Kurikulum i batat

If you always do what you always did

You  will always get what you always got.Albert Einstein

Činite li uvijek ono što ste uvijek činili, uvijek ćete dobiti ono što ste oduvijek dobivali.

Ta mi je uzrečica  zgodna kao uvod u diskusije ili prijedloge  o kurikulumu[i] tj. strukturi  sustava odgoja i obrazovanja u pučkim i gimnazijskim školama. Naime, mi stariji svjedoci smo mnogih strategija koje su se kod nas pisale i prepisivale kroz posljednjih četrdesetak godina pa se bojimo kako će  nam i ovaj  kurikulum dati ono što smo  dobivali ranije, samo  popis želja a  nismo bili zadovoljni realizacijom. Kurikularna reforma je prijedlog, a projekt je započet 1. veljače 2015. kad je napisano i  predloženo 55 dokumenata. Sve je to samo početak realizacije strategije obrazovanja znanosti i  tehnologije. Svi koji imaju ili nemaju informatičku pismenost  pozvani su na sudjelovanje.

1. Što mi se sviđa.

Prvo,  djeca pučkoškolskog uzrasta uče strane jezike bez gramatike - uče napamet  cijele rečenice, što je stara mudrost. Primjerice u navedenoj  pametnoj uzrečici  lako se  nauče najvažnija vremena od dva najučestalija engleska glagola činiti (do) i dobiti (get).

Drugo, ubačena je međupredmetna tema  Održivost i održivi razvoj koji se uči  primjerice kroz prirodoslovne redovite predmete kurikuluma kao što je  Fizika ili  Biologija. Ukupno je  sedam međupredmetnih tema od kojih izdvajam Kako učiti i Poduzetništvo. Međupredmetna tema Održivi razvoj prožima cjelokupni rad. Ostvaruje se u sklopu obaveznih i izbornih predmeta, sata razrednika, integrirane nastave, projekata, terenske nastave i izvannastavnih aktivnosti te je povezana s ostalim međupredmetnim temama i područjima kurikuluma.

2. Što je diskutabilno?

Ima li u kurikulumu mjesta za školske vrtove?

Cvijet sličan slaku batat biljke koja se jede.

 Je li to zastarjelo  pa djeci više ne treba? Evo mojih argumenata: Školski vrtovi usko su vezani s pojmom održivi razvoj. Sve što djeca u petom i šestom razredu nauče u predmetu Priroda - ukupno kroz 122 sata - morala bi  praktično probati i vježbati - na zemlji. U sedmom i osmom razredu Prirode nema, no možda bi  je  trebalo uvesti. Hrana je osnovna ljudska potreba. Nema kruha bez motike. Premalo je sati posvećeno Prirodi. Uvijek se raspravlja kojem predmetu uzeti satove, a kojemu dodati.  To je veliki problem,  jer u Hrvatskoj ima 850 osnovnih škola i pod njima mnogo područnih  na različitim lokacijama, a tu je i ograničenje vremena i novca. Pročitajte što su školski vrtovi značili u povijesti obrazovanja našeg naroda.Inače, projekt „Najljepši školski vrtovi“ nastao je još 1994. godine na poticaj ekološke emisije Prvog programa Hrvatskog radija „Slušaj kako zemlja diše“ urednice Lidije Komes. 

 Odakle namaknuti satnicu za rad u školskim vrtovima koji mnogo više znače nego  vježbaonica ili terenski rad povezan s predmetima  Priroda i Biologija?. Uzmimo kako se parcele za vrt mogu relativno lako kupiti, iznajmiti ili revitalizirati od zapuštenih njiva.

Letimično gledajući nastavni plan s godišnjim brojem sati  po razredima, moglo bi se malo otrgnuti od svih obveznih i izbornih predmeta i preusmjeriti za rad u školskom vrtu od petog do osmog razreda.

Zamislimo, da smo odabrali za premijera Japanca koji ne zna hrvatski jezik i ne poznaje naše povijesne i  ekonomske  prilike i neprilike. Taj Japanac bi vjerojatno najprije proputovao po Hrvatskoj i ustanovio kako su nam resursi nepravilno posloženi. Većina ljudi stanuje u gradovima, a uokolo zjape velike neiskorištene površine zemlje koja se ne obrađuje i nije suvislo povezana nikakvim djelatnostima.  

Japanac bi vjerojatno rekao da treba podesiti nastavne programe kako bi djeca već u školi naučila i zavoljela poljoprivredne poslove. Priznajmo kako smo pojam poljoprivrede (ratarstvo, livadarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo,  povrćarstvo, ishrana stoke, mljekarstvo...)  zapustili, a  usput smo u svijest ugradili odbojnost prema seljaku koji radi  u subotu i nedjelju i  ne može ići recimo mjesec dana na godišnji odmor. Reagirao sam u  „večernjak-u“oproblemu kako je  riječ „seljak“ postalapogrdna (pejorativ) ružna a još ružnije  zvuči kao seljačina kod nekih mediokriteta. Molim pročitajte moje argumente, koji mogu biti putokaz prema potrebi privikavanja djece što prije da osjete kako zemlja diše.Prije 100 godina najbolji tadašnji sveučilišni profesori pisali su kako se treba urediti školski vrt.

Danas futurolozi  ukronologiji  nastajanja znanosti itehnologije ističu green-tech, bio-tech,  digital-tech, nano-tech, neuro-tech  područja  gdje se stvaraju inovacije i otkrića. Prema tome,  školski vrtovi nisu arhaik u obrazovanju, jer u njemu mogu izrasti  mnogi  budući znanstvenici kao presadnice i biti presađeni u različite tehnologije. Evo primjera.

Vratimo se ponovno imaginarnom premijeru Japancu. On bi pohvalio moju  poznanicu dr.  Baru Vinković i njezinu sestru Rezu koje  žive u Zagrebu i revitaliziraju njive iz baštine svojeg  pokojnog oca Josipa u selu Živikama pokraj Slavonskog Broda. Ona mi  šalje pismo u kojem opisuje kako je eksperimentirala s uzgojem batata.  Djelomično prenosim sadržaj pisma:

3. Naša iskustva glede sadnje batata.

Batat je višegodišnja biljka, botanički iz porodice slakova. Podrijetlom je iz Srednje i Južne Amerike, znači to je povrtna kultura tropskog i suptropskog klimatskog pojasa. Popularno nosi naziv slatki krumpir iako s njime nema veze, ne formira gomolje kao krumpir već sekundarna zadebljanja korijena. Višekratno oranje dijela okućnice prethodnih je godina obavljano uglavnom zbog uništavanja ambrozije, uvezenog i nadasve invazivnog korova. Međutim, u sezoni 2015. godine, poorano tlo pokušale smo oplemeniti sadnjom, dosad  nepoznatim usjevom - batatom. Ideja je nadošla tijekom  zimovanja u  Gornjem Vrapču, potaknuta teorijom dvoje mladih agronoma kojima se činilo korisno spojiti mladenačku želju i teoriju s jedne strane te obradivu njivu i potrebitu logistiku za čudesnu biljku u mom vrtu  s druge.

Tako je dogovoreno da će agronomi nabaviti nekoliko stotina sadnice, a mi ćemo pripremiti tlo i u agrotehnički primjerenoj sezoni teoriju provesti u djelo.

Sadnja je upriličena u subotu, 9. svibnja 2015. na površini od oko tisuću četvornih metara (pedesetak metara dugačka i oko dvadesetak metara široka) na mehanizacijom oblikovane uzdignute gredice - redove. Po vrhovima gredica sadili smo uzgojene presadnice batata u razmacima od oko 40 cm i s otprilike toliko razmaka među redovima. Oko osamdesetak biljčica posađeno je u jedan red pod crnu najlonsku foliju, a njih petstotinjak posađeno je u šest redova, kasnije malčirano slamom i sijenom.

Suho razdoblje s vrućinom i do 38°C bilježi se neprekidno od sadnje do 23. srpnja 2015. Toga je dana palo malo kiše, bolje išta nego ništa, nedovoljno da ublaži učinak 75 dnevnog suhog i vrućeg ljeta gospodnjega. Vrući dani su se nastavili nizati sve do 17. kolovoza kad je iz prijetećih oblaka pala obilna kiša. Iako se tlo dobro natopilo za mnoge usjeve to je došlo prekasno. Biljke čiji se podzemni plodovi (krumpir, cikla, mrkva, luk) koriste za prehranu

obilna kiša potaknula je na naknadni porast, kao da su počele iznova klijati, što je ubrzalo rokove njihovog vađenja.

Berbu batata ispod folije odgodili smo jer je tlo bilo pretvrdo, a i korijeni su sitniji, pa smo ostavili da najavljena kiša natopi zemlju, a možda i batat naknadno okrupni. U tu svrhu smo skinule foliju (zbrinule ? na lomači !), a vadile smo 3. listopada 2015. Malčiranje travom je zakon u vrtu.    

Batat smo sortirali u tri kategorije - kao krupni, srednje veliki i sitni primjerci. Stavljali smo ih u vreće (za krumpir ili jabuke) mase od oko 10 kg. Ukupno smo ubrali 375 kg i to 284 kg narančastog i 91 kg plavog batata.

Vreće smo slagali u staju na pod prekriven debelim slojem slame te ubrzo tražili potencijalne kupce.

Dogovorno smo dijelili troškove a tako i ostvarenu dobit.

Ugrubo troškovi su bili sljedeći: sadnice 980 kn, folija 150  kn (ukupno 1130  kn – „kooperanti“); usluga obrade terena izrada gredica 500 kn, gorivo 400 kn, odnosno sveukupno 2030 kn.

Koliko smo ukupno prodali i po kojoj cijeni točno ne znamo, budući da smo i mi i naši kooperanti-pomagači ostavljali sebi, za probu prijateljima, a sitni primjerci su dospjeli u napoj (svinje nisu štrajkale). 

Mi smo dobile 1145 kn što je iznos od 8 kuna za kilogram prodano na veliko.

D Zaključak:

Sadnja batata može biti primjer za planiranje, dizajniranje, opažanje i analiziranje rezultata pokusa (DOE Design of eksperiment -  pojam u statistici) u  školskom vrtu.  DOE se koristi i kada se istražuje receptura kruha, gnojiva, novog lijeka, žbuke, oblik avionskog krila ili funkcionalnost mlinca za kavu itd. Prema tomu, djecu od najranijih školskih dana valja učiti da u školskom vrtu mogu izvoditi svoje prve prave pokuse. Japanac bi sigurno pohvalio doktoricu Baru zbog iskorištavanja resursa i pokusa na njivi.

---

[i] Curriculum vitae - životopis koji se prilaže molbama za pristup ispitima na visokim  školama ili  molbama za namještenje.

Win -win

Zagreb je pun automobila, ali  pučke škole se zatvaraju učitelji idu u konobare. A. G. Matoš ,Hrvatski nacionalizam 1913. 

Samo mjena na tom svijetu...
Prije sto godina Matošu, hrvatskom književniku je izgledalo kako je  u Zagrebu puno automobila , jer je tada Zagreb imao zapravo jednu jako prometnu ulicu s nekoliko automobila među kočijama. Mjenjaju li se društvni odnosi prebrzo ili presporo? Novi predsjednik Vlade RH Orešković u svom nastupnom govoru upotrijebio je dva, za naše  prilike   neuobičajena politička izraza fokusirati se prema win-win strategijama (win engl. pobjeda). Nadam se kako će možda u Vladin fokus ući i problematika održivosti.

Win-win znači pobijediti ili pobjeda na kvadrat, ali ne tako da pobjeda bude veličanstvena za pobjednika, primjerice, A igrača nego da od toga ima koristi i protivnik - igrač B. U kolokvijalnom govoru, u win-win situaciji često korist dobiva jedan, ali ne nužno kroz tuđi gubitak. Postoji  šest interakcija  - od pobijediti/pobijediti, do izgubiti/izgubiti u grupno dinamičkim poslovnim ili političkim odnosima između ljudi, organizacija ili država. Poznati  vic lijepo opisuje tu relaciju izgubiti /izgubiti između, recimo, naših seljaka. Zlatna ribica kaže seljaku: dat ću ti sve što  želiš, ali susjedu ću dati dvostruko. Dobro, prihvaćam ponudu, neka mi krepa krava.

Zadatak Vlade je stvaranje uvjeta za fer nadmetanje i pregovaranje gdje se primjerice igrač A sučeljava protiv igrača B. Jedan i drugi žele zadovoljiti svoje interese ili svoje potrebe. Profesor Abraham Maslow[i] tvorac je teorije hijerarhije motiva, gdje je obradio ljudske potrebe pomoću  kojih ljudi usmjeruju svoju  osobnost, djelovanje i ponašanje. Nabrojimo ih: I. fiziološke potrebe, II. sigurnosne potrebe, III. potrebe pripadnosti i ljubavi, IV. potrebe poštivanja i ugleda, V. potrebe za znanjem i razumijevanje, VI. estetske potrebe, VII. potrebe samoostvarenja. Ako se te potrebe stave u grafički prikaz  u relaciji odnosa kod pregovaranja između igrača A i igrača B onda se vrlo lako vide sve kombinacije koje se događaju u odnosima među partnerima.

Struktura  određenje strategije pregovaranja prema potrebama

Grupno dinamičke igre win-win,  čak matematički definirane, popularne su od kraja Vijetnamskog rata u Americi te  se uspješno primjenjuju  na svim društvenim razinama. Win-win igre naglašavaju važnost suradnje, za postizavanje uspjeha, brižnog odnosa i poštivanja svih skupina za razliku od dominacije, egoističnog ponašanja i osobne koristi. Svi igrači su tretirani jednako važnima i vrijednima. Win-win igre često nose etičku poruku brige zaokoliš i holistički pristup životu i društvu. Organizam kao cjelina je vredniji negoli puki zbroj njegovih dijelova. Win-win igre su moćan alat  koji daje ljudima samopouzdanje  u stvaranju  mi-odnosa, pogotovo kod ljudi koji  pate od emocionalne izolacije. Isključuje se oholost,  jer već u Bibliji pronalazimo tekst: Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji  primaju savjet (Izr. 13.10) Promatrajmo igrače A i B u biocenozi naše biosfere koji se također nadmeću između sebe: čovjek-pčela ili čovjek-krava. U obje utakmice imamo win-win situaciju, jer pčela stvara med i oprašuje voćke, dok krava pase travu (čak i ambroziju) i daje mlijeko -najkompletniju hranu za  čovjeka. Među ljudima postoje različite konfliktne situacije  koje valja pregovorima riješiti tako da su oba igrača zadovoljena. Poznata je konfliktna situacija kada majka  želi podijeliti komad torte svojoj djeci. Kako  god  će podijeliti tortu jedno dijete će reći ja sam dobio manje. Majka je mudra  pa kaže neka jedno od vas dijeli, a drugi bira komade torte.

Sustav protivništva

Vraćamo se u Sabor gdje se trebaju donositi zakoni za ostvarivanje općeg dobra. Ali, u Saboru ne vrijede win-win pravila ponašanja nego sustav protivništva[ii] (protimba, opiranje, oprečnost, oporba). Stranke oporbe (igrač B) moraju stvarati što veću pomutnju, pakao, zbrku vladajućoj stranci (igrač A). Njemački filozof Hegel preporučio je kako svaki napredak ovisi o tezi koja ima nasuprotnu antitezu te se njihovim sukobom ili  protivništvom spajaju se u sintezu. Pa i grčki filozof Sokrat je tvrdio kako protivništvo vodi prema mudrosti. Ali, pogledajmo ta filozofska razmišljanja obrnuto prema zdravoj pameti ili na engleskom common sense. Prema sustavu protivništva dolazi se do tvrdnje kako je jedna stranka u pravu već samim tim ako je druga u krivu ili na pogrešnom putu. U realnosti se zna kako obje stranke mogu biti u krivu ili u pravu u isto vrijeme. Intelektualno gledano sustav protivništva dovodi do situacija kada  se pokušavaju kopati rupe u argumentima druge stranke umjesto da istražuju samu bit materije sučeljavanja. Apsurd je kada se na koncu glasa za neki zakon kontra zdrave pameti samo zato  jer je to prijedlog druge stranke. Sustav  protivništva valja prihvatiti kao negativnu pojavu specijalno u područjima ekološke politike ili kada se mora pronaći optimalno i kreativno rješenje poteškoća u kojima sad živimo. Sustav protivništva je razoran za stvaralaštvo kada se od ljudi (vijećnika, zastupnika, dužnosnika) traži da  budu kreativni u rješavanju životnih problema. Za svako područje ljudske aktivnosti postoje neka načela pa tako i za kreativno razmišljanje postoje načela kreativnosti.  Prvo načelo oslobađanja kreativnosti jest ukinuti ubojite fraze (to je skupo... to neće uspjeti... oni su glupi...) kojima se ubijaju novo stvorene ideje. Kad ih čujete, odmah pomišljate kako su neke ideje potpuno lude, no nikad se ne zna kamo će vas luda ideja odvući. To možemo objasniti primjerom: šumar mladu šumu ne čisti odmah već pušta da stabljike narastu, jer se tek onda vidi koje će drvo biti snažnije. Oporba može pridobiti birače ako u Saboru predlaže win-win savjete koji su primjenljivi i donose opću korist, a ne da stalno oponira i uživa u utakmici sustava protivništva pa makar i njima krepa krava. Istodobno dok zastupnici neučinkovito rješavaju probleme troškova života potrošnja energije,  onečišćenje  okoliša raste  preračunato po svakom zastupniku i svakom stanovniku našeg društva. Veseli me što je Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije  u Zagrebu (čiji sam bio student) organizirao Treći sajam ideja 2015  što čini sinergiju (win-win) hrvatske industrije i znanosti.

Zaštita podzemnih voda

Fokusirati znači imati sposobnost usredotočiti se na mnoge pojave i odvojiti jedno od drugoga. Fokus  je jasnoća kojom neki optički sustava daje sliku. Kada sam učio fotografirati pomoću starih fotoaparata onda smo ručno podešavali objektive kako bismo dobili  oštru sliku. Danas fotokamere automatski određuju fokuse, ali u svakodnevici, nažalost, nije tako. Fokusirati u običajnom govoru znači staviti nešto u žarište interesa. Pogledajmo sliku iz prošlog posta koja prikazuje neki grad te se fokusirajmo na podzemne vode.  Za mene je win-win situacija čuvanje pitke vode putem  sanacije odlagališta otpada (smetlišta). Ako se  pobijedi u sanaciji odlagališta otpada ili smetlišta onda  će se dobiti pobjeda glede zaštite pitke vode. To se baš sad radi na sanaciji smetlišta u Trebežu o kojemu sam pisao prije dvije godine kako bi se zaštitilo područje oko dva i pol kilometra uokolo izvorišta vode u Strmcu. Projekt sanacije odlagališta neopasnog otpada Trebež sufinancira Europska unija  u okviru  operativnog programa  Zaštita okoliša  s ukupnim iznosom od 99.192.872  kuna. Iznos potpore iz Kohezijskog fonda Europske unije  je 81.330.975  kuna, odnosno ukupno od 85 % prihvatljivih troškova projekta. Projektom će se sanirati neuređeno odlagalište od 37.000 m². Cijelo odlagalište se oblaže glinobetonskom vodonepropusnom dijafragmom debljine 80 cm koja seže 38 metara u dubinu do nepropusnog sloja iznad vodonosnika.Materijal za dijafragmu naziva se TIWODUR koji se mješao na gradilišnom postrojenju. Time  će se postići poboljšanje stanja podzemnih i površinskih voda, poboljšanje stanja ljudskog zdravlja, poboljšanju stanja okoliša u cjelini.
Jadranka Grbinić je 15. II. 2016 održala u Samoboru predavanje o sanaciji odlagališta otpada u Karlovcu čiji početni projekti datiraju još od 1992 godine. Znači, u praksi postoje win-win situacije, ali njihova realizacija odvija se polako za prilike koje nas svakodnevno pritišću.

Globalni ciljevi održivosti

Fokusirajmo se i na  druge vitalne stvari

Pretpostavimo, kako je naš novi predsjednik Vlade prošao kroz svoje  školovanje ili različite treninge, vezano uz temu pospješivanje kvalitete usluge ili proizvoda. Okosnica pospješivanje kvalitete jest kako filtrirati ili odvojiti mnogo trivijalnih stvari i fokusirati se na mali broj vitalnih stvari što se može izraziti jednostavnom funkcijom Y= F(x) koju onda treba obrađivati, mjeriti, donositi odluke. Sanacija odlagališta je vitalna stvar. Koje su još vitalne stvari u nas? Recimo, imamo previše  socijalnih prava koja su nedodirljiva[iii]. Pola troškova sustava socijalne  zaštite odnosi se na mirovine koje iznose 51,2 % dok na zdravstvenu zaštitu otpada 29,6 % za socijalnu skrb 5,4 % za dječje doplatke odvaja se 3,3 % i naknade za nezaposlene 1,7 %. Tko je tu igrač A, a tko B i kako će se dijeliti i rezati torta  zvana rashodovna strana budžeta?. Neka u Saboru bude igrač B Stranka umirovljenika, ali nemamo igrača A  ili stranku koji bi zastupala djecu i roditelje koji se prepoznaju u društvu po dobivanju dječjeg doplatka i ostali nosioci socijalne skrbi. Teško je tvrditi kako su u jednom društvu umirovljenici važniji od djece i zato to treba uzeti u obzir pri rezanju i biranju veličine šnita torte kako bi se dobila win-win situacija. Čitam u jednom izvještaju kako su važna buduća zanimanja njegovanje starijih ljudi, što treba shvatiti igrač B - Stranka umirovljenika kako bi se dobila win-win pobjeda u društvu. Naime, igrač A koji je sada dijete mora odrasti kako bi njegovao igrača B. Važno je jedno od načela održivosti  međugeneracijska solidarnost između mladih i starih ljudi, djedova baka, roditelja, djece unuka kao i budućih nerođenih članova društva.

---

[i] Gerard . Nierenberg: Verhandlugns-traininig, Heyne,  München, 1968, str.59

[ii] Edward de Bono, Word power,Penguin books, New York,  1977, str.9

[iii] Velimir Srića: Hrvatska 2020, Profil 2010, str.35.

Eko gradovi

Eko gradovi

Ako želiš ići brzo, idi sam; ako želiš ići daleko, idi u društvu."(afrička poslovica)

Posipavanje cesta

Konačno smo dočekali snijeg kojem se najviše vesele djeca, ali nije dugo trajao.  No, vijest koja meni izgleda važnija od pojave uobičajenog snijega jest kako zimska služba grada Zagreba ima 14.000 tona soli za posipavanje cesta. To se može protumačiti -  ne bojmo se, neće biti klizavosti. Ali,  posipavanjem cesta solju  onečišćujemo (trujemo?)  tlo i pitke vode. Sol šteti temeljima i zidovima zgrada i pospješuje koroziju metalnih konstrukcija primjerice automobila. Norveška koja izvozi pitku vodu rasipa sol samo po autocestama dok se lokalne ceste, gradske ulice i nogostupi ne posipavaju. Pijesak, dobre zimske gume inavlake za cipele s metalnim šiljcima smanjuju rizik klizavosti.

Neke komune u Njemačkoj  i u Austriji gdje  žive Gradišćanski Hrvati zabranjuju upotrebu soli za posipanje cesta. Rizike između sigurnosti i onečišćenja okoliša valja temeljito još jedanput ispitati i kod nas u Zagrebu.

Gdje su odletjele ptice pjevice?

Zimi brinem za ptice pjevice koje hranimo u našem vrtu. Primjećujem kako ove zime  ima manje vrsta ptica na hranilici negoli ranijih godina. Gdje su ptice? Znam da postoje ptice stanarice, selice i skitalice. Razgovaram o pticama s čovjekom koji mi je prodao suncokret. On tvrdi kako su različiti vatrometi potjerali ili otrovali ptice!? Jesu li tomu uzrok insekticidi (pesticidi) i vatromet ili su ptice možda odletjele na neke druga zdravija staništa?

Nijemo proljeće, genijalna metafora, naslov je knjige koju je 1962. godine objavila američka biologinja  Rachel Carson o borbi čovjeka protiv prirode. Govori o trovanju ptica koje tako lijepo pjevaju u proljeće. Knjiga je imala veliki utjecaj na svijest o primjeni insekticida. Švicarski kemičar Hermann Müller dobio je 1948. Nobelovu nagradu za otkriće pesticida DDT-a koji su u SAD-u zabranili proizvoditi 1972. godine. Hoće li i kod nas biti nijemih proljeća. Kuda su odletjele neke ptice: crvendać, brglijez, batokljun i vuga koje smo godinama zimi hranili u vrtu? Neka to bude samo moj nepotreban strah, jer prema IUCN-ovom crvenom popisu kojim se broje i procjenjuju ugrožene i osjetljive biljke i životinje u opasnosti je oko 15 % svih vrsta ptica

Kako ekološki živjeti u ruralnim ili urbanim mjestima?

Ove dvije zimske zgode naveo sam kako bih se prisilio na mnoge odgovore oko problema  života u gradovima. Zemlja se polako, ali sigurno urbanizira. Živjeti u ruralnom ili urbanom prostoru je pitanje na koje nije lako odgovoriti.  U Njemačkoj 89 % stanovnika živi u gradovima, a u Hrvatskoj oko 60%. Svaki četvrti stanovnik živi u jednom od četiri najveća hrvatska grada - Zagreb, Split, Rijeka, Osijek. Nije preporučljivo odmah tvrditi bolje je živjeti u gradu zato što je tako u Njemačkoj. Prije donošenja zaključka pogledajmo malo bolje različite procese gradskog života.  u gradu za donošenje zaključaka. Je su li mogući ekogradovi? Teško pitanje, ali time se već dugo bave  urbanisti. Primjerice. Margrit Kennedy napisala je 1986. godine dvije knjige pod naslovom Eko grad[i] odakle sam prekopirao sliku (g TOTH mi je pomogao oko prevoda i formatiranje slike)  koja zorno prikazuje uzročno posljedične procese[ii] kojima čovjek utječe svojim bićem i životom na okoliš u gradu i uokolo njega. 

Povečanu sliku dobijete ako kliknete1

No vratimo se malo opisivanju slike. Strelice  različitih pojava u gradu na slici upućuju nas na takozvani procesni pristup što je temelj stvaranja normi za sustave upravljanja okolišem i kvalitetom proizvoda. Procesni pristup olakšava urbanistima kako objasniti stanovnicima gradova kad se moraju mijenjati njihove strukture. Promatrajmo strelicu više procesa na slici gore lijevo od: klime - zagrijavanje atmosfere, temperaturne inverzije... onečišćenje zraka - čađa, prašina, smog... do zdravlja i bolnice - oboljenje dišnih puteva i  pluća.  Jedna pojava uzrokuje drugu, druga treću i na koncu se dogodi bolest.

Stalno se tvrdi kako ne smijemo probiti granicu za povećanje globalne temperature od 2⁰C

Zna se kako je 1880. globalna temperatura bila 13,60Cdok je 2014. godine bila 14,860C,

a za ovu 2016. godinu se može predvidjeti da će globalna temperatura prema regresijskoj jednadžbi biti GT = -9.8409 + 0.01227(2016) = 14,90⁰C.

Autorica povezuje u ekogradu životno stanište (biotop) te ukupnost svih  živih bića (biocenoza) s ekonomijom i kulturom. Ona propisuje nama već poznate mjere održivosti kao što su toplinska zaštita zgrada, energetska učinkovitost, skupljanje  kišnice, ozelenjavanje gradskih površina (vrtovi) na kojima trebaju živjeti i mnoge ptice i životinje. Kad pokušavamo uspoređivati  život u Berlinu ili Zagrebu onda moramo imati na pameti kako je Zagreb grad čiji stanovnici još pamte neke gradske podobnosti života (besplatan stan, jeftin prijevoz) koje su bile u socijalizmu. Pojam besplatan i dobiti nešto badave je iluzija. Margaret Thatcher je rekla: - Problem sa socijalizmom je što on prije ili kasnije ostane bez tuđeg novca. Sada stan u Zagrebu skuplji je negoli u Berlinu, vjerojatno zbog visokih kamata. Sada već pokojna Margrit Kennedy organizirala je u Splitu  2012. godine savjetovanje o redefiniranju uloge novca u gospodarenju i ustvrdila je kako je u cijeni najma stana u društvenim zgradama udio kamata 77 %. Zna se  kako novac vlada svjetom ali tko vlada novcem?  

Gradovi i planetarne granice

Bilo kako bilo, bogati i siromašni narodi moraju tražiti  putove za olakšanje života u  gradovima. Traže se teorije, koncepti i razumna provedba planova prema ekološkim načelima života u gradovima. To nije lako za današnje gradove koji se guše u prometu i smeću. Urbanisti su skovali novi pojam resiletni gradovi.[iii] Gradovi se odupiru i mijenjaju u  fleksibilnim socijalnim i ekološkim granicama gdje ne samo urbanisti nego i stanovnici moraju stalno učiti nova pravila građenja i života. U navedenoj knjizi navode se primjeri o promjenama mnogih gradova kroz adaptacije, transformacije i ublažavanje mnogih procesa svakodnevnog života. I u Zagrebu je moguće mnogo toga učiniti aktivnim sudjelovanjem u mjesnim odborima. Prijateljinženjer Tvrdeić poslao mi je  tekst i skicu s prijedlogom da se u Zagrebu pospješi promet kružnim željezničkim tokom tako da se izgradi samo jedan kratki krak željezničke pruge od Jankomira do Blata te  stajališta  na cijelom toku pruge.

Znanstvenici su opažanjima i mjerenjem ustvrdili mnoge životne pojave u gradovima kao i na cijelom planetu. Nadalje, to ih je navelo da tvrde kako smo ušli u novu geološku eru -antropocen (Age of Man) koja traje 200 godina u kojoj čovječanstvo utječe na Zemlju slično velikim prirodnim silama. Za ekološke poticaje i djelovanje svakog od nas dobro dolaze (link) predavanja nobelovca Al Gorea i Alexa Steffena koja se vrte na TED-u s hrvatskom titlovima i od kojih se mogu kopirati transkripti. 

Kako prilagoditi i popraviti negativne pojave u gradovima to je tema koju pokušavaju  UN samiti približiti svakom Zemljinom stanovniku preko jednostavnih i razumljivih koncepata i agenda. Kroz posljednjih pedesetak godina ljudima se stalno šalju poruke kako Zemlja  ima ograničene životne resurse koji leže u određenim mjerljivim granicama. Pogledajmo samo ekološka stopala nekih država. Kad bi cijeli svijet živio slično Amerikancima trebalo bi nam pet planeta. Govorilo se i pisalo o prekomjernom stvaranju smeća koje će nas zasuti, o otapanju leda, o klimatskim promjenama, o smanjenju bioraznolikosti. Sjetimo se uzrečice djeluj lokalno misli globalno. Neke poslovice ili mudrosti naših predaka također su dobri koncepti za pokretanje aktivnosti u svrhu poboljšanja života. Primjerice,koncept borbe protiv konzumerizma može se lako objasniti izjavom: Ne kupujte ono što vam ne treba, jer ćete morati prodavati ono što vam treba.

Značajniji pokušaj aktiviranja javnog mijenja je aktualna studija o devet planetarnih granica

koje pružaju znanstvene smjernice za poboljšanje upravljanja životom na planetu. Koncept planetarnih granica je prvi put predstavila 2009. godine skupina 28 uglednih međunarodnih znanstvenika. U 2015. je predstavljena ažurirana verzija. Tvrdi se, ako čovječanstvo ostane unutar tih devet granica možemo nastaviti razvijanje i napredovanje za generacije koje dolaze. Ta studija je upozorenje kako smo probili četiri od devet planetarnih granica koje su  rezultat pritisaka na okoliš od ljudskih (antropogenih) aktivnosti: klimatske promjene, gubitak biosfernog integriteta, promijenjeni bio-geo-kemijski ciklusi dušika i fosfora. Poznati su neki parametri onečišćenja okoliša kao i dopuštene granice kao što je to koncentracija CO₂, ali nisu definirane granice kemijskog onečišćenja zraka tla i vode. Postoje samo mjere za određivanje  utjecaja (onečišćenje, zagađenje) na okoliš, ali ne i dopuštene granice. 

Što treba činiti svatko od nas? Nasumce sam nabrojiostotinjak radnji i procesa koje svatko može provesti ne samo u gradu kako bi olakšao Zemlji da lakše diše. Okoliš je okruženje u kojem grad djeluje uključujući zrak, vodu, tlo, prirodne izvore, floru faunu, ljude i njhove međusobne odnose. Grad ima utjecaj na okoliš svakom negativnom ili pozitivnom promjenom stanja. Arhitekti, inženjeri  i investitori moraju zajednički rješiti problem stanovanja u gradovima i kod toga moraju imati na stalno na pameti kako cijena  energije za grijanje iznosi oko 80 €/MWh, električne energije 300 €/MWh. energija za hlađenje 120 €/MWh i pitke vode 4,5 €/m3 Eko gradove ne možemo postići ako  želim ljeti i zimi imati temperaturu u zgradama +20 Celziusevih stupnjeva.

[i] Margrit Kennedy: Öko-Stadt Band 1 Band 2: Fisher Taschenbuch Verlag 1986. Frankfurt/M

[ii] Riječ proces je definirana u ISO 9000: 2000 kao skup međusobno povezanih aktivnosti koje ulaze transformiraju u izlaze. Ulazi u proces obično su izlazi iz drugih procesa.

[iii] Harald Kegler: Resilienz, strategien &Perspektiven, für die wiederstandsfähige und lernende Stadt, Bau verlag 2014. Berlin

Održivost postaje zapovijed

Svaki je kamen da se kuća gradi (hrv. poslovica)

Danas smo svjedoci turbulentnih previranja u svijetu i u nas - šire se ratne zone, izbjeglice i prosvjedi zbog klimatskih promjena. Onako u glavi svi tražimo rješenja za ta svjetska previranja, a ja ću svoja razmišljanja o tim problemima podijeliti s vama. Problem se obično počinje rješavati tek kad dođe do faze konflikta. Meni je u rješenja upleten pojam održivost koji je još relativno konfuzan u percepciji običnih ljudi, no najprije ga treba shvatiti i onda djelovati baš odozdo, od običnih ljudi prema vlasti (bottom to top) i obrnuto od vlasti prema dolje (top to bottom). U ljude se uvukao neki strah, jer svega nam je počelo nedostajati:  čistog zraka, vode, energije, mnogih životnih resursa pa i međusobnog poštivanja.

Što je UN učinio ranije? 

Ljudi prosvjeduju širom svijeta, jer više ne vjeruju u političke akcije odozgo prema dolje (top to bottom). Tijekom sedamdesetak godina održano je dvadeset i devet eko-konferencija koje su obrađivale pojam održivost djelomično ili potpuno. Prisjetimo se samo nekih, primjerice internacionalne konvencije o ulovu kitova 1946. godine, Konferencije o ljudskom okolišu (Stockholm 1972.), Osigurajmo preživljavanje (izvještaj Willyja Brandta 1979.), Zaštita ozona (Montreal 1987.), UNCED-ove konferencije (Rio de Janeiro 1992.), konferencije Održivi razvoj malih otočnih država (Nassau/Bahami 1994.), Svjetskog samita o hrani (Rim 1996.), UN-ove konvencije o zaštiti klime (Kyoto protokol 1997.),  Skupa o osam milenijskih ciljeva (New York 2000.), Svjetske konferencije o klimi (Kopenhagen 2009.).. Za održivost ljudskog roda bila su prijelomna dva izvještaja - prvi je onaj alarmantni iz 1972. - Granice rasta (Meadows) iz kojega se može iščitati kako će nas zasuti smeće ako ne prekinemo s eksponencijalnim rastom (veliki porast populacije, proizvodi se sve više ) na Zemlji. Drugi je Brundtlandski izvještaj iz 1987. godine u kojemu je definirana održivost i gdje se navodi kako sadašnje generacije moraju nesebično misliti i na buduće naraštaje.1  Ostali poznati izvještaji su Agenda 21 i Izvještaj o klimi iz Durbana. Glavne komponente održivosti su okoliš i razvoj.  Svima je obznanjeno kako valja objediniti znanja i akcije i težiti k ekološkoj, ekonomskoj i socijalnoj pravičnosti.

Kakovi su prijepori postojali?

Sadržaji spomenutih konferencija bili su temelj mnogih koncepata, normi i raznih životnih akcija, ali  gradijent onečišćenja okoliša ipak nije smanjen, nego se čak povećava. Glavni prijepori sudionika tih  konferencija mogu se izraziti s dvije tvrdnje: u prvoj političari siromašnih južnih zemalja govore kako su za sadašnje klimatske i ekološke prilike krivi stanovnici država sa sjevera, zbog pretjerane proizvodnje i potrošnje, a u drugoj odgovaraju bogate zemlje - ako nećemo toliko proizvoditi nećemo imati dovoljno novca za smanjenje siromaštva na jugu. Konflikt se može sažeti i izjavom američkog predsjednika Busha seniora na konferenciji u Rio de Janeiru 1992 .: The American way of life is not negotiable - američki način života nije za pregovore. Tada su Brazilci svojim odgovorom zakucali Amerikancima: Vi ste posjekli svoje šume, a sad vam treba kisik iz amazonskih prašuma. Drugim riječima: Nismo vam ništa dužni! U takvim prijeporima vidi se kako je Zemlja  stvarno naš  jedini dom, što tvrdi i papa Franjo u svojoj zadnjoj enciklici Laudato si - briga za zajednički dom. Dok ovo pišem kao Božični dar došao nam je pariškidogovor o klimi kojeg je potpisalo 195 zemalja. Sada slijedi agenda  što  znači -treba provesti u djelo.

Odozdo prema gore valja krenuti !

 Ljudi se množe i svijetom koračaju naprijed, pomalo neosviješteni, bez spoznaja i informacija što je to održivost i kako je postići. Za postizanje održivosti nema prečice. Kovačem pojma održivost smatra se Hans Carl von Carlowitz koji je još 1732. godine napisao knjigu Sylvicultura Oeconomica gdje navodi ekološka i ekonomska pravila uzgoja šume. Ne možeš više posjeći šume od njezina prirasta. U isto vrijeme  njemački književnik J.W.Goethe piše kako se sjeme ne smije samljeti. Općenarodna mudrost sadržana je u mnogim našim poslovicama koje direktno ili indirektno upućuju na pojam održivosti. Svaki je kamen da se kuća gradi naslov je zbirke poslovica Josipa Kekeza, dok u velikoj zbirci poslovica Bartula Matijace stoji Malo rodu vrijedi tko neće da štedi.

Časopis koji je več 40 godina putokaz prema održivosti.

Nije neka mudrost, ali narod treba educirati - najprije da se shvati taj pojam i zatim kako voditi ili upravljati procesima i ljudima da se to postigne. Kod nas, ali još više u svijetu znanstvenici  mnogo pišu o održivosti. Ako upišete na portalu znanstvenih časopisa RH Hrčak pojam održivost dobit ćete 189 članaka iz svih znanstvenih područja. Ta znanja su obično namijenjena akademskim građanima i nisu rasprostranjena na obični puk. Kiosci Tiska drže više od 250 naslova novina i časopisa, ali problematiku vezanu uz održivost dosljedno prati samo Majstor već desetljećima. Valja istaknuti da je Majstor praktični časopis za promicanje novih tehnologija materijala i proizvoda. U impresumu je otisnut znak SAM što ukazuje da Majstor stvarno i pravno nasljeđuje magazin Sam svoj majstor koji je počeo izlaziti 1975. pa se ove godine može spomenuti i njegova 40. obljetnica.  Tadašnji glavni urednik Ivan Kreutz pisao je kako SAM informira ljude o nasušnoj potrebi vođenja domaćinstva, a sadašnji glavni urednik Tomislav Toth kroz rubriku Riječ urednika strogi je kritičar današnje politike vezane uz učinkovitu primjenu energije i različitih materijala. U Majstoru se može pronaći mnogo članaka vezanih za održivu proizvodnju i potrošnju od vanadijevih baterija do dragocjene biljke rogoz koja se može vaditi iz močvare kao sirovina za industriju. Slično narodnoj mudrosti kako o svakom kamenu treba voditi brigu isto tako i o rogozu. Podsjeća li vas to na problem plastičnih vrećica koje bi za nošenje kupljenih namirnica mogli zamijeniti logožari i cekeri. No, uz rogoz u Majstoru možete naći još brojne održive teme, pogotovo iz područja građevinskih materijala kao što su naprimjer reciklirani materijali koji se mogu održivo iskoristiti za toplinske izolatore, tu je i   povrat gline, slame. cigla od pepela. kao gradivo za nastambe. K tomu, postoji i rubrika Održiva arhitektura u kojoj se sustavno pokazuju primjeri kako se kuća može održavati sama primjenom zdravih, prirodnih materijala i inovativnih metoda gradnje. Sve u svemu Majstor je magazin koji u svojim člancima računa potrošnju energije i materijala za svaku ljudsku aktivnost.

Načela.

Mnogi članci u Majstoru koriste suvremena načela koja proizlaze iz navedenih svjetskih izvještaja i poučni su kako za običnog čitatelja (down) tako i za političare i menadžere (top) u gospodarstvu. Mogu se navesti neka načela: poznato 4R pravilo iz područja čistije proizvodnje oblikovano je prema  četiri engleske riječi: reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; reuse - ponovno upotrijebi materijal npr.  povratnu ambalažu;  recicle -  recikliraj, vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu; replace - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese podobnima za okoliš.

Sjećam se, kao suradnik tog magazina kako smo znali diskutirali treba li navoditi što više podataka s mjernim veličinama i jedinicama. Moja je teza bila da se ne može gospodariti ako se ne mjeri i ako se ne navode ispravni podaci. Kupite li petsto listova osamdesetgramskog papira za printer onda je to masa  500 x 80 = 40.000 g ili 4 kg. Onoga tko uzima održivost kao važno načelo u gospodarenju zanimat će uz tehničke značajke i eko-podaci o papiru. Najprije smo se pitali koliko energije je potrebno za proizvodnju jednog kilograma papira pa smo doznali kako je to oko 32 MJ/kg ili 8,96 kWh/kg, a poslije su bili važni podaci o količini vode i emisiji CO₂ (staklenički plin). Za proizvodnju četiri kilograma papira treba 35,84 kWh energije te 4800 L vode i 6,2 kg emisije CO₂  koji odlazi u atmosferu. Za proizvodnju tog papira potrebno je više od 3 L benzina zbog kojeg se danas ratuje kao i za vodu (izbjeglice su kao dodatak) uz klimatske promjene uzrokovane emisijom stakleničkih plinova. Prema tome ne na papir uzalud printati sadržaje  i bacati (i to je onečišćenje) u koš za smeče. Velikim zagađivačima priroda je već ispostavila račun -  dobili su orkane i moraju nositi maske ili mokre maramice kada hodaju po gradu. No, mora nas zabrinuti nestanak šuma koje se sijeku najviše zbog papira što nas ako smo održivo osviješteni sve prisiljava da pretražujemo podatke https://en.wikipedia.org/wiki/Forest. uvjerimo se i djelujemo prema postoječim mogučnostima.

Mnoga vrata prema održivosti otvaraju se guranjem ili povlačenjem (push - pull)2 što dovodi do sustavnog modela razmišljanja kod stvaranja down ili top strategija. Problemi koji nas guraju su promjena klime, opskrba hranom, nedostatak energije, siromaštvo, porast stanovništva (ne u Hrvatskoj), a prema održivosti nas povlače inovacije i stvaranje zelenih (green) proizvoda. Neka mi bude dopušteno istaknuti - Majstor je posvetio različitim inovacijama mnogo članaka. Važno je spomenuti kako se rješavanje pitanja održivosti može organizirati tako da akcije krenu odozdo, od stanovnika, mjesnih odbora ili zajednica, a ne  uvijek odozgo od trome vlasti. Rješenja kriznih situacija -  u bilo kojem području - su najučinkovitija ako se krene odozdo. Danas je u nas aktualna tema -  demokracija poticana od naroda za narod. Nije pretenciozno tvrditi - svaka politička stranka morala bi se  pretežno obraćati biračima po obrascima održivosti, jer sadašnja komunikacija među ljudima i arhaični pojmovi lijevo i desno spadaju u XVIII. stoljeće. 

________________________________

[1] Prema definiciji UN-a održivi razvoj je razvoj koji osigurava budućim generacijama zadovoljenje njihovih potreba ništa lošije od današnje živuće  generacije stanovnika .

2 Iris Pufé: Nachhaltigkeit, UVK, München 2012,  str. 23

Tko krade vrijeme?

U prošlom postu posvetio sam se pojmu vremena zbog sunčanog sata koji je naše društvo inženjera predstavilo samoborskom pučanstvu pokraj rijeke Gradne. Spominjao sam i nastanak kalendara kojim je čovjek zapravo kanalizirao tijek vremena kao i mjernu SI jedinicu vremena sekundu. Grci su razlikovali kvantitativno vrijeme - kronos i kvalitativno vrijeme - kairos. Vrijeme mjerimo prirodno-znanstveno ili tehnički  kao kronos, ali ga doživljavamo duhovno kao kairos, pravo vrijeme za prave prilike i prave trenutke kad se donose odluke. Kairos je i trenutak Božje milosti. 

Postoje interdisciplinarna područja istraživanja koje sociolozi nazivaju ekologija vremena i sociologija vremena. U sociologiji vremena čovjek si postavlja pitanja kako iskoristiti kairos  vrijeme tj. usporiti ga ili ubrzati nauštrb kronos vremena. U ekologiji vremena analizira se pak odnos ili ritam života društva prema vremenu koje vlada prirodom. Sociolozi dalje definiraju i pojam suverenitet vremena, autonomnu vremensku formu ili značajku svakog obliku života: čovjeka, životinje i biljke. Svaki dio prirode ima svoju vremenitost. Duljina ljudskog života je oko 75, drveta 150, krave 20, psa deset godina. Hans Carl von Carlowitz smatra se kovačem pojma održivost,  jer je već 1732. godine napisao knjigu Sylvicultura Oeconomica gdje navodi ekološka i ekonomska pravila uzgoja šume. Mora se poštivati suverenitet vremena svakog drveta s ciljem postizanja održivosti rasta šuma. Nek se pamti, na svakog čovjeka na Zemlji otpada manje od 0,6 ha šume.

Šuma  svojim suverenitetom vremena  "bori" se protiv suvereniteta vremena čovjeka koji je otvorio pješčanik 

Uz svjetovno (profano, radno) kronos vrijeme prema kojemu se obračunava rad i dobiva plaća čovjeku je važno i sveto vrijeme blagdana, odmora, druženja u obitelji što je primjer kairos vremena. No, vrijeme se može ukrasti kao i neko materijalno dobro. Ono je životni resurs i uspoređujemo ga s novcem - vrijeme je novac. Ukrasti nešto nije moralno, tako je zapisano u ljudskim i božjim zakonima. O krađi svetog vremena, primjerice rad nedjeljom, pisao sam prije pet godina. Tada su se ljudi bunili i potpisivali peticije pa je to nakraju rješavao Ustavni sud RH koji uzimamo kao pravnu vertikalu. Ako sekularno društvo ne priznaje treću božju zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji treba priznati da trogodišnje dijete vrlo dugo iščekuje svoju majku koja primjerice radi kao prodavačica u IKEA-i pa i nedjeljom sudjeluje u stvaranju njihovog godišnjeg prihoda od 535,9  milijuna kuna. Dok odraslom čovjeku kronos vrijeme - sat, tjedan, godina leti vrlo brzo, dotle djetetu ide vrlo sporo. Ja doživljavam godinu kao sedamdesetpetinu mojeg života, dok dijete od tri godine to isto vrijeme doživljava u svom pamćenju kao trećinu svojeg života. Dijete pati i stvaraju se uvjeti za bolest. Ustav RH  u članku 56 kaže: svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor. No, ne piše da to mora biti nedjelja. Taj odmor može biti recimo utorak kad dijete opet ne vidi majku, jer je u vrtiću ili u školi. Članak 23. Ustava RH propisuje: zabranjen je prisilan i obvezatni rad. Nije zgodno danas reći da vas netko prisiljava da radite!? Profesor Cifrić u knjizi Ekologija vremena i kultura zidova¹ piše : Institucije i zakoni su u domeni političke elite koja utvrđuje što su društvene vrijednosti i zakonska dopuštenja/ograničenja. Sve je dopušteno ako zakonom nije zabranjeno, bez obzira je li moralno ili nije!  Moralne norme postaju apstrakcije, a tehničke norme stvarnost ekonomije znanosti i obrazovanja.

Zakonska dopuštenja ili ograničenja često ne poštuju bioritam ljudskog tijela i duha koje se ne može odmoriti. Krajnji rezultat svega jest da je čovjekovo kronos vrijeme pojelo kairos vrijeme. Ali, netko ima kairos vremena za odmaranje. Ako se  pogleda na društvenu skalu krađe vremena, onda ga birokrati imaju uvijek dok ga radnicima u realnom gospodarskom sektoru uvijek nedostaje. Birokrat ne svetkuje u tjednu jedan dan nego i subotu i nedjelju. Krademo li sami sebi vrijeme? To pitanje nije banalno. Posudio sam davno knjigu u njemačkoj knjižnici: Warum haben wir keine Zeit? – zašto nemamo vremena. Okosnica je sljedeća. Puno vremena potrošimo radeći da bismo kupili auto. Ali, auto ima puno dijelova, oko deset tisuća. Kad se nešto  pokvari uzima vam dodatno vrijeme da nabavite zamjenski dio ili zatražite pomoć automehaničara. Kupujete li djetetu koturaljke morate znati da se one sastoje od trideset i pet dijelova koji se također mogu pokvariti. Konzumerizam nas prisiljava da kupujemo različite i nepotrebne stvari koje nam oduzimaju ili kradu vrijeme. Zbog toga se ritam vremena na radnom mjestu sve više povećava, što se nastavlja dalje trošenjem zarađenog novca pa sve skupa stvara stresne situacije u obitelji. Često stvari više ne popravljamo nego ih odbacujemo (ne krpamo odjeću!)  Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja što sve skupa vodi opadanju kvalitete ljudskog života i raspadu društva. 

Kradljivaca vremena ima oko nas koliko hoćete. Birokrati vas ostavljaju da čekate i gubite vrijeme na šalterima. Dobrim relacijskim bazama podataka u raznim institucijama mogao bi se bolje srediti njihov posao, točnije i brže bez da osjetite da ste izgubili išta od vremena. Kuda s viškom birokrata? Hrvatska polja su prazna - odgovaram i prihvaćam smijeh na tu tvrdnju. Čekanje u proizvodnim procesima ne stvara dodanu vrijednost, a stvara gubitak energije i materije. Vrijeme je najvažnija varijabla i u bankarskim proizvodima tj. kreditima kojima se ponekad krade vrijeme tj. novac jer oni koji uzimaju kredit ne poznaju eksponencijalne vremenske funkcije u kamatnom računu s ugrađenom kamatom. Ako netko nekomu ukrade nešto materijalno ili stvori bilo kakav dug onda mu to treba vratiti.

Ali, što učiniti kad ljudsko društvo u cjelini ili parcijalno potkrada ekološki sustav ili Zemljinu biosferu? Kako vratiti Zemlji ono što smo uzeli od nje? Društvo je stvorilo stil življenja kojim stalno povećava svoje materijalne zahtjeve - više vode, više energije više drva i rudača čime se stvara dug prema ograničenoj Zemljinoj biosferi. Ako čovjek iskorišćuje samo kapacitet biosfere koja se regenerira onda je to održivi razvoj i to je OK. Nasuprot  tomu stvaramo dug prema Zemlji i bojimo se socijalnog i ekološkog kolapsa. Ekološki otisak stanovnikaHrvatske je 3,34 gha (globalni hektar) što je (tješimo se!) mnogo manje negoli kod stanovnika EU (4,5 gha) ili SAD-a (8,7 gha), ali ipak prelazi dopušteni kapacitet hrvatske biosfere od 1,8 gha. Iako hrvatski stanovnik ima samo 1,8 gha jede kruh s površine (tla, vode i zraka) od 3,34 gha. 

Zato treba stvoriti novi pojam dan ekološkog duga (Earth overshoot Day). Prvo, možda ću  biti dosadan s pričom kako smo u našem seljačkom gospodarstvu kontrolirali trošenje izvora za život blaga i ljudi. U veljači je tatek znao reći - potrošili smo preko polovice sijena i morat ćemo malo štedjeti pri hranjenju blaga. Ako je tu godinu prinos repe bio dobar onda smo blago hranili repom. Ako toga nije bilo dovoljno onda smo im davali oklaske od kukuruza natopljene vodom. Uglavnom, ono što je rodilo tu godinu moralo je biti dostatno. Drugo, danas se zna da sav kredit ili godišnji prirodni prinos Zemlje potrošimo nekoliko mjeseci prije negoli završi godina. Tako smo 19. prosinca 1987. posudili2 dvanaestodnevni prinos od 1988. godine, dok smo 27. rujna 2011.  potrošili  ili prekoračili račun svega što nam je rodila ili pridonijela cijela 2011. godina3. Rimljani su govorili festina lente - žuri polako.                                                                                                                                                                                                                                                          Od davnine je u tvornicama za planiranje procesa služio kronometar. Nastao je pojam menadžment vremena. Kad je Eisenhower pripremao vojnu akciju iskrcavanja na Normandiji svojim je generalima najprije objasnio pojmove: važno i hitno glede izvršavanja zadataka. Važan i hitan zadatak treba započeti odmah, dok ono važno a manje hitno valja staviti na drugo mjesto, a ostale zadatke treba odgoditi. Kad padne snijeg visoko rangirani rukovoditelj ide bez grižnje savjesti kod vulkanizera mijenjati gume, jer za njega je to hitno, ali nije važan zadatak. To je sofisticirano gubljenje vremena. Pojmovi učinkovitost i djelotvornost važni su za razumijevanje u shvaćanju vremena i njegovog korištenja. Postoje dvije grupe riječi koje se često isprepliću po značenju. Prva je - učinak, učiniti, učinkovit, učinkovito, učinkovitost, a druga - djelo, djelotvornost, djelovanje, djelovati i djelotvoran. Djelo znači posao, rad, radnja koje se može obaviti u različitom kronos vremenu pa se kaže da je urađeno s većim ili manjim učinkom ili s boljim i lošijim efektom. Može se nešto uraditi s velikim učinkom (mnogo stvari u jednoj jedinici vremena), ali ne uvijek i djelotvorno, čak štoviše stvara se šteta. Možemo biti učinkoviti i proizvesti 7 do 14 tona kukuruza po hektaru, ali smo izgubili bioraznolikost i zato nismo ekološki djelotvorni. Velika učinkovitost može voditi minimalnoj djelotvornosti, čak i prema šteti.

Tvorničkafizika određuje matematsko-fizičke zakonitosti ili relacije između temeljnih proizvodnih veličina: vrijeme obrta ili ciklusa proizvodnje, zalihe sirovina i gotovih proizvoda, količina proizvodnje, kapaciteti (oprema, ljudi) varijabilnost kod operacija,  servis korisnika. 

U tvorničkoj fizici postoji jedna relacija ili formula koja se zove Little zakon (po Johnu D.C. Littleu) i glasi: WIP = TH x CT. Prevedeno to bi glasilo:  posao = norma x vrijeme. Izraženo mjernim jedinicama može se pisati:  kg = kg/h x h. U taj zakon se mogu uključiti i druge mjerne jedinice kao što su  litra, prostorni metar, komad, radnik, dan, tjedan, mjesec i godina. Posao je količina proizvodnje dok je radna norma slična pojmu normativ koji je dio  troškovnika.

Kada se temeljitije pogleda održivost života vidi se kako su prostor i vrijeme glavne veličine isprepletene prirodnim, ekonomskim i socijalnim kapitalom.
Možete puno govoriti, ali prava stvar je da iskopate  rupu, posadite stablo, date mu vode, i omogučite  da raste.To je ono što čini razliku. Wangari Maathai-dobitnica Nobelove nagrede za mir iz Kenije.

____________________________

1Ivan Cifrić: Ekologija vremena i kultura - Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2015 , str. 1

2Ivan Cifrić: Ekologija vremena i kultura - Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2015 str. 252

3Iris Pufé: Nachhaltigkeit, UVK, München 2012,  str. 21

Sunčani sat i naše vrijeme

Što je vrijeme? Heraklit je rekao petsto godina prije Krista: Nikad ne možeš dvaput stati u istu vodu koja teče rijekom. Platon je pak dodao: Sve se mijenja i ništa nije stalno.

Društvo inženjera i tehničara Grada Samobora (DITS) čiji sam član, 16. listopada  pušta u pogon sunčanisat na šetnici pokraj slapa uz rijeku Gradnu. Lokacija:45.81 N, 15.72 E.  Poneki šetač ili  putnik koji će stati uz taj sat i slušati žubor slapa,  promišljat će o vremenu i životu. Možda se prisjeti i stihova pjesme Slap Dobriše Cesarića: Teče i teče, teče jedan slap / Što u njem znači moja mala kap… pa će mu to olakšati promišljanje o vremenu. Za još bolju meditaciju dobro dolazi tekst (dobio sam ga od Ivana Juratovića) novinara Jovana Hovana koji je putovanjem kroz Europu skupio niz izreka uklesanih ispod sunčanih satova.

Tajnik DITS-a Robert Obraz  "provjerava" sunčani sat

Čovjek od davnine ima potrebu mjeriti periodične pojave koje su se jednoliko ponavljale uokolo njega. Prva njegova opažanja bila su da je Sunce svaki dan izlazilo i zalazilo dok se Mjesec noću uzdizao nebom te polako nestajao i silazio.

Sadašnja podjela dana potječe još iz Babilonije gdje se obdanica (dan u užem smislu riječi) i  po sunčanome satu  dijelila na 12 dijelova - na takozvane sate, a ta se podjela tek u novovjekovlju proširila i na noć pa se dan dijeli na 24 sata.(1) Sat se poslije dijelio na 60 minuta,  a one na 60 sekundi. Sekunda je prihvaćena kao osnovna SI mjerna jedinica vremena. Definicija sekunde glasi: sekunda je trajanje 9192631770 perioda zračenja koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija 133. Današnji atomski satovi su precizni unutar jedne nanosekunde (ns).  Zbog nejednolikog trajanja tjedan, mjesec i godina ne smatraju se mjernim jedinicama vremena nego samo sastavnicama kalendara. Različiti narodi izrađivali su svoje kalendare prema navedenim promjenama, ali i prema svom vjerskom  životu. Majanski kalendar imao je 365 dana, a vrijeme je počelo  teći  11. kolovoza 3113. prije Krista, a završavalo je 23. prosinca 2012. godine.

Danas se u cijelom svijetu upotrebljava gregorijanski kalendar iz 1582. godine u kojemu godina ima 365,2425 dana. Preteča gregorijanskog kalendara bio je od 46. godine prije Krista julijanski kalendar koji je u javnu uporabu uveo Julije Cezar i koji je imao 365,25 dana.  Tropska ili stvarna godina ima  365,24219 dana i 27 sekundi te nije sinkronizirana sa Suncem.

Mnogo je ljudske pameti potrošeno na mjerenje vremena od sunčanog, vodenog zatim pješčanog sata do današnji modernih atomskih satova. Najstariji sat, koji ide i koji rado posjećuju turisti je mehaničkisat s astronomskim brojčanikom na staroj gradskoj vijećnici u Pragu,  čija izrada početne konstrukcije datira iz 1410 godine.  Kada kažem,  mnogo ljudske pameti je potrošeno za shvaćanje i mjerenje vremena, onda treba istaknuti  Galilea Galileija,  Isaaca Newtona i Alberta Einsteina koji su utvrdili prirodne zakone kojima su povezali osnovne  mjerne veličine mase, duljine i vremena. Te veličine su osnovni alati kojima je stvoren naš  znanstveni svjetonazor svijeta. Ovu godinu se slavi stota obljetnica  teorije relativnosti.

Kalendar je oduvijek imao veliko značenje u svakodnevnom životu ljudi. Tiskao se kao poučna knjižica i bio je najčešće jedina literatura u domu našeg naroda. Poznati je hrvatski katolički kalendar Danica  koji izlazi veće 134  godine. U Danici 2015. čitam kako su stari  nazivi  za listopad (oktobar) bili miholjčak, kozaprst, desetnik.

U gregorijanskom kalendaru pojedini mjeseci imaju različiti broj dana primjerice 28, 29, 30 ili  31 dan.  Dani (iznimno dopuštena jedinica vremena d=84000 s) su označeni  imenima svetaca  prema Rimskom martirologiju iz godine 1586. nadopunjenog 2001. godine. Djecu su krstili imenima  prema imenima svetaca i imendanima  se slavilo čovjeka cijeli život. Ljudi su po imenima pamtili jedne druge i nakon njihove smrti.        

 U kalendaru  Danica [2] čitam i  četiri mjesečeve mijene ili faze koje se nazivaju: Uštap ili Pun mjesec, Posljednja četvrt, Mlađ ili Mlađak,  Prva četvrt.  Mjesečeve mijene definirane su točno danom satom i minutom.

Naši preci sijali su sjemenje za svoje usjeve u polju i vrtu prema svecima i  mjesečevim mijenama. Moram priznati kada sam bio mlad smatrao sam kako su takvi postupci u sjetvi praznovjerje. Primjerice, govorilo se kako krastavce (vugorke)  treba sijati na Veliki četvrtak, na Markovo i na Helenino.

Današnja saznanja su potvrdila da treba poštivati utjecaj Mjeseca na rast biljaka, slično kao što je Mjesec uzrok plime i oseke. Ernst Zürcher (3) je ispitivao rast drveća u Norveškoj i u Ruandi. Uzeo je u razmatranje Ruandu u kojoj je cijelu godinu približno ista duljina obdanice tj.  trajanja sunčevog zračenja. Mjerio je ponovljivim obnovljivim  metodama brzinu rasta kao i promjer stabljike i to za različite vrste drveća sijući po dvjesto sjemenki za svako drvo. Koristio je matematsko-statističke metode planiranja pokusa. Dakle, znanstveno, što znači pokusima je dokazano kako vrijeme u godini i pojava mjeseca ima veliki utjecaj na bioritam i biljaka i životinja da ne kažemo i ljudi.Sjeme sijano dva dana prije punog mjeseca je isklijalo za 47,5 dana dok je sjeme koje je sijano točno na puni mjesec isklijalo za 58,5 dana tj 23, 5 % kasnije.

Danas se mogu koristiti sjetveni kalendarikoji uzimaju u obzir utjecaj Mjeseca (čak i različita sazviježđa-astrologija!?) za različite vrtne kulture kako bi se dobio što bogatiji urod. Opća pravila iz sjetvenog kalendara su: saditi biljne kulture koje rastu iznad tla kad mjesec raste, dok  biljke koje rastu ispod tla kad mjesec pada. Točnije, saditi špinat, kupus, celer,  salate u prvom tjednu iza  Mlađaka ili Mladog mjeseca, a prije Uštapa ili Punog mjeseca, (točno dva dana prije) saditi paradajz, krastavce, papriku, grah...

Temu održivosti kojoj težimo pokušao sam povezati s pojmovima: sat, dan, vrijeme te s utjecajem Sunca i Mjeseca za maksimalizaciju prinosa uroda (hrane) koje baštinimo iz Zemljinog tla za naš svakodnevni život. Sunce je izvor života koje nas preko sunčanog sata podsjeća na prolaznost i relativnost vremena. To vrijeme smo posudili od nekoga ili čak, štoviše, krademo ga, jer izgubljeno vrijeme ne možemo vratiti natrag.

Literatura:
[1] Zvonimir Jakobović: Leksikon mjernih jedinica,Školska knjiga, Zagreb str 21
[2] Danica 2015,hrvatski katolički kalendar,Hrvatsko književno društvo Sv Jeronima ,Zagreb str. 52.

[3] Adam Hart-Davis; The book of Time, Octopus Publishing  Company 2911 UK str. 104