Majka održivosti

1.Majka Terezija.

Albanku Agnezu Gonxha Bojaxhiu (1910.-1997.) poznatu po imenu Majka Terezija Papa je 4. rujna proglasio sveticom Katoličke crkve. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir i poznata po milosrdnim djelima u Indiji gdje je u Kalkuti skupljala bolesne i odbačene ljude te ih njegovala u domovima Misionara ljubavi. Govorila je tečno albanski, engleski, bengalski, hindu pa i hrvatski jezik. Bila majka ljudi cijelog  čovječanstva raznih nacionalnosti, jezika, religija i rasa.

Povodom njezinog proglašenja sveticom, naš bivši ambasador u Indiji doktor Štambuk ispričao je u jednoj televizijskoj emisiji nešto  što  će mi poslužiti kao uvodnik u ovom postu. Naime, kad je bio s Majkom Terezijom na ranojutarnjoj misi koja je počela još za mraka u jednoj kapelici u Kalkuti, čim je izašlo sunce ona je odmah isključila rasvjetu. To za mnoge gledatelje možda i nije bila neka važna stvar kad je riječ o  ženi koja je po Kalkuti skupljala gubavce, no za mene je  to upečatljivo. Kad god dođem nekomu u goste i vidim da mu je upaljen televizor - kažem ajd' ga ugasi, jer ga nitko ne gleda. Ili, kad pitam nekoga zašto ti gori toliko nepotrebnih svjetiljaka.  Samo uski krug tehnički obrazovanih ljudi i mjeritelja zna za mjernu jedinicu svjetlosne učinkovitosti lumen po vatu (lm/W) ili za osvjetljenje luks = lm/m².  Moramo znati koliko i kako trošimo električnu struju za rasvjetu, što bi se reklo moramo mjeriti i gospodariti energijom već kod svake žarulje.  To je bitka za održivost korak-po-korak koju moramo voditi svi na našem planetu.

Udjeli   svjetskih energetskih kapaciteta

2.UN-17 ciljeva održivog razvoja

Ujedinjeni narodi usvojili su 2015. godine program sa 17ciljeva održivog razvoja do 2030. gdje se u sedmom cilju navodi: Svima osigurati pristup  pouzdanoj i održivoj  čistoj energiji po pristupačnim cijenama. Kada se pročita taj podsjetnik za djelovanje prema održivom razvoju onda najprije pomislimo jesu li to samo  nasušne želje ili  stvarni mogući ciljevi koji se mogu dostići. Pobliže   podatke o stanju održivosti u EU dobiju se ako se prolista brošura u  poveznici.  

Pogledajmo samo  djelomično što se  čini u svijetu da se zadovolje globalneenergetske potrebe. Godine 2008. puštena je u pogon najveća svjetska hidroelektrana Three Gorges  u Kini, snage 22.500 MW zbog  čega je preseljeno 1,3 milijuna ljudi, potopljeno tisuću sela i stotinjak gradova. Stvoreno je jezero dugačko  600  kilometara. Trošak gradnje bio je 27,5 bilijuna dolara. Danas se u Velikoj Britaniji gradi velika nuklearna elektrana od 3200 MW Hinkey Point C  koja će koštati 24,5 milijardi funti. (Samo za usporedbu - ukupna snaga svih elektrana u Hrvatskoj je 4500 MW.)

3.Moguće je smanjenje emisije ugljičnog dioksida sa 47 na 27 milijardi tona

Pod dojmom sam podataka iz  knjige[i] koju je napisao Robert Pollin, koji tvrdi kako je moguće postići da se smanji  godišnja emisija ugljičnog dioksida i stakleničkih  plinova u atmosferu sa 45 na 27 milijardi tona, što je važno za smirivanje klimatskih promjena na Zemlji. Isto tako trideset i sedam studija širom svijeta ukazuje na smanjivanje zdravstvenih troškova za 49 dolara po svakoj toni  smanjene emisije ugljičnog dioksida.

Klimatolozi iz IPCC-a,  Međuvladinog panela o promjeni klime, postavili su cilj kako se do 2035. mora smanjiti ukupna potrošnja goriva za 35 % u odnosu na 2012. godinu uz porast globalne ekonomije. Kako to postići?  Provesti investicije u projekte  čiste energije u visini od 1,5 do 2 %  od svjetskog GDP-a. Ako je  2013. godine globalni GDP bio  87 bilijuna američkih dolara onda ispada da za investiciju ostaje 1,3 do 1,7 bilijuna dolara. Čista energija obuhvaća pojam energetske učinkovitosti i elektrane koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora - vode, sunce i vjetra ili imaju nuklearne energetske kapacitete.

U knjizi se navode mnogi podaci  i proračuni o  proizvodnji, trošenju energije i emisiji ugljičnog dioksida po glavi stanovnika najvažnijih industrijskih država. Godine 2012.  svijet je trošio   529 Q-BTU primarne energije. BTU je britanska jedinica topline koja je jednaka 1 kJ kilodžulu. Q-BTU[ii] je jedna bilijarda ili 10¹⁵ BTU ili 10¹⁵ kJ, a to je energija koju prosječno troši  deset milijuna  američkih domaćinstva. Globalna potrošnja primarne energije je godišnje 74,2 milijuna BTU (74,2 milijardi J), a emisija ugljičnog dioksida je 4,6 tona po stanovniku. Stanovnik Hrvatske  živi u  globalnom prosjeku  prema  emisiji ugljičnog dioksida i potrošnji energije. Zbog ilustracije stanja u svijetu stanovnik Indije, gdje je živjela Majka Terezija stvara emisiju od 1,5 dok Amerikanac 16,7 tona ugljičnog dioksida.

U svijetu je 80 % goriva od ugljena nafte i plina pa proračuni pokazuju kako treba graditi nuklearne elektrane i pristupiti valjanoj i učinkovitoj energetskoj potrošnji. Naime, autor knjige računom dokazuje kako investicije u vjetrom  i suncem tjerane elektrane nisu dostatne da zadovolje buduće potrebe stanovništva. Prednost se daje malim hidroelektranama u odnosu na velike zahvate u okolišu kao što je spomenuta kineska hidroelektrana. Troškovi proizvodnje električne struje kreću se od 5 do 22 centa po kWh dok su troškovi za solarne elektrane od 11 do 36 centi po kWh.

 4.Usporedba investicija u energetsku učinkovitost

Izlaz iz energetske i ekološke krize su investicija u poslove vezane za povećanje energetske učinkovitosti recimo kao  što je toplinska zaštita zgrada, racionaliziranje prometa itd. Razmatranjem energetskih politika kroz jedinicu energije Q-BTU za uštedu 1 Q-BTU treba  30 milijardi dolara kroz energetski učinkovite investicije,  dok za investicije u nove izvore energije gradeći elektrane treba za 1 Q-BTU 200 milijardi. Energetska učinkovitost u nekoj zemlji je usko vezana za sveukupno gospodarenje energijom koja se  izražava jedinicom energetska intenzivnost. Energetska intenzivnost je omjer između energije izražene normiranom naftom u tonama  tzv. naftnim ekvivalentom  (t_oe)  koja se potroši za stvaranje koristi i zadovoljenje ljudskih potreba,  izraženo dohotkom  BDP-a u  eurima . [ 1 t_oe= 11.600 kWh ]. Ova jedinica je zapravo omjer između kilograma nafte (oil equivalent) koja se potroši da se stvori BDP od 1000 eura. Prema statističkim podacima Europske unije  hrvatski građani su 2014.  trošili 189 kg, Njemačka 114 kg , Slovenija 184 kg dok je EU-prosjek 121 kg nafte za stvaranje 1000 eura. Godine 2012. trošili smo 284 kg nafte za 1000 eura pa idemo nabolje.

U travnju sam pisao o toplinskoj zaštiti zgrada gdje se razmatrala ušteda potrošnje energije  ugradbom toplinske zaštite na kući Pinculić. Investicija je iznosila 75.000 kuna, a godišnja ušteda je 38.348 kWh. Usporedbom ove  investicije u HR  preračunato za postizavanje energetske učinkovitosti-uštede od 1Q-BTU  trebalo bi investirati  4,7 milijardi dolara  što je  daleko manje od 30 milijardi dolara koliko bi takva investicija  iznosilo u SAD-u.

Prema tomu svaka ljudska aktivnost zahtijeva energiju od popijenečaše pitke vode do toaletnog papira. Da, sve treba promatrati kroz prizmu održivosti pa i  toaletni papir. Rusi žele pokraj Bajkalskog jezera sagraditi tvornicu papira pa su ekoaktivisti poslali Putinu dvjesto paketa toaletnog papira uz apel da sačuva najveće i najbogatije jezero čistom vodom. Amerikanac godišnje potroši 23 role toaletnog papira, a građanin Hrvatske deset. Svakog dana u svijetu se posiječe 270.000 stabala za proizvodnju papira  od čega 10 % čini toaletni papir, navodi se u članku koji je objavio nevladini institut Worldwatch u Washingtonu.

Cijela  ova priča vezana je na smanjenje porasta ugljičnog dioksida u atmosferi do 2030. godine,  što je moguće postići kako u svoj knjizi tvrdi Pollin. U tom kontekstu valja promatrati razne čimbenike - drveće ima veliku pozitivnu ulogu kod klimatskih promjena, a uz to je mnogo uzročno-posljedičnih veza kao primjerice gašenje svjetla ili trošenje toaletnog papira.

---

[i] Robert Polin, GREENING THE GLOBAL ECONOMY, A Boston review Book, The MIT Press, London 2015.

[ii] Q=decimalni broj 10¹⁵ bilijarda (hr)= Qvadrillion(en)

Kako postupati s plastikom?

Povijest i proizvodnja
Povjesničari naše razdoblje ljudske povijesti nazivaju polimernim dobom slično kamenom, brončanom ili  željeznom. Harwey Fireston još je  davne 1917. godine rekao na jednom banketu  američkog udruženja proizvođača guma da je guma najvažnija svjetska roba. Ljudi su to popratili smijehom, misleći  da je njegova tvrdnja  prenategnuta. Već tada je guma kao materijal ušla u mnoga područja ljudske djelatnosti - proizvodile su se automobilske gume, dječje dude, kirurške rukavice, gumene cijevi i čepovi,  nepromočive tkanine, gumene kaljače, gumice za brisanje.  Engleski naziv za gumu je rubber što potječe od riječi rub out - izbrisati (trag olovke). Znakovito, u naš su kraj polimeri stigli 1948. godine. Sjećam se najlon čarapa s natom koje je nosila naša učiteljica Mancika. Taj nat je bio toliko važan detalj ondašnje ženske mode da su ga neke žene ucrtavale crnom olovkom po svilenim  čarapama.
U naše obiteljsko gospodarstvo guma je ušla 1967. i to kad smo okovane drvene kotače  na drvenim kolima zamijenili starim odbačenim gumenim automobilskim kotačima što je već u ono doba bilo.

Tada je sastavni dio gume bio prirodni kaučuk - biopolimer ili prirodni polimer - koji je  postao strateška sirovina za industrijski razvoj. U prirodne polimere biljnog i životinjskog porijekla spada i celuloza, svila, vuna, škrob, saharidi, različite prirodne smole. Uz te prirodne polimere postoje i drugi  sintetički polimerni materijali kao što su: polietilen (PE), polipropilen (PP), polibuten, polistiren, polivinilklorid (PVC), polietilentereftalat (PET), poliakrilati  i mnogi drugi polimeri koji su svrstani u grupe: plastomeri,  duromeri, elastomeri i vlakna. Dok na Zemlji ima prirodnih polimera oko 10²⁰ tona,  dotle se   umjetnih - PE, PVC, PP i PET -  godišnje proizvodi oko 5·10⁷  tona. Godine 1950. u svijetu je proizvedeno je 1,5· 10⁶ polimera, a 2012. 280·10⁶ tona. Danas se proizvodi više od 50 temeljnih vrsta polimernih materijala, a glavninu (gotovo 80 %) čini njih pet: različiti tipovi polietilena (32 %), polipropilen (20 %), polivinil-klorid (16,5 %), polistiren i polietilentereftalat. Godine 2004. u svijetu je proizvedeno 224 milijuna tona polimera, od toga 29 % u istočnoj Aziji, 26 % u Sjevernoj Americi, 24 % u zemljama EU-a, 9 % u istočnoj Europi, a po 6% u Japanu, Africi i na Bliskom istoku. U našoj zemlji se godišnje (2014.) proizvodi  oko 10 kg plastike po stanovniku.

25 molekula koje su promjenile svijet

U tehničkom muzeju Nikola Tesla  u Zagrebu upravo se održava izložba: 25 molekula koje su promijenile svijet.To su molekule koje imaju znanstvenu povijest, a utjecale su na razvoj društva kakvo danas poznajemo. Nabrojimo ih nasumce: voda, glukoza, celuloza, ugljikov dioksid, urea, etanol, sumporna kiselina, stearinska kiselina, amonijak, silicijev dioksid, nitroglicerin, aspirin, DDT, dopamin, heroin, morfij, penicilin, progesteron, talidomid, B12, deoksiribonukleinska kiselina (DNK), kinin, fulereni i polietilen.Izložba je interesantna i za one koji nisu kemičari.

Polietilen

Polietilen pripada skupini sintetičkih  polimera velikih molekula koji je vrlo stabilan  i otporan na sve kemijske reakcije i vremenske uvjete. Izraz plastika najprije se upotrebljavao za polietilen, a danas je sinonim za gotovo sve polimere. Otkriven je 1898. i danas je najjeftiniji (cijena 1 €/kg), najčešće se proizvodi, a nalazi se  gotovo svugdje  - u odjeći, automobilima, kućanskim potrepštinama. Plastika  ima životni vijek od nekoliko stoljeća i zato je prijetnja za okoliš.
Kada plastični predmet iskoristimo pitamo se što činiti s njim. Najlakše ga je baciti u smeće, zato plastika ima velik udjel u komunalnom otpadu(oko 23 %). Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja,  što sve zajedno utječe na  opadanje kvalitete ljudskog  života. Plastične boce pa čak i odbačeni plastični upaljači za cigarete ispunjeni benzinom plivaju po oceanima, talože se na obalama i truju biološki svijet. Zbrinjavanje rabljene plastike jedan je od prioriteta u zaštiti okoliša pa je i recikliranje važan segment industrije polimernih materijala. Plastika se dobiva iz nafte i zato sve proizvedeno od nje valja promatrati kao skladište nafte koja je vitalna za  život ljudi. Neke vrste sortiranog i razmjerno čistoga plastičnog otpada mogu se ponovno upotrijebiti i izravno preraditi u gotove proizvode ili se toplinskom obradom i razgradnjom regeneriraju u polazne sirovine monomere. Etilen CH₂ = CH₂  je monomer iz kojega se dobiva polietilen (-CH₂-CH₂-)n. Čitaoci koji žele više znati o plastici i gumi mogu pročitati predavanja za studente koja je napisao prof. dr. Matko Erceg

Isto tako valja pogledati i dvije pregledne tablice iz Tehničke enciklopedije. Prva je o podjeli i svojstvima polimera , a u drugoj su navedeni glavni postupci obradepolimera.  

Znak za recikliranje koji se nalazi na etiketama mnogih proizvoda. Dizajn G. Anderson 1970

Iz  knjige  M.F:Ashby: Materials and environment,Elsevier,  2009 prekopirao sam oznake za polimere koje  valja znati kada se pristupa oporabi.

Oporaba ili recikliranje otpada je svaki postupak ponovne obrade zbog njegova iskorištenja u materijalne i energetske svrhe (NN 178/04), a obuhvaća postupke kojima se zatvara tok materijala i proizvoda zbog gospodarskih i ekoloških ciljeva.

Postupci oporabe 
plastičnog otpada su: 1. materijalna oporaba, 2. mehanička oporaba, 3. kemijska oporaba, 4.otopinska oporaba, 5.energijska oporaba.

Mehanička oporaba - najpoznatiji oblik oporabe polimera je taljenje. Plastični otpad prevodi se toplinom u taljevinu te se od takvog reciklata oblikuju novi proizvodi. Tako se može ponovno iskoristiti oko 80 % plastomera homogene strukture. Za dobivanje kvalitetnog reciklata vrlo je važno otpad pravilno sortirati i oprati. Novi proizvodi koji se dobivaju od reciklata su:  folije za građevinarstvo, mulch-folije, termoskupljajuće i strech-folije. Reciklat PVC se obično koristi za proizvodnju cijevi.

Kemijska oporaba dijeli se u dvije kategorije: 1. depolimerizacija (hidroliza, glikoliza, alkoholiza, acidoliza, aminoliza) 2. termoliza koja se opet dijeli na rasplinjavanje,  pirolizu i hidriranje.

Energijskom oporabom iz plastičnog otpada - koji se više ne može uporabiti - dobiva  se energija. Kalorijska vrijednost plastičnog otpada  je ~ 35 MJ/kg. No, valja paziti da se  otpad od polivinilklorida (PVC) ne pali u spalionicama, jer kroz dimne plinove nastaje emisija klorovodične kiseline (HCl) poznate pod imenom solna kiselina čime se stvara velika šteta za okoliš. Zato je energijska oporaba najjeftiniji, ali društveno najmanje prihvatljiv postupak oporabe plastičnog otpada. Energijska oporaba plastičnog otpada se provodi u spalionicama komunalnog otpada (zajedno s ostalim otpadom) u svrhu dobivanja topline i električne energije. Automobilske gume se često spaljuju u cementnim pećima kao dodatno gorivo. Spalionice  su bolno ekološko pitanje i o tomu bi se moralo javno raspravljati. Kako to rade Nijemci? Na linku se vidi načine oporabe.

Analize polimera s drugim materijalima.
U javnosti se sve više diskutira o ekološkim problemima vezanim primjerice uz plastične vrećice, zatim o tomu kojoj ambalaži dati prednost - staklenoj, plastičnoj ili čak aluminijskoj. Ekološko-ekonomski pristup rješavanju tih problema mora uzeti u razmatranje nekoliko čimbenika: potrošnju energije, vode, emisiju CO₂  i ostalih štetnih tvari u okoliš. Kad je u pitanju potrošnja ljudskih dobara mora se razlikovati pohlepa i rastrošnost kako pojedinca tako i cijelog ljudskog društva.

Papirnate i tekstilne vrećice nemaju prednost pred plastičnima, ali to ne znači da se svaka plastična vrećica nakon jedne upotrebe odmah baca. Za proizvodnju plastičnih vrećica potroši se 38 L/kg vode, a za papirnate 1200 L/kg, odnosno 30 puta više, dok se energije troši oko dva puta više za plastične vrećice.

 Austrijanci troše godišnje oko 400 vrećica s pretpostavkom kako je slična potrošnja i kod nas onda godišnje 0,8 kg plastike trošimo po stanovniku za  proizvodnju plastičnih vrećica.   

Pri proizvodnji jednolitrene PET boce potroši se 5,3 MJ/L energije; za bocu od polimera HDPE  3,8, za staklenu 6,7,  za aluminijsku 9,5, a za čeličnu 3,3  MJ/L.

Gustoća polimera je 7,8  puta manja od čelika i 2,5 puta manja od stakla pa to daje veliku prednost  polimerima pri proizvodnji ambalaže. Upriloženoj tablici navedeni su podaci o proizvodnji i recikliranju materijala: polietilena (PE), polietilentereftalata (PET), stakla i čelika iz kojih se mogu razbrati glavni podaci o utjecaju na okoliš. U toj tablici navedeni su podaci prema masi materijala pa je polietilen lošije plasiran od  čelika i stakla po potrošnji energije i vode. Konstruktori mnogih  proizvoda moraju detaljno izraditi eko-proračune kako bi se što više zaštitio okoliš. Uspoređujući mehanička, toplinska, električna i ekološka svojstva plastike konstruktori gdje god mogu zamjenjuju plastikom metalne dijelove kod automobila i kućanskih strojeva. Ali i potrošači moraju slijediti važna upozorenja oko korištenja i  sortiranja polimera kako bi se smanjila potrošnja gdje god je to moguće. Zbog toga idite u dućan s cekerom ili platnenom torbom kako bi se smanjila potrošnja plastičnih vrećica.

__________________________

Naviku usvojimo otpad odvojimo

Napoj i bio otpad

Prije Drugoga svjetskog rata veslao neki stanovnik Ugljana iz Zadra prema otoku,  a u  čamcu je s njim i kanta  splačina (napoj ili pomije) koje mu je dao neki talijanski gostioničar, koji mu je uvjetovao da mora zauzvrat na izborima glasati za talijansku stranku. Prema mojem sjećanju to je napisao Aralica u jednom novinskom  članku. Tako se Ugljanin, klijent tog talijanskog gostioničara, morao pri izborima odreći rodoljublja da bi mogao  hraniti svoje  domaće životinje koje su mu značile život.

Plan gospodarenja otpadom

No, neću pisati o klijentelističkoj  partitokraciji koje je u nas uvijek bilo, a i danas se često spominje u medijima, nego o biorazgradivom otpadu,  gdje spada i napoj. Biorazgradivi otpad  je dio komunalnog otpada  koji  je obrađen u nacrtu  Plana  gospodarenja  otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2016.-2022. Plan se uklapa u  Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13)  gdje je naveden red prvenstva gospodarenja otpadom i to: 1. sprečavanjenastanka otpada; 2. priprema za ponovnu uporabu; 3. recikliranje; 4. drugi postupci oporabe naprimjer energetska oporaba i 5. zbrinjavanje otpada.

U  nacrtu Plana se ističe: - Uzevši u obzir nacionalni cilj u vezi odlaganja biorazgradivog otpada, kapaciteti za obradu biootpada, na svim razinama (kućni, lokalni i nacionalni) nisu zadovoljavajući. Sustav odvojenog skupljanja biootpada[i] u većini jedinica lokalne samouprave (JLS-a) je nedostatno razvijen. Sustav odvojenog skupljanja jestivog ulja  (sastavni dio napoja ili splačina op. JK)  nije dostatno razvijen pa treba razmotriti mogućnosti primjene instituta obveznog postupanja proizvođača otpada koji proizvode veće količine otpadnog jestivog ulja (restorani, kantine, itd.)

Kućno kompstiranje
Tako to propisuje zakonodavac i navodi u nacrtu novog Plana ključne mjere, a to su: kućno kompostiranje, centri za ponovnu uporabu te gradnja reciklažnih centara sa sortirnicama i kompostištima. U jednim dnevnim novinama autor članka se izruguje kako veliki centri za gospodarenje otpadom nisu više bitni, sad su in sortirnice i kompostišta. Čak,  štoviše, podrugljivo savjetuje -  kompostirajte na balkonima i  kupaonskim kadama - to je sad nova politika.

U Plan su uvrštene i preporuke Europske komisije iz travnja ove godine. Ministar je dodao da se u Planu razmatra kako planirane centre za gospodarenje otpadom treba prilagoditi novom sustavu i smanjiti kapacitete obrade miješanog komunalnog otpada, što će utjecati na nižu cijenu odvoza otpada.

                                                      Kućni komposter od 300 litara

- Tim Planom unapređujemo politiku gospodarenja otpadom sukladno konceptu kružnog gospodarstva u kojemu vrijedne sirovine iz otpada ponovno iskorištavamo umjesto da završavaju na odlagalištima. Plan se temelji na odvojenom prikupljanju otpada, recikliranju i kompostiranju. Time ćemo omogućit ispunjenje EU obaveze da do 2020. godine odvojeno prikupljamo 50 % papira, stakla, plastike i metala. Jednako važno, donošenje Plana uvjet je za iskorištenje 475 milijuna eura koji su Hrvatskoj na raspolaganju za projekte zaštite okoliša kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020. Međimurska županija i Prelog pokazuju kako je moguće izgraditi održivi sustav gospodarenja otpadom i njihov primjer trebao bi slijediti veći dio Hrvatske -izjavio je ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović.

Iskustva oko gospodarenja bio otpadom

Svjedočim kako je nekad naš seljački tradicionalan način  života, bio resursno učinkovito društvo u skladu s današnjim preporukama Europske unije koja  se zalaže  za tzv.  kružno gospodarstvo s konceptom  zero waste  -  bez  otpada. Ništa se nije bacalo! Sjećam se kako je mama govorila da se napoj ne daje kravama nego svinjama i kokošima. Naši starci su znali to pravilo, jer bi napoj kod krava uzrokovao neku bolest. Poslije smo doznali da je ta bolest kravlje ludilo. Sjećam se TV emisije kad su u Velikoj Britaniji ubijali krave i zakapali u zemlju. Seoski gnoj je bio odlagalište biootpada, a napoj se davao uz ostalu hranu  svinjama i  kokošima.  Sada to  mnoge zemlje stavljaju u zakone. Primjerice, prema § 58. propisom Ministarstva poljoprivrede Republike Češke br. 299/2003 Coll. kuhinjski otpaci ne smiju se koristiti kao stočna hrana.

Dosad se 83 %  otpada bacalo na odlagališta. Kuhinjski vrtni otpad u kantama za smeće čini 36,6 % mase, što valja pod hitno smanjiti da ne odlazi na odlagališta. Podsmjehujemo se sortiranju kućnog smeća,  prepreka ima mnogo, no najvažnija je svijest nas građana kolike  količine  otpada stvaramo svakodnevno.  Godine 2014.  proizveli smo komunalnog otpada 1.637.371 tona. Prašinu možemo pomesti pod tepih, ali ne možemo otpad. Htjeli se mi baviti otpadom ili ne on je tu i stalno nas prisiljava da se informiramo  i da nešto učinimo, jer će nas u protivnom zatrpati.

                                        Kućni komposter s dvije komore po 1000 litara

Savjeti i praksa

Prvo, pročitajte ilustrativniletak Ministarstva zaštite okoliša s pozivom: Naviku usvojimo  otpad odvojimo. 

"Društvo koje je dugo živjelo u kolektivnom, a prebrzo je zakoračilo u tržišno gospodarstvo ima poremećenu percepciju privatnog vlasništva dok su javna dobra u svijesti ostala nešto  o čemu treba brinuti država. Pogledajte oko sebe - vidite dotjerane ljude u čistim vozilima, koji ako i mare za čistoću grada i zemlje, smatraju da se time treba baviti bilo tko samo ne oni sami", navodi u svom blogu dr. sc. Branimir Vidmarović 

Drugo, pročitajte ovaj tekst o kućnom  kompostiranju.

Neke jedinice lokalne samouprave (primjer Komunalac-Samobor) dijele badava  kompostere od 300 litara da ih građani montiraju u svojim dvorištima ili vrtovima. Gruba računica mi govori kako 50 %  naših građana živi u obiteljskim kućama koji mogu kompostirati kod kuće. Evo i drugog teksta o kompostiranju, nije zgorega pročitati i to. 

Evo malo i teorije o biootpadu iz kojega se može dobiti i bioplin.

Deponij ili odlagalište uobičajena je praksa za uklanjanje otpada iz naših domova. To je u gospodarenju otpadom najlošije rješenje. Svaki materijalni proizvod mora negdje naći svoje mjesto. Nije moguće odbaciti nešto ni u što. Proizvod koji postaje smeće ili otpad samo se premješta s mjesta gdje je služio čovjeku na neko drugo mjesto. Određivanje  tog drugog mjesta  je specifičan problem koji  ljudi obično naopako rješavaju - nekad je to šuma, rijeka, jezero ili primjerice šljunčara  Trebež  pokraj Samobora. Sanacijasmetlišta Trebež koštala je oko sto milijuna kuna za 350.000 tona smeća. 

Odlagalištaotpada strogo su definirana različitim direktivama u EU.

Uvijek se mora misliti na pitke vode koje se mogu onečistiti nepravilnim odlaganjem otpada. Zato  kućno kompostiranje nije za ismijavanje !? Kompostiranje u dvorištu je win-winstrategija. 

---

[i] »biootpad« je biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova,

hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i

maloprodajnih objekata i slični otpad iz proizvodnje

prehrambenih proizvoda.

Pokusom prema održivosti

Legenda kaže: idu dva Grka i primijete na tlu crnu mlaku. Prvi kaže - Crno je kao ugljen - dok drugi primijeti - Ali je tekuće kao voda. - Ugljen gori, možda bi gorjela i ta tekućina - kaže prvi. - Ali ta je crna tekućina slična vodi, a voda ne gori  - logički odgovori drugi. Takve diskusije s točnim logičkim zaključcima trajale su mjesecima, a onda se pojavi treći Grk i kaže: - Probajmo to zapaliti.
Konačno, Grci zapale crnu tekućinu i otkriju naftu. Tako je nastao  pojam pokus, a otkriće nafte pomoću pokusa ima mnoge koincidencije s današnjim stanjem svjetonazora o održivosti iklimatskim promjenama. Postoji mnogo logičkih zaključaka, ali je premalo pravih pokusa za povećanje  uvjerenja o promjeni  ljudskog ponašanja prema Zemlji.

Pokus ili eksperiment je hotimično izazivanje neke pojave zbog opažanja, promatranja, istraživanja i mjerenja te utvrđivanja odnosa uzroka i posljedica. Valja razlikovati pokuse u prirodnom okruženju promatranoga objekta  in vivo (uživo)  ili u laboratorijskim uvjetima in vitro (u staklu). Uz  pojam pokusa vezan je i pojam iskustvo - zbir ljudskih  znanja i vještina skupljenih na temelju brojnih  pokusa. Primjerice, Wilhelm Conrad Röntgen je pokusom otkrio X-zrake  još 1895. godine - koje su po njemu dobile naziv rendgenske - a tim je otkrićem uvelike unaprijedio medicinsku dijagnostiku pa možemo reći da je njegov pokus pretvoren u svakodnevno iskustvo. ( Jesi li bio na rendgenu,  je li kost slomljena?)

Tako su pokusi i ispitivanja nužni i za stvaranje novih načela i svjetonazora o održivosti života na Zemlji - koje  trebali bi prihvatiti svi društveni slojevi. Već su stvoreni neki pojmovi -  održivost, održivi razvoj, ekološki otisak i brojna načela optimizacije i učinkovitosti u  svakodnevici ljudskog ponašanja. O toj temi se stalno održavaju i raznekonferencije po cijelom svijetu.

Zelena načela. Stručnjaci različitih  tehničkih struka počeli su objavljivati svoja  zelena načela novog ponašanja u proizvodnji i trošenju izvora za  život koje nam nudi Zemlja. 

 Poznato je dvanaest načela zelene kemije od kojih ću pokušati objasniti samo neke. Kako bismo postigli poželjne ciljeve održivosti u okolišu valja krenuti od razine atoma. Prvo načelo prevencije poznato je iz svakodnevnog života - bolje spriječiti negoli liječiti. Dakle, spriječiti ili minimalizirati  otpad koji nastaje nakon kemijske reakcije. Drugo načelo je nazvano atomska ekonomija. Sintetske metode treba planirati pokusom tako da se u proces stvaranja konačnog  proizvoda maksimalno uključuju svi materijali (atomi). To se načelo može ilustrirati proizvodnjom lijeka Aspirin koji se uzima stalno ili povremeno protiv mnogih bolesti. Godišnje se u svijetu troši oko 40.000 tona Aspirina, a sintetski je prvi put proizveden 1897. godine u  tvrtki Bayer. Aspirin je kao i domaći lijek Andol zapravo acetilsalicilna kiselina formule HOOC (C₆H₄) OCOCH₃,  molekularne mase 180,2. Aspirin se proizvodi iz reaktanta ili sirovina salicilne kiselina C₆H₄(OH)COOH  molekularne mase 138,1  i anhidrida octene kiselina (CH₃CO)₂O    molekularne mase 102,1. Atomska se ekonomija zalaže da se kod kemijskih sinteza i procesa ugradi što više atoma iz sirovina u atome molekule krajnjeg proizvoda, u ovom slučaju Aspirina. Načelo atomske ekonomije izražava se s postotkom  po jednadžbi:  mol. masa aspirina 180, 2/(mol. masa reaktanta 138,1+102,1) x100 = 75 %

To znači da je 75 %  atoma molekula  sirovina ugrađeno  molekulu Aspirina što se smatra održivom i učinkovitom kemijskom reakcijom. Zaključak tog načela jest kako kemičari u svojim laboratorijima moraju tražiti mnoge sirovine kako bi dobili  pokusima optimalan proizvod povoljan za okoliš.

U ostvarivanju ostalih načela zelene kemije znanstvenici primjenjuju mnoge  pokuse, metode, modele, optimiranja i ispitivanja: primjena manje opasnih kemijskih sinteza, dizajn procesa  uz energetsku učinkovitost, sigurna otapala i pomoćna sredstva, projektiranje sigurnih kemikalija.  Većina znanstvenika mašta i promišlja kako bi nekim pokusom došli do važnog otkrića ili čak štoviše,  kako bi oborili neke ustaljene teze i teorije. Mogućnost ponavljanja pokusa važna je za njegovu vjerodostojnost. Dokaz koji se ne može ponoviti pokusom i tako opravdati ne smatra se znanstvenim dokazom. Mnogi inženjeri i tehničari promišljaju kako bi nekim pokusom stvorili izum koji bi se moglo patentirati. U najranijoj  školskoj dobi djecu valja poticati maštanju i eksperimentiranju  što se može obavljati u školskim laboratorijima ili vrtovima. Studenti na  fakultetima, a i inženjeri u proizvodnim pogonima moraju prije pokusa  čitatipatentnu dokumentaciju koja je najveći izvor tehničkog znanja i iskustava.

Planiranje  pokusa (DOE - Dizajn pokusa ilieksperimenta) je važan pojam kod svih vrsta pokusa. DOE je sustavna metoda za određivanje odnosa između faktora (činitelja, čimbenika) koji utječu na procese i rezultata tog procesa. Po tim načelima od djelatnika u laboratoriju se traži da broje atome, a i domaćica kad peče kruh mora voditi brigu o svakom gramu brašna ili svakom vatsatu utrošene energije kada koristi perilicu za rublje ili suđe. Naime domaćice imaju na raspolaganju veliku snagu električnih trošila izato nose veliku odgovornost da pokusima kod korištenja trošila postignu povoljnu energetsku učinkovitost.

Električna energija koju troše kućanske perilice rublja čini značajan udio u ukupnim potrebama kućanstava za električnom energijom. Osim već postignutih poboljšanja energetske učinkovitosti, kod kućanskih perilica rublja postoje velike mogućnosti za daljnje smanjivanje potrošnje energije. DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1061/2010 EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti kućanskih perilica rublja „prisiljava“ proizvođače perilica da označe u specifikacijama koliko se godišnje  troši struje i vode za pranje rublja. Godišnje  za 220 pranja rublja (pamuk 8 do 9 kg) perilice troše od 136 do 151 kWh i vode od 8100 do 9400 L, što daje  mogućnost minimaliziranja tih  vrijednosti  pomoću pokusa. 

Evo dva pojednostavljena primjera (bez statističkih računanja) planiranja pokusa  kod pečenja kruha i pranja rublja.

		Pranje rublja -pamuk
	Postupak	Temp.	Centrifuga	Potr. energije	Učinak cijeđenja
		0C	okr./min	kWh	%
	1	60	1200	0.84	80
	2	60	600		55
	3	40	1200	0.67	80
	4	40	600		55
	Varijable:
	Snaga perilice od 2 do 2,4 kW
	Vrijeme pranja od 160 do 180 min.
	Učinak cijeđenja: od 55 do 80%
	Potrošnja vode: od 49 do 52 L
	Punjenje: od 3,5 do 7 kg

Pomoću vatmetra koji se prikljući između utičnice i perilice može se izmjeriti potrošnja energije za     pranje rublja  po bilo kojem postupku ili ciklisu pranja.

Pečenje kruha:Velika raznolikost receptura kruha iskustvom je stvorena još od biblijskih vremena[i]. Najčešći sastojci kruha su: 180 ml vode, 220 ml mlijeka, 2 žlice margarina ili maslaca, 2 žličice šećera, 2 žličice soli, 600 g brašna tip 550, žličica i pol suhog kvasca. Domaćica  može  pokusom pečenja kruha umjesto mlijeka uzeti jeftiniju sirutku, ostatak kod proizvodnje sira. Ili može dodavati sjemenke bundeve ili oraha. Mnogi se pokusi - ne samo u industriji - izvode nesistematično ad hoc. Naime, uzima se najčešće metoda pokušaja i pogrešaka samo s jednim  neovisnim faktorom (X) kao što je  zamjena mlijeka sirutkom. Karakteristična varijabla (Y) je  ovisna veličina mjerljiva ovim  pokusom:  okus, tvrdoća kruha, šupljikavost, trajnost. Mliječna kiselina sirutke je dobar konzervans. Pokus opisujemo kao funkcija Y=f(X) gdje se mijenja količina sirutke (X) a promatra se i mjeri trajnost (Y). Pri planiranju pokusa postoje i kontrolirani faktori koji se tijekom pokusa ne mijenjaju kao što je vrijeme  pečenja i temperatura pećnice. Za razumijevanje planiranja pokusa valja objasniti još  i razinu faktora. U slučaju pečenja kruha sa sirutkom količina sirutke može biti 220 ml ali i 180 mililitara za jedan kruh. Za zamjenu 220 mL mlijeka s 220 mL sirutke potrebna su dva pokusa -  recimo, ispituje se okus i trajnost, ali temperatura pečenja i vrijeme mora biti isto. No, ako se mijenjaju razine kod neovisnog faktora primjerice 220 i 180 mL  onda je potrebno više pokusa. Tako se za dvije razine i dva neovisna faktora mora obaviti 2²  ili 4 mjerna postupka

 Pečenja kruha. Kruh ima sedam sastojaka pa ako dodamo temperaturu i vrijeme pečenja onda postoji devet neovisnih varijabli koje bi trebalo varirati (mjernim) postupkom u dvije razine pa bi bilo  potrebno 2⁹ = 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 = 512 pokusa da se  temeljitije ispita pečenje kruha, što je praktično nepotrebno. Valja shvatiti kako za više razina faktora kod pokusa  znači dodati više ili manje  vode, brašna,  maslaca, kvasca, šećera  ili viša ili niža temperatura pečenja.

Pranje rublja: kod pranja rublja postoji veliki broj neovisnih  faktora (  punjenje, vrsta tkanja, mrlje, vrijeme pranja, količina vode)  koji utječu na karakterističnu varijable kao što su potrošnja energije ocijeđenost i izgleda  rublja. Često se mora uzeti u obzir treba li ili ne glačati rublje tj trošiti ili ne dodatnu energiju. Na priloženoj tablici su prikazani faktori za  četiri postupka s kojima se može praviti pokuse. Uzete su dvije temperature pranja 40 i 60 ⁰C, dvije razine centrifugiranja 600 i 1200 okr/min. Mjeri se potrošnja energije i mokrina rublja (iscijeđenost).  

Zadatak u planiranju pokusa je tražiti optimalni broj postupaka,  kako bi se dobio dobar i trajan (robustan) proizvod. Najčešće se pokusi obavljaju na dvije razine uz tri ili četiri neovisna faktora.

 Metode planiranja pokusa koriste  proizvođači  pekača za kruh  i  perilica gdje su neke varijable postavljene kao konstante npr masa kruha ili rublja, a dopustio  domaćici da mijenja neke druge varijable  ili cikluse pomoću tipkala kako bi se dobio kruh s tamnijom korom ili rublje s više ili manje vode  poslije pranja.

Jednom sam prilikom vidio kako u Njemačkoj uče djecu kuhati jela. Kraj električnog štednjaka bilo je veliko električno brojilo koje je odmah pokazivalo koliko su kilovatasati  energije potrošili kod pripreme. Naime, ako se kuha ili peče na električnom štednjaku za utrošak kilovatsata energije potrebno je različito vrijeme u odnosu na mikrovalnu pećnicu snage 700 ili 2400 W. Primjerice, da bi se potrošio  jedan kilovatsat  energije mikrovalna pećnica će biti uključena sat i 25 minuta dok  će električna pećnica biti uključena 25 min. Kako bi ispekla kruh domaćica uz to treba uzeti u obzir dodatne  faktore ili nepoznanice kao što su vrst brašna, količina vode i aditiva te temperatura na kojoj  će se kruh  peći. Domaćica, moje iskustvo, može koristiti kišnicu za pranje  rublja kako bi rublje bilo bjelje i kako bi se minimalno potrošilo deterđenta. Korištenje kišnica (gustjerne cisterne ) su postale imperativ u današnje vrijeme.

---

[i] Osmog dana neka uzme muško janje bez mane, jedno žensko od godinu dana također bez mane tri desetine efe najboljeg brašna i zamiješana u ulju za žrtvu prinosnicu i log ulja.  Biblija, Levitski zakonik 14,10-11 (stare biblijske mjere: efa=1/3 hL, log ~1/2 litre)

Pesticidi i održiva poljoprivreda

1. DDT i  krumpirova zlatica. Tamo negdje 1953. bio sam pučkoškolac kad nam je razrednik donio u razred kolor sliku neke nama nepoznate štetočine naziva krumpirova zlatica. Rekao je kako ćemo svi ići na Varoško polje tražiti tu   štetočinu. Bilo je lijepo vrijeme, krumpir je već bio ogrnjen i nama djeci to je bilo jako zabavno, jer svatko tko nađe tu zlaticu dobit će neku nagradu. Sjećam se,  to prije podne nitko iz mog razreda nije pronašao nijednu zlaticu. Dotad  na našim poljima nije bilo krumpirove zlatice. Pričalo se kako su je Englezi napravili u laboratoriju kako bi Nijemcima otrovali krumpirišta, jer im je krumpir bio glavna hrana.
Kada se zlatica stvarno pojavila posipavali smo krumpirove listove nekim bijelim prahom ili nekom smrdljivom tekućinom čija imena sam poslije doznao - bili su to Lindan i DDT, skupnog  naziva pesticidi1. Kada sam došao u vojsku najprije su me ošišali, a onda su me posipali tom istom bijelom prašinom. Rekli su nam kako je to preventiva protiv ušiju koje su uzročnici  pjegavog tifusa.  U knjizi Narodna čitanka o zdravlju koju je još 1933. godine objavio  dr. Andrija Štampar nalazi se fotografija sela na otoku Krku koje je nestalo zbog malarije, a prenosio ju je na ljude jedan tip komarca tzv. anofeli.

Borba protiv malarije i tifusa počela je proizvodnjom izdržljivih otpornih pesticida koji su danas pronađeni u tkivu mnogih morskih i kopnenih  životinja.  Švicarski kemičar Hermann Müller dobio je 1948. Nobelovu nagradu za otkriće pesticida DDT-ja. No ptice su se trovale od DDT tako da  su im jaja imale meku lupinu i nisu se razmnažale. Danas se neki od tih pesticida ne proizvode, jer je do 2012. godine 179  država ratificiralo dogovor iz  Stokholmske konvencije o pesticidima. SAD, Izrael, Malezija i Italija nisu potpisale tu konvenciju. Kako bi se dobio jedan valjani pesticid  potrebna su  opsežna istraživanja  koja traju oko osam godina, a počinje se s deset tisuća kemijskih spojeva kako bi jedan završio na policama poljoprivrednih apoteka kao pesticid.

U našem rječniku postoj širi pojam sredstva za zaštitu bilja u kojem su kao podsustav navedeni i  pesticidi. Tako primjerice vosak za zaštitu voćaka kod rezidbe je sredstvo za zaštitu bilja, ali nije pesticid.

Božji volek ili buba mara korisna mala  životinjica koja čisti biljke

2.Kupovanje pesticida zakonom određeno. Kod nas je sad zakonski utvrđeno da nitko ne može kupiti sredstvo za zaštitu bilja tko nije završio izobrazba o njihovoj primjeni. U Njemačkoj se to provodi već oko 35 godina. Izobrazba traje deset sati i polaže se pismeni ispit nakon čega se dobiva iskaznica koja nije prenosiva na druge osobe. Polaznici dobivaju priručnik za sigurno  rukovanje i primjenu sredstava za zaštitu bilja, (221 stranica,74280 riječi) koji se  može skinuti s Interneta. Priručnik bi trebao biti u svakoj  kučnoj biblioteci!! Izobrazba košta od 300 do 400 kuna na što mnogi godrnjaju kako ih netko pljačka. Možda je izobrazba mogla biti jeftinija, ali je nužna, jer smo okruženi s mnogo kemikalija pa čak i otrova koji su opasni kako za ljude tako i za okoliš. Izobrazbom će  postati ekološko pismeni mnogih  bitnih ljude u proizvodnji i preradi hrane.

 Bio sam na izobrazbi  prema Priručniku kojeg su napisali stručnjaci, (dvadeset i jedan) iz Ministarstva poljoprivrede, Zavoda za zaštitu bilja, Instituta za medicinska  istraživanja i medicinu rada i Savjetodavne službe. Priručnik sadrži 13 poglavlja: 1.Propisi EU, 2.Održiva poljoprivreda, 3.Ekološka proizvodnja, 4.Štetni  organizmi bilja i biljnih proizvoda, 5. Sredstva za zaštitu bilja, 6. Primjena,  7.Opasnosti i rizici pri uporabi, 8.Ostaci pesticida, 9. Zaštita voda, 10. Ne ciljani organizmi i bio raznolikost,  11.Rezistentost, 12. Stavljanje na tržište i 13. Strojevi.

EU je izdala Uredbu broj 1107/2009 prema kojoj izrađen HR zakoni o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (NN 25/09 80/13) kako bi se smanjili rizici  kod ljudi od mutagenih, karcinogeni reproduktivno toksičnih te zaštita okoliša od različitih onečišćivača.

3.Održiva poljoprivreda omogućuje stalnu proizvodnju primarnih poljoprivrednih proizvoda uz
korištenje dozvoljenih kemikalija koje imaju što manji štetni utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi. Ona
počiva na načelima održivog razvoja budući da osigurava hranu, ogrjev i vlakna, uvažavajući
ekonomska i društvena ograničenja koja osiguravaju održivost proizvodnje u kojoj je ekološka
djelotvornost važnija od gospodarske učinkovitosti. Glavni cilj ekološke poljoprivrede je proizvesti hranu visoke hranidbene vrijednosti oslanjajući se na zaštitu i očuvanje okoliša.

Važniji pojmove za lakše razumijevanje i primjenu  pesticida su: integrirana zaštita bilja, biološka raznolikost, travopoljni plodored, konzervacijska obrada tla, čuvanje vode i vlage u tlu, zaštitni usjevi međuusjevi i  žetveni ostaci, gnojidba, drveće i grmlje.

Integrirana zaštita bilja jest racionalna primjena kombinacije bioloških, biotehnoloških, kemijskih ili oplemenjivačkih mjera kultiviranja bilja, pri čemu je uporaba kemijskih sredstava ograničena na najnužniju mjeru potrebnu za održavanje populacije štetnih organizama ispod razine koja može prouzročiti znatnu gospodarsku štetu ili gubitak.

Postoje dvije temeljne skupine mjera zaštite bilja izravne  i neizravne. Izravne mjere zaštite bilja su: mehaničke, fizikalne, biološke, biotehničke, i kemijske mjere. Neizravne mjere zaštite su: agrotehničke  mjere certificirano sjeme otpornih sorti voćaka,  obvezan plodored,  zelena gnojidba, kemijska  analiza tla. Štetni  organizmi bilja i biljnih proizvoda su:kukci, grinje, nematode, puževi, glodavci,ptice, divljač. No postoji još mnogo uzročnika bolesti biljaka kao što su visoke i niske temperature  različiti paraziti gljive, pseudogljive, fitopatogene bakterije, fito plazme  i virusi.

4. Vrste pesticida. Čime uništiti tu gamad  često čujemo: 1.ZOOCIDI – sredstva za suzbijanje ili odbijanje životinja, podijeljeni su u nekoliko skupina:insekticidi – sredstva za suzbijanje kukaca, akaricidi – sredstva za suzbijanje grinja, nematocidi – sredstva za suzbijanje nematoda, limacidi – sredstva za suzbijanje puževa, rodenticidi – sredstva za suzbijanje glodavaca, korvifugi – sredstva za odbijanje ptica od sjemena.2. FUNGICIDI – sredstva za suzbijanje gljiva i pseudogljiva i nekih bakterija uzročnika bolesti.3. HERBICIDI – sredstva za suzbijanje korova 4. Ostala sredstva – regulatori rasta biljaka i pomoćna sredstva. Svatko kao proizvođač pa tako i potrošač pa i trgovac mora znati  kako je karenca   vrijeme u danima  koje mora proći nakon posljednje primjene pesticida. Osobno iskustvo,kada se jedu jagode  ili grožđe onda dolazi ponekad do povraćanja ako se ne pridržavaju pravila  karence koje obično traju od 22 do 42 dana.

Ono  što nam stalno upozorava kako nešto nije u redu s biljkama oko nas su invazivni  korovi kojeg se vidi svugdje kako što je pelinolisni  limundžik ili ambrozija. Izgleda kako su Mađarska u Hrvatska lideri po tom opasnom korovu. Sredstva za zaštitu bilja su: tekuće formulacije, krute formulacije, formulacije za tretiranje sjemena, formulacije bez razrjeđenja, ostale vrste formulacija kao  što su paste i štapići.

5. Prirodne metode.Kako se prirodnim metodama bez kemikalija boriti protiv svih ovih pošasti? Ekološka poljoprivreda i održiva poljoprivreda  uklapaju se u  održivi razvoj  a provode se  s zelenim  žutim i  crvenim mjerama. Zelene mjere  su agrotehničke, biotehničke mehaničke i fizikalne. Žute mjere se koriste kada  zelene  mjere ne uspijevaju a provode se sa sredstvima za  zaštitu  bilja. Crvene mjere su zabranjene u integriranoj i  ekološkoj poljoprivredi.

Institut za zdravlje i sigurnost Rima i Odjel za infektivne i tropske bolesti u Viterbo su proučavali inhibitorni učinak eteričnog ulja Lavandula officinalis na rast korova. Naglašeno je da je ovo eterično ulje ne samo da koči rast korova, ali i utječe na razvoj gljivica i bakterija koje su uključene u rast usjeva. U svjetlu ovih rezultata, eterična ulja su potencijalni pesticidi  koji mogu zamijeniti pesticide i herbicide  iz umjetnih sinteze koji mogu biti  toksični. U Dalmaciji raste biljka buhač koju su ljudi koristili za uništenje buha. Dopušteno je koristiti tvari  biljnog i  životinjskog podrijetla, primjerice  vosak ,lecitin želatina, biljna ulja i piretrin koji je ekstrakt buhača. Kemijsku strukturu piretrina I i piretrina II identificirali su 1924. godine njemački kemičar Hermann Staudinger (1881-1965) i hrvatski znanstvenik Lavoslav Ružička (1887-1976), dobitnik Nobelove nagrade za kemiju. Iz tradicionalne upotreba dopušteno je koristiti spojevi bakra  kao fungicid i baktericid u dozi do 6 kg/ha time da se  čuva od dospijeća u vode. Također i  preporučeno je korištenje sumpora kao fungicida i akaricida (grinje). Biljke same sebi pomažu ako su dobro raspoređene prema svojim svojstvima i bolestima koje se javljaju na njima. Voćnjaci nikada nisu bili od samo jedne vrste voćaka a  gredice povrće valja pomiješati tako da postoji prema neko redu zaštite. U knjizi Bio vrt[i] spominje se kako kadifice izlučuju određene fitoncide koje djeluju protiv nematoda glistaca. U tablici (vidi link navedeni su još neki primjeri).

U priručniku je navedeno a i predavači su isticali važnost čitanja irazumijevanja  sadržaja etikete koje moraju biti na svakom pakovanju pesticida. Na etiketi su navedeni važni podaci kao što su rizici za zdravlje  te koncentracija i doza škropiva kojima se tretira biljka.

Koncentracija je postotak( %) sredstva za zaštitu bilja u vodi (škropivu). Preporučena koncentracija na etiketi nekog sredstva za zaštitu bilja je pokusima provjerena učinkovita koncentracija namijenjena suzbijanju određenog štetnika ili uzročnika biljne bolesti (uz prihvatljiv rizik za primjenitelja, okoliš, korisne i naciljane organizme). Doza je količina sredstva za zaštitu bilja koja se primjenjuje po jedinici površine (ha, m²). Krutim pripravcima dozu iskazujemo u kilogramima (ili manjim jedinicama) po hektaru (1 kg/ha, 200 g/ha), dok se za tekuće pripravke iskazuje u litrama (ili manjim jedinicama) po hektaru (1 L/ha, 200 mL/ha). Više o koncentraciji i dozi tvari koje  čovjek unosi u svoje tijelo vidi link.

U priručniku  je navedeno prskanje s prskalicom koju vuće traktor. Pomoću nomograma (viša matematika)  povezane su funkcije doze, koncentracije, tlaka u spremniku gdje je  škropivo, promjer dizne ili sapnica te brzina traktora. Nije  lako odrediti prskanja škropiva bez tablica i nomograma.

6. EU direktiva o nitatima u tlu

Poznato  je što  preopterećenje tla s gnojivima  ima posljedicu pojavi štetnika ali i onečišćenja voda naročito pitkih voda. Zato sada postoje EU direktive za kontrolu nitrata u tlu koje mi slijedimo i koje zapravo opet traže dodatna predavanja koja sam odslušao. Valja  210 kg/ha nitrata smanjiti na 170  pobliže je objašnjeno zakonom. Težimo velim prinosima i dolazi Božja kazna protiv industrijske poljoprivrede koja zapravo uništava ruralni razvoj. Mjere koje moraju biti uključene: Gnojiva organskog i mineralnog podrijetla koriste se u skladu s potrebama biljaka za hranjivima što znači da će se na ¼ površina poljoprivrednog gospodarstva godišnje morati provesti analiza tla. Biti će potrebno voditi evidencije korištenja gnojiva na poljoprivrednom gospodarstvu. Na kraju dodajem. Život svih kukaca na Zemlji (koja je zapravo „svemirski brod“) od kojih smo mi neke proglasili štetnicima je dio ukupnog eko sustava koji je bez  čovjeka u ravnoteži. Usporedimo neke kvantitativne brojke na tom brodu o kojem znamo masu hidrosfere, atmosfere i biosfere onda  vidimo kako je ljudi je bilo 1987  godine 5,0 x 10⁹ dok je insekata crva i mrava bilo 3,5 x10³⁰  a bakterija i algi 2,2 x10³³ .Prema tome ti  mali organizmi se trebaju pobuniti protiv nas i to sada i čine, ali  čine to  i od biblijskih vremena kada su polja  hrane napadali skakavi gusjenice.

. Kako tome doskočiti pogledajte što savjetuje FAO. 

 Mnogo hrane propada zbog lošeg gospodarenja u poljoprivredi savjeta i akcija nikada dovoljno!

[i] Marie-Luise Kreuter: BIO VRT ,Marjan tisak 2008 Split