replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš.

 Izbježivi  subjektivni gubitci - kod prijenosa informacija- strelice 12 i 13, najčešće nastaju  zbog propusta  u primjeni znanstveno-tehničkih normi, različitih uhodanih pravila i principa, zbog slabe edukacije i nedovoljnog treninga radnog osoblja i upravitelja proizvodnje. Učinkovita i djelotvorna  suradnja programera i poznavaoca procesa proizvodnje produkta, najbolje se vidi kod primjene i dimenzioniranja relacijskih baza podataka kojima se određuju  tokovi informacija (strelica 1,13) s minimalnim gubicima  istih (strelica12,13)

Informacijski gubici mogu se uočiti kod  pismenog delegiranja radnih naloga ili opisa procesa, ako se ne poštuju pravila  sintakse, semantike i pragmatike.  Veliki informacijski gubici nastaju kod usmenog delegiranja važnih zadataka. Sjećam se kako me podučavao jedan stari njemački inženjer, da se u proizvodnji manje komunicira  usmeno, a više schriftlich -pismeno. Sve treba zapisati i s datumom potpisati . Zbog neznanja i straha mnogi se boje neki proces opisati a još više to potpisati! Strelica 13 govori o subjektivni gubitci kada se izgubi ili uništi dokumentacija u arhivama gdje se vidi kako je nešto (npr. proizvod, zgrada) napravljeno ili dogovoreno.

Kod  izobrazbe zaposlenika ima oko dvadesetak barijera koje stvaraju gubitke. Navest ću samo jednu: ako se podređeni zaposlenici  poduče u nekim poslovnim procesima, upravitelj proizvodnje strahuje da će izgubiti autoritet  prema poslovođi, a poslovođa prema  zaposleniku. Ljudi žele imati nesposobne podanike, što spada u stvaranje izbježivih gubitaka informacije. Poznat je Parkinsov zakon: birokrat želi umnožavati podređene, a ne konkurente

U međuljudskoj komunikaciji od obitelji do najviših razina upravljanja u društvu (pogon, tvornica, Sabor ) valja primijeniti staro pravilo: poslušnost, poniznost, poučljivost, čime se značajno smanjuju gubici prijenosa informacija. Ti pojmovi potječu iz života redovnika u samostanima, i danas su glavna značajka timskog rada. Čovjek koji  nije poučljiv treba biti isključen iz tima. Neodgovorni i neuredni ljudi u društvu čije se ponašanje može opisati sljedećim  izrazima:  uprljaj i bježi, razrijedi i rasprši,   zbunjuj i budi konfuzan u komunikaciji, hotimice sakrij ili uništi  dokumente moraju biti zamijenjeni pa čak i kažnjeni što prije to bolje.

Pravila održivosti mogu se uočiti i na običnoj  košnji trave na  travnjacima pred kućama. Ne kositi travu (informacija) na kratko mnogo puta godišnje na travnjacima koji su ekološki sustav!. Zašto? valja poštivati bioraznolkost i prehrambeni lanac ili eko piramidu (tokovi materije i energije) na travnjacima. Primarni „proizvođač“ je trava koja proizvodi  godišnje po četvornom metru 0,47 kg/m²  bio mase (6200 kJ/m² ) kojom se hrane mikro organizmi; bakterije i crvi, uši 0,006 kg/m²  (280 kJ/m² ) Njih  jede krtica ili rovka 0,0001 kg/m²  ( 25 kJ/m²  ), Sova jede rovke i kokoš jede crve i gliste  i na kraju  čovjek jede kokoš i jaje. Čovjek koristi i med i ljekovito bilje, koje dolazi iz biljaka sa travnjaka. Isušivanje vlage iz pokošenih travnjaka je veće nego iz  travnjaka koji imaju normalnu  travu. Kod košnje 300 m² travnjaka potroši se oko 1 litra primarne energije -nafte i proizvede se 2,6 kg ugljičnog dioksida. 

Pravilo održivosti može se napisati u obliku formule
:minimalizacija gubitaka+učinkovitost i djelotvonost=eko produkt.

---

Što znači i koliko vrijedi 1 bit?

Rimljani su imali uzrečicu: Scientia potestas est -  znanje je snaga.

Tek je  završio bezuspješan štrajk seljaka, najavljuje se štrajk zdravstvenih  djelatnika. Svi traže svoje pravice, koje mogu biti povlastice ili privilegije oko raspodjele (jagma, preotimanje) budžetskih rashoda. Gdje leže informacije  i znanja  u našem društvu o mudroj i pravičnoj  raspodjeli  novca? Ili, gubimo li  snagu  u prevelikoj količini podataka okolo nas?

Pogledajmo mišljenja o sličnim prilikama iz doba mojih djedova. Jedno takvo pripisujem iz knjige stare sto godina (Milana Lang: Samobor -Narodni životi i običaji) : „Narod je uvjeren da su potrebna gospoda da upravljaju i zapovijedaju: samo-veli-kaj je tega već preveć: već saki pisar ima pod sobum pisara, pak kak onda ne bi bilo zlo, kad moramu  tulike plaćat ,a ni ih tuliko treba“. Ništa novo pod sunce,  jer danas tu  EU-gospodu ili HR- gospodu narod naziva birokrati, koji nas preko medija informiraju kada će donijeti neku odluku. Odluke se odnose na: Smjernice,  Zakone, Uredbe, Dogovore, Zaključke, Norme i Projekte.  Nestrpljivo čekamo uz TV Dnevnik odluke  državnika ,zastupnika i dužnosnika koje se mogu opisati s jednostavni  riječima  DA ili NE   za pristanak k nečemu  ili nekome.

Sebi pokušavam  pojasniti, pojmove  u  svakodnevnoj zbrci života: znanje, podatak, birokrata,  pisar, riječ, informacija, odluka jer mi se ponekad čini, da  mnoge poruke  i nisu informacija nego dezinformacija.Koncept informacije lakše ćemo shvatiti, ako ga slikovito prikažemo apstraktnom  piramidom u čijem  su podnožju podaci, viši sloj je informacija, nakon toga dolaze znanja, na vrhu piramide je - mudrost. U svakoj riječi i svakoj odluci postoji neka važna ili manje važna informacija. Pismo koje  donosi poštar  može kriti veliku i malu informaciju ili iznenađenje, slično kao i putokaz prema oazi u nekoj pustinji ili u nekom selu.

Tražimo  svugdje preko podataka informaciju: novine su stare oko 300 godina, telegraf oko 150 godina, telefon nešto više 100 godina, Internet  oko 30  godina. Danas nas pak emisijama i filmom previše  „zalijeva“ televizija, koja je počela raditi 1940 godine. Računalo je postalo novi „radni konj“ za obradbu podataka, a  informacijska tehnologija (IT) „stvorila“ je  novu ljudsku djelatnost. Danas je poznata   fraza: Move information not people  - pokreći informaciju, a ne ljude - lako ostvariva, baš zahvaljujući Internetu i svim mogućnostima koje pruža - od skupljanja informacija klikom miša, do slanja e-mailova i vođenja konferencija uživo putem Skype-a, i sličnih programa.

U Bibliji [Iv. 1.1] piše U početku bijaše riječ, što se može interpretirati i kao U početku bijaše informacija kao kamen temeljac  svijeta i  stvaralaštva. Prema nekim  teoretičarima -filozofima početak svijeta s pojmom  Big-Bang-a  postaje  Bit-Bang.[i] Informacija se mjeri s bit-ima (vidi dolje)

Od mnogo definicija kojima se opisuje informacija meni se sviđa ova: -informacija nas približava istini. Ono što nas udaljava od istine je dezinformacija.

Bit je  informacija koju dobivamo na neko pitanje kao  odgovor istinit s određenom vjerojatnošću,  . Na ispravno postavljeno pitanje znamo ili ne znamo odgovor ili ga znamo tek djelomično. Često se čuju odgovori poput: :   80 posto sam siguran da se to i to  dogodilo. U našoj svakodnevnici kod mnogih događanja „vlada“ nevjerojatnost ,nesigurnost, neizvjesnost, nepouzdanost i neodređenost što se   naziva entropija. Težimo k manjoj nevjerojatnost ,nesigurnost, neizvjesnost, nepouzdanost i neodređenost  postavljajući si  određena  alternativna pitanja koje  nas vode k istini  ili informaciji. Težimo da živimo s malo entropije rekli bi naši starci s malo briga. Pitanja za smanjene briga, postavljaju se tako, da se može odgovoriti s da ili ne  ili istina-laž,ili  lijevo-desno, ili  pismo-glava, jedinica ili ništica...  S  jednim bitom informacija kvantificiramo se ili  opredjeljujemo između tih alternativa. Kada se procjenjuje neko događanje ili sustav (X) informatičarima je  poznata matematska Shannova-formula  kojom je definirana  informacija I (X) = entropiji H (X)= -Ʃ  p log₂ p , gdje je : Ʃ= suma događaja, p=vjerojatnost zbivanja događaja,  log₂= logaritam  po bazi 2. Informacija je po konceptu slična entropiji, samo ima drugu jedinicu i predznak.

Kad se baci novčić vjerojatnost da će pasti na glavu je 50 posto, tj. p=1/2 i isto tako da će pasti na pismo 50 posto, tj. p=1/2. Uvrštavanjem tih podataka u gornju formulu dobiva se informacija od 1 bita. Mjera za količinu informacije naziva se bit (BInary digiT = binarni broj). Bit je najmanja  jedinica za mjerenje informacije. Bajt (byte, kratica B) je veća jedinica koja sadrži 8 bitova. Primjerice, zapis jednog znaka ili slova abecede „težak“  je oko 1B bajt. Knjiga sadrži oko 5000000 bita=5 MB informacija. U svijetu je  procijenjeno u 2007.  količina  digitalnih podataka na 281 milijardi GB gigabajta (= 281 EB  exabajta.[ii] Na svakog stanovnika Zemlje otpada 45 GB digitalnih podataka. Ako bi ovi podatci bili pohranjeni u knjige, to bi za svakog stanovnika trebalo izgraditi  jednu  biblioteku. Postajemo „informatički nomadi“ jer  sakupljamo  i obrađujemo podatke, kao što su naši davni preci nomadi sakupljali plodove po šumi. Tražimo izvore informacije kao da tražimo izvore čiste pitke vode.

Informacija 1 bita LIJEVO ili DESNO nepreglednog putokaza - uzrokuje gubitak vremena i energije

 Izvor  informacija   obuhvaća  znanja i vještine cjelokupnog  čovječanstva. To su najčešće velike svjetske baze informacija o patentnim spisima i velike sveučilišne biblioteke, od kojih je većina dostupna na Internetu.  Internet se može smatrati noosferom koja je skup svih znanja i misli čovječanstva. U taj izvor spadaju  sva razmišljanja, znanja i vještine živućih  ljudi, ali i velikana iz prošlosti koji su stvarali ovu civilizaciju. Čovjek svojim postojanjem povećava noosferu a smanjuje biosferu. Gdje je ravnoteža koja bi se trebala zvati održivost, koju  treba držati na pameti  i kod štrajka?

Kako težiti toj ravnoteži kroz obradbu podataka i  prijenosa informacija što nazivamo komunikacija? . Obično se to obavlja kroz nekoliko razina od predajnika do prijemnika, ili od ishodišta do odredišta ili od pošiljaoca do primaoca,ili Vlade do seljaka i liječnika.

 Prva razina je 1.statistika koja se mjeri gornjom Shannova-formulom,  te  samo kvantitativno promatra podatke i ne obuhvaća smisao informacije. Druga razina promatranja i prijenosa informacije je 2.sintaksa  gdje se pazi na pravilno slaganje rijeći u rečenici. Svaka napisana ili izgovorena rečenica, kojom se prenosi informacija mora imati pravilan gramatički ustroj  sintaksu. Treća razina prijenosa informacije je 3.semantika. Odnos između riječi i simbola u rečenici  mora biti semanatički jasan onomu, komu je poslana poruka. Sveučilišni profesor mora konobaru u kafiću reći u par rečenica, jasni konobar, čime se on bavi. Četvrta razina je 4.pragmatika. Što učiniti prema poruci koje nose riječi? Retoričar- birokrata zbunjuje ljude, lijepo sročenim jezikom s pravilnom sintaksom i semantikom,  ali često puta  bez  informacije tj.  svrsishodne  istine kojoj valja težiti.   Krajnji cilj svake poruke ili informacije je pragmatizam, svrsishodnost iz čega proizlazi dodana vrijednost proizvoda ili usluge ili plodonosna  komunikacija. Ako se ne poštuju ta pravila stvara se zbrka u komunikaciji i nastaje nerazumijevanje, kao  kod gradnje babilonske kule. Pragmatička razina prijenosa informacija  ima i nekoliko podgrupa:

4.a) „Veži konja gdje ti  gazda kaže“, uzrečica kojom se objašnjava kako primalac informacije nema nikakav stupanj slobode u svom djelovanju. Programeri se moraju držati ove pragmatičke razine kao pijani plota kada pišu kodove svojih programa. No iz ove pragmatičke razine proizlazi i „jednoumlje“ koje je smetnja u stvaralaštvo ljudi. Centralni komitet, Vlada, Predsjednik, Gazda , je tako naredio(la)  i moramo tak „delati“, pa makar sve propalo. Dobar upravitelj ne će dati radni nalog visoko obrazovanom djelatniku, ako to može obavljati onaj s nižim iskustvom.  

4.b) Nešto slobode dobiva primjerice prevodilac neke knjige iz jednog jezika na drugi, ili  izvođač graditelj, kada čita projekt pa zbog situacije na terenu mora mijenjati zamisli projektanta.

4.c) Primalac informacije ima najviše stupanj slobode djelovanja. Ponašanje primaoca je dopušteno  u ovakvoj pragmatičkoj razini kreativno razmišljanje. To je razina na kojoj počiva istraživalački rad pojedinca ili tima ljudi različitih struka. Većina mojih iskustava potječu iz  ove pragmatičke podgrupe. Ako se radi pojedinačno ili u nekom timu ,  važno je zbog učinkovitosti pridržavanju nekih pravila. Posebno je važno ustrojiti  tzv. rezervoar ideja  idea-tank,  koji je zapravo  baza podataka s  popisom  svih  ideja,  korisnih  prijedloga poboljšanja u proizvodnim procesima. Produktivnost  u davanju ideja može se vidjeti kod dviju velikih zemalja. Sto njemačkih zaposlenika daje u prosjeku 14 korisnih prijedloga, a sto japanskih čak 3235.[iii]Ako se ne može na razine tvrtke  pratiti nove ideje i  prijedlozi poboljšanja onda valja imati vlasti rezervoar  ideja. Ustrojstvo skupljanja i poticanja korisnih prijedloga tehničkih unapređenja i racionalizacije često je djelotvornije od stvaralačkih  napora  prema otkrićima  i izumima. Stalno valja  imati na umu, kako se informacija  mora  proizvoditi  i odlagati  u   „rezervoare“, kao što se i  materijalna  dobra  odlažu  u skladišta i spremnike . E tu smo „treća liga“.

5.Zadnja razina prijenosa informacije od  pošiljaoca do primaoca je namjera, nakana, svrha, „pogodak u cilj“(5. apobetika). Pošiljalac hoće da primalac „napravi posao“ na osnovu informacije koju je poslao. Te razine slanja informacije moraju biti tako postavljene da primalac vjeruje pošiljatelju i da on sam vidi korisnost te želje pošiljaoca primjerice Vlade.

Ovo malo teoretiziranja o informaciji pisao sam zbog ovog zaključka: Glede seljačkih štrajkova, razina prijenosa informacija od Vlade prema seljacima je pala na 5 razini –apobetika.  Zašto?  Vlada je odgovorila na zahtjeve seljaka s  dezinformacijom i/ ili informacijom od1bit-a s NE umjesto s DA  .Kada pogriješite na raskršću LIJEVO ili DESNO onda može zbog dezinformacije od  1bit-a biti gubitak par litara benzina i nešto vremena  , ali kod Vladine  pogrešne odluke od 1 bit-a  stranputica i društveni troškovi mogu biti ogromni. 

Vlada kao pošiljaoc šalje   Zakonom o poljoprivredi http://zakonik.org/poljoprivreda_sumarstvo_i_ribarstvo/69-zakon_o_poljoprivredi informaciju primaocu. Primaoc nije samo seljak. U članku §2 piše kako je poljoprivreda strateška djelatnost, koja pridonosi ekološkom i  održivom razvoju RH, dok se u članku  §4 navode  ciljevi poljoprivrede, gdje se prehrambena sigurnost stanovništva podmiruje u što većoj mjeri domaćim konkurentnim poljoprivrednim proizvodima. Ovi  članci trebaju biti informacija, ali  se ne poštiva u navedenom konfliktu. Objašnjenje:

Prvo, navest ću samo tri  državna rashoda 2012 godine : plaće 119,83,  HZZO 20,08 i „mrvica“ subvencije (strateškoj grani!?) poljoprivredi 2,8  milijarde kn. Drugo, seljaci moraju biti, po Zakonu, EU konkurentni sa svojim proizvodima, iako  na leđima nose  teret  troškova ne učinkovitoga gospodarenja na mnogim drugim  područjima. Evo primjera iz tzv. "Zelene knjige":  intenzivnost potrošnje energije hrvatske industrije (prerađivačka industrija i rudarstvo bez energetike) iznosila je u 2005. godini 1269 kJ/€ (stalne cijene iz 2000. godine) dok je u Europi EU 15 ona za iste grane iznosila 682 kJ/€. Još veći teret troškova je onaj, koji čini uslužni sektor gdje spada i Vlada:  energijska intenzivnost hrvatskog uslužnog sektora iznosila je u 2006. godini 2177 kJ/€, dok je intenzivnost u EU 15 bila 712 kJ/€ dodatne vrijednosti.

---

[i] Seith Lloyd: Programming the Universe, Vintage Books  a Division of Random House Inc 2006. Str.46

[ii] http://arstechnica.com/old/content/2008/03/study-amount-of-digital-info-global-storage-capacity.ars

[iii] Guenther und Metta Beyer:  Die Managerschule, Band 3:Inovation-manger, Neumann &Goebel Verlagsgesellschaft  mbH Koeln, str 32

Eko- eksergija

O suši koja nas pogađa pisao sam prošlih godina, gdje sam naveo potrebu  gradnji  cisterni i sakupljanju kišnice. Pretpostavimo  kako je uzrok  suši ogromna potrošnja energije , zato evo nekih  „teoretskih“ orijentira  koji možda mogu promijeniti naše nazore i  ponašanje.

Jeremy Rifkin je napisao knjigu osamdeseti godina prošlog  stoljeća s naslovom ENTROPIJA koja je bila  prevedena na hrvatski jezik  pod  naslovom: POSUSTAJANJE  BUDUČNOSTI, (Naprijed 1986. Zagreb). Autor  upućuje čitaoca o potrebi promjene mehanicističkog svjetonazora (paradigme) u novi nazor  koji se temelji na energetsko-entropijskoj prekretnici.  

Rifkin tvrdi: mehanicistički  pogled na svijet-svjetonazor matematike, znanosti,  tehnologije, materijalizma  prisvaja pravo da objašnjava svijet u kojem živimo- počinje gubiti svoju vitalnost, jer se energetska podloga na kojoj je niknuo bliži svojoj smrti. Energija predstavlja osnovu čitave ekonomije. U razdoblju od 400 godina, tvorci temelja sadašnjeg nazora su velikani znanosti Descartes,  Newton i Locke  koji se ogleda u pojavi što više gomilamo materijalna dobra, to će svijet postajati uređeniji. John Locke ( 1632-1704) (kojeg je cijenio Thomas  Jefferson kod pisanju ustava USA tzv Deklaracije), napisao je kako su ljudi po prirodi  željni stjecanja, zato je potrebno stalno povećavati imetak  pa će neprestano rasti i društveni sklad. Ali s druge strane,  postoji filozofske misli od Aristotela do  Tome Akvinskog, kako iznad određene točke imetak postaje prepreka  u postizavanju sreće.

 Ekonomske aktivnosti,  bilo prema kapitalističkoj ili socijalističkoj  teoriji, valja sučeliti s prvim i drugim zakonom termodinamike. Prvi zakon kaže da je količina energija i materije  stalna i da se ne mogu stvoriti niti uništi , nego  se samo pretvaraju jedno  u drugo. Drugi zakon kaže, kako se ta pretvorba odvija samo u jednom smjeru i to od korisne u nekorisnu materiju i  energiju. Pojednostavljeno, prvim zakonom se dokazuje kako se mlijeka dobije onoliko, koliko ima trave na livadi, a ne koliko ima krava na paši, dok se drugim zakonom  tvrdi, kako ne treba plakati za prolivenim mlijekom.

Gubici jednosmjerne pretvorbe od korisne do nekorisne forme  energije  i materije mjere se fizikalnom veličinom naziva entropija. U termodinamici  ona je definirana omjerom topline i temperature  s znakom jedinice [J/K].  Toplina od 100  J (joul, džul jedinica rada energije i topline) dobivena izgaranjem goriva kod termodinamske temperature 1000 K stvara entropiju  100/1000= 0,10 [J/K]. Ista toplina od 100 J  potroši se za grijanje prostora od 300 K  što uvjetuje  povećanje entropije 100/300=0,33 [J/K]. To povećanje entropije,  očituje se kao   neiskorištena toplina  koja zagrijava zrak, tlo i vodu i velika je vjerojatnost uzroka  poremećaju klime. Slično toku  topline , sve tvari (materija) na kraju protoka ekonomskih  aktivnosti (proizvodnja –potrošnja)  završavaju na smetištu ili otpadu ili neredu.  Kada ekonomisti kažu stvorili smo novu vrijednost, moraju odmah reći, koliki su ostavili nereda u okolišu korištenjem energije i različitih materijala.  Entropija  se kao veličina i koncept proučava  u mnogi znanstvenim disciplinama. Ona je važna  u teoriji informacija i matematici, sociologiji, računarstvu, ekonomiji i medicini. Pa čak i u teologiji rješava se  problem entropološkog dokaza za opstojnost Božju.

Podsjetimo se tu  fizike!  Pojam energije  se objašnjava: tijelo mase (m) podignuto na visinu (h) ima potencijalnu energiju E_p= mgh gdje je g= 9,81[ m/s²] zemljina gravitacija. Pusti li se to  tijelo da  padne na tlo dolazi do pretvorbe u kinetičku energiju E_k=1/2 mv²  gdje je v= brzina padanja prouzročena ubrzanjem sile zemljine gravitacije. Ovo je osnovni račun za mlinsko kolo i turbine hidrocentrale. Uz ovu mehaničku  postoje energije: kemijska, nuklearna, toplinska, električna i  sunčeva. Sve  energije mogu se uz određene  gubitke, pretvarati jedna u drugu, što čini i srž  sadašnje industrijske civilizacije. Te energetske pretvorbe  uzrokuju povećanje entropije.

 U doba mojeg djede,  energija se nije direktno poznavala kao fizikalna veličina, ali se dobro razlikovala  snaga čovjeka i  konja  i znalo se koliko  rada i vremena  treba  za obraditi jedno jutro  zemlje. Indirektno moji preci  su  poznavali  energiju kroz  jednadžbu; snaga=energija, rad)/vrijeme. Znalo se, kako jedan konj ima snagu kao šest ljudi. Tada se snaga  mjerila s jedinicom „konjska snaga“ KS  koja je u današnjem  SI- sustavu mjera i jedinca  jednaka snazi od 735 ,5 W.(vat).U to vrijeme obično se smatralo da je čovjek bogat ako može platiti  50 kopača u vinogradu ili ako ima dva ili više  para volova ili konja. Djed i otac su imali par volova. Ako se nekome seljaku išlo volovima ili konjima  orati jedan dan, onda je taj seljak morao za uzvrat dati deset težaka kroz čitavu godinu.

Ako se pak današnji život  sa mnogo strojeva  želi usporediti  sa  životom mojeg djede,  onda je to najlakše preko  potrošene energije. Svaki stanovnik RH troši godišnje kroz sve strojeve i tehnologije postojeće tehnosfera 23072 [kWh] primarne energije[i] što mu daje snagu od 2600 [W] a ne 100 W koliko mu je snaga tijela.  Energije se troši u razvijenim  zemljama na transport 32 % , na industriju 34% ostalo otpada na stanovanje i hranu.   Stanovnik razvijenih zemalja u usporedbi s nama u RH  ima snagu od 4 do 10 kW.[ii]

Kako usporediti potrošnju energije onda i danas? Radi lakšeg računa, uzmimo kako svaki  stanovnik ima snagu  jedne šestine KS,konjske snage  što preračunato na sadašnju važeću jedinicu iznosi  735,5/6=122,6 [W]. Ako čovjek  dnevno radi  10 sati, i  7 dana u  tjednu te 52 tjedna u godini, onda će on  kroz svoju živu silu mišica  „proizvesti“ radnju ili energiju od  7 x 10 x 52 x 0,122,6=446,3 [kWh] Iz omjera današnje potrošnje energije  kroz strojeve    i energije mišića  mojeg djede dobije se  brojčani iznos od 23072/446,3=51,7 Taj brojčani iznos jest  približno  52 kopača, kosca sluga ili roba. To su imaginarni kopači ili robovi koje koji rade  za svakog od nas. Mi smo  zapravo  bogati, u odnosu na  naše pretke , jer  imamo 52-e slugu, koji dnevno  rade po deset sati, s različitim  strojevima napravama i provoznim sredstvima. Danas se  smatra kako se postigao veliki napredak,  jer primjerice  u USA jedan  poljodjelac sa  silnom agro-tehnikom hrani 50 i više ljudi u gradovima.  Ovakav napredak koji stvara veliko bogatstvo,   ima svoju drugu stranu medalje izraženo kroz  ogromno onečišćenja/zagađenje okoliša te mineralizacijom tla od umjetnih gnojiva.

Svugdje oko  nas je   prisutna energija koja se dijeli prema  uporabljivosti na anergiju i eksergiju. Anergija se ne može pretvoriti u rad, dok se eksergija[iii] može pretvoriti u rad. Eksergija sustava u određenom okolišu je količina mehaničkog  rada koji se  može maksimalno dobiti iz sustava. Ako se u vodi od 80 ⁰ C nalazi 100 [ J] energije, onda se iz nje može dobiti samo 16% rada tj 16 [ J] . Eksergija je prepoznatljiva  u mlazu vode iz slavine u  kuhinji . Daleko, najpoželjnija eksergija za čovjeka je  prisutna u svakoj  električnoj utičnici i električnoj svjetiljci i sklopki . Upravo ta eksergija, koja se 100% pretvara  iz  energije električne  struje, učinila nas je „lijenima“ . Mnoge današnje aktivnosti obavljaju se sjedeći, jer strojevi rade, dok su naši preci morali za iste učine trošiti energiju svojih mišica. Slikovita usporedba je slijedeća :ako čovjek sjedi  jedan sat, onda njegovo tijelo troši  22 [Wh] energije, ali ako ručno pili drva, onda tijelo troši 488 [Wh] energije ili bolje rečeno eksergije. Ljudsko tijelo teži da što manje troši energiju i zato  volimo više sjediti i spavati nego hodati i raditi. Dakle ljudsko tijelo i naša narav teži k lijenosti.  

Eksergija kao dio energije je glavna okosnicu naše civilizacije. Prepoznajemo ju kao benzin u  automobilskom spremniku , financijski  kroz račun za električnu struju, a osjećamo je kroz sunčevo zračenje koje je izvor života. Našim su djedovima pojmovi za eksergiju/energiju bili volovska zaprega i vodeno mlinsko kolo. Srce simbolizira eksergiju tj  rad i dok kuca tada smo  živi.  Dalje, eksergija je nužna za protok otopina (difuzijom, osmozom) različitih tvari kroz  naše stanice  i tkiva .

Ograničenost životnih  resursa i onečišćenja okoliša  evidentni su kao bolest industrijske civilizacije. Kako kročiti dalje u budućnost ,koje orijentire uzeti u terapiji?. O tome razmišljaju mnogi znanstvenici. Jedan od njih je Jørgensen koji pokušava povezati  matematskom relacijom  održivost  u okolišu  i eksergiju. On tvrdi kako se s ustaljenim konceptom trošak /korist u tretmanu  bolesti  industrijske civilizacije neće riješiti dotična bolest . Jørgensen  prikazuje  kako se konceptom  trošak/korist uzaludno troše ogromni kapital i vrijeme  na robe i usluge koje se lako prodaju, a nisu od bitne važnosti za život. Primjerice, život sportaša i pop pjevača je „roba“  koja se lako prodaje,  budući  je povoljan  iznos omjera korist/trošak  za svakog tko  želi brzo zaraditi. Ako se pogledaju mediji, koji dosta vjerno prikazuju svakodnevni život, onda se vidi, kako je za nekog važna  vijest, kupujući  novine, gdje  piše kako je  nogometaš  Kranjčar pogodio  loptom stativu. No, sport i muzika su na desetom mjestu ljudskih potreba.

Jørgensen stvara i  novu  kovanicu  eko-eksergija. (više  vidi knjigu: Sven Erik Jørgensen: „Eco-exergy As Sustainability“ www.witpress.com) kao indikator održivosti . Termodinamski gledano eksergija pod određenim uvjetima  objedinjuje prvi i drugi zakon  tj pretvorbu materije i energije. S pojmom eko-eksergije uključuje se dodatno  i informacija koja je „uskladištena“  u genima kao „šifrirana“ instrukcija u rastu  živih organizama biosfere (biljke, životinje, čovjek). Naime, svijet oko nas je satkan od tri „supstance“: materije, energije i informacije, koje se ponašaju kao trojstvo (IEM triad). Bez tvari ništa ne postoji, bez energije se ništa ne zbiva, bez informacije ništa nema smisla.

U industrijskim pogonima moraju se poštivati norme održivosti primjerice ISO 14000 i koncept „čistije proizvodnje“ kako bi se minimalizirao štetni utjecaj od proizvodnje na okoliš.

  Jørgensen izvodi u  svojim razmatranjima  jednostavnu formulu za eko eksergiju: b_i= 18,7 c_i β_i  [kJ]  gdje je;  18,7  [kJ/g] kemijska eksergije koja je potreban za rast organizama,c_i = masa  u [g]  živih organizama koji koriste kemijsku eksergiju  ( potencijal, aktivnost)  u svakom  kemijskom procesu bio- strukture  , dok je β_i  = bez dimenzionalni faktor  kompleksnosti života (biološko –informatička eksergija) koji se očituje kao vrijednost dužine gena organizma. Tako je vrijednost β-faktora  za čovjeka 2173,0;  za pticu (kokoš) 980; za rižu 275,0;  za bakterije 8,5 a za mrtvi organizam 1 . Ako se uzme masa čovjeka od 80 kg onda to odgovara masi od 630 kg riže. Ovaj koncept eko-eksergije  ponekad ( čitam na Internetu) je opovrgavan, ali meni se   „sviđa“ jer si pokušavam objasniti njime  neke pojave. Primjerice, moja baka je proizvodila kopune. Ti kopuni su bili pridruženi kokošima -kvočkama koje su imale piliće (piceke). Zatim je baka odstranila  kvočke, a male  piliće je dalje „revnosno“ vodio i branio kopun po dvorištu. Kvočke su odmah počele nositi jaja, što inače nije slučaj, jer dok god su imale male piliće one nisu davale jaja. Dakle u jedinici površine našeg dvorišta, učešćem  inteligencije  bake i informacija sadržane u kopunu i kvočki i travi dobila se maksimalna količina materije- jaja i  kvalitetnog mesa kopuna. Ovdje je eko eksergija postala produkt kemijske eksergije i biološko informatičke kompleksnosti svih  elemenata ili učesnike  na našem dvorištu.

                      Kosom se kosilo sijeno u lipnju a žitarice u srpnju.

Vratimo se na početak teksta ,kako mijenjati svjetonazor o današnjem životu ? Na satelitskoj TV gledam kako se u USA i Njemačkoj ljudi ponovo uče (ne zbog mršavljenja!) kositi travu s  kosom. Ako se u ljudsko tijelo unese  hranom 100 [ J] energije onda će mišice dati  kod 20 [⁰ C]  46 [J] eksergije, što je daleko povoljnije od benzinskog motor kosilice. Kada vidim kako  se  kosilicom kosi trava po gradskim parkovima i dvorištima onda mi padaju na pamet neke  eko-eksergijske mudrosti naših  djedova: „Livada je majka oranica“ ,jer što na livadi urodi više sijena, to će se moći stoka bolje hraniti, moći će se držati više stoke, a što više stoke i hrane to više i gnoja. Livada, trava, stoka, gnoj, hrana i čovjek koji kosi travu kosom sve se uvrštava u formulu eko-eksergije, čime se dobiva valjana eksergija ili maksimalni rad (iscrpak) i minimalno stvorena  entropija u okolišu.

---

[i] Primarna energija- Sadržaj energije energenata koja se još nije preobrazila, pretvorila u drugi oblik energije (npr. energija u drvu, ugljenu, vodena snaga, sunčeva energija).

[ii] Michael F.Ashby: Materials and the Environment, Elsevier.  Amsterdam ,2009 str 237

[iii]  Pojmove  eksergija uveo je u tehničku terminologiju  umjesto pojma tehnička radna sposobnost  slovenac Zoran Rant   koji je doktorirao kod našeg velikog termodinamičara  Frana Bošnjakvića. Jelena  kći   od Rant studirala je s mnom  na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu . Topla voda u  rezervoaru  ima u sebi toplinsku energiju  koja je zbroj i anergiju i eksergije. Eksergija E koja se može dobiti  tzv „povratnim putem „ iz  toplinske energije  vode Q  izračuna se prema izrazu E=(1-T_o/T_Q)·Q  gdje je T_o  okolišna temperatura, a T_Q  temperatura vode. Ostatak  je anergija. Električna energija je čista eksergija

O mojim precima

Posvećeno Jožini, Franceku i Barama-mojim precima.

Kada se susretnem s nekim prijateljima koji rade u tvrtki,  odakle sam otišao u mirovinu, osjećam se nelagodno.  Zašto?  Meni je Vlada omogućila da dobivam redovito mirovinu, dok njima nije omogućila redovitost plaća. Kao da je socijalna pravda  nestala,  pravo bilanciranje društvenim dohotkom  je nestalo prema nekim čudnim ekonomskim doktrinama.

Naši djedovi su u neimaštini  dijelili hranu (krumpir,  kukuruz, repa) s domaćim životinjama. Oni su bili čvrsto vezani s prirodom  i ponašali su se prema latinskoj mudrosti : što priroda uči ne može nitko poništiti. Djedovi su  pomno bilancirali potrošnju prinosa sa livada i oranica.   Na  nedavno održanoj  izložbi zdrave hrane jedna starica pripremila je kolač od oklasaka. Oklasci  i mekinje  su bile prema potrebama hrana i za životinje i za ljude!

Budimo iskreni svi tražimo uzroke  i pojašnjenja zašto činovnici dobivaju redovito plaću a radnici ne. Koji bi to mogli biti uzroci? Po nezaposlenosti radno sposobnih ljudi smo na trećem mjestu u EU. Badava  zauzvrat volimo spominjati  kako smo u nogometu po FIFA klasifikaciji na 4 mjestu. Slušam na TV doktoricu Jasnu Radas (stekla dva doktorata u Americi)  kako nemamo “apsorpcijski kapacitet“ da se temeljito uhvatimo  s inovacijama i patentima. Po inovacijskim indikatorima smo na 25 mjestu od 35  europskih država. Svjetski  forumu Davos-u, na svojoj web stranici, daje opsežne svjetske rang liste konkurentnosti gospodarstva od 142 države. Upada mi u oči, od  mnoštvo ekonomski i socijalnih indikatora,  kako smo na 139 mjestu u poljoprivrednoj politici. U nekim indikatorima i nismo tako loši. Nezaposlenost, inflacija, agrarna politika i konzumerizam imaju mnogo  poveznica s našim gospodarstvom. Ekonomisti nas uče   Phillipsovu krivulju i Okunov zakon iz čega se vide odnosi između nezaposlenosti,  inflacije i BDP-a. Te krivulje i zakoni ne vrijedi u nas jer imamo 27% sive ekonomije.

Očekujemo  „mesiju“ koji bi „stao na loptu“ te pravilno usmjerio gospodarstvo, informatičkim rječnikom rečeno, koji  bi društvo postavio na neke default  postavke, nakon čega bi ono  pravilno funkcioniralo i nazvali bi ga dobrim društvom. Ali koje su to default  postavke?  Nekim misaonim pokusom ili analizom  treba  životne prilike  vratiti vremenski unatrag kako bi se vidjeli današnji procesi u društvu i obiteljima . Do kojeg vremenskog razdoblja? Može se početi i od druge stranice Biblije gdje stoji: Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti. (Post 3-18,19)

Bolje, pogledajmo unatrag samo  dvije ili tri generacije ljudi u našem društvu . Uzmimo  život mojih djedova-poljodjelaca kao model za  default  postavke današnjeg društva. Zašto? Prvo: sve silnice društva usmjeriti da se popnemo u višu „svjetsku ligu“ iz 139  mjesta loše politike u agraru, što će biti početak  mnogim poslovima. Drugo: Oni su živjeli  po biblijskim mudrostima i jeli su kruh u znoju svog lica. Mirovine su im bila djeca , koju su učili  četvrtu Božju zapovijed: poštuj oca i majku da dugo  živiš i dobro ti bude na zemlji . Neki će mi  protusloviti : danas je  drugo vrijeme,  druge prilike, druge mogućnosti  i nije moguće  „gradi kotac ko otac“.. Velik ekonomist J.K. Galbrait napisao je 1996.knjigu. „Dobro društvo“  gdje tvrdi: „U dobrom društvu postoji samo jedno dominantno pravilo, mora se odlučivati o društvenoj i ekonomskoj suštini u svakom pojedinom slučaju. Ovo nije doba doktrina; ovo je doba praktičnog rasuđivanja“. Danas valja  prihvati i neke   protokole (Kyoto)  ekološke ekonomije, koje upućuju također na promjenu načina gospodarenja i uspoređivanja situacija prema ranijim ekonomskim  školama.

Djeda po ocu, Jožinu, tako ga je zvala baka Bara,  nisam poznavao, jer je umro godinu prije nego što sam se rodio. Po  njemu su mi dali ime Josip. No, sjećam se po majci djeda Franceka.  Bio sam malo dijete kada mi je dao suhi sir koji, nije mogao jesti, rekavši mi, kako ja imam već jake zube za jesti tvrdi  sir. U to vrijeme starci nisu imali više svoje zube i nosili su u džepu male nožiće  pipiće, koji su im služili pri jelu za sjeckanje slanine, suhog sira i tvrdog  kruha. Obe bake zvale su se Bare koje su ukupno rodile 17 djece. Moja majka bila je najmlađa  jedanaestero  dijete, koju    baka nije voljela, barem tako je tvrdila moja majka.   Djed Francek rodio se 1864. Tada je održana Prva  dalmatinsko-hrvatsko –slavonska  izložba s 3776 izlagača u četiri odjela: stočarstvo, prirodni i gospodarstveni  proizvodi, obrtni predmeti te   umjetnine i starine. Jožina je rođen 1871. godine kad  je počela  i odmah propala Rakovička buna. Eugen  Kvaternik tada već osniva Privremenu narodnu  hrvatsku vladu.  Proglas  te Vlade  kao cilj ustanka  navodi oslobođenje  naroda ispod  švapsko-mađarskog  gospodstva.

Moji djedovi i bake rođeni su vrijeme kad se iz agrarne i manufakturne proizvodnje rađa industrijska proizvodnja u tadašnjoj Europi. Godine 1870. u Rijeci je prijavljen prvi parobrod,  a 1873. godine otvorena je i željeznička pruga Zagreb-Rijeka. U to vrijeme se za težačku nadnicu moglo kupiti 6,5 kg kukuruza čija je cijena bila 5,8 krajcera. U Rudama je 1855. godine postojao rudokop te talionica željeza i bakra s parnim strojem od 17,6 kW. Bio je tu i prvi kemijski laboratorij gdje su se primjenjivali postupci za raspoznavanje bakrene i željezne rudače. Meni je to  važno jer  meni je radno mjesto bilo  u kemijskom laboratoriju. Podaci koji potječu iz  statističkog atlasa 1875.- 1915. za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju govore nam kako se tada živjelo. Živjelo je prosječno  8,5 ljudi  po domaćinstvu,  dok danas po kućanstvu živi  samo 2,6 ljudi. U mojem rodnom selu 1857. godine bilo je 137, dok ih je  1960. bilo 446 ljudi. Tada se  znakovito ojačalo demografsko stablo Hrvatske. Danas imamo demografski pad stanovništva s 2,1 promila  godišnje.  Kada se rodio moj djed Jožina na Zemlji je živjelo 1,38 milijardi ljudi. Tada se u svijetu trošilo 1,12 tona ekvivalentne nafte po stanovniku. Godine 2005. bilo nas  je 6,48 milijardi, a trošili smo  energije koja odgovara ekvivalentu od 5,04 tona nafte[i] po stanovniku, što znači oko pet puta više ljudi  ali i ogromne potrošnje energije  po stanovniku .

U katastarskoj općini Samoborski Klokočevac u pet sela (Otok, Lug, Bobovica Sv Helena, Klokočevac) živjelo je 1913. godine[ii] 919 stanovnika na  1548 katastarskih jutara=890,7 ha , što iznosi  0,966 ha obradive zemlje  po stanovniku. Na navedenoj katastarskoj opčini  živjelo je 103 ljudi po četvornom kilometru Tada je bila gustoća stanovništva u Hrvatskoj  63 stanovnika po četvornom kilometru. Danas Hrvatska ima 78 stanovnika po četvornom kilometru i 212 stanovnika  po  četvornom kilometru obradivog  zemljišta, što čini 0,47 ha po stanovniku.[iii] Ovi podaci o gustoći stanovništva po obradivom zemljištu  prikladni su danas za usporednu analizu, jer imamo  više od milijun  hektara ne uzoranih njiva. Na području današnje  RH godine 1939. ( tada su moji djedovi bili već starci) bilo je oko 3200000 ha, dok je 2003. bilo samo 1077000 ha oranica, vrtova i voćnjaka. Bojim se analizirati današnje stanje.

Grubo gledano gustoća stanovništva je približno podjednaka unutar sto godina, pa se mogu uspoređivati i mnoge gospodarstvene  aktivnosti glede održivog gospodarstva što je danas  poštapalica u političkim govorima.  Naši su djedovi imali održivu poljoprivredu. Nismo se namnožili, kao stanovnici drugih zemalja u svijetu i u Europi. Živimo na svojoj „hrvatskoj grudi“ u skoro podjednakoj gustoći stanovništva  gotovo cijelo stoljeće, pa zato valja prihvatiti neka djedovska mišljenja i djelovanja koja mogu biti primjenljiva  danas. Oni su težili k mnogim vještinama  i znanju i nisu se uzdali u Vlast  kao što se danas  uzdaju neki nezaposleni ljudi tražeći: dajte mi posao za kojeg sam se školovao. Amerikanci tvrde; škola ti pomaže da se snađeš u izmjenljivosti prilika svakodnevnog života.

Deda  Jožina bavio se iz nužde i trgovanjem blaga. Povrijedio je desnu ruku pa kao invalid nije mogao raditi ni sjekirom ni kosom. Svinuta šaka služila mu je tek toliko, da je mogao grabiti krmu i lišće. Kako je već imao petoro djece počeo je trgovati blagom. Hodajući po različitim sajmovima, kupovao je mršave krave i volove,   dohranjivao ih i na tomu zarađivao. Mama mi je pričala,  dok je ona sa strinom Barom nosila na glavi hranu za svinje i krave iz njive, koju zovemo Blatnica,  volovi su se u štali  počivali kako bi se što više pomogli na kilaži  tj. udebljali.

Deda  Francek imao je malu  užariju uz to što je bio poljodjelac. Bio je i seoski veterinar , jer  je znao  kastrirati  mlade svinje  telad i ždrjebad. Mora da je bio i cijenjen u selu i općini , jer  su ga suci koristili kao sudskog vještaka u  mnogim građanskim parnicama.  Čitam u povjesnici  župe Sv. Anastazije, kako je on bio u odboru  za nabavu zvona. Naime 1917. zbog ratnih  potreba država je uzela crkvena zvona , nova su nabavljena tek 1927 godine. U  štampanom knjižici (iskaz prinosa i prinosnika) pronalazim zapisane svoje djedove kao darovatelje za nabavu zvona. Bio je to ondašnji samodoprinos. Oni  su dali; Jožina 100 Din. a Francek 314 Din. Francek je napravio  u svojoj užariji užad za zvona  bez novčane nadoknade. Nadnica za težake u to vrijeme je bila 8 Din. U župnom zvonarskom statutu  je napisano kako se darovateljima, kao što su moji  djedovi,  trebaju kod pokapa,  zvoniti sva četiri zvona.

Djed Jožina i baka Bara živjeli su u mladosti u takozvanoj kućnoj zadruzi[iv].  Bilo je petero braće i svi su živjeli zajedno, radili u istom dvorištu i na skupnim njivama,  blagu  i istim oruđem.   Ta  kućna zadruga   brojila je za stolom  dvadeset sedmero ljudi. Francekova obitelj imala je za stolom  dvadeset dvoje ljudi. Većina današnjih svjetskih  tvrtki broje toliko zaposlenika. Kod blagovanja muževi su sjedili za stolom, a žene bi ponekad držeći malu djecu stajale kraj njih.  I tako su se hranili. Jelo se iz jedne ili dvije zdjele žlicama. Vilica nije bilo pa se i salata jela žlicom. Tada su samo gosponi jeli salatu vilicama govorila je moja baka. Za rasvjetu ili posvit  prostora služile su lojanice i luči. Hrana odjeća i obuća proizvodila se u obitelji.

Ove paralele s mojim djedovima navodim, kako bi se shvatilo, da se živjelo vrlo teško, ali su oni imale čvrsta načela u gospodarstvu, koja kao da smo ih izgubili. Gospodarstvo u bilo kojem  ekonomskom sustavu temelji se na: zemlji,radu i kapitalu što nije  posve bitno nama, koji pretežno  živimo u gradovima, a bilo je bitno   naših djedovima. Mnoge mikro i makro ekonomske značajke svakog društva mogu se izučavati na modelu seoskog gospodarstva. Na mlađe se prenosio nauk: Tko neće da radi ,neka i ne jede“ ili  „Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepat  ćeš od gladi“ , Posadi barem jedan krumpir dobit ćeš tri . Djeda Jožina je rekao:“ bolje premitati svoj pepeo nego drugome zlato“ Nije li to i danas okosnica,   kada se govori o „start up“ bilo kojeg  posla  u obitelji i društvu.

---

[i] Dodds  K.Walter,: HUMANITY FOOTPRINT,  Columbia University Press  2008 New York  ,str  215

[ii] Političko i sudbeno razdjeljenje i repetitorij prebivališa Kraljevine Hrvatske i Slavonije, sastavio: Kr. Zemaljski  statistički  ured u  Zagrebu 1913 g.  str 48

[iii] Europa ima gustoću stanovništvaa 100 st/km² . U gradovima  živi 75% ljudi Europe.

[iv]  Današnja terminologija:Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest ekonomska jedinica

kućanstva koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom bez obzira na njenu

namjenu, odnosno bez obzira na to jesu li proizvodi za tržište ili samo za

vlastitu potrošnju. Pojam je preuzet iz Strategije razvitka hrvatske

poljoprivrede koja je donesena 1995., i usklađen je sa statističkim pojmom

poljoprivrednih kućanstava EU-a. Pojam "obiteljsko poljoprivredno

gospodarstvo" uveden je u statistički sustav poljoprivrednih statistika u 1998.

Dotad su se koristili pojmovi "individualno gospodarstvo" i "individualni

proizvođač".

Kesten i grob

Svakodnevno idem kroz pretežno kestenovu šumu koja će biti posjećena za nastavak izgradnje groblja  Otruševac.  Širenje groblja se provodi prema planovima koji su prihvaćeni  zakonskim procedurama i propisima. Stablo kestena je pravo bogatstvo  jer daje:  hranu, „čuvar!“ je 200 l podzemnih voda i udio je u  bio-raznolikosti prirode. Na kraju svog života  kesten može biti i ogrjev.  Kesten  izumire u svijetu i u nas. Kako produžiti život toj  šumi? To izgleda kao nemoguća misija,  jer i groblja su potrebna. Drvo, pa i grob su  svetinje  koje valja cijeniti. Čemu dati  prednost, kada se zbog groblja  betonizira  šumsko tlo? Time narušavamo ravnotežu u svojoj životnoj biosferi. Tema je životna,  gospodarstvena  i ekološka. 

Vezano uz biosferu UN-a održavaju već  40 godina različite konferencije  . Koliko čovjek  „jede“ svoju majčicu Zemlju  određena je veličina koja se zove ekološki  otisak. Ova  veličina usko je vezana s pojmom održivosti ili održivog razvoja,  što sve čini temelje  treće generacije ljudskih prava na čisti okoliš, pravo na prirodne resurse . Ako čovjek koristi samo kapacitet biosfere,  koja se regenerira onda je to održivi razvoj. Mjerna jedinica  za ekološki otisak  je   globalni hektar po stanovniku  koji se piše s znakom [gha/st] -       kojim se označava površina i proizvodnost zemljišta i vodnih eko sustava, bilo gdje na Zemlji , potrebnih za proizvodnju  životnih resursa. Ujedno na toj površini se asimilira i otpad od proizvodnje dobara za ljudsku populaciju s određenim  materijalnim životnim standardom. Ekološki otisak stanovnika Hrvatske je 3,34 gha, što je dosta manje nego kod stanovnika EU(4,5 gha) ili USA (8,7 gha), ali ipak prelazi dopušteni kapacitet biosfere RH koja  iznosi 1,8 gha[i] . Stanovnik RH, ima samo  1,8 gha a „jede“ kruh“ iz površine (tla, vode i zraka) od 3,34 gha. Širenjem groblja povećava se ekološki otisak, a smanjuje se biološki kapacitet.

Prema načelu društvene odgovornosti svatko na svom radnom mjestu potrošnje i proizvodnje je  odgovoran da upozna osnovne principe i operacije s kojima se vode aktivnosti i poslovi oko prostora u kojem se živi. Pojam operacija  poznat je iz mnogih djelatnosti: iz matematike; četiri matematske operacije, medicine; operacija srca, tehnike; postupak, radnja u proizvodnom postupku, uprave; metode donošenje odluka oko PPUG i GUP-a. Zdravim razumom vode se  poslovi bilo gdje i bilo kada,  time da je potrebno  provesti mnogo operacija. Je su li operacije upravljanje prostorom zastarjele?

Zdrav razum određuje mnoge naše aktivnosti.  Ali zdrav razum nije uvijek  „zdrav“ jer uz mnogo pokušaja čini se i mnogo grešaka. Gospodari urbanog prostora; građani , političari i urbanisti   moraju tražiti pa i matematskim operacijama realne vrijednosti  mnogih sučeljenih nepoznanica. Primjerice, teži se da imamo čistu zelenu livadu, ali istovremeno i betoniranu halu za nova radna mjesta.

Urbanisti i političari i građani u javnim diskusijama tražili su stanja i uvijete  kod izrade  Prostornog plan i Generalnog urbanističkog plan Samobora o: racionalnom korištenju u prostoru  gdje, stanovanje, energetski zahtjevi, prometnice te osiguravanje zapošljavanja ne bi bile u suprotnosti s  okolišem i njegovim održivim razvojem.  Vrlo mnogo varijabli  urbanisti  stavljaju u model gdje se pomoću  mnogo jednadžbi  dinamički stimuliraju različita životna stanja u prostoru . Primjeri su vidljivi na ovoj adresi. http://www.systemswiki.org/index.php?title=Urban_Dynamics http://insightmaker.com/insight/661. 

Pobliže o GUP-i   PPUP Grada Samobora može se vidjeti na ovoj internetskoj adresi:

http://www.samobor.hr/web/datoteke/prostorni-plan-uredenja-grada-samobora/tekst/PPUG_Samobora_TEXT.pdf

Čitanjem ovih javni dokumenta vidi se kako predviđeni 40000 stanovnika živi na 25073 ha (250,73 km² )površine  tla Grada Samobora od čega se  predviđa 3046 ha ( 12% ) za  građevinsko područje. Ostale  površine su ovako zastupljene:poljoprivreda 2727ha, šume  18744, vodne  površine 42 i ostale površine 201 ha. Za groblja je predviđeno 25 ha. Za odlagalište smeća na Trebežu (prostor kraj sela Vrbovec)  predviđeno je 56,94 ha. Prema tome više je površina predviđeno za građevinsko područje  (betonizacija) nego za poljoprivredu.

 Kada se sustavno gleda život u jednom gradu onda se mora predvidjeti kako  je svaki građanin veliko „trošilo“. Direktno ili indirektno stanovnik grada u industrijaliziranoj zemlji  treba 208 t vode, 660 kg hrane, 3,1 kg fosilnih goriva, opterećuje kanalizaciju s  1,6 t otpadnih voda, i „proizvodi „ 200 kg zračnih onečišćavajući tvari.

Neke  ljudske potrebe današnjeg industrijaliziranog stanovnika  mogu se izraziti i preko površina  tla koje se moraju izbetonirat za njegove potrebe: neto stambeno zemljište 55 [m²/st] , za industriju i obrt 25 [m²/st],   škole i kultura 10 [m²/st]  ,  prometnice 25 [m²/st] ,  rekreacije parkovi i groblja 28 [m²/st].    i samo groblje 6 [m²/st].   . Ove urbanističke norme citiram kao donje vrijednosti iz njemačkog časopisa DBZ (5/87 str 991). Prema tome za 40000 stanovnika potrebno je 240000 m²  tj 24 ha tla za groblja.  U  PPU je predviđeno 25,96 ha. Što odgovara nekoj urbanističkoj normi  Ali zato za infrastrukturne objekte: struja, voda smeće potrebno je  površina od 2 do 4,2 [m²/st]  štp iznosi oko 16 ha a samo za Trebež je predviđeno 56,94 ha. 

Groblje u Mosburgu,

 Kada se govori o groblju kritičari  će reći pa svega 0,1% površina grada samobora trošimo na groblja i nemojmo cjepidlačiti.  Ipak  na kraju izvire pitanje:   možemo li malo revidirati PUP i izgradnjom  otvorenih  arkadijski zidova na grobljima, smanjiti površine šuma za potreba groblja. Ideja potječe iz slike  koju mi je poslao prijatelj Jurica Horvat. Sliku prikazuje dio groblja  grada Moosburga (Bavarska) koji ima 17000 stanovnika.

Počeo sam ovaj tekst pisati na Dan zaštite okoliša 6.6.2013. Pratim vijesti na portalima, gdje se spominje „Zeleni forum“ ,mreža 45 organizacija za zaštitu okoliša, koja traži od Sabora, da zbog nedostataka odbaci Zakon o zaštite prirode i vrati ga na doradu. Prijedlog zakona pogoduje investitorima „kaže“ Zeleni forum. Nedjelja je, dan prije ulaska RH u EU, dan kada si  potvrđujemo   kako smo  životno povezani s stanovnicima  država EU i kako nam „lijepa naša „ nije dostatna za život i zato ju moramo vrlo racionalno „ trošiti“  pa makar počeli  brojiti stabla kestena i čuvati ih.

---

[i] Dražen Simleša; Ekološki otisak ,TIM Press ,Zagreb 2010, str 175

Strategijom protiv ekonomskog rasta !?

Po starosti spadam  u  generaciju,  koja je u pučkoškolskoj početnici  čitala štivo o „Prvoj petoljetki“. U početnici je  pisalo, a mi pučkoškolci  smo to sricali slovo po slovo, kako ćemo poslije „Prve petoljetke“ imati  mnoge pruge, ceste, tvornice i škole. Jedna curica je rekla, kako bi voljela zaspati i onda se nakon pet godine probuditi da to sve vidi. No svi ostali odgovore u isti glas:- ne! mi ne bismo voljeli  spavati nego  sudjelovati u Prvoj petoljetki“.

 Radio sam u industriji 43 godine, usput bio sam oko 10 godina „pučki tribun“ tj.  odbornik u malo seoskom MO. Pratio sam povremeno;  petoljetke, vizije , strategije,  smjernice, planove koji su bili pisani u   „visokim politbiroima“ . Pitao sam se, kako mogu kao građanin, pomoći da se ostvare navedeni  ciljevi . Čemu te strategije ? ako nije uključen svatko kome je ona namijenjena.

Učio sam kako se u provedbi  različitih  planova i strategija  mora imati  sustavni pristup koji se izvodi u  „tri koraka“:

Prvi  korak: opis stanja u društvu, gradu i obitelji, a definiran je pitanjima: ,gdje smo? i što imamo. ?

Drugi korak: traži se odgovor na pitanje: što želimo i koji  nam je cilj?

Treći korak: uključuje  detaljni opis faza provedbe strategije: kako i s kim,  kuda i kada doći do cilja?

Taj treći korak se najčešće ne izvede dobro ili se uopće ne napravi.

Većina ozbiljni tvrtki dostigne samo 63%. vrijednosti  ili ciljeva navedenih u strategijama tvrdi  se u knjizi (Harvard Business Review str 211 (2011-02-08). by Michael E. Porter) „What Is Strategy?" Svjedoci smo što su strategije općenitije to su rezultati postignutih ciljeva manji.

Najčešći razlozi da se strategije ne mogu  dobro izvesti  su: neadekvatni  i nedovoljni resursi,  loša komunikacija, nedovoljno definirane akcije za provedbu.

Danas stalno slušamo  na udarnim vijestima o razini postignutog  BDP-a gdje se navodi, kako se nije obistinio  planirano  povećanje  BDP za  2 ili 5 % nego je u padu u odnosu na  prošlu godinu za 0,5 ili 1,5% Usput novinar navede usporedbe kako će Kina imati povećanje BDP za 8 ili 9% a EU toliko i toliko. Malo se streseš  kada to  čuješ , jer negativna  vijest se mora širiti to je posao novinara. Nasuprot, pozitivna vijest je stalni   rast  BDP-a,  bez veze što  uzrokuje onečišćuje okoliša  i stvaranje smeća, s kojim ne znamo kuda ćemo?

Građani, kao i ja slušajući  vijesti obično se pitamo, kako učestvovati  da se planirani BDP ipak ostvari.

U  eko- literaturu  postoji  knjiga koja ima naslov: KRAJ RASTA (the End of Growth, Richard Heinberg) Više vidi: endofgrowth.com. Knjiga bi trebala biti  po naslovu nastavak   proročanskom dokumentu koji je publiciranprije 40 godina a zove „Granice rasta“

Zašto je došao kraj rasta ekonomije.  Je li to samo privremeno  ili   permanentno stanje? To je i to će biti  stalno stanje. Postoje  tri primarna  čimbenika koja stoje čvrsto na putu ekonomskom rastu.

• Iscrpljenost važnih minerala i mineralnih goriva. Zemlja je ograničena kugla, a ne beskonačna ravna  ploča s neiscrpnim izvorima za život.
• Negativni utjecaj na okoliš od prekomjernog  korištenje goriva i minerala, čime se stvaraju ogromni troškovi sanacija, koje nije moguće nadomjestiti. Čovječanstvo potroši za 300 sekundi  mineralnih goriva koliko je nekad trebalo 300 godina.
• Globalni financijski poremećaji zbog neznanja,  pogrešaka i „proždrljivosti bogatih“, ali i prevelikih socijalnih zahtjeva industrijskog društva.

 Kako živjeti ako nema rasta?  Ako  dođe do financijskog  kraha neće nastradati bankari nego obični ljudi.

Duboko optimistički vjerujem kako se taj zadatak  može riješiti.

Richard Heinberg navodi  podjelu razvoja ljudske vrste  u pet  vremenskih etapa. Prva etapa je kontrolirano korištenje vatre, druga-  stvaranje jezika za komunikaciju , treća - stvaranje poljoprivrede , četvrta – industrijalizacije, dok je peta etapa razvoja sada prisutna, gdje ljudi moraju naučiti živjeti na samo-dostatan način. Dakle ,sve čimbenike staviti pod lupu, te se riješiti predrasuda o stalnom porastu  životnog standarda.

Za početak,  ne čekati rješenje od Vlasti, niti  tražiti  samostalni put. Udruživanje društva  u male grupe ljudi  prema interesu,  stvarati će se mnoga korisna rješenja. www.transitionnetwork.org .

Mora se stvoriti tzv. tranzicijski  kooperativni duh među ljudima različitih uzrasta i sposobnosti  u  selima a naročito u gradovima. Neka se to nazove tranzijski gradovi ili sela. Zamislimo čelijsko ili kapilarno djelovanje Mjesnih odbora kroz edukaciju smanjenja konzumerizma i korištenje energije.   http://en.wikipedia.org/wiki/Transition_Towns.

Već se uvodi poljoprivreda u gradove USA.

Brojčano se (vidi tablicu)  mogu shvatiti  problemi odnosa u ljudskim   djelatnosti prema trošku i utjecaju na okolišu. U izradi navedene tablice ,slična periodnom sustav elemenata u kemiji, sudjelovalo je mnogo instituta u EU.  Ako se znaju kvantificirani odnosi onečišćenja i privređivanja , onda postoje ljudi koji mogu svoje vještine  iskustva i znanja prenijeti na druge ljude kako bi se zajedno riješili navedenih problemi . Primjerice netko zna o vrtu, netko o toplinskoj  zaštiti  zgrada, netko o programiranju baza podataka koje mogu koristiti u  lakom snabdijevanju i prijevozu ljudi, hrane i ostalih roba. Ništa se ne baca i ništa se suviše ne troši. Proizvodnja hlača troši mnogo energije s kojom se onečišćuje okoliš. Možda neke hlače,čak pokrpane, mogu biti poklonjene. To je tranzicija među ljudima.Tvrtke mogu stvarati svoje "think tank-ove" gdje će  uskladištiti i koristiti sve ponuđene ideje.
 Bolje je  uštedjeti   kWh energije i  litru vode, nego proizvesti  kWh energije i  iscrpsti  litru vode iz  podzemnog  izvora. To je pozitivan proces a nije naveden ,sumiran u BDP-u.

Ja sam pokušao subjektivnom analizom  procijeniti kako su  „složeni „ považnosti ciljevi strategije Grada Samobora 2013 -2020. Ako se uzmu hrana, prijevoz i zgrada kao najvažniji  skupovi današnjeg gospodarstva, onda ciljevi strategije nisu složeni najbolje.  Naime svega oko 5% ciljeva je određeno prema problematici hrane a trebalo bi biti oko 33% kao što je navedenu u tablici. Isto se odnosi i na prijevoz.

Uz ovaj post prilažem fotografiju drveća koje su  napale štetočine  bršljan i imela .

Nekad su ljudi koristili imelu za ljepilo i lijek ,dok su bršljan koristili kao pleter za plotove okućnica i vrtova.

Bršljan se  lako vidi u  šumama Stražnik , Stojdrage   i  Cerine  kraj Smerovišća.

                                                Šume  napadnute štetnim bršljanom

Bršljan iscrpi drvo do te mjere, da se koren od drveta posuši i drvo se sruši. Bogatstvo šume očituje se kroz stabla  iznad i  korenja ispod zemlje. Bogatsvo  šume je pitka voda koja je "uskladištena" uz korijen drveća. Stabljika  bršljana je ogrijevno drvo! Pitanje koje ću danas postaviti na tribini Gradonačelniku:  je li eliminacija bršljana kao napasnika  šuma treba biti  jedan od ciljeva u Strategiji Grada? Nezaposlenih mladih ljudi imamo u Gradu koji se mogu uključiti u taj zadatak.  

 Naši djedovi koji nisu znali što je strategija ili  BDP, imali su uzrečice : valja trošiti koliko nam je Bog dao, ili  krpež i trpež drži  ovaj svijet. Takve uzrečice anuliraju postojanje  ekonomskog rasta i želja porasta životnog standarda kakvog smo do sada imali.

Brend Sv.Josip

Bonum est diffusioum sui - Ono što je dobro želi se raspršiti

U globalizaciji  valja sve „brendirati“ (branding):  produkte, dresove nogometne reprezentacije, baštinu, pa čak narod i državu. Brend  znači: sorta, marka, vrsta, tvornički žig i to takav, koji u što širem prostoru i vremenu stvara kod ljudi prepoznatljiv identitet i osnažuje povjerenje u njega. Brendovi mogu biti i nebeski sveci. Mnoge države (Irska) i gradovi (Split, Dubrovnik) imaju svoje  nebeske zaštitnike,  koje štuju,  koristeći ih kao brendove. Slavlja nebeskih zaštitnika se prenose iz koljena  na koljeno, čime se širi prosperitet i kulturu  naroda i prostora.

Prostor ili „sveto tlo“, gdje živi jedan narod, može se usporediti s biocenozom životnih zajednica raznovrsnih biljnih i životinjskih organizama na određenom staništu. Narod mora na sve načine voljeti i štititi svoja „staništa“, pa makar koristili i nebeske zaštitnike. Mnoge silnice djeluju da se staništa rasprše i unište.

Radio sam anketu s poznanicima koristeći dva  pitanja::  Znate li tko je nebeski zaštitnik Iraca? Mnogi   odmah odgovore:“ Sv. Patrik! Na isto pitanje, a tko je nebeski zaštitnik  Hrvatskog naroda ,  mnogi  nisu znali  odgovor,  iako je to već više od 300 godina Sv Josip. Naime, 1687 godine Hrvatski Sabor je izabrao Sv. Josipa  za nebeskog zaštitnika  Hrvatskog Kraljevstva tj hrvatskog naroda. Mislim kako  svjetska  prodaja crnog  irskog piva „Guines“,  povezuju Irce sa  Sv. Patrikom.  To je dobar marketinški potez Irske, u prodaji „Guines“-a,  po  svijetu. Zašto se ne zna u nas –ne u Irskoj- za Sv. Josipa našeg nebeskog zaštitnika?  Provjerite ovu godinu slijedeće događaje  i donesite zaključak:   Sv. Patrik se slavi širom svijeta 17 ožujka, što će biti vijest  na HTV- Dnevniku. Crkva  u Hrvata slavi Sv. Josipa  19.ožujka i to neće biti na TV Dnevniku?! Barem takova je bila dosadašnja praksa HTV-a.

Moram priznati kako i ja nisam znao (nisu nas to učili u školi?!) nebeskog zaštitnika Hrvatskog naroda, dok nisam pregledao molitvenik  moje pokojne majke Jelke. U  njezinom molitveniku je bila sličica (kipec) 

molitve Sv. Josipu, kojeg je dijelio uzoriti kardinal Franjo Kuharić 1987 godine, povodom 300-godišnjice izbora Sv Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda. Zašto je Sabor preporučio  Sv Josipa  za zaštitnika našeg naroda i pod kojim tadašnjim prilikama ? Usput, postoji li neka analogija ondašnjih s današnjim prilikama i događajima?

Vitraj Sv Josipa u crkvi Sv.Anastazije u Samoboru

Kakovo je to bilo življenje Hrvatskog naroda u povijesnici  XVII stojeća? To je vrijeme ispunjeno isprepletenim  ratovima  između careva ili kraljeva s močnim velikaškim porodica. Jasno, valja dodati  i  tadašnje vjerske ratove ,s najžešći ratom protiv Turaka. Turska  je bila tada velesila, koja je osvojila  većinu današnjeg našeg životnog  prostora. Brojne porodice izbjegle su iz  Slavonije , Dalmacije Bosne i Hercegovine, Like, prostora između Kupe i Une i smjestile se od Karlovca   oko Varaždina i Čakovca. Stanovništvo  je bilo opterećeno stalnim novačenjem i vojnim porezima.  Uz te nedaće, vlada veliko siromaštvo, bolesti i strah od kuga iz  turskih prostora. Hrvatski Sabor utječe se  1687.zagovorom Sv Josipu,  jer prijeti izginuće našeg naroda.

Tada je bio  Hrvatsko-slavonsko –dalmatinski ban Nikola grof Erdedi (1665-1693). Turski Sultan je bio Muhamed IV (1648-1687) iz kuće Osmanaove) .U  Francuskoj vlada „kralj sunca“Ljudevit XIV (1643-1715) u Austrougarskoj  je vladao kralja Leopold I (1657-1705). Zagrebački nadbiskup je bio Martin Borković(1667-1687)To je doba znanstvenih velikana: Spinoze, Newtona, Lebnitza . Kod nas se u Varažinu i Zagrebu  osnivaju isusovačke gimnazije (poznati kolegiji,Juraja Habdelić-a1636) a u Lepoglavi redovnici Pavlini djele svojim studentima već i doktorate.

 Najveće porodice Zrinski i Frankopani, koji su tada bili  feudalni vladari u Hrvatskoj, čuvali su svoje pravice, protiv apsolutne vlade Austrougarskog dvora,  pomoću  zlatne bule Andrije II (1205 -1235) koja im je osiguravala veliku autonomiju.

Njemačka soldateska je ispunila kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, kako bi tobože pomagala u ratu s Turcima, a zapravo su pljačakali  haračili i pustošili  zemlju. Mržnja na Njemce je bila skoro veća nego protiv Turaka. Naročiti sukob između plemstva i kralja dogodio se nakon rata s Turcima  1663-64. kada su krščanske čete pobjedile Turke kod Szent Gotharda u zapadnoj Ugarskoj i kada je sklopljen  sramni mir u Vasvaru po kojem Turci pridržavaju u posjed svu zemlju kojom su vladali prije Zrinski i Frankopani.  Na saboru u Požunu (Bratislava)  1687. Habsburgovci su  isposlovali zbog vojnih pobjeda, pravo nasljedstva po muškoj lozi u Hrvatskoj .To je dalje značilo,  kako se kralja neće birati u Hrvatskoj,  čime se Plemstvu dokida otpor vladaru, po Andrijinoj zlatnoj buli  iz XIII stoljeća.

Zrinski i Frankopani traže  pomoć po Europskim dvorovima, pa čak ju traže i od Turaka, što dovodi do zavjere hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Hasburgovaca. Epilog te urote je žalostan i poguban za Hrvatski narod. Petar Zrinski otišao je u Beč da se opravda, zajedno sa šurjakom mladim Franom Krstom Frankopanom. Obojica su optužena za urotu i mačem smaknuta  30 travnja 1671 godine. Međimurje koje je bilo vlasništvo Zrinski  pripalo je odmah kraljevskoj komori u Beću. Kralj Leopold I  prodaje Međumurje markizu de Prye koji je bio uveden  u posjed 1698. što je vidljivo u zemljišnjim knjigama zagrebačkog Kaptola.. Vinko Žganec koji je sakupljao   hrvatske pučke popijevke iz Međumurja napisao  je 1924.  kako su jezik i pjesme  sačuvale Hrvate u Međumurju  od svi mogućih ratova preotimanja, preprodavanja i  izmjena granica, koja su stalno bila prisutna od onda  pa čak do danas. Poznata je pjesma, koja se usmeno prenoslila u Međumurju  : „Turki robe zeleno dubravo/porobili snehe i divojke/Po tem toga te mlade junake“.

Turci doživljavaju poraz kod Beća 1683  godine i povlače se polako iz srednje Europe. U  toj bitci pogiba i velikan  i tragičar našeg naroda Juraj Križenić koji se vraća iz Moskve natrag u Hrvatsku. Iako su Turci protjerani iz ugarsko hrvaskih krajeva do Skoplja,  ipak ponovo 1690. zauzimaju u Slavoniji  prostor od Virovitice  do Osijeka. Tek pobjedom Eugena Savojskog, Turci nakon sklopljenog mira 1699 .u Sremskim Karlovcima, vračaju   zemlju između Kupe i Une.  Od doba Sulejmana Veličanstvog  1521. do 1700, Turci su „držali u sendviću“ Hrvate sjevernije od Mure i Drave južnije od Kupe i Save.(vidi kopije iz knjiga; T.Macan: Povijest Hrvatskog naroda, ŠK. 1971 i S.Ježič: Život i rad F.K. Frankopana MH 1924.)

 Dubravačka Republika se tim mirom    oslobađa  trgovačkog i vojnog „pritiska“ Mlečana, dajući za uzvrat  izlaz Turcima na more kod Neuma i Sutorine  u Boki Kotorskoj.  Začudo, ta hrvatska granica ostaje  i danas, ali samo kod Neuma?!

Godine 1671 u Samoboru udovica Ana Jelisava Auersperg daje 6000 renski forinta za gradnju najveće u Zagreačkoj nadbiskupiji,  župne crkve Sv. Anastazije koja je građevinski završena 1675 godine.  Godine 1890 Samoborska Štedionica poklanja župnoj crkvi prozorski vitraj s likom Sv Josipa. U toj  crkvi kršen je  Josip moj djed i ja.  Davno je  utemeljena  bratovšina Sv Josipa u samoborskoj župi , koja je imala svoja pravila. Tako pod pravilom  br dva piše: Da bratovčinskeh  dečicu i družbu, na kuliko takvu  imaju ,Gospon Bog po putih njihovoga življenja tak vodi, da vsigdar po kerščanski, katoličanski živeti mogu .

Od onda, pa do današnjeg doba, Hrvatski narod se borio na tuđim teritorijima za svoje plemiće, te uz Hausburge,  Napoleona i  Hitlera: protiv Mađara, Šveđana, Bavaraca, Prusa, Talijana, Poljaka,  Rusa, Turaka i Engleza, Amerikanaca i Srba. Samo u Domovinskim ratom borio se naš narod za svoje „sveto tlo“ koji  traje od 1990.  do danas kako vojno, tako i pravno-ekonomski .

Pogledajmo malo povijesnu analogiju. Danas su „kapilarno“ prisutni  na našem tlu svi  gore navedeni narodi u različitim formama vlasti preko svojih velikih globalizacijskih tvrtki i banaka. Veliki trošak, na drugom mjestu iza hrane, otpada za građane Zagreba  korištenje usluga   IT-tehnologije; mobitela ,telefona, Interneta. Koristimo li mudrost bake Ane, mojeg prijatelja  Ljudevita,  koja je poučno rekla svojoj djeci: „nemojte kupovati ono što vam ne treba ,jer ćete na kraju morati prodavati ono što vam treba“?.

Trebamo li se opet  ponovo zavjetovati Sv Josipu, koji je zaštitnik Hrvata  i Katoličke crkva, da  nas  čuva od „izginuča“, pa kako god bilo naše ime i znamenje upisano u  poveljama EU ili Ujedinjenih naroda. U našoj državi štovanje, moderništički  nazvano brendiranje Sv Josip jest duhovna vrednota, kojom  pomažemo i potićemo  čuvanje materijalnih vrijednosti  koja se tako lako raspršuju i nestaju.