Kisele kiše i rajčica

Ako imate vrt i knjižnicu, imate sve što vam treba.

Marko Tulije Ciceron 106-43. pr.Kr. govornik, političar i filozof

1. Ideje  o održivosti

Mudrost iz rimskog doba aktualna je i danas. Fizička i duhovna hrana je uvijek  glavna ljudska briga. Nije neka nova ideja da je vrt jedan od izlaza. Razdaljina transporta hrane od njive ili vrta do stola  mora biti što kraća, kako bi onečišćenje okoliša bilo što manje. No, kako bi se očuvao urod i okoliš pri održavanju vrta tu valja uključiti mnoge ideje, procese i aktivnosti. Tražeći nove ideje o održivosti, listam Oxfordov  Rječnik o okolišu i njegovom očuvanju (Dictionary of Environment and Conservation) . Rječnik ima 9000 opisa različitih pojmova vezani na okoliš[i] tako da se djelomice može čitati kao knjiga.  Opširno je opisano 28  važnih pojmova  povezanih s održivošću našeg  života, kao  što su : UN  konferencije o okolišu, tropske prašume, održivi razvoj, Sahara (sahel), siromaštvo, oštećenje ozona, ciklus  dušika, niša, Kyoto protokol, globalno zatopljenje, genetički  inženjering, gaia hipoteza, izumiranje, ekološka kriza, EL nino (ENSO), Zemlja,  erozija plodnog tla, stvaranje pustinje, konzervacija, Černobil, ciklus ugljika, biokemijski ciklusi, atmosfera, Artic, Antartic, Agenda 21 i  kisele kiše.

Kada je u  pitanju problematika onečišćenja okoliša često  mislimo da nemamo izlaza. No, postoji uzrečica: kada vidiš da nema izlaza, znaj da ih ima barem stotinjak. Iz ovih stotinjak  linkom navedenih ideja svaki čovjek može pronaći svoj način zaštite okoliša. 

2. Treba nam kiša, ali ne kisela
Klimatski podaci za Zagreb pokazuju kako  je  ove godine sijanje sunca trajalo (u satima) jako iznad prosjeka, dok je  kumulativna  količina oborina  (u  milimetrima) znatno ispod prosjeka. Zaključak: ove  je godine sušna klima.

Pokušat  ću spojiti dva pojma  - održivost i kisele kiše.

Naime, u ovoj izrazito sušnoj godini kiše koje su nužne mogu biti kisele. Već sam pisaoo tomu 2011. godine koja bila je manje sušna nego ova.

 Gledajući navečer u ovo vruće sušno ljeto  TV  vremensku prognozu  stalno se nadamo da ćemo ćuti  vijest - kiše dolaze. Nas starije to odmah asocira na poznatu knjigu Louisa  Bromfielda „Kiše dolaze“  prema kojoj je snimljen i film s  poznatom holivudskom glumicom Lanom Turner. Ljubavna priča uz prikaze poplava u  Indiji. Prije nekoliko godina imali smo u ljetu  veliku poplavu, Sava se izlila i potopila mnoga mjesta.

 Ali, kiše ne stvaraju samo poplave. U našoj atmosferi nalaze  se ponekad otrovni plinovi kao što su sumporni dioksid SO₂ i dušikovi oksidi NO_x  koji reagiraju s oborinama pa nastaje novo zlo - kisele kiše (pH[ii] oko 5,6) koje su zapravo  jako razrijeđena sumporasta (H₂SO₃), sumporna (H₂SO₄), dušičasta (HNO₂) i dušična kiselina(HNO₃).

Provizorna  konstrukcija za plastenik

Što može učiniti mali čovjek protiv kiselih kiša? Prije tri-četiri godine nakon jedne takve  kiše za dan-dva lišće  rajčice je  požutjelo pa poslije i posmeđilo,  što je dovelo do totalnog propadanja tog povrća u  široj okolici Zagreba i Medvednice. Rekli smo vjerojatno su tu pošast  izazvale kisele kiše i neki  drugi štetni spojevi kao što su teški metali.

3. Vrt i kisele kiše

Ove sušne godine napravio sam u vrtu provizornu konstrukciju krova za  plastenik koju sam kada je na TV prognozi najavljeno da će padati kiša povremeno natkrio folijom.  Inače, imam cisternu u kojoj spremam kišnicu za zalijevanje vrta. O spremanju  kišnice  pisao sam ranije u magazinu  Majstor.

Dosad  se rajčica dobro drži, uz zalijevanje i zaštitu od  mogućih kiselih kiša. Pobrano je i spremljeno u sokove oko 80 % uroda. Kad sami uzgajate rajčicu mislim da je zaštita od kiselih kiša  na prvom. Inače, rajčica je biljka koja ima vrlo dubok korijen i naši preci nisu je zalijevali kod velikih vrućina.

Naime neki susjedi se tuže kako im je rajčica propala i ove godine zbog nedostatka kalcija jer u sušno vrijeme nema  dovoljno difuzije  iona kalcija iz zemlje u plodove. To je objašnjenje nekih agronoma, koji drže poljoprivredne apoteke i prodaju neke preparate za tu bolest.

Uzrok kiselih kiša su onečišćivači koji  potječu najčešće od dimnih plinova koji struje kroz visoke dimnjake iz termoelektrana i dimnjaka zgrada te iz ispušnih plinova automobila. Ovi plinovi su primarni  uzroci, ali postoje i sekundarni koji se manifestiraju kao različiti spojevi nastali  od njih lančanim reakcijama s  ozonom i  ugljikohidratima. U gradovima tako nastaje smog.  Londonski smog iz 1952.  godine  je bio  uzročnik velikih zdravstvenih problema i smrti stanovnika.

4. Kako se ljudi bore protiv kiselih kiša

Što se inače radi u svijetu i kod  nas na sprečavanju ili smanjivanju opasnosti kiselih kiša?

Poznat je zakon o čistom zraku u Sjedinjenim Američkim Državama od 1963. godine.  Prema  tom zakonu Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) trebala je prije 1990. godine sastaviti popis opasnih onečišćujućih tvari u zraku, kao i standarde zasnovane za zaštitu zdravlja ljudi, biljaka i životinja. Na popisu je bilo 187  kemijskih spojeva, zagađivača i izvora koji su emisijom onečistili atmosferu. Prema nekim studijama, više od polovice svih američkih stanovnika živi na područjima gdje razina smoga  prelazi sigurnosne standarde. Problematikom čistog zraka bave se i Ujedinjeni narodi. 

Štetni otrovi pomiješani s oborinama padaju  kao kisele  kiše u vode jezera, rijeka, na tlo i biljke pa oštećuju strukturu listova,  stabljike i plodova. O našem domaćem smogu pisao sam ranije. 

Postoje  zemlje  čije emisije onečišćivača padaju kao kisele kiše  po drugim zemljama pa se nazivaju neto izvoznici  kao Velika Britanija, dok su druge zemlje kao  Švedska neto  uvoznici tog  onečišćenja. Zato  postoji znanstveno utemeljen  Europski program praćenja iprocjene  koji se temelji na politikama Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (CLRTAP) za međunarodnu suradnju u rješavanju prekograničnih problema onečišćenja zraka. Zadnje ažuriranje te konvencije u EU je  bilo 2016. Hrvatska je ratificirala dogovore oko politike  čistog zraka 2005. Teorijska podloga navedena je na stranici 

Poznat je  Geteborgski protokol o onečišćenju zraka od 30. studenoga 1999 g, koji je stupio na snagu 17. svibnja 2005.

Cilj tog protokola iz 1999. bio je nadzor i smanjenje emisija sumpora, dušikovih oksida, amonijaka i hlapivih organskih spojeva koji su uzrokovani  ljudskim ili antropogenim aktivnostima, a mogli bi uzrokovati štetne učinke na ljudsko zdravlje, prirodne ekosustave, materijale i usjeve zbog zakiseljavanja tla i vode.  Kada se protokol potpuno provede europske emisije sumpora trebale bi se smanjiti za najmanje 63 %, emisije NOx za 41 %, emisije VOC za 40 % i emisije amonijaka za 17 % u usporedbi s 1990.

Urbanisti i graditelji trude se stvoriti ekogradove pogodne za ljudski  život. Tako su u Milanu izgrađena dva nebodera koji na svojim balkonima imaju posađeno drveće za  pročišćavanje zraka.

Vlada, ministarsva  i agencije trude se napraviti registar  pojava i tvari koje onečišćuju okoliš. Tako je  uspješno završen Projekt Savezne agencije za zaštitu okoliša u Zagrebu, jer je  5. srpnja 2017. revidiran Nacionalni Registar onečišćavanja okoliša i prilagođen europskim standardima (ROO). U tome su nam pomogli austrijski, francuski i njemački stručnjaci. Zapravo, to je unaprijeđeni Registar onečišćavanja okoliša (ROO) koji se mora integrirati u Informacijski sustav zaštite okoliša (ISZO).

Državni  hidrometeorološki zavod (DHMZ) organizira različita savjetovanja i konferencije o suši:   

1. Prvo nacionalno predstavljanje međunarodnog EU projekta "DriDanube - Rizici 5. 6. 2017. od suše u Dunavskoj regiji" i radionica održani su u petak 2. lipnja 2017. u Kući Europe, Augusta Cesarca 4, Zagreb. Skup je bio podijeljen u dva dijela. U prvom je predstavljen projekt i prikazano je trenutno stanje upravljanja sušom u Hrvatskoj te koje se strategije i alati koriste, a u drugom dijelu su predavači govorili kakav utjecaj ima suša - kao očekivana posljedica klimatskih promjena - na poljoprivredu i što je dosad u Hrvatskoj napravljeno da se prilagodimo suši.

2.U  Puli će se održati od 18. do 22. rujna   Deveta EU konferencija o jakim olujama (9th European Conference on Severe Storms – ECSS 2017)

3. Hrvatsko Udruženje za zaštitu zraka u suradnji s Institutom za Medicinska istraživanja i medicinu rada, Državnim hidrometeorološkim zavodom i European Federation Of Clean Air And Environmental Protection Associations – EFCA organizira DESETI HRVATSKI ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP “ZAŠTITA ZRAKA 2017“ u Primoštenu od 3. do 7. listopada 2017. godine.

 Jasno, u svijetu postoje mnogi programi koji se bave problematikom održivosti i klime pa navodim jedan zanimljiv link.

---

[i] Prvi Oxfordov riječnik (Oxford Engleish Dictionary) publiciran 1928 sadrži  414825 riječi

[ii] Dogovorena mjera za oznaku koncentracije vodikova iona neke otopine koja označuje  razinu „kiselosti“ ili  „lužnatosti“ u rasponu od 1 do 14.  Primjerice, pH=7 je destilirana voda, pH=1 jaka kiselina, pH=14 jaka lužina.

Kruha i ruha

Ponekad obučem narodnu nošnju koja za mnoge ljude ima veći značaj od pojma odjevenosti,  jer je u nju uključena  kulturna baština koju su nam ostavili naši preci. Upravo je objavljena knjiga Narodna nošnja župe Samobor pa me autor Radovan Librić zamolio da napišem komentar  ili recenziju. Knjiga ima 240 stranica i više od tristo fotografija. Izdavač www.ekosspiritus.hr

Tema recenzije je ponovo buđenje interesa za uzgoj konoplje. Više o značaju konoplje  i danas valja pročitati na  mediju interneta 

Budući da su naši preci morali  znalački balansirati između proizvodnje hrane i odjeće ili kruha i ruha  nije naodmet upamtiti ove podatke o prinosima: prinos konoplje je 906, konvencijskog pamuka 498 dok je   prinos vune 69 kg/ha.

Uvod autora 

Rođeni Samoborac, bezbrižno odrastajući na selu, uz roditelje, braću, djedove i bake, promatrao je ljude i okolinu u kojoj je živio pa je iz tog vremena ponio u život mnogo lijepih uspomena i nezaboravnih događaja. Kao tehničar, inženjer, živo zainteresiran za održivost, s dovoljno znanja i životnog iskustva, započeo je pisati i objavljivati tekstove o održivosti na blogu ekovalen (http://ekovalen.blogspot.hr). Pišući recenziju za knjigu "Narodna nošnja župe Samobor", prebirao je po sjećanjima, ali zagledan u sutra, povezujući odijevanje pa tako i samoborsku narodnu nošnju, s održivošću.

Tekst recenzije:

Narodna nošnja ili kultura odbacivanja

Prabaka Evica darovala je praunuci Lauri nošnju koju je naslijedila od svoje majke, čitamo na 219. str. uz fotografiju broj 300. Dakle, pet generacija jedne obitelji moglo je nositi istu odjeću. 

Prabaka Evica daruju narodnu nošnju praunuci Lauri

To je iskonski dokument o pojmu održivosti odijevanja naših djedova, što mi je i misao vodilja ovog teksta. O održivosti se danas mnogo govori u cijelom svijetu, tako da političari taj pojam koriste kao poštapalicu pa se govori o održivom razvoju, održivoj proizvodnji, održivoj potrošnji.

Očito je da se mora promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju odijevanjem, jer moda vezana uz prevelik konzumerizam stvara od odjeće otpad. Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja koja utječe na snižavanje kvalitete ljudskog života, kako navodi papa Franjo u svojoj enciklici  Skrb za zajednički dom. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika, svog načina života. On živi prema konzumerističkim pravilima, bez razmišljanja o okolišu. Nedostaje mu ekopismenost koja uključuje i osnovna etnološka znanja o narodnoj nošnji što je glavna tema ove knjige. Ekopismenost je sposobnost razumijevanja prirodnih sustava, koji život na zemlji čine mogućim. To znači, razumjeti načela organiziranja ekoloških sustava s time da se ta načela prenesu i na stvaranje održivih ljudskih zajednica. Pojam je stvorio fizičar Fritjof Capra prije dvadeset godina. Ekopismenost teži tomu da se spozna kako su svi sustavi u prirodi povezane strukture, slične mrežama koje objedinjuju i čovjeka, ali ne tako da on bude mjera svega, kako to dosad uzimamo zdravo za gotovo. Kad se posijalo sjeme konoplje - kako to lijepo ističe Evica Vlahović - u daljnje procese bili su uključeni razni zanati i brojne ruke, danas bismo rekli radna mjesta. Prva po redu bila je žetva konoplje, zatim pripremanje prediva, tkanje platna pa šivanje da bi se dobila odjeća. Moj brat Tomić htio je biti tkalac. Dobio je tkalački stan ili krosnu od tkalca Cvitića, a učio ga je teček Ignac koji je također bio tkalac. Kao uspomenu na ta vremena i moje roditelje još u svojoj maloj etnološkoj zbirci čuvam stupu, greben, kolovrat i čunak za tkanje, dok je krosna završila u peći.

Svi se ponekad pitamo možemo li se na trenutak vratiti u vrijeme u kojem su živjeli naši zaostali očevi i djedovi i razmišljati na njihov način. Oni su možda nosili uprljane košulje, ali smo iz potoka Bistrac mogli piti vodu! Ili, drukčije rečeno, trebamo li se spustiti u nižu orbitu ili na nižu razinu planine koju smo nazvali pretjerana potrošnja? Prema definiciji UN-a održiva je potrošnja  korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe, što donosi bolju kvalitetu života, a smanjuje iskorištavanje prirodnih resursa, otrovnih tvari, emisije otpada i zagađivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne ugroze potrebe budućih generacija. Živio sam kao dijete na selu, kada još nije bilo električne struje, gdje se tkalo platno od konca koji je majka prela na kolovratu, a tata kao šoštar izrađivao cipele od kravlje kože dok sam ja kao pastir čuvao krave na pašnjaku. Cijele obitelji, uključujući starce i djecu, bile su uključene u proizvodnju hrane i odjeće, kojima su se zadovoljavale osnovne ljudske potrebe.

Industrijska proizvodnja tkanina od pamuka i polimernih vlakana istisnula je konoplju i lan, ali uz veliko onečišćenje okoliša. Energija žive sile (volovi, ljudi) te kratki putovi opskrbe hranom i odjećom, bili su glavni elementi održivosti koja je tada postojala, a kojoj danas težimo, ali ne znamo kako je postići. Najveća onečišćenja okoliša potječu od proizvodnje, transporta i skladištenja hrane, čemu se još pridružuje proizvodnja odjeće i obuće. Znanstvene studije pokazuju kako od svih onečišćenja okoliša na hranu otpada 33 %, dok na odjeću otpada 3,1 %. Mnogo se odjeće baca u smeće. Pamuk je skupocjena sirovina i ne može trunuti na smeću. Pronalazim podatak da su za proizvodnju pamuka za hlače potrebna 333 g pesticida, što je otrov za sav živi svijet. Poznata su poliamidna vlakna trgovačkog naziva nylon koja za proizvodnju energije trebaju 135 MJ/kg, ali i 400 litara vode, dok su za proizvodnju vlakana od konoplje, kako su to radili naši djedovi, vrijednosti potrošnje energije i vode daleko manje. Konoplja je bila nezamjenjiv resurs u proizvodnji tkanina, papira te sjemena za hranu, dok danas prevladavaju rasprave o zabrani indijske konoplje ili marihuane. Papir od konoplje je neuništiv pa knjige tiskane u Gutenbergovo doba na takvom papiru još traju.

Krajem XIX. stoljeća, nestankom dvaju najvećih potrošača brodova na jedra i konjskih zaprega opao je značaj konopljinog vlakna kao strateškog proizvoda. Moj djedFranjo Obranić imao je radionicu izrade užadi s konopljom kao glavnom sirovinom. Užad za zvona crkve sv. Anastazije izradili su 1926. godine on i moji ujaci.

Moja baka Bara po majci donijela je u miraz platno od konoplje i lana u bali duljine oko 300 metara, što je bila udaljenost od njezine roditeljske kuće Gorišek u Otoku do kuće obitelji Franje Obranića, mog djeda, u koju se udala. Tako mi je pričala moja majka Jelena. Naime, njezin je otac bio tkalac, pa je vjerojatno zato taj miraz bio izdašan u platnu. Kada bi se mlada žena udala u muževoj kući  nije mogla niz godina tražiti ništa za odijevanje sebe i djece. Kad pogledam fotografiju 252 na 162. str., sjetim se svoje prve fotografije na kojoj sam bio obučen u plahtačicu, koja je inače bila vrlo praktična za održavanje i odijevanje djece.

Kad je moj najstariji brat Rudek imao četiri godine, majka ga je željela obući u narodnu nošnju kako bi ponosno s njim išla na proštenje kod Sv. Križa u Otruševcu. Htjela je svog sinčića vidjeti onako kako je to prikazano na slici 232 (151. str.). Teta Janča, vrsna krojačica (220. str., fotografija br. 301), sašila je za njega nošnjicu, ali nije bilo lajbeka. Muška narodna nošnja pa i dječja bez lajbeka nije nošnja. Zbog toga je majka otišla krojaču koji je imao sukno za lajbek. Kad je šnajder sašio lajbek, majka je za tu uslugu šivanja morala raditi cijeli dan s motikom na njivi.

Primijetit ćete da su na fotografijama u knjizi mnoge djevojke i muškarci bosi. Nije bilo novca za kupovanje cipela, iako je u štali bilo blaga iz čije kože se mogla izraditi obuća. Kako objasniti to ondašnje siromaštvo, zakrpane hlače i cipele prema današnjim prilikama. Volovi i konji su bili energetska živa sila koja se zbog kože nije olako smjela pretvarati u cipele i škornje. Tada su se hrana, odjeća i obuća za zadovoljavanje glavnih ljudskih potreba proizvodile iz usjeva koji su rasli na poljima i livadama: kukuruz, konoplja, lan, sijeno za prehranu blaga. Valjalo je seoski život optimirati s raspoloživom ograničenom površinom obradivog tla iz kojeg se godišnje može dobiti u prosjeku 650 g/m² usjeva ili uroda. Glavni urod bile su krušarice - kukuruz, ječam i pšenica dok druge kulture, primjerice lan i konoplja, nisu bile tako bitne. Sjećam se da je na našoj njivi na polju Blatnice bila zasijana konoplja, koja je rasla do visine od dva metra, na površini od svega 3 x 30 metara, iako smo imali 6,7 hektara obradivih njiva. Danas u nas ima obradivog tla 0,47 hektara po stanovniku.

Ponekad nosim narodnu nošnju na događanjima koje organizira Udruga Etno fletno. Ta nošnja potječe od mog tasta Antuna Pavlina koji ju je nosio na velikoj smotri Mačekove zaštite 1935. g. (31. str., fotografija br. 3). Ta Mačekova zaštita bila je poluvojna organizacija, bez pušaka, s definiranim pisanim pravilima ponašanja i djelovanja. Može se reći da je muška narodna nošnja tada bila neka vrsta vojne odjeće.

Moj djed Jožina, kako ga je zvala baka i po kojem sam dobio ime (vidjet ćete ga na 35. str., fotografija br. 24), imao je uzrečicu kojom se može nadopuniti misao o pepelu s početka ove knjige. On je rekao da je bolje premitat svoj pepel negoli tuđe zlato. Danas bih ja to preveo ovako - bolje je biti poduzetnik nego živjeti od posuđenog novca. Je li moguće poduzetništvo, o kojem danas svi pričamo, na području tekstila pa mada to bila i odjeća od konoplje ili lana? Ovo pitanje o toj aktualnoj temi stavljam sebi i drugima za razmišljanje.

Preporučujem tu knjigu  prvenstveno svakom Samoborcu. Ona je mala enciklopedija o baštini naše narodne nošnje, s podacima o povijesti našega kraja i s fotografijama mnogih već pokojnih Samoboraca, naših poznanika ili rođaka.

. 

Energetska učinkovitost prozora

Često svjedočimo raspravama o trošenju energije, gdje se olako zaključuje kako to nije problem, jer  će sve to  riješiti znanost i tehnologija. Kao  potvrda tog stajališta navode se internetske stranice recimo ova     koja govori o  novostima i pozitivnom trendu  dobivanja energije iz održivih izvora – sunce, vjetar. Tvrdi se kao  će sunce kao izvor energije  vrlo  brzo pobijediti prljavi ugljen!!. Troškovna granica  razgraničenja cijene energija između sunca i ugljena od  60$/MWh, samošto nije postignuta.
No energija iz održivih izvora: • sunčeva energija • geotermalna energija • hidrotermalna energija • energija mora • hidroenergija • biomasa • deponijski plin • plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda • bioplin... čini svega 19% od čega na hidroenergiju otpada 16 % u  energetskim  bilancama razvijenim zemljama. Sunčeva energije je još zasada zanemariva u bilancama!?

Što je činiti običnom građaninu koji indirektno osjeća energetsku krizu? Valja se spustiti u životnu realnost i pokušati štednjama i racionalnim djelovanjem u svakodnevnim aktivnostima štedjeti energiju  gdje god se to može. I držati se istinite tvrdnje: bolje uštedjeti jedan kWh nego ga proizvesti pa bilo to i od sunca, jer i ta energija  nije badave.

                                 Aluminijska folija iza radijatora i grilje su dva elementa prozora 
                                            koja su bitna u energetskoj  učinkovitosti

Stvari leže u običnim detaljima različitih predmeta, elemenata i postupaka  kada se govori o štednji ne samo energije. Ovdje je priča o prozoru i što uraditi oko njega ili s njim da bude učinkovit. U odnosu  naono što sam pisao prije 35 godina o prozoru nije moguće dodati ništa revolucionarno osim nekih novih  smjernica i normi.

Prozor je sklopljiv građevni  element sastavljen od doprozornika, okvira,  stakala, okova, i pomoćnih dijelova, ugrađen u zidno okno ili u krovište s namjenom da omogući prirodno osvjetljenje i prozračivanje prostorija. Već su Rimljani koristili stakla na prozorima, kroz koje se dobiva i gubi toplina. Austro-Ugarska Monarhija nije dopuštala ugradbu više od devet prozora ma kako god bila velika zgrada. Mali prozorčići naših starih seoskih kućica opisani su samo još u pjesmicama, ali i danas imaju važnost.

Osim toga prozor direktno prihvaća sunčevo zračenje (energiju) i otvara pogled na okolinu zgrade. Želja za lijepim vidicima kroz veliki prozor je  razumljiva,  ali to može biti i skupo. Turisti  želi  gledati more iz hotelske sobe. Isto tako, ne smije se zaboraviti da je četvorni metar prozora znatno skuplji od četvornog metra zida. Troškovi grijanja vezani  uz  površinu zida iznose 32 % dok za prozračivanje sobe i gubitke topline  kroz stakla iznose od 26 do 31%. To vrijedi ako prozori zauzimaju do 20 %  zidne površine što se znatno povećava tamo gdje se graditelj staklomanijski razmahao. Ako prozori imaju 40 % udjela u zidnoj površini gubici su 50 %, a kod 68 % udjela čak 60 %. Kada se uključi još i buka te protupožarnost prozoru se daje velika važnost. Ovdje ću spomenuti samo neke detalje iz tehničkog propisa oko učinkovite upotrebe energije vezano uz prozor.

Tehničkipropis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti zgrada  ima nekoliko tablica  u kojima su navedene veličine s kojima se regulira protok  energije i zraka kroz prozor.  Nabrojimo ih:

1. Propisane su dozvoljene vrijednosti koeficijenata prolaska topline - U [W/(m²·K)] za građevne dijelove zgrade koje treba ispuniti pri projektiranju novih i rekonstrukciji postojećih zgrada i utvrđene su vrijednosti tehničkih svojstava nekih građevnih proizvoda s kojima se mogu provoditi dokazni proračuni. Tako kod prozora i balkonskih vrata dopušteni U koeficijent iznosi od 1,6 do 2,8 [W/(m²·K)] i valja pamtiti kako je izolacija prozora s vrijednosti U=2,8 lošija od U=1,6 [W/(m²·K)].  Za jednu grijaču sezonu ta razlika iznosi 28 ili  16 L loživog ulja po  četvornom metru prozora što treba uzeti u obzir. U Propisu su navedene i skice kako ugraditi prozor u zid.

2. g-stupanjpropuštanja ukupne sunčeve energije kroz ostakljenje kod okomitog upada zračenja. Gustoća sunčeva zračenja iznosi od 100 do 800 (W/m²⁾) i različito ostakljenje prozora propušta toplinski tok u prostor, što se  za hladnog zimskog vremena doživljava kao dobitak. Taj dobitak toplinske energije od sunca može iznositi u prosjeku od 100 do 500 (W/m²). Dok se U-koeficijentom opisuje i regulira gubitak topline dotle se s g-stupnjem regulira dobitak topline. No, kada se uzme u obzir i dobitak i gubitak topline kroz prozor onda bilanca pokazuje minimalni  dobitak 20 W/m²  i to zimi kroz prozor koji ima U = 3,0 [W/(m2·K)]  i g = 0,8 i kod gustoće sunčevog zračenja od 100 (W/m²). Jasno, kod boljih prozora glede izolacije i veće gustoće zračenja taj dobitak topline bit će značajniji.

3. FC-faktorumanjenja naprave za zaštitu sunčeva zračenja.  Ljeti sunčevo zračenje nije poželjno i valja spriječiti toplinski tok sunčeva zračenja da grije unutrašnje prostorije - strehom i različitim napravama,  primjerice žaluzinama i griljama. Tako se smanjuje potrošnja električne struje za klimatske uređaje. Vanjske naprave smanjuju od  75  do 60 %  dok unutrašnje od 10 do 25 % . Ove veličine FC i g faktora dovode nas do saznanja kako valja pred južnim prozorima saditi listopadno drveće, a ne crnogoricu kako bi nas zimi grijalo sunce koje valja pak ljeti spriječiti. Isto tako graditelj mora znati za  pravilno ugrađivanje prozora prema strehi krova i različitih nadstrešnica i balkona, kako  je zimi naprimjer u Zagrebu visina sunca 23 stupnja dok je ljeti 67 stupnjeva.

4. Koeficijent toplinskog gubitka provjetravanjem - H_Ve, (W/K) - jest količnik između toplinskog toka koji se prenosi iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru izmjenom zraka u prostoriji s vanjskim zrakom i razlike između unutrašnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature. Gubici topline zbog provjetravanja iznose od 8 do 12%.

5. Broj izmjena zraka, n (h-1) - jest broj izmjena unutrašnjeg zraka zgrade s vanjskim zrakom u jednom satu. Prostorije gdje  žive ljudi  moraju se prozračivati umjetno ili prirodno i to tako da je  izmjena količine  zraka veća od 0,5  h^-1  po satu. To znači da se 50 % zraka mora izmijeniti u roku od jednog sata. Prozor mora imati dokumentaciju o zrakopropusnosti koja iznosi od 2 do 3 prema normi HRN EN 12207:2001. Obujam svježeg zraka  po  čovjeku mora biti 13 m³/h. Da bismo shvatili tu veličinu izračunato je kako  četvero ljudi u hermetički zatvorenoj u prostoriji od 16 m³ može preživjeti samo 12 sati,  jer  čovjeku treba  30 litara kisika za jedan sat.

6. Prozor je izvor prevelike hladnoće i topline  u prostorijama, a  time i nepotrebnih  energetskih troškova ako se ne poštuju  neke njegove funkcije. U našem domu mijenjali smo tapete stare više od tridesetak godina. Pritom smo na zid iza  radijatora nalijepili izolacijsku tapetu  debljine od 4 mm od polistirena s reflektirajućom aluminijskom folijom. Upravo ta aluminijska folija je glavni zgoditak u štednji energije koja se prenosi od radijatora zagrijanog na 80⁰C prema  hladnom zidu. Dio energije koju prenosi zračni snop zraka reflektirat će se od dozračene površine aluminijske folije, jedan dio će se apsorbirati dok  će ostatak  proći  kroz zid. Izračenu energiju prenose elektromagnetski valovi najrazličitijih dužina od 20 mμ do 400 μ mikrona. Toplinske zrake imaju valove od 0,8 do 400 μ mikrona i one se reflektiraju od aluminijske folije. Slični proces postoji u termos bocama gdje su  duple staklene stijenke sjajno posrebrene koje reflektiraju toplinu. Termodinamskom računicom izračunao sam kako  ćemo  izolacijskom  tapetom iza radijatora  približno uštedjeti na 6 m² do 300 W što iznosi godišnje - ako se grijemo  punim pogonom 1300 sati - 300 x 1300 = 390 kWh.

Netko  će reći kako je to mala ušteda, no uzmite sve stanove u zemlji pa će ta brojka biti značajan faktor koji nas upućuje da valja štedjeti i u malim porcijama

Razdjelnici troškova topline i kalorimetri

A. Povijesna crtica o energetskoj učinkovitosti u EU

Vidim, građani u medijima postavljaju pitanja je li moguće  praktično i ekonomski  pridržavati se EU direktiva ili smjernica o  učinkovitom korištenju energije.

Evo male kronologije ujedinjenja EU i njezine važnosti za sve građene EU.  Povod za ujedinjenje bila je inicijativa francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana koji je  već 1950. godine objavio plan kako onemogućiti daljnji rat između Francuske i Njemačke i to putem integracije industrije čelika koji je bitan u vođenju rata. Krajnji Schumanov cilj bilo je pomirenje Njemačke i Francuske, ali i razvoj integracijskog procesa kako bi se ostvarila europska federacija. To je bilo moguće iako su te dvije zemlje ratovale cijelo stoljeće pa je to izgledalo nemoguće. Zapravo, Europu je ujedinilo racionalno ili  učinkovito korištenje energije, primjerice ugljena koji važan u proizvodnji čelika.

 Građani moraju biti svjesni realnosti kako živimo  jedni do drugih i dišemo isti zrak, zajednička nam je voda i tlo,  imamo iste  materijalne, energetske  i  informacijske  tokove  koji se manifestiraju kao ceste, pruge, dalekovodi, plinovodi, zračne, kablovske i  telefonske linije  te  tehničke i pravne norme. Sve to htjeli mi ili ne  teži  zajedničkom  životu europskih naroda prema načelima  održivosti.

Energetska učinkovitost označava omjer izlaza proizvodnje roba,  energije i obavljanja  usluga prema ulazu energije. Ušteda energije znači količinu ušteđene energije određeno mjerenjem ili procjenom potrošnje prije i nakon provedbe  smjernica o energetskoj učinkovitosti. Dio direktive (2012/27/EU) sadrži članke o obračunavanje topline koju toplane isporučuju građanima. Direktiva određuje da svakom krajnjem kupcu  mora biti omogućen pristup podacima o trenutnoj i povijesnoj potrošnji energije prikupljenim kroz individualno mjerenje kako bi uvidom u količinu potrošene energije mogao racionalnije upravljati vlastitom potrošnjom te promjenom navika utjecati na ostvarenje ušteda. Očito je da kao mjerilo potrošnje topline-toplinske energije ne može poslužiti samo površina stana, jer postoje i druge metode ugradbom kalorimetra i razdjelnika  troškova topline i termostatskih ventila kojima se to egzaktno kontrolira i provodi.

                                   Sustavi za razvod toplinske energije kao odrednica tehničke izvedivosti .

                                       a) kalorimetri; b) razdjelnici troškova toplinske energije.

Poučna je bila izjava jedne građanke koja je rekla kako ugradbom kalorimetra plaćaju više grijanje stana i toplu vodu negoli prije. Vjerojatno  troše toplinu  isto kao i prije samo se sad zna koliko troše kilovatsati (kWh) toplinske energije dok se to ranije obračunavalo odoka po četvornom metru stana. Postoje i druge primjedbe građana: energija je neuništiva, gdje je ušteđena energija, netko nas vara i bogati se.

 Zakon o  racionalnoj učinkovitoj uštedama 

B. Proizvodnja topline

Više stambene zgrade imaju centralni  toplinski sustav (CTS)  gdje se više od 500 stanova grije toplom vodom iz toplana, i kogeneracijskih elektrana koje proizvode električnu struju i toplu vodu za grijanje građana. Kako obračunavati potrošenu toplinu?  Postoje dvije konfiguracije instalacija cijevi za razvod topline po stanovima: a) horizontalna i b) vertikalna kako je to prikazano na slici. Na horizontalnoj CTS konfiguraciji je moguće ugraditi  kalorimetre dok to na vertikalnoj  nije moguće pa se moraju ugraditi manje egzaktna  mjerila  - razdjelnici troškova topline.

Konkretnije, Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti navodi da uporaba pojedinačnih brojila ili razdjelnika troškova grijanja za mjerenje  individualne potrošnje grijanja u zgradama s centraliziranim grijanjem brojnih stanova ima smisla samo ako su radijatori opremljeni toplinskim mjerilima i termostatskim ventilima. Odmah se postavlja pitanje koliko to košta kad se centralno grijanje mora naknadno preinačiti i podesiti za mjerenje potrošnje topline.  

Zbog prijepora oko naknadne ugradbe mjerila topline Vlada je naručila izradu  studije[i]  o isplativosti razdjelnika topline, a u tom dokumentu piše:  Analizom ostvarenih ušteda u Hrvatskoj u razdoblju nakon uvođenja razdjelnika topline može se zaključiti da su ostvarene značajne uštede u potrošnji toplinske energije bez obzira na metodu izračuna ušteda ili uzorak zgrade. Uštede u Hrvatskoj iznosile su između 21 i 36 posto ovisno o metodi mjerenja, odnosno gradu te su u prosjeku iznad onih ostvarenih u zemljama za koje takve analize postoje.

No, uzevši ekonomske mjerila (NPV) o isplativosti investicije  studija daje i ovaj podatak: Vrlo velika je vjerojatnost da postojeći model obavezne ugradnje razdjelnika rezultira relativno visokim udjelom zgrada, a posebice u Zagrebu, Osijeku i Sisku, kod kojih vlasnici neće uštedama povratiti puni iznos uložen u uvođenje razdjelnika topline. Čitam podatke o investiciji ugradbe razdjelnika u jednoj zgradi od 125  stanova. Investicija je bila 430.357 kuna, a neto dobivena ušteda bila je  84.840 kuna. Razdoblje  povrata investicije je šest godina. Cijene toplinske energije se kreću od 0,17 do 0,41 HRK/kWh ovisno je li toplina proizvedena u kogeneracijskoj ili u običnoj toplani.Toplina dobivena od drva je 0,20 HRK/kWh,što bi trebala zbog  zaštite šume biti viša!?

C. Snaga i energija svakog građanina

Što uraditi protiv koncepta moguće-nemoguće kada se tri stupa održivosti - termodinamika, ekonomija i sociologija sudare kod učinkovitosti korištenja energije koja jest  žila  kucavica svakoga od nas. Valja li društvenu svijest spustiti edukacijom do srži  energetskih problema, da se  postigne željeni cilj, kako to rade mnoge države. Mora li svaki građanin kao potrošač energije biti sučeljen s cjelokupnom problematikom proizvodnje nabave i pretvorbe energije. Da, što više to bolje! Zašto ne držati na  pameti  ovaj podatak:  u Hrvatskoj se 2015. godine trošilo prosječno 181 kWh/m²  topline po četvornom metru stana, što treba stalno smanjivati.

Švicarskakao napredna zemlja nastoji spustiti snagu  od 4950 W  potrošene energije po svakom stanovniku na 2000 vata. To je zapravo prosjek energetske snage svakog stanovnika na  Zemlji.  Prema raspoloživim podacima izračunao sam kako svaki naš građanin  troši 2800 vati energije ili drugačije izraženo ima snagu od 2,8 kW  zbog  današnjeg  industrijskog načina života,  što znači za jedan dan potroši 48 kWh energije.  Na toj listi prosječni stanovnik Europske unije ima snagu 6 kWh, SAD-a 12, Kine 1,5,  Indije 1 i Bangladeša 0,3 kW. Naime,  švicarski  stanovnik je  1960. godine imao snagu potrošnje energije od 2000 vati  što daje povoda da se vrate na tu vrijednost. 

D. Put energije

Zašto se ljudi moraju uključiti u učinkovito trošenje energije? Postoje dva koncepta prikaza potrošnje energije - jedan je u novčanim jedinicama, a drugi u energetskim jedinicama, tzv. EROI princip. EROI[ii] je zapravo omjer  dobivene prema potrošenoj energiji mjeren energetskim jedinicama MJ ili kWh.  Novca u bankama ima sve više dok je energije u podzemlju sve manje kao i čistog zraka koji je prvi i najvažnije naš energent. Vječan je princip - bolje je uštedjeti jedan kilovatsat  energije negoli ga proizvesti. Pogledajmo ovaj račun: primjerice, u  podzemlju imamo 100 MJ primarne energije u obliku nafte. Kako bismo je ispumpali na površinu potrošimo 10 MJ i ostaje nam 90 MJ. EROI je 10:1. Naftu pošaljemo u rafinerije i  tu se opet potroši 27 MJ  pa ostaje 63 MJ. Dalje slijedi transport goriva od  rafinerija prema automobilima, termoelektranama ili kućama koji opet  energetski košta 5 MJ i ostaje samo 58 MJ. Od tih  58 MJ energije pretvorbama izgaranjem  izgubi se još  37 MJ  kako bi se dobilo 20 MJ korisne topline. Tako se može i cjelokupno gospodarstvo jedne države procjenjivati prema EROI omjeru. Za našu zemlju EROI je 14:1 za Njemačku 23:1 dok je za Pakistan 4:1. To znači da dohotkom od jednog kilograma nafte možemo kupiti 14 kilograma nafte.

Svaka operacija s energijom traži energiju. Zato vlast u gospodarenju energijom mora  preko  smjernica i raznih normi spustiti odgovornost od ministara do zadnjeg potrošača, kako  bi se postigao  željeni cilj.

Postoje razne metode učinkovitog korištenjaenergije. Mjerenjem potrošnje topline doći ćemo do saznanja kako se u starim zgradama koje nemaju toplinsku fasadu isplati ugrađivati toplinske izolatore. Zidovi starih zgrada imaju  prema  normi DIN 4108 1 U  koeficijent prolaza topline 1,55 W/m²K. Nalijepe li se i ožbukaju s unutrašnje strane zida ploče ekstrudiranog polistirena debele samo dva centimetra, smanjit će se gubici topline i dobit će se ušteda  od  0,65 W/m²K. To je oko 6,5 L  ušteđenog loživog ulja po četvornom metru zida u jednoj grijaćoj sezoni. Dakle, toplinska izolacija se može ugrađivati i s unutarnje strane zida.  Povrat investicije u  ugradbu  toplinske izolacije  iznosi od  od šest do deset godina. No kada je u pitanju energija onda je prihvatljivo i razdoblje povrata kapitala od 12 do 15 godina.

  

Pročitajte kako možete postići toplinsku ugodu iracionalno iskoristiti energiju:

Naime, nije nemoguće spustiti zimi temperaturu u stanu i obući se toplije zar ne,  a vrlo je učinkovito.  

---

[i] Ekonomski institut: EKONOMSKA ISPLATIVOST KORIŠTENJA RAZDJELNIKA

TOPLINE U VIŠESTAMBENIM ZGRADAMA

U REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb 2017

[ii]  "Energetski povrat ulaganja - EROI" Količina energije koja se mora potrošiti kako bi se proizvela određena količina energije. Energetski povrat ulaganja (EROI) ključna je odrednica cijene energije, jer izvori energije koji se mogu relativno povoljno koristiti, omogućuju da cijena ostane niska. Omjer se smanjuje kad energija postane nedostižna i  kada ju je teže iscrpsti ili proizvesti.

Krumpir naš svagdanji

Ove godine slavimo Uskrs i Vaskrs po gregorijanskom i julijanskom kalendaru na  isti dan 16 travnja. Uz ovaj blagdan iz mojih mladenačkih sjećanja  izvire mnogo  tema.  Uoči Uskrsa  čistilo se dvorište, moj mamek i strinka Bara pobilile  su hižu da bu  bi bila lipa (donja sutlanska kajkavska ikavica).  U našem selu je ličenje fasade bio ženski posao.  Ljudi su nekad oko Uskrsa pričali o sjetvi, o štednji na hrani i sjenu za blago, jer se  obično u zimi puno potrošilo pa su se pitali hoće li   biti dostatno do nove žetve.  Mi djeca  počeli smo nakon  Uskrsa  čuvati blago na pašnjacima. Kokoši su počele nesti  više jaja koje smo oslikavali pa smo ih nazivali pisanice. Te pisanice su postale simbol Uskrsa.

Uz sadnju krumpira sijao se i  grah 

Fotografija od Josipa Grđana,Iz  monografije "Samo Samobor" 2011

 Danas uoči Uskrsa pričamo o potrošnji energije, o kreditima, bankama i ostalim uvjetima  života koji su radikalno izmijenjeni u odnosu na naše pretke. No kako se čovjek po svojoj fiziologiji tijela i duha ipak ne mijenja kao današnja politika,  zato valja propitati i usporediti načine života i gospodarenje prije i danas te izvući neke zaključke. Odricanje i  štednja bila je glavna poluga gospodarenja, dok nas danas banke tjeraju da se zadužujemo do nesagledivih razmjera. Pokušajmo promatrati razlike u gospodarenju u razdoblju djed-unuk kroz uzgoja krumpira.

Svakodnevno gutamo vijesti kroz koje uspoređujemo prilike u svijetu i uspoređujemo različite faktore. Recimo, dobro je pogledati potrošnju energije  pojedinih velikih država kako bi se razumjela njihova politika. Putem interneta saznajemo cijene energije  u  SAD-ui Hrvatskoj. 

 Naši polupismeni preci nisu znali objasniti mjernu veličinu energije ili mjerne  jedinice  - kilovatsat (kWh)  ili džul (J),  ali su je osjećali kroz energetske potrebe. Naprimjer, skupljajući drva za kuhanje i grijanje, kroz volovske zaprege za odvoz gnoja  i oranje za proljetnu sjetvu.  Danas energiju jasno vidimo kada treba platiti potrošak električne struje kroz cijenu  mjerne jedinice kWh koja je približno jedna trećina od milijun džula (1 kWh=3,6 MJ). Dnevno   čovjeku  treba 12,6 MJ energije koju unosi jelom i pićem u svoje tijelo. Godišnje se u svijetu pojede 50 kg  u HR 37 kg  krumpira po stanovniku. Dnevne energetske potrebe  u hrani su dovoljne ako se pojede 1kg krumpira.

Kad se moj ujak Matija vratio iz Amerike uoči Prvoga svjetskog rata, jer je bio bolestan, rekao je:  Više nikam nejdem dok ovdje iz jednog krumpira ne izrastu tri. Ta se njegova izjava često ponavljala u našem domu. Poslije sam na svom radnom mjestu radio različite bilance gdje su se računali omjeri dobivenog proizvoda iz uloženih sirovina, energije i novca. Računao sam u bilancama omjere koji se nazivaju indeks profitabilnosti[i],  materijalna ili energetska rentabilnost.  Ako težimo  k održivosti  onda moramo u te bilance ubaciti  dodatne  troškove zbog otpada, škarta,  smeća i emisije štetnih tvari u vodu, tlo i atmosferu. Uobičajeno je za dobre analize da se  bilance  rade  u materijalnim,  energetskim pa tek onda u novčanim jedinicama. Budući da je vrijeme sađenja krumpira pokušao sam provjeriti točnost formule mojeg ujaka: jedan posađeni krumpir daje prinos od tri krumpira.

Na ovoj internetskoj adresi nalazim podatak: iz 2500 kg sjemena dobije se u  konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji 25.000 kg krumpira.  Materijalni omjer između sjemena (input) i prinosa krumpira (output) je 1:10. No kada se  izračuna novčani  trošak  nabave sjemena,  gnojiva NPK, uree i  zaštitnih   sredstava (pesticida) te oranja i obrade tla, što iznosi 21.103 kn/ha,  a prihod je 39.600 kn/ha  onda je taj omjer pao na 1:1,87 zaokružimo  ga na 1:2. To je podatak  zbog kojeg  čujemo  kako  se ništa ne isplati delati.

Na slovačkojinternetskoj adresi nalazim znanstvenu analizu s nazivom na slovačkom jeziku koji je dosta sličan hrvatskom jeziku (Energetička bilancia pestovania zemiakov v ekologičkom. Low input a konvenenom systeme) ili engleski (Energy Balance of Potato Growing in Ecological. Low-Input and Conventional Production System) koja uključuje i energetsku bilancu od sađenja do prinosa krumpira. 

Analizirane su tri metode uzgoja krumpira; ekologijska prema IFOAM  preporukama, zatim  integrirana i konvencionalna gdje su uključene različite  vrste uzgoja kroz obradu tla te količine gnojiva i vrste i količine zaštitnih sredstava.

Prosjek prinosa ili uroda  kod sve tri metode bio je 24,75  t/ha slično kao u gore navedenom slučaju. Za sve procese  materijala primijenjenih pri sjetvi bilo je potrebno 38,05 GJ/ha energije, a  dobiveno  je 99,26 GJ/ha energije izraženo kroz kaloričku vrijednost krumpira koji jedemo. Znači, omjer je 99,26 : 38,05 = 2,6. Rječnikom mojeg ujaka iz jednog  energetskog krumpira danas se dobije 2,6  energetskih krumpira što je  približno slično i financijskom omjeru. Iz te slovačke analize proizlaze zanimljivi podaci koji nas tjeraju na razmišljanje. Za sjetvu ili sađenje krumpira u integriranom uzgoju bilo je potrebno 38,56 GJ/ha energije od  čega otpada: na ljudski rad  0,60, na strojni rad oranje i vađenje krumpira  15,29, na zaštitna sredstva  1,71,  na organsko gnojivo 10,8,  na  umjetno gnojivo  5,11  i   na  sjemenski krumpir  5,67 GJ/ha. Kod ekološkog uzgoja nije primijenjeno umjetno gnojivo pa je urod (output) bio  22,41 t/ha,  dok je kod integriranog uzgoja bio  urod 25,24 t/ha krumpira.

U diskusijama  oko ovih podataka mogu se davati različiti parametri kao  što je omjer strojnog i ljudskog rada koji iznosi 15,29/0,6 = 25,48. Vratimo se u doba mojeg ujaka kada su volove koji su bili na sunčev pogon zamijenili današnji  traktori. Taj podatak 25,48 je broj  slugu koji se  pridodaju svakomu od nas zbog  industrijskog načina  današnjeg  gospodarenja i života. No, priroda ne oprašta i daje nam nove zadatke koje moramo rješavati,  jer je zamjetno trovanje okoliša različitim štetnim tvarima. Je li pametno odbaciti  motiku i upotrebljavati  herbicide gdje treba i ne treba.  Koliko je jedan od najprimjenjivijih herbicida Glifozata štetan za čovjeka, životinje i biljke već se dokazuje znanstveno i u praksi. Pročitajte pa razmišljajte. Valja se sve više ekološki opismenjavati, a ne odmah proglasiti način života naših predaka zaostalim u odnosu na današnje postupke. Vidimo kako je kod ekološkog uzgoja prirod krumpira bio manji oko 3 t/ha  od integriranoga, jer nije korišteno umjetno  gnojivo koje  mineralizira tlo i onečišćuje vode.

Prema tomu valja nam bilancirati ili vagati različite podatke koje smo već spoznali kako bismo što bolje zaštitili okoliš i sve nas.

---

[i] U financijskom menadžementu postoje različite metode procjene isplativosti projekata kao što su: razdoblje povrata (PBP), interna stopa prinosa (IRR), neto sadašnja vrijednost (NPV) koje uzimaju u obzir diskontirani tijek novca. Sve te metode mogu se lako računati u Excelu.

Propadaju li velike tvrtke

Bolja je šteta dogovorna nego  li korist samovoljna -hrv. poslovica.

Velike tvrtke u malim i velikim država.

Svi smo se zabrinuli jer su veliki  štacuni[i] u kojima kupujemo  špeceraj[ii] nagomilali velike dugove. Netko to treba platiti, a onaj tko ih kupi - država, vjerovnici ili banka  postat će vlasnik štacuna koji je sad obiteljsko vlasništvo. Tako barem pišu novine.

U  poslovnom svijetu postoji mišljenje kakovelike tvrtke ne mogu bankrotirati (too-big-to-fail) jer o njima ovise mnogi ljudi. Takvu filozofiju prihvatili su i mnogi naši novopečeni kapitalisti. Primjerice kad velika američka tvrtka GM nije mogla plaćati svoje dugove našla se pred bankrotom. Onda je država morala dati 90 milijardi dolara, a k tome i Kanada još 10 milijardi kako bi se oživio glasoviti GM. Nakon toga je nastala i uzrečica: Ako GM dobro posluje onda je dobro cijeloj Americi.

Nekad davno učili su nas kako je zadnji stadij kapitalizma imperijalizam koji se revolucijom urušava i sve prelazi u socijalizam pa se onda društvo dalje mijenja u besklasno koje se zove komunizam. Govorili su - tada će biti dovoljno svega i špeceraj će se dijeliti prema ljudskim zaslugama i potrebama. Ali ne, kad se urušio socijalizam od Brandenburških  vrata do Kamčatke društvo se pretvorilo u novi tip kapitalizma koji se sada pretvara ubankizam.

 Održivost i  bankovni krediti

Recimo da bankizam vlada u različitim nijansama i modusima u cijelom svijetu od Amerike, Kine, Indije, Rusije  i EU.

To stanje financijske nestabilnosti opisao je Human Minsky (1919.-1996.) i sad ga posthumno slave. Nije doživio veliku krizu 2008. godine koju je predvidio, a tvrdio je da su financijske krize trajna endemijska bolest kapitalizma. Minsky spominje i stvarnog prevaranta Charlesa Ponzija koji je 1920. godine izradio sheme financijskih piramida  kroz agilno posuđivanje novca. Primjerice, posudi od nekoga 1000 dolara i kaže da će mu za godinu dana vratiti 1100 dolara. Nekima je stvarno i vratio po 1100 dolara, ali mnogima koji su nasjeli na njegov štos nije, jer je pobjegao s novcem. Kada se novčani tokovi ne pokrivaju zlatom onda se  danas taj Ponzijev fenomen javlja u velikim svjetskim bankovnim transakcijama. Minski definira pojam kapitalističkog upravljanja novcem (money manager capitalism) gdje se javlja nova bankarska kasta, ljudi koji govore kako imaju novi proizvod kada vam nudenovac uz povoljan kredit.

Konzumerizam kontra održivosti

No, što nam je činiti sada kad vlasnik velikog  štacuna  više ne može financijski slijediti potraživanja svojih vjerovnika. Tražim rješenje u dvije nedavno izdane knjižice „Hrvatsko nacionalno blago“ i „Hrvatska kakvu trebamo“ koje je izdao „Večernjak“.  U prvoj knjižici koju su napisali eminentni akademici mogu se pročitati mnogi inventurni podaci (voda, tlo,  šume, energija) za gospodarenje s kojima raspolažemo u Hrvatskoj. U drugoj knjižici koju su pisali ljudi koji žive od novca koji je zapisan na rashodovnoj strani budžeta navedene su želje i neka stanja koja se ne mogu riješiti sadašnjim metodama (demografija). Usput mala primjedba - gdje su savjeti i teze ljudi koji pune dohodovnu stranu budžeta?

Vadim jedan podatak iz prve knjižice: Sadašnja godišnja potrošnja primarne energije po glavi stanovnika iznosi 2,7 m³ ekvivalentne nafte (27972 kWh). Svjetski prosjek je 2,3 m³, a u razvijenim zemljama 6,4 m³ .  Mnogi postovi ovog bloga posvećeni su tematici kako smanjiti potrošnju energije što  se može primijeniti i kao mjera koju valja sugerirati  ne samo gazdama velikih štacuna. Zašto ne koristiti  djelotvorno IT tehnologiju kod  poslovanja, što isključuje birokrate iz velikog nebodera. Zašto trošiti primjerice energije u nedjelju kad to nije potrebno. Opet se postavlja pitanje rad nedjeljom da ili ne? Ne.

Dalje se postavlja pitanje je li Ustavni sud bio u pravu kada je 2004. i 2009. godine stavio izvan snage Zakon o trgovini. Ili ružnije rečeno je li Ustavni sud slušao vlasnika velikog štacuna? Riječ je o radnoj ili neradnoj nedjelji za oko 35 %  radnika. Taj problem sada opet osvjetljavamo u našoj svijesti i savjesti kroz medije s različitim motrištima i argumentima uključujući i ovu financijsku krizu.

Uzmimo u obzir i ove argumente za neradnu nedjelju koji se meni čine  važnim kao  početak rješavanja  navedene situacije.

 Argument broj 1. Postavljam ga kroz pitanje tko komu krade vrijeme i to ne koje god vrijeme nego ono nedjeljno. Kratki odgovor - kradu zakonodavci (hotimice ne spominjem trgovce) i to onima najmanjima,  a to su djeca, koja nikako da dočekaju majku da im se vrati doma, jer po zakonu mora raditi nedjeljom. I Stari Grci su već razlikovali kvantitativno vrijeme - kronos i kvalitativno vrijeme - kairos. Vrijeme mjerimo tehnički  kao kronos, ali ga doživljavamo duhovno kao kairos, pravo vrijeme za prave prilike i prave trenutke. Kairos je i trenutak Božje milosti. Ako sekularno društvo ne priznaje treću božju zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji onda treba priznati da trogodišnje dijete vrlo dugo iščekuje svoju majku koja primjerice radi kao prodavačica u IKEA-i pa i nedjeljom sudjeluje u stvaranju njihovog godišnjeg prihoda od 535,9  milijuna kuna. Dok odraslom čovjeku kronos vrijeme - sat, tjedan, godina leti vrlo brzo, dotle djetetu ide vrlo sporo. Ja doživljavam godinu dana kao sedamdesetpetinu mojeg života, dok dijete od tri godine to isto vrijeme doživljava u svom pamćenju kao trećinu svojeg života. Dijete pati jer su mu sati i dani vrlo dugački bez majke. Ustav RH u članku 56 kaže: svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor. No, ne piše da to mora biti nedjelja. Taj odmor može biti recimo utorak kad dijete opet ne vidi majku, jer je u vrtiću ili u školi.

Argument  broj 2:  U  studioznoj knjizi o konzumerizmu Consumption Matters Cathrine Jansson-Boyd (2011.) piše: Potrošači više nisu samo konzumenti  proizvoda i usluga;  oni  na kraju konzumiraju ljude i okoliš. Konzumerizam nas prisiljava da kupujemo različite i nepotrebne stvari koje nama, ali i djeci kradu ono najvrednije i neponovljivo, a to je vrijeme.  Naši pokojni starci bi to ovako rekli: djeco ne kupujte ono što vam ne treba, jer morat ćete prodavati ono što vam treba. Naša je baka pekla kruh jednom tjedno, a sada u špecerajima moraju imati topli kruh i nedjelom. Hladnjaci, rasvjeta i peći troše električnu struju. Kada se koristi električna struja, onda se zbog pretvorbe i gubitaka na jedan iskorišteni kilovatsat dva bacaju u zrak kao onečišćenje okoliša. Tobože  težimo k  većem BDP-u pa će time biti i veći životni standard. Kritički gledano, konzumerizam pokušava stvoriti na Zemlji fiktivni raj. Valja prihvatiti poruku kako ekonomski pokazatelji  gospodarstva – kao što je bruto domaći proizvod (BDP) - prikazuju samo kvantitetu, ali ne i kvalitetu poslovnih aktivnosti u zemlji. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog  gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. pravi indikator napretka Genuine Progress Indicator GPI i ljudski razvojni indeks Human Development Index HDI koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne, inovativne ili ekološke vrijednosti. Nije dobro da BDP počiva pretežno na potrošnji tj. na konzumerizmu.

 Argument broj 3. Prema našoj kupovnoj moći možda su za tjedni šoping previše i četiri dana pa ne treba nam za to još i nedjelja. Sjetimo se iz kemije zakona o održanju mase: Nikakve se promjene ne mogu opaziti u ukupnoj masi svih tvari koje sudjeluju u kemijskoj reakciji. Taj zakon se može izreći i ovako:  točna određena količina mase mlijeka dobije se iz mase trave  bez veze koliko krava pase na livadi. Slično je koliko imamo novca za kupovanje roba to  ćemo i potrošiti bez veze na koliko dana. To vrijedi i za turiste,  oni će isto potrošiti onoliko novca koliko imaju ili koliko su planirali potrošiti.

Argument broj 4. Bogate zemlje si mogu priuštiti da trgovci ne rade nedjeljom, ali njihove robne kuće kod nas rade nedjeljom. I oni imaju svoje ustavne sudove koji zabranjuju rad nedjeljom.  Moramo se zapitati zašto nam netko uništava naše milenijske tradicije vezane  uz nedjelju? Nedjelja treba biti dan odmora za trgovkinju kao i  za ustavnog suca i zastupnika u Saboru (zakonodavci), zar ne.  Zašto?  Jer je sedmi dan potreban kako ljudskom tako   životinjskom organizmu  da se  odmori. To je  prije svega stvar biologije tijela,  što je već napisano u Bibliji kako je sedmi dan posvećen Bogu. Tada nikakva posla nemoj raditi, ni ti ni tvoj sin, ni tvoja sluškinja, ni tvoj vol,  ni tvoj magarac niti ikakvo živinče  tvoje ni došljak koji je u tvojim gradovima, (Pnz 5.14). Postoji priča kako su tu zakonitost dokazale karavane koje su se sedmi dan odmarale i stigle prije do odredišta negoli karavane koje se nisu odmarale. 

Argument broj 5. Pojmovi učinkovitost i djelotvornost važni su za razumijevanje u shvaćanju vremena i njegovog korištenja u ekonomskim procesima. Postoje dvije grupe riječi koje se često isprepliću po značenju. Prva je - učinak, učiniti, učinkovit, učinkovito, učinkovitost, a druga - djelo, djelotvornost, djelovanje, djelovati i djelotvoran. Djelo znači posao, rad, aktivnost koja se može obaviti u različitom kronos vremenu pa se kaže da je urađeno s većim ili manjim učinkom ili s boljim i lošijim efektom. Može se nešto uraditi ili prodati s velikim učinkom (mnogo stvari u jednoj jedinici vremena), ali ne uvijek i djelotvorno, čak, štoviše, time se ponekad stvara i šteta. Izračunajmo štetu koja nastaje kada ono malo dijete pati, jer mame nema doma.

---

[i] Dućan  prodavaonica,

[ii] Živežne namirnice, Milivoj Mutavdžić, Rječnik zagrebačkog  govora, Nakladnik, Mutavdžić i UPI-2M Plus, Zagreb 2016 

Održiva kanalizacija

Kako smo nekad gradili kanalizaciju

Priznajmo kako nas vodovod i kanalizacija podsjećaju na krvotok i urinarni trakt u našem tijelu. Sve je u redu dok ti sustavi funkcioniraju ispravno,  no kad se krvne žile, vodovodne ili kanalizacijske cijevi začepe onda je velika strka. Dođe li do krvarenja čovjek mora zatražiti liječničku pomoć, a procuri li vodovodna ili kanalizacijska cijev mora pozvati majstora. Postoji analogija anatomije različitih kućnih instalacija i anatomije ljudskog tijela. (slika kopirana iz DIY Enciklopedia, Stuttman Co. 1975 .NY)

U godinama sam kad zbog takvih bolesti i kvarova treba tražiti brzu pomoć liječnika ili vodoinstalatera. Godine 1967. počeo sam graditi kuću onako kako se to radilo u to vrijeme nestašice  novca,  materijala, znanja  i vještih majstora. Gradilo se korak-po-korak, a useljavalo se čim je kuća bila pod krovom s osnovnim funkcijama koje mora imati neka stambena zgrada kao što su električne, vodovodne i kanalizacijske instalacije. Zapravo, mogu reći da sam kuću završio nakon pedeset godina lani u jesen kad sam betonski pod u podrumu premazao akrilnim premazom.

Kanalizacijska mreža

Tada nismo tražili savjete arhitekata i profesionalnih graditelja koji pri projektiranju i građenju moraju riješiti brojne zadatke. Danas se gradnji pristupa potpuno drukčije, postoje arhitektonski projekti na temelju kojih se dobiva kredit i zgrada može biti gotova za šest mjeseci, a onda je otplaćuješ  cijeli život. EU norme propisuju kako je zgrada jedinstven proizvod koji mora ispunjavati sljedeće  zahtjeve: 1. mehanička otpornost i stabilnost, 2. sigurnost u slučaju požara, 3. higijena, zdravlje i okoliš, 4. sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, 5. zaštita od buke, 6. gospodarenje energijom i očuvanje topline, 7. održiva uporaba prirodnih izvora.
Među određenim EU zahtjevima koje graditelji moraju ispuniti su higijena, zdravlje i okoliš te  sigurnost i pristupačnost s kojima sam se suočio na dramatičan način - kad je supruga došla u podrum otkrila je kako se iz vodolovnog grla po podu razlijeva neka smrdljiva voda. Bez velike mudrosti  ubrzo smo postavili dijagnozu da se začepila kanalizacija. Pozvali smo majstora koji je odmah zaključio kako je do začepljenja došlo između spoja vertikalne i horizontale kanalizacijske cijevi. Da ne duljim priču za dva dana stigao je  bager koji je iskopao staru  betonsku kanalizacijsku  mrežu u vrtu i ugradili smo nove polimerne cijevi s revizijskim oknom - čega nije bilo u staroj kanalizaciji - za  moguće intervencije i čišćenje.

Iskapanje kanalizacijskih  cijevi, vidi se talog u cijevi.

 Druga pogreška kod stare kanalizacije bio je preveliki promjer cijevi u vrtu od 150 mm u koju je bila utisnuta gusnata cijev promjera 100 mm. U betonskom cjevovodu s relativno velikim padom od osam do devet posto godinama se sakupljao talog koji voda nije mogla otplaviti u septičku jamu. No kada sam pročitao definiciju kanalizacijskih mreža onda sam otkrio još jednu manjkavost. Kanalizacijska mreža sustav (i /ili podsustav) cijevnih vodova i građevinskih objekata posebne namjene kao  što su revizijska ili ulazna okna, okna za prekid pada, spremnici za oborinsku  vodu i crpke. Kao  posebne vrste kanalizacijskih mreža izvode se tlačne i vakumske kanalizacija.  Uzmimo kako je i nedostak okna za prekid pada i kanalizacijskom vodu također bila treća manjkavost.  

Tu sam kanalizaciju sagradio 1972. godine i izdržala je zapravo 45 godina. Kakve veze ima ova moja priča s održivošću. Mnogo toga, od 1975. godine bio sam vanjski suradnik  časopisa Sam svoj majstor koji je imao brojnu čitalačku publiku. Čitatelji su putem pisama tražili razne savjete - kako uraditi ovo, kako popraviti ono i kako  poboljšati uvjete stanovanja. Urednik me zamolio da pripremim jedan članak o kanalizaciji koji možete vidjeti u linku, ali je publiciran tek nakon deset godina 1983. kada sam  već bio pametniji graditelj. 

Na slici kopije članka  se točno vidi kako i gdje treba ugraditi revizijsko okno kroz koje se  može kontrolirati stanje u kanalizaciji i čistiti cjevovod. U literaturi o održavanju zgrada pronašao sam podatak o učestalosti[i] popravaka kod zgrada - tijekom 80 godina treba dvaput popravljati betonske kanalizacijske cijevi, a jedanput cijevi od glazirane keramike. Iskustvena norma za održanje kanalizacije u eksploataciji je u mojem slučaju bila OK.

Kod kanalizacijske instalacije može se promatrati i sedmi zahtjev - održiva uporaba prirodnih izvora kroz potrošnju primarne energije za proizvodnju kanalizacijskih cijevi. Podaci o potrošnji primarne energije za  proizvodnju cijevi duljine jednog metra i  promjera 600 mm izgledaju ovako: željezni lijev 1500, plastika - PVC 1000, kamenština 750,  armirana betonska 500 te obična betonska 300 kWh. Iz toga slijedi kako nisam pogriješio glede potrošnje energije što sam u vrt stavio betonske cijevi samo to nisam znao dobro izvesti.

Problematika otpadnih voda

Problematika izgradnje i održavanja kanalizacije vezana je uz potrošnju vode i to je danas u zaštiti okoliša gorući problem. Upravo je izašao sveučilišni udžbenik[ii] u kojemu se objašnjava  odvodnja procesnih, oborinskih i sanitarnih voda. Zbog neznanja i lošeg vođenja gospodarstva sva otpadna voda desetljećima završava u kanalima iz kojih utječe u rijeke i mora. Ako se instaliraju uređaji za pročišćavanje onda na kraju ostaje mulj koji treba ili spaliti i dobro spremiti, a ne ga koristiti za gnojenje. Primjena mulja kao gnojiva dala je negativno iskustvo, naprimjer na oklasku kukuruza nije bilo zrnja.

U mnogim radnim procesima primjenjuju se tvari opasne i štetne za ljude i okoliš pa valja pametno postupati s vodom u kojoj su otopljeni štetni sastojci. 

Više o  potrošnji vode ( vodeni otisak) može naći na stranici:  Vodeni otisak - slično kao ekološki otisak - je multidimenzionalni pokazatelj potrošnje vode, na određenim mjestima i u vremenu, ali i različitih načina njene uporabe (evaporacija, kišnica, površinske ili podzemne vode, onečišćenja...) Vodeni otisak pojedinca i zajednice definira se kao ukupni volumen pitke vode koja služi za proizvodnju dobara i usluga po pojedincu ili u zajednici. Vodeni otisak pokazuje ljudsko prisvajanje svjetskih ograničenih slatkovodnih resursa i daje osnovu za procjenu utjecaja proizvoda i usluga na slatkovodnim sustavima i formuliranje strategije za smanjenje tih utjecaja.

Godišnje na Zemlju padne iznose 110.000 km³ oborina od čega većina ispari ili se zadrži u biljkama dok 40.000 km³ otječe rijekama u jezera i mora. Europljanin  godišnje potroši prosječno za svoje proizvodne procese 453 m³ vode dok na vodovod  otpada po stanovniku 99 m³ što na kraju završi kao otpadna i kanalizacijska voda. Znanstvenici razlikuju takozvanu plavu vodu koje je količinski manje od padalina, a uskladištena  je u tlu ili isparuje, zatim zelenu vodu za poljoprivredu potrebnu za rast biljaka i sivu vodu koja je onečišćena potrošnjom u različitim procesima proizvodnje ljudskih dobara i usluga.

Svaki pojedinac i organizacija moraju kroz razumni postupak smanjivati svoj vodeni otisak u pogledu sive vode, što dalje znači i manje onečišćenje ili prljanje pitke vode.

 Za sve ove  postupke valja  primijeniti specifikacije koje postoje u svjetskim normama i direktivama   i postići društveni konsenzus oko primjene u lokalnim uvjetima.

---

[i] Instandhaltung und modernisierung des Wohnungsbestandes ,Hammonia Verlag,  Hamburg 1976 str.89

[ii] Felicita Briški: Zaštita okoliša, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb 2016.