Kositi travu kosom je bolje od džogiranja.

Zemlja omogućuje zadovoljenje  potrebe  svakog čovjeka,  ali ne i  ljudsku  pohlepu. 
Mahatma  Gandhi

Prolog. Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. (Post. 1-7,8) Često gledamo nebo, odakle nam uzastopno  dolaze poplave i suše i pitamo se je  smo li mi ljudi nešto skrivili, je  smo li postali pohlepni, kako je to rekao Gandhi – kojeg su  u Indiji  zvali  „velika duša“?  Je smo  li sadašnje klimatske promjene uzrokovali današnjom industrijskom proizvodnjom, zbog čega se emitira  u atmosferu  suviše ugljičnog dioksida i ostalih  štetnih plinova?  Je li sadašnja koncentracija ugljičnog dioksida  stvarno štetna, ostaje prijepor među  znanstvenicima, kao  i  među običnim ljudima?  U   medijima  postoji sve više diskusija, polemika o uzrocima i posljedicama klimatskih promjena. Podrugljivo se pita što žele ti eko zanesenjaci?

                                                      Slika (crno bijelo) iz knjige:.Camille Flammarin,"Popularna meteorologija"  izdana godine 1888 Flickr.com.

Polemika. U „večernjaku“  na Raspudičev tekst  o maniji eko –totalitarizma i  opsesiji „energetske  učinkovitosti“, objavljeno je moje  reagiranje pod naslovom: „Kositi travu kosom je bolje od džogiranja“.

Raspudić u svojoj kolumni od 5 rujna „Kratki  espreso“ ,  (redovito je  pratim!),  pod naslovom „Štedljivim usisivačem protiv Putina“ malo ismijava EU- birokraciju,  koja propisuje sve i svašta,  primjerice kako  će usisivač morat  imati 2017. maksimalnu  snagu 900 W.

U članku se proteže glavna misao, kako  se  EU   s besmislenim  kontraproduktivnim  sankcijama  bori protiv Putina,  ali  na drugom kraju upada u maniju  eko –totalitarizma i  opsesiju „energetske  učinkovitosti“.  Raspudić  navodi,   da  ima smisla ograničavati nepotrebnu  potrošnju  energije  kada je riječ o velikim  trošilima,  primjerice  automobilima,  kojima  bi  trebalo  smanjiti snagu na 90 kW,  ali ne treba sitničariti s  žaruljama i usisivačima.

Moj pogled ili „putokaz“ oko  politike sitničarenja  u trošenju energije okrenut je u obrnutom smjeru od Raspudićevog  „putokaza“.  On se boji,  kako  će nastupiti neki totalitarizam,  gdje  će biti mnogo zabrana bilo čega i gubitak  nekih sloboda. 

Moj odgovor je  pitanje: Je li to sloboda, da se umjesto bicikla  koristi auto od 90 kW  ,  koji svega 0,62%   iskoristi  energije  za prijevoz  čovjeka od mjesta  A do B  a ostali 99,38%  energije je čisti  gubitak.

Mi smo robovi  razno raznih sloboda, a u mnogim stvarima i  bježimo od tih sloboda.  Priželjkujemo neku EU ili HR vlast, koja neće biti totalitarna, ali mora imati značajke autoritarnosti.

Zamislite ovu „sitničavost“ kada vam autoritarna Vlast   propiše, da morate ugasiti  računalo i to skroz na skroz, kada ga ne  koristite,  što znači i ono malo „stand  by“ crveno svjetlo. Svima je poznato kako je važno isključivati električne aparate i rasvjetu kada se ne koriste. Prosječna europska domaćinstva  troše  godišnje električnu struju:  433 kWh  za gledanje TV sa satelitskim prijemnikom,  dok PC računalo sa svim svojim dodatnim priključnom opremom troši 342 kWh ,što je sve skupa na razini potrošnje hladionika od  400 kWh .

Ali valja biti  razuman i u potrošnji  energije  kod računala, koji su uključeni na tzv stand by stanje,  nekad čitav dan i noć kao i ostali elektronički aparati.  Znak tog stanja je ona mala crvena svjetiljka snage 0,3 W koja se popne na 3 W zbog gubitaka energije  u transformatorima  računala.  Ako se snaga od 3 W pomnože s 8784 sata koliko ima jedna godina,  onda se dobije potrošena električna energija od 26 kWh. Pomnoži li se 26,3 kWh s faktorom 3 dobije se potrošena primarna energija od oko 80 kWh samo zbog onog  malog crvenog svjetla na računalu. Jedna električna nuklearna centrala u Francuskoj može se zatvoriti, ako  bi svi vlasnici isključili aparate,  kad ih ne koriste iz „stand by“ pozicije. Sva elektro oprema modernog stana troši oko 7300 kWh primarne energija.

Procjena je da je različita komunikacijska i informacijska oprema EU domaćinstva  je 2010. potrošila 170 TWh energije. Ta potrošnja nije sitna za vođenje politike  neke autoritativne vlasti , koja mora znati kako  u EU ima  oko jedna milijarda  elektroničnih uređaja.

Evo i drugi primjer  „manije  ekototalitarizma“.   Ne kositi travu  kosilicama-   mnogo puta godišnje -na travnjacima kraj  kuća,  koji su ekološki sustav!  Zašto? Valja poštivati bioraznolkost i prehrambeni lanac ili eko piramidu (tokovi materije i energije) na travnjacima. Primarni „proizvođač“ je trava,  koja proizvodi  godišnje po četvornom metru 0,47 kg/m²  bio mase (6200 kJ/m² ) kojom se hrane mikro organizmi; bakterije i crvi, uši 0,006 kg/m²  (280 kJ/m² ) Njih  jede krtica ili rovka 0,0001 kg/m²  ( 25 kJ/m²  ), Sova jede rovke i kokoš jede crve i gliste  i na kraju  čovjek jede kokoš i jaje. Čovjek koristi i med i ljekovito bilje, koje dolazi iz biljaka sa travnjaka. Isušivanje vlage iz pokošenih travnjaka je veće nego iz  travnjaka koji imaju normalnu  travu. Kod košnje 300 m² travnjaka potroši se oko 1 litra primarne energije -nafte i proizvede se 2,6 kg ugljičnog dioksida.  Oprostite,  kositi se može  ručno i s kosom, što  je bolje od džogiranja.  Raspudić  u tekstu ismijava  birokrate EU jer se neće smjeti  džogirati i plesati prema njihovim zabranama,  što troši energiju bez svrhe.

Čovjek bilo kojeg svjetonazora ili vjere,  mora u sebi nastojati uzdizati moralne vrline (ćudoredna krepost) prema okolišu u slijedećem smislu: prvo- duboko poštovati svijet i okoliš koji nas okružuje, drugo -dohvatiti  ekološku spoznaju o njem, treće- biti uzdržljiv i umjeren u trošenju izvora života , četvrto -biti  ustrajan u odlučnosti  da se preživi ma kakovi god se neuspjesi pojavljivali. (Golser).

Pogovor

Što ostaje za zaključak čitatelju  pošto pročita navedenu polemiku? Jasno, Raspudić malo

karikira,  dok moje reagiranje isto može izgledati  kao karikatura.  Ali nije.  Ta  tobože  manija  „eko –totalitarizma“  i „energetske  učinkovitosti“  mora  se shvatiti  pozitivno,  pa makar  okoliš  i napor održivosti života u njem,  raspačamo do atoma,  da vidimo gdje smo  i što nam je činiti. Upravo to je cilj  ovog pogovora.

Kada uđete u „Konzum“ tamo se nalazi  više od 95% proizvoda   (povrće i voće, mlijeko, kruh, pića) čije   sirovine se proizvode   ili potječu od fotosinteze. Fotosinteza i stvaranje novih radnih mjesta uzgojem  češnjaka bila je tema prije dvije  godine u ovom blogu http://ekovalen.blogspot.com/2012/05/cesnjak-i-globalizam.html

1) Fotosinteza. Najvažniji izvor energije je sunce. Termokemija nas uči,  da se kroz fotosintezu   pomoću   vode i ugljičnog dioksida stvara glukoza i kisik,  što su  goriva za naše tijelo i glavni sastojci bio mase koja prekriva našu planetu.

        6 CO₂ + 12 H₂O +svjetlost (2825 kJ)→C₆H₁₂O₆ +6O₂ +6H₂O         (1)

Energiju,  koja se naziva entalpija za tu reakciju, daje sunce i to 2825 kJ/mol.  Raslinje na našoj planeti apsorbira  godišnje tu energiju i stvori  6x10¹⁴  kg glukoze ili bio mase. Energija koja je uskladištena u korisnoj formi bio mase  je samo 10¹¹ kJ  i čak  što više nije odmah i lako upotrebljiva. No, čovječanstvo  troši 3x10¹⁷  kJ , a to je 30  milijuna više nego nam sunce dostavi  kroz bio masu. Ono što je danas važno  jest ; milijune godina uskladištena bio masa pretvorila se u mineralna goriva  i plin koji mi sada pohlepno i  nemilice  trošimo kao prvi izvor energije,  bez da mislimo o njihovim rezervama.

            Ugljik kao glavni sastojak mineralnih goriva izgara s kisikom ( jednadžba 2) i daje najveći dio potrebne energije za današnji način  života i ugljični dioksid koji se opet vraća u atmosferu  kao sastavni  element fotosinteze:

         C +O₂ →CO₂   -393,5 kJ/mol            (2)

Reakcija izgaranja ugljika u ugljenu, drvu,  plinu, benzinu je tzv egzotermna reakcija koja daje toplinu  od 393,5 kJ/mol. Predznak minus znači da se kod te reakcije oslobađa toplina , koja nas  grije u zimi iz naših  peći ili ju koristimo u  motoru automobila. Upravo tu toplinu valja  ljudskim naporom i znanjem podesiti i koristiti  tako ( pomoću znanja i procesa  energetske  učinkovitosti)  da nam daje isti učinak i ugodu uz stalno smanjenje potrošnje ugljika ( goriva). Taj  ljudski napor se ne smije relativizirati , karikirati nego poticati !

2) Nuklearna energija. Uran 235 je drugi veliki izvor energije za sadašnju  industrijsku civilizaciju. Europa proizvodi 30% električne energije u nuklearnim centralama. Način dobivanja energije počiva na poznatoj Einstein –ovoj  jednadžbi 3,

           E= mc²        (3)

gdje  je: E =energija u kJ, m=masa u kg c=brzina svjetlosti 3,0x10⁸ m/s

Ako se  1 g urana 235 bombardira s neutronima, onda se on raspada na barijum 142 i kripton 92. Kod tog raspada atoma dolazi do gubitaka mase, koja se pretvorila u energiju od  7,4 x10¹⁰ J.  Tom energijom (primjerice u  NE Krško) grije se voda, stvara se para, koja okreće generatore kao i kod ostalih  termo-električnih centrala. Tehnički rizici kod elektrana od  3000 MW snage se mogu izraziti kroz pojavu radioaktivnog zračenja od 10²⁰  Bq (bekerela) koje postoji u reaktoru  elektrane. No tehničke mjere  sigurnosti su tako velike, da su  mogućnosti nesreća vrlo male kod  nuklearne elektrane i kod spremanja  radioaktivnog otpada, pa se zato i dalje u svijetu  grade  nuklearne elektrane . Valja znati, za utjehu, kako tlo u svakom vrtu 40x10x1 m sadrži  oko 2 kg urana. Uran ulazi u naše tijelo i preko vode koja se crpi iz zemlje.

3) Sunčana energija. Danas aktualna  primjena sunčeve energije jest njezina nisko temperaturna  toplinska konverzija za dobivanje tople vode. Umjesto da kupe automobil mnogi eko-osviješćeni ljudi  instaliraju na svoje krovove kuća solarne kolektore s kojima se  pokriva 60 posto potreba za pripravu tople vode. U Zagrebu se može  dobiti toplina,  preko solarnih sustava  za grijanje vode, od 470 kWh po četvornom metru kolektora.

Kada se vozite  kroz Bavarsku onda se vide mnoge kuće, koje imaju prekrivene  krovove sa sunčanim ćelijama za  izravno dobivanje električne energije. Princip rada ćelija počiva na tzv fotovoltaičnom efektu,  kojeg je već izučavao 1839. Becquerel. Fotoni iz svjetla  unutar solarne ćelije (silicijevi kristali)  oslobađaju elektrone, stvarajući  elektromotornu silu,   koja se očitije kroz napon i električnu  foto struju. Ako se četvorni metar ćelije ozraćuje sunčevom energijom  od 1 kW onda se teoretski može dobiti struja od 40 mA/cm²

Danas kada se   moraju donijeti odluke  oko investicija  gradnji  električnih centrala, valja paralelno uzimati u obzir   kod kreditiranja  instalacija solarnih  kolektora i ćelija  kao i izgradnju  novog  elektro energetskog bloka u Plominu. Vrednije je uštedjeti jedinicu energije nego ju proizvesti! Nije na odmet da se informiramo koliko €  košta   1 kWh električne energije dobiven iz različitih  proizvodnja i izvora,  
Proizvodni troškovi kao  argumenti  važni su  kod donošenje odluka,  ali  postoje i mnogi eksterni troškovi koji se ne smiju olako  "spužvom" političara brisati.
Grafički prikaz troškova zorno prikazuje kako se kreću cijene električne energije ovisno  o vrsti proizvodnje. 

---

Procjena utjecaja na okoliš i opasne tvari

Danas  se mnogo i  žučljivo diskutira o spalionicama i o sanacijama legalnih odlagališta  i divljih deponija smeća.  Ovo je nastavak  prijašnjih postova o otpadu, gdje tražim prvo za sebe  odgovor na mnoga pitanja iz diskusija.  Građani   prosvjeduju, protiveći se u svojim naseljima   gradnji  objekata: spalionica,  odlagališta otpada i  objekata za uklanjanje otpadnih tvari  i otpadnih voda  pa i svih ostalih industrijskih objekata, koji mogu biti opasni za zdravlje. Političari odgovaraju  građanima kako se sve radi po Zakonu o zaštiti okoliša  ili o Pravilnikuprocjene utjecaja na okoliš. Procjena utjecaja na okoliš je postupak ocjenjivanja prihvatljivosti namjeravanog zahvata s obzirom na okoliš i određivanje potrebnih mjera zaštite okoliša, koje se provode u okviru pripreme namjeravanog zahvata, odnosno prije izdavanja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije potrebno.  Pomanjkanje znanja, iskustava i podataka na tom području ljudske djelatnosti prisutno je u skoro svim segmentima našeg društva. Istina, pišu se studije i elaborati te se  za svaki zahvat, koji utječe na okoliš formiraju  povjerenstva  i  provode se javne rasprave, kako bi se dobilo valjano mišljenje svih čimbenika.  Dokumentacija potrebna za provedbu javnog uvida je cjelokupna dokumentacija studije i dovoljan broj sažetaka studije koji su razumljivi široj javnosti.

                                    Uređaj (izvan funkcije) za pročišćavanje otpadnih voda  Grada Samobora kojem treba povećati kapacitet i modernizirati ga

Budući kako  prosječno obrazovan građanin  mora donijeti na javnim raspravama  svoj sud o tim objektima,   pitamo se,  koja su mu znanja potrebna ? Ili bolje pitanje,  što mu treba „struka“ ponuditi da bi bio pravilno informiran?  Ponekad  „strukovnjaci“ koji izrađuje studije i elaborate kažu:  nemojmo građane zamarati s nepotrebnim  podacima i formulama.  Zakon i uredbe  propisuju  pravila,  gdje se spominje kako je na prvom mjestu sprečavanje nastajanje otpada. Ali  što činiti kada otpad ipak nastane. Zadatak nimalo lagan. Gnjilo voće i povrće čine  veliki  udio u komunalnom otpadu. Smanjiti otpad povrća i voća valja ih zaštiti   pesticidima koji su  opasne tvari. Prekomjerna zaštita voća i  povrća  pesticidima, uzrokuje unošenje previše otrova u  tijelo. Kako to uravnotežiti?

Za bolje razumijevanje  štetnih i opasnih tvari (otrova) u našoj svakodnevnoj proizvodnji i potrošnji dobara treba poznavati neke  osnovne  toksikološke pojmove. Znanost koja se bavi otrovima naziva se  toksikologija.  Opasne tvari su sve kemijske ,biološke i radioaktivne tvari koje ugrožavaju ljudsko zdravlje  i okoliš.

U osnovne  toksikološke pojmove spadaju i  fizikalne veličine i njihove mjerne jedinice kao što su neke osnovne SI jedinice: duljina-metar (m), masa-kilogram (kg), vrijeme –sekunda (s), termodinamička temperatura-kelvin (K), množina (količina tvari)- mol (mol) ,  zatim različite izvedene  veličine i kao što su koncentracija,  maseni udjeli, doza, stupanj otrovnosti (toksičnosti) za ljude i  okoliš s njihovim  jedinicama  primjerice  kg/m³   ili  mg/L i na koncu  okolišni i ljudski rizik ili opasnost.

 Dakako da su jedinice kilogram kg  i  litra L  jasne svim  ljudima,  ali  neke druge spomenute  jedinice i pojmovi su ipak nejasni  običnim laicima,  od kojih  se traži  pristanak  za neku investiciju vezanu uz spalionicu ili odlagalište otpada. Obnovimo si znanja ili „približimo“ se tim  pojmovima.

Mol. Po definiciji mol[i] je množina elementarnih jedinki  jednaka množini atoma u 0,012 kg ugljika. To je tzv. AVOGADROVA KONSTANTA N_A=~ 6,023· 10²³  mol^-1. U masi od 12 grama ugljika ima 6,023·10²³  atoma ugljika. To je brojka s 23 nule koju je teško predočiti. Kad bi atomi bili veličine riže onda bi se „molom riže“ mogla prekriti  površina Zemlje u sloju od 30 metara!

Koncentracija. Koncentracija prikazuje svojstvo jednog sastojka u odnosu na obujam smjese ili otopine.  Zrak koji udišemo ,vodu koju pijemo ili vodu koju trošimo samo za pranje ima u sebi otopljene različite tvari, čije količine izražavamo  veličinom koncentracija.

Zašto je važno znati pojam Avogadrova konstante? Kada na etiketi pročitate kako 100 g hrane  sadržava  E-aditive   primjerice    od 0,025%  sorbitne kiseline, koja ima molarnu masu od 112 g mol^{- 1}  onda to znači u vaše tijelo može dospjeti ogromni broj molekula te kiseline, koji se dobije množenjem i dijeljenjem slijedećih brojeva (0,025 x 6,023.· 10²³ )/112.  Iako se u literaturi navodi kako je  sorbitna kiselina jednako štetna (ili zdrava) kao kuhinjska sol, ipak treba znati u kojoj je koncentraciji štetna.

Koncentracija otopljene tvari  „X“  izražava se  masenom koncentracijom  s mjernom jedinicom  mol/m³  ili  jedinicama;  kg/m³  ili mg/m³ ili  μg/m³. Poznate jedinice za koncentraciju  različitih uzoraka  smjesa ,kapljevina i plinova daju se kroz masene udijele  u brojčanim jedinicama kao što su postoci % ili  ppm  dio od milijun, (lat.partes per millionem). Slikovito,  jedinica od 1 ppm odgovara  jednoj kapi  npr. štetne tekućine otopljene u 50 L vode. Moderne analitičke metode mogu dokazati  koncentraciju od 1 ppb =1 μg/kg . Primjerice, ako se  jedna kocka šećera  otopi  u vodi koji vozi jedan tanker od 2,5 milijuna litara to se može mjerenjem dokazati. Više o različitom  označavanju  koncentracija- vidi tablicu.  

Ne može se upravljati sa stanjem okoliša,  ako nismo u stanju  preračunavati   koncentracije  opasnih ili štetnih tvari između 20 i 25 ⁰C u zraku,vodi i tlu.   Formula za preračunavanje jedinica koncentracija glasi:

            1 mg/m³ = ( ppm x·molarna masa tvari)/24,45

Tako npr.  0,03 ppm sumpornog dioksida SO₂ odgovara 80 μg/m³. Za podatke o molarnoj masi  spojeva valja koristiti  periodni sustav elementa  nešto malo znanja iz kemije.

Kada će se otopiti led na polovima Zemlje to je pitanje koje ovisi i o koncentraciji  CO₂ u atmosferi. Sada  u atmosferi ima 467 ppm stakleničkih plinova (GHG) koji se ekvivalentno izražavaju preko koncentracije  ugljičnog dioksida.  Svake sekunde se emitira 800 t ili  2 milijarde tone mjesečno ugljičnog dioksida u atmosferu.  

Za pitku vodu  trebalo bi  znati dopuštena koncentracije određenih kemijskih tvari (spojeva i elemenata). Primjerice za arsen bi trebala biti dopuštena koncentracija od 0,05 mg /L [ii]/  Ali što je s ostalim tvarima,  kojima se peremo, pudramo, parfimiramo? Ja  već dugo perem kosu s Johnson´s Baby Shampon, koji ima u svom sastavu 1,4 Dioxane u koncentraciji od 5,3 ppm.[iii] Nisam ćelav , ali za neki mikro organizam je ipak ta kemikalija otrov. Nekad smo prali kosu s blagom otopinom  kalijeve lužine dobivene iz pepela! nakon  što se opralo rublje u „parenici“.

Doza

Sve kemijske supstance su otrovne ovisno  o dozi.  Doza je određena količina tvari koja se unosi u organizam. Doza otrova koja je smrtonosna naziva se letalna doza i označava se kao LD 50 što znači da će 50 posto životinja (obično se eksperimentira s miševima)  biti ubijeno od letalne doze tog otrova.

Tako su letalne doze , za kuhinjsku sol 4000 mg/kg , dok je za nikotin samo 24 mg/kg,  kofein 127  za dioksin 0,001 mg/kg. Dakle, može se umrijeti i od kuhinjske soli ako se njome tijelo predozira. Kada  pušite i/ili  pijete kavu pomnožite svoju težinu s  letalnim dozama otrova u kojem uživate,  kako  bi dobili količinu (masu) otrova s kojim se  možete  otrovati. Početnici  pušaći znaju povraćati jer su se otrovali  nikotinom.

U  pogonima gdje se radi s različitim kemijskim supstancama, treba navesti  njihove minimalne otrovne doze MTD  kojima   radnici smiju biti izloženi.Danas postoji  oko 100000 registriranih kemikalija i 30 milijuna stvorenih spojeva.

Alergije kao prikrivene bolesti  ,  nastaju zato  jer ljudsko tijelo je dozirano ili izloženo  otrovnim tvarima (toksinima) koji  se nalaze u zraku, vodi i hrani. Smog grada stvara se od  goriva koje izgaraju, kako za pogon  automobila tako i za grijanje zgrada. Prosječni automobil za jedan sat  vožnje  kod 100 km/h stvori 50 m³ otrovnih  plinova koji sadržavaju 1571 g ugljičnog monoksida, 107 g dušičnih oksida i  55 g ugljikovodika i 2,8 g olova koji su svi zajedno  otrov za tijelo. Koliko je u masi od 1571 g  otrovnih čestica ili molekula  ugljičnog  monoksida?  Preračunato pomoću kemijske formule CO  dobije se  molarne   mase 28 što odgovara 1571/28=56,1 mola. Množenjem s Avogadrovom  konstantom  6.022 10²³ mol^-1 dobije se emisija od 337,1 x 10²³  otrovnih  molekula CO nakon jednog sata vožnje.

Dozni ekvivalent   To je fizikalna veličina kojom se opisuje rizik od ionizantnog zračenja, koje je primilo  biološko tkivo čovjeka  životinje ( pri rendgenskom snimanju ).

Mjerna jedinica za  dozni ekvivalent   je Sv - sivert ,  jednak je  jedinci J/kg.  Rendgensko snimanje pluća je oko 0,2 mSv a prag smrtnosti je 1500 mSv. Ono čega se čovjek danas sve više boji jest eksplozija nuklearnih reaktora. Ali opasnosti ili rizici su prisutni i kod proizvodnje električne struje i kod termoelektrana na ugljen ili mazut. Nedavno smo bili svjedoci eksplozije reaktora u Černobilu i velikog potresa i eksplozije nuklearnog reaktora u Japanu. No, iz  visokih dimnjaka  termoelektrana   struji   emisija  opasnih teških metala koji “ padaju“ po nama.  Malo ću biti pretenciozan. Moja dijagnoza o štetama na paradajzu ovu godinu, jest od kiša,  koje su imale velike koncentracije  opasnih tvari  pretežno iz termo elektrana  Italije  Njemačke , Slovenije i  naših  termo elektrana.  Sjećate  li se kako nam nekad padne žućkasti  snijeg  od pijeska iz Sahare.

Opasnost, rizik

Opasnost je bitno svojstvo opasne tvari (štetna tvar ili otrov) ili uvjeti u kojima se ta tvar može zateći, a kojima se može ugroziti ljudsko zdravlje i život, materijalna dobra i okoliš. Proizvođači moraju uz svoje  kemijske proizvode  kupcima preko ambalaže i uputsvima  dostaviti sigurnosno tehničke listove. Primjer vidi za Teranil vapnenu masu za gletanje.

Prema stupnju opasnosti  otrovi (opasne tvari)se dijele na tri skupine: visoko toksične tvari  primjerice u vodi u  koncentraciji od 1 mg/L,  toksične tvari  do 10 mg/L, i štetne tvari  100 mg/L. Pročitao sam kako klorirana voda koju svaki dan pijemo također ima određenu  opasnost za naše zdravlje. Prema tom  izvještaju od milijun  amerikanaca 1930 umire zbog klorirane vode. Danas se voda kod bogatih zemalja  obrađuje ozonom  i UV zrakama kako bi bila zdravija.

Prema tome, stručnjaci moraju ljudima dati ovakve podatke o opasnostima koje vrebaju na njih od velikog broja različitih kemikalija, supstanci i procesa,koje nas okružuju.Ostaje vrlo važno pitanje
spoja dioxina  koji nastaje izgaranjem  pesticida, koji sadržavaju klor u spalionicama smeća. Oko 75% takovih spojeva se više ne proizvode  . Američka agencija EPA  akceptira  dopušteno   "uzimanje" dioxina 0,006 pg/kg po danu .No bilo kako bilo, dioxin je velika nepoznanica i za znanstvenike. Svi prikupljeni podaci o rizicima  ili opasnosti moraju se staviti   
"na stol" u javnim diskusijama o spalionicama, koje bi trebale spaliti  smeće iznad 1000  Celzijevih stupnjeva. No,  postoje "spasilački" procesi  detoksikacija otrova  u biosferi,  pomoću kojih se otrovi hidrolitički, fotolitički, termolitički  pirolitički (>1000 stupnjeva Celzija) i mikrobiloški razgrađuju. To je kod pesticida propisano karencom tj vremenom u kojem "otrovno" voće i povrće postaje "zdravo" na snošljivu razinu.
Pročitajte ovaj prikaz o spalionici u Zagrebu

---

[i] Mol je količina tvari definirane kemijske formule koja sadrži isto toliko jedinki koliko ima atoma u točno 0,012 kg izotopa ugljika -12

[ii] U Europskoj uniji, procjena učinaka kemijskih zagađivača na tlu kopnenih ekosustava pruža osnovu za politiku zaštite tla. Okvirne direktive zahtijevat će od države članice da poduzmu  odgovarajuće mjere kako bi se ograničilo  uvođenje opasnih kemikalija u tlo, te  identifikaciju i sanaciju  onečišćenih lokaliteta.
Novi zakon REACH (Registracija, procjena, autorizacija i ograničavanje
kemikalija), koji je stupio na snagu u lipnju 2007, zahtijeva od  proizvođača  i uvoznika
kemikalija da  dokažu  sigurnost  kod   tvari i široko korišteni proizvodi, kao što su automobili, odjeća
ili boje. 
[iii] David Steinman: Save trip to Eden,Thunder ´Smouth Press New York 2007 str113

Sprečavanje nastanka otpada

Opća rješenja posebnih problema postaju posebni problemi,  koji zahtijevaju opća  rješenja. Freireich -ov zakon

Otpad je poseban problem jer se nalazi na tlu, u zemlji u vodi,  te  pluta po oceanima,  pa čak istrošeni sateliti  lete i svemirom kao otpad.  Vratimo se na nastavak  rješavanja zadatka sprječavanje nastanka otpada  iz srpanjskog posta ovog bloga.

U  Kaliforniji  je organizator simpoziuma  o otpadu, uputio  molbu  učesnicima,  neka dođu s naočalama,  rukavicama i  čvrstim visokim cipelama,  jer će   raditi na deponiji komunalnog otpada,  koji će im služiti kao radionica.  Dovezen komunalni otpad (smeće) tj  svaki listić papira ili plastične folije, različite krpice od tkanina ,  metalne limenke, otpaci hrane ili neki  odbačeni kućanski aparat  će se procjenjivati ili  analizirati  prema važećim normama i znanstvenim spoznajama. Uobičajeno, učesnici bi  prvo napravili  statističku  procjenu  sadržaja  otpada,  gdje bi se vidjelo,  kako papira ima  najviše  od 25 do 34 % (maseni postoci) otpadaka hrane od 12 do 39%,  plastike oko 12%,  gume kože i tekstila,   7%, stakla  5-6%, i  8% metala.

Postoje različite metode procjene  štetnog djelovanja otpada  na vodu, tlo i  zrak. Glavna značajka procjene nekog proizvoda  počiva na  principu,  promatranja   ili vaganja štetnosti  proizvoda za okoliš od njegovog nastanka, korištenja do njegovog odbacivanja u otpad. Taj princip procjene  štetnosti proizvoda  popularno se naziva „procjena od kolijevke do groba“,  jer  u čitavom   „ životnom puta“ bilo koji proizvod   onečišćuje okoliš. U stručnoj literaturi taj princip se označava kraticom LCA (Life cycle assessment)-procjena utjecaja proizvoda  na okoliš u  čitavog  vijeku  trajanja proizvoda.  Svaki proizvod ima svoj životni ciklus  koji se sastoji iz više faza:  istraživanje i razvoj, rast, širenje, zrelost, zasićenje te  pad prodaje. U fazi opadanja,  prodaja pada i  proizvod s vremenom  zastarijeva i sve ga  više  ljudi bacaju u otpad.

Svatko, ne samo učesnici  simpoziuma,  mora sebi  postavljati  mnoga pitanja,  da bi doznao zašto i kako se odbacuju  različiti materijali i stvari  u  smeće. Mnoge analize se mogu praviti za odgovor na ovo pitanje. Za početak  neka se analizira  papir čija proizvodnja  je   slična  čeliku  po potrošnji   energiji i vode. Papir je važan materijal i vrijedan poštovanja.  Kad se  nepotrebno otisne neki tekst na papiru,  umjesto da se pohrani u kompjutoru ili na CD-u,  treba imati na umu da je tijekom cijelog proizvodnog procesa za kilogram papira potrebno  0,5 kg nafte i 1200 litara vode. Nedavno sam dobio  e-mail s porukom u kojoj je pisalo: Razmislite treba li  vam ovaj tekst  ispisan na papiru!

Papir ima najveći maseni i volumski  udio   u  komunalnom otpadu. Stanovnik bogatih zemalja USA, EU troše godišnje od 160 do 240 kg,  dok je 60 kg svjetski prosjek.   Kako  smanjiti potrošnju  papira?   Uvid u statističke podatke o vrstama potrošnje  papira,  doznaje se kako  najviše papira  ljudi  troše  u grafičkoj  industriji 47 %,  za ambalažu 45% i oko 5%  za higijenske potrebe.  U proizvodnji papira koristi se  32%  šumskog drveta, 13% otpaci iz industrije  i 53% se reciklira od  starog papira. Iako kod papira postoji vrlo visoki stupanj recikliranja,  čak do 70%,  primjerice  u Japanu,  ipak se još  troši  20 MJ/kg energije  s emisijom    0,78 kg/kg  CO₂  u atmosferu.

Tvrtka „ Avalon Publishing Group“ prikazuje podatke na poleđini naslovne stranice jedne knjige mase od 544 g o uštedi u primjeni recikliranog papira za tiskanje čitave tiraže. Uštedjelo se:  51 drvo, 94.6 tona vode, 15,5 MWh energije , 2049 kg krutog otpada,  te nije stvoreno  6163 kg stakleničkih plinova.  Današnja IT-praksa  donosi novitete tzv e-knjiga, koje se mogu digitalno čitati na e-čitačima ili računalima, čime se  sve više zapravo izbacuju papir kao materijal za tiskanje knjiga.

Valja sve  elemente  analizirati i pitati  primjerice,  je li    bolje  (ekološki gledano) koristi  papirnate  salvete ili   rupčiće,  ubruse od tkanine?  . Grubi indikator na osnovu kojeg se može vagati  štetnost mnogi tvari pa i  papira ili tkanine  tj  utjecaj na okoliš,  jest potrošnja  energije,  vode i emisija  CO₂ ugljičnog dioksida . Tako se za proizvodnju papira troši energije od 24 do 32 MJ/kg,  vode 1100-1200  L/kg, te nastaje CO₂ emisija 1,55 kg/kg.  Podaci za  tkaninu izgledaju ovako: potrošnja energije  110 MJ/kg , vode 17500 L/kg,  i emisija  CO₂ 8,7 kg/kg. Velika količina  potrebne vode  je zbog  natapanja  tla (irigacija pumpama). Ista tako tkanina se u perilicama  često pere zbog  čega se troši energija i voda .  Za  neposrednu proizvodnju  tkanine potrebno je svega  67 L/kg  vode. Masa jednog rupčića je 0,5 g,  dok je  papirnate salvete ili ubrusa 0,1 g. Za jednokratnu upotrebu bolje je koristiti papirnati ubrus,  jer je potrošnja energije  3,2  kJ dok je kod rupčića  55 kJ.  Uzevši u razmatranje potrošnju vode,  onda je još  nepovoljnije rješenje upotreba  rupčića.  No dublja analiza tog problema,  dovodi nas do novog proračuna, gdje se mora uzeti trajnost tkanine (više kratna upotreba) u odnosu na  papir.

 Ovi navedeni primjeri pokazuju odnos  ili ekvivalenciju između mase i energije kod korištenja papira, kako bi se mogla donijeti pravilna odluka o minimalizaciji onečišćenja   okoliša.  Može se dalje promatrati i ekvivalencija između mase energije i informacije. Ekvivalencije između materije , energije  i informacije,  najbolje se vidi  u IT-inovacijskoj „revoluciji“, pri  pretvorbi   papirnatih  knjiga  u DVD  diskete. Kupio sam enciklopediju  Britannica 2008 Ultima Edition za 360 kuna,  i to  ne  debele  knjige,  nego  DVD disk.   Staro izdanje Britannice , 32 knjige,   ukupne mase od 60 kilograma,  pretvorene su u  tanak aluminijski  DVD od 17 g,  na kojemu je uskladišteno 3,6 GB informacija.  Za proizvodnju kilogram aluminija potrebno je od 51,3  do 56 kWh energije, a za kilogram papira od 7,5 do 9  kWh. Račun  pokazuje kako je za proizvodnju „Britannice“ na  aluminija  DVD potrošeno 0,87 kWh  a za proizvodnju papira 450-540  kWh energije.

Može se dati i ovakva ekvivalencija;  jedna druga knjiga koja teži 570 g može  uskladištiti   na papir oko 5.3 MB informacija. Uzmu  li se omjeri „uskladištene“ informacije prema potrošenoj energija za  proizvodnju  aluminija ili papira onda DVD nosi 4,13 GB/kWh dok papir nosi 0,0012GB/kWh.  Zaključak,  DVD nosi  3444 puta više informacija po jedinici utrošene energije u odnosu na papir.

Ograničenje emisija štetnih  tvari i kvaliteta okoliša  

Navedene primjere  nazivamo  relativna dematerijalizacija,  koja je nužna u ovoj materijalizirano –konzumerističkoj  civilizaciji.  Dok se u  prošlom stoljeću  od 1900-2010 godine,   stanovništvo  povećalo za 4,3 puta   od 1,6 milijardi na 6,9 milijardi,  dotle  se proizvodnja  svih roba povećala  za 38 puta.   (vidi tablicu)  U tom vremenskom  periodu kod najvažnijih materijala povećala se proizvodnja u enormnim  omjerima  prema povećanju stanovništva ,  kod   čelika 50 puta kod cementa  250 puta kod nafte 180 puta, a plina 411 puta. Proizvodnja  pamuka i  drva ostala je u  približno istim omjerima s povećanjem stanovništva.  Sada je  u nas aktualna monetizacija  autoputova. Za gradnju  autoputova potrebno je 6,7 TJ/km energije. [! TJ = 1000 GJ = 280 MWh] Ako se u 50 godina na održavanje tih autoputova  ne „investira“   još  dodatni 4,1 TJ/km  onda će postati otpad ili ružno rečeno- smeće.

Sprečavanje nastanka otpada  kao imperativni zadatak  ima za cilj smanjiti  štetni utjecaj na okoliš.

Poznata je   studija iz 2006.  tzv EIPRO  za 25 europskih zemalja,  gdje se na 137 stranica elaborira  ekološko opterećenju životnog prostora od proizvodnje i potrošnje svih proizvoda i usluga  http://ec.europa.eu/environment/ipp/pdf/eipro_report.pdf

 Iz te studije izdvojeni su podaci navedeni u tablici,  koji govore, koliko utječe na okoliš proizvodnja  proizvoda i usluga  za najvažnije ljudske  potrebe preračunate na 1€ potrošnje. Studija  prikazuje EU-proizvodnju i uporaba roba   s osam vrsta utjecaja na okoliš   kao što su: iskorištenje tla- iscrpljivanje rudnih nalazišta i naftnih izvora (abiotsko iscrpljivanje zemlje) globalno zatopljenje, oštećenje ozonskog omotača, zakiseljavanje voda i tla, otrovnost za ljude, životinje i biljke (eko toksičnost) i eutrofikacija (onečišćenje  voda).

Baza za tu studiju  su ranije studije izrađene u nekim EU zemljama npr. u Nizozemskoj i Njemačkoj,  Vel. Britaniji, a neki podaci korišteni su iz  SAD-a. Izrađen je  matematski model,  gdje se pomoću matričnog računa,   traže uzroci i posljedice onečišćenja okoliša od 478 sektora proizvodnje. Koriste se dva principa: „odozdo prema gore“  tzv „botton- up“ što predstavlja utjecaj proizvoda  na okoliš  i to kroz njegov cijeli „životni ciklus“ tj. od  „kolijevke do groba“, i drugi princip je „odozgo prema dolje“ tzv „top-down“ pomoću  INPUT-OUTPUT analiza svih međusobni veza,  između proizvodnih sektora i potrošnje ljudski dobara.  Kada se kaže da se proizvod mora analizirati od „kolijevke do groba“ to znači da se svi utjecaji  proizvoda na okoliš promatraju,  od proizvodnje preko  uporabe ili korištenja do njegovog odlaganja na deponiju. U cijelom životnom ciklusu proizvod „truje“  okoliš. Na  kopiranoj slici koju prilažem iz knjige: Rudiger W. Wurzel:  Environmetal  policy-making in Britain, Germany and European Union, Manchester University Press .2002 str 21. zorno  je prikazano,  kako „pametan zakonodavac“ mora  zakonom propisati mjerljive  emisije štetnih tvari,  kako   bi se održala  kvaliteta  okoliša od pitkih voda do čistog zraka. Deponije otpada moraju biti izolirane od pitkih voda!! Lako je to zapisati a kako je to teško provesti . 

---

Strast za održivim gospodarenjem otpada

Kako razvrstati otpad? Otvorite ovu poveznicu  (link) na stranicu poznatog magazina "Majstor", otisnite tekst o vrstama i načinu razvrstavanja otpada, te prilijepite taj list papira  na vidno mjesto, kako bi vas  podsjećao na zbrinjavanje vašeg otpada.
Ovaj mjesec 24 srpnja moramo  početi ozbiljno klasirati, selektirati  otpad.

 Priznajmo si,  kako o problematici otpada ne želimo slušati  tako dugo,  dok se  tuđe smeće ne približi  našim vratima. Na reklamnom  plakatu neke  pivovare  za vrijeme  nogometnog prvenstva u Brazilu,  pročitao sam kako nas strast za nogometom  spaja.  Neka nas  sada, isto spaja  strast za održivim gospodarenjem otpada!  Je li to aluzija ili iluzija ne znam, ali  ćemo morati do 2018. sanirati  200 službenih  i oko 250 divljih odlagališta otpada.
Hrvatska je zacrtala - do kraja 2018. godine uvesti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Nadam se, kako će biti  važnije rješavati problem otpada, nego plasman nogometaša  na slijedeće svjetsko nogometno prvenstvo,  koje će se održati 2018. u Rusiji.
 

Jeste li vidjeli kako mačka kada se pokaka, zasipa pijeskom taj svoj „otpad“ svojim capicama. Slično čini i čovjek (pa sisavci smo!) pokušavajući  također svoj otpad,  što dublje utisnuti ili odložiti ili zakopati  u zemlju. Građani Samobora , otpad su godinama odlagali u šljunčaru  Trebež.  Možemo se  posramiti,  bez isprike,  kako  su i građani USA i   SSSR u prošlom stoljeću utiskivali otpad (deep
well
injection)  u prazne bušotine i šupljine zapušteni rudnika i  time neprovrativo  onečistili podzemne vode. Vjerojatno  se to i danas čini.  Prijatelj Milan koji  živi u Torontu priča  mi, kako se njihov komunalni  otpada odvozi u Detroit-USA .  Detroit  nekadašnji industrijski grad,  postaje prazan (hollow city) jer se svake godine smanjuje 20%  njegovih građana.  Kanađani plaćaju Amerikancima spremanje tog otpada.  Njemačka isto izvozi godišnje oko milijun tona svojeg otpada. 

  

Trebež, prekriveno odlagalište  377000 tona komunalnog i industrijskog otpada. Sanacija će koštati 95,7 milijuna kuna, Smeće se dovozilo od 1968. do 2007 godine. 

Republika Hrvatska je 2010. godine stvorila ukupno 1,629.915 tona komunalnog krutog

otpada, što odgovara 367 kg po glavi stanovnika. Samo je 68.947 tona (4%) izravno upućeno u reciklažna postrojena. Ako uzmemo u obzir,  da je oko 75% otpada,  koji se odlaže na odlagališta,  organskog podrijetla,  a što je  moguće iskoristiti recikliranjem ili potpunim spaljivanjem  čime se dobiva korisna energija, onda se vidi da nismo dobri gospodari.  Vlast je odredila neke daleki ciljeve,  kako će se morati do  2025. zabraniti da se na smetlištima zakopava ikakvi reciklažni otpad, poput plastike,  stakla,  papira,  metala  i biološki  razgradivi  otpad.

Do 2016. količinu biorazgradivog otpada na odlagalištima moramo smanjiti za 50 posto u odnosu na 1997. godinu, a taj postotak se do 2020. povećava na čak 65 posto. Također, do 2020. moramo odvajati minimalno 50 posto komunalnog otpada i čak 70 posto građevinskog, a postoji mogućnost da će se navedeni postoci još i povisiti.

Tek poneki gradovi i općine, poput otoka Krka i grada Čakovca, uspjeli su uspostaviti kvalitetan sustav gospodarenja otpadom, tako da odvajaju gotovo 40 posto otpada. Ali, najveći broj gradova i općina nema cjelovitu  politiku  rješenja tog problema. „Drago mi je da su se mnogi gradovi probudili i počeli s uvođenjem primarne selekcije“  nedavno je rekao ministar Mihael Zmajlović 

Sada imamo mnoga znanja o otpadu, koja nas usmjeruju na istinu,  kako otpad nije smeće,  nego sirovina. O tome  postoje mnoge  EU-smjernice i Direktive.  Naš  Zakon o održivom gospodarenju otpadom, koji je donesen  2013. propisuje mnoge elemente gospodarenja otpadom,  gdje valja istaći  operacije prevencije ili smanjivanja otpada, te izobrazbu.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom  definira:  1. »biološki razgradivi otpad« je otpad koji se može razgraditi biološkim aerobnim ili anaerobnim postupkom; 2. »biootpad« je biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda; 3. »biorazgradivi komunalni otpad« je otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede, šumarstva, a koji u svom sastavu sadrži biološki razgradiv otpad.  4.»miješani komunalni otpad« je otpad iz kućanstava i otpad iz trgovina, industrije i iz ustanova koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava, iz kojeg posebnim postupkom nisu izdvojeni pojedini materijali (kao što je papir, staklo i dr.) te je u katalogu otpada označen kao 20 03 01; Nije  potreban veliki napor i mudrost kako ukućani, djeca također, trebaju selektirati otpad , jer poslije je to ogroman trošak  u selektiranju o svekoliki gubitak. Kompostiranje biološki razgradivog otpada je jedan od način recikliranja otpada u korisne svrhe.

Svake godine u EU se proizvede 90 milijuna tona otpada hrane, otprilike 180 kg po osobi, a oko 40% toga bio otpada i dalje završava na odlagalištima.  

Ovom pričom o otpadu hrane, vračam se sjećanjem u djetinjstvo u roditeljski dom,  kada je bilo normalno, da  se ostatke  hrane : napoj, pominje, splačine,  ,  vračalo kao hranu  svinjama i živadi, ali ne i kravama.  Na dvorištu smo imali stajski gnoj u kojeg se zakapalo otpaci od  životinja i sav organski otpad. Nije trebalo imati nikakvih pogona kafilerije.   Sjećate li se „ludih krava“ u  Engleskoj,  koje su se pogrešno hranile proteinskim i masnim otpadom od  ostataka ljudske hrane i klaonica. Napredna praksa gospodarenja otpadom  naših djedova,  danas  se naziva resursna  učinkovitost  resursa!?  EU je 2011. godine napravila važan korak prema popularizaciji i institucionalizaciji izraza »resursne učinkovitosti resursa«  uvođenjem inicijative o resursnoj učinkovitosti ( Resource Efficiency Flagship – REF) . Mnoge EU uredbe  propisuju pravila o otpadu iz restorana i kućanstva. Tako da bi napoj bio klasificiran u katalogu otpada  pod  oznakom Y46.

 Pitam ja svoju kolegicu iz srednje  škole Zlatu  koja živi u Las Vegasu, kako se tamo gospodari s otpadom hrane. Ona priča, kako postoji jedan    farmer,  koji svojim vozilom obilazi kockarnice i hotele te sakuplja  točno definirani otpad hrane i hrani svinje.  Može li ove „USA-mudrosti“ biti povod za neko poduzetništvo kod nas? Zamislite neki kamionet koji prolazi ulicom  iz kojeg se preko  razglasa  čuje; „Sakupljam napoj, splačine“.

Hijerarhija gospodarenja otpadom je prema   Europsko- okvirnoj smjernici o otpadu (2008/98/EC) i ZAKON-u O ODRŽIVOM GOSPODARENJU OTPADOM  uspostavljena  je kroz sljedeće operacije:1. sprječavanje nastanka otpada, 2. priprema za ponovnu uporabu, 3. recikliranje, 4. drugi postupci oporabe, npr. energetska oporaba i 5. zbrinjavanje otpada

Poruka ovog posta neka bude  sprječavanje nastanka otpada. Ili, kako   ne stvoriti otpad   ili minimalizirat nastanak posebice miješanog  komunalnog otpada ? Otkud  početi?  U  članku  18 navedeno je  šesnaest različitih  mjera. Na kraju članka stavljen je pasus,  koji u cijelosti navodim:  Za donesene mjere sprječavanja nastanka otpada određuju se odgovarajuća posebna kvalitativna i kvantitativna mjerila s ciljem praćenja i procjene napretka postignutih primjenom mjera, a u istu svrhu mogu se odrediti i posebni kvalitativni i kvantitativni ciljevi i pokazatelji. Taj  pasus je bitan, jer je  potrebno „nešto“ mjeriti i statistički obraditi,  kako bi se vidjelo napredovanje u gospodarenju otpadom.

Da bi se te mjere, a naročito smanjenje otapda, mogle provesti  potrebno je obuhvatiti  i članak 39,  koji govori o izobrazno-informativnim  aktivnostima.  Jedinica lokalne samouprave dužna je o svom trošku, na odgovarajući način osigurati godišnje provedbu izobrazno-informativnih aktivnosti u vezi gospodarenja otpadom na svojem području.  Organizirati  javne tribine, informativne publikacije o gospodarenju otpadom i objavu specijaliziranih priloga u medijima,  kao što su televizija i radio. Moj  komentar: poticati isto Internet portale, da preko blogova !! aktivno sudjeluju  u informiranju i praćenju svih aktivnosti oko otpada.

Velika lista savjeta se može nasumce napraviti glede minimalizacije stvaranja otpada. Primjerice, nikada i nikada ne bacati kruh u smeće, to vrijedi i za neprodani kruh kod pekara. Navodno, prema jednoj TV emisiji HR građani stvaraju otpad od kruha u vrijednosti od  600 milijuna kuna. Prosječna  svjetska proizvodnja hrane za dnevne  potrebe čovjeka iznose 2,3 kg. Mnogo  hrane zbog lošeg planiranja istrune od njive  preko smočnice do stola i to iznosi oko 25%. Kupovati hranu u rinfuzi  bez ambalaže primjerice mlijeko iz mljekomata. Sir se može kupiti  u količini  od  par kilograma, ali isto pogrešno i u malim plastičnim  kutijama od 30 do 50 grama. Tanjuri moraju poslije jela biti prazni. Prilozi jela od povrća stavljaju se u tanjur volumena  šake , dok je za četvero ljudi dovoljno kuhati rižu u količini koja se usipava u  đezvu za kavu. Mjerite , kontrolirajte i REDOVITO  smanjivajte    volumen i masu otpada. Dnevno  stanovnik RH  proizvede 1,17 kg otpada od  čega je 39%  je kuhinjski  bio otpad. Smanjiti udaljenosti prijenosa i prijevoza  hrane. Izgradite vrt, ili iskoristite zapušteni vrt. Potrošnja svježeg povrća iznosi 55 kg po RH-stanovniku. Potrebno je 0,9 MJ energije za prijevoz  1 t robe  na udaljenost od 1 km. Svježa hrana ima prednost prema ambalažiranoj hrani. Logožari  i košare za nošenje hrane iz tržnica imaju prednost pred plastičnim vrećicama.

Rješenje problema smanjivanje otpada ,prema znanstvenim  metodama,  zahtjeva sličnu  metodologiju,  koju  primjenjuju  napredni proizvođači industrijskih proizvoda.   Oni primjenjuju  metodologiju smanjivanja  škarta i negativnog utjecaja na okoliš,  primjenom normi ISO 14000, EMAS.   Za  početak dobro je da pročitate o Zelenoj  proizvodnji  ovaj  post na blogu Roberta Obraza,  tajnika Društva inženjera i tehničara Samobora koji obrađuje  metodologiju tzv  „zelenog i vitkog menadžmenta“

Zamislite ako tete u dječjim vrtićima  dobro nauče mališane  o otpadu, pa ta mala djeca onda skrenu pažnju svojim roditeljima,  kako postupati s otpadom, onda se tek može govoriti o svekolikoj izobrazbi koje propisuje  Zakon. 
No vratimo se na početak teksta. Strast se može postići, ako se organizira neko takmičenje unutar domaćinstva, stanova, zgrada,  mjesnih odbora i gradova  oko smanjivanja otpada. Je li to  iluzija?

Priroda, okoliš i poplave.

Priroda u svom djelovanju ne pravi skok

Ovu godinu pogodile su nas velike nevolje ili katastrofe ; ledena kiša i snijeg u  Gorskom kotaru i  poplave u Slavoniji . Pitamo se,  što se to promijenilo u biosferi  i možemo li uopće što učini za zaštitu  prirode i okoliša?  Kroz  svoje postojanje,  čovjek bi morao shvatiti,  kako on ne može biti upravitelj biosfere na Zemlji sa svojom tehnikom i znanjem,  ali se mora  znati prilagođavati  njoj.

Dok je Zemlja bila još relativno „prazna“ od ljudi,  mnoge krilatice,  uzrečice i poslovice  od starih Rimljana do danas, pohranjene su  u ljudskoj svijesti  o prirodi koja je u najmanjim stvarima naj veličanstvenija. Dodajem još neke poznate uzrečice: što priroda uči ne  može nitko poništiti; živjeti u skladu s prirodom; priroda je malim zadovoljna; što je prirodno nije ružno; promatrajmo prirodu i povodimo se za njom; prirodu savladavamo ako se joj pokoravamo; igra prirode. Alfred Marshal koji je napisao knjigu, „Načela ekonomike“  temeljni priručnik za ekonomiste, skoro čitavo stoljeće, : stavio je na početku knjige krilaticu: priroda u svom djelovanju ne pravi skok.

No, danas kada je Zemlja poprilično „popunjena“ s ljudima,  pomalo se sumnja u ove mudrosti o prirodi.  Ipak,  mora se vjerovati u njih i zato su stvoreni   Zakoni,  kojima  se propisuje mjere za čuvanje tog „blaga“ Takvi Zakoni su u RH  donošeni  i  usklađeni s EU zakonodavstvom . Prema zakonu o Zaštiti prirode 2013, priroda je  sveukupna bioraznolikost, krajobrazna  raznolikost i georaznolikost. Priroda je u prirodoznanstvenom pogledu relativno stabilan globalan sustav u kojemu postoje  autonomnost i zakonomjernost mnogih procesa.

Okoliš je naziv za uvjete prirodnoga okružja (voda,zrak, tlo, klima, živa bića i njihovi međusobni odnosi) u kojima neki organizmi žive.  Krajem lipnja 2013. Hrvatski sabor donio je novi  Zakon o zaštiti okoliša  usklađen sa zakonodavstvom EU. To je  jedan od važnijih organskih zakona,  koji je od izuzetnog  interesa  za državu i jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, za širu javnost  (fizičke i pravne osobe i njihove asocijacije te subjekte onečišćivače) jer utječe na današnji i budući održivi razvitak svih razina društva.

Navedenim zakonom  se  propisuju cijelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje bio-raznolikosti i krajobrazne raznolikosti,  te geo-raznolikosti, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog života i temelj koncepta održivog razvitka.

Zakon se temelji na više načela: najvažnije  je kako čovjek  mora djelovati   preventivno i kurativno. Preventivne mjere su one,  koje sprečavaju nastanka negativnih posljedica,  dok su kurativne mjere usmjerene   na naknadno otklanjanje posljedica ( primjerice iz Slavonije , sanacije deratizacije čišćenje terena   od štetnih kemikalija  i uginulih životinja ).  Zaštita okoliša obuhvaća zaštitu vrlo širokog obuhvata sastavnica okoliša: zaštitu tla i zemljine kamene kore, šumskog područja, zraka, voda, mora i obalnog područja, prirode; zaštitu od utjecaja opterećenja na okoliš, od štetnog utjecaja genetski modificiranih organizama, od buke, od ionizirajućih zračenja i nuklearna sigurnost, zaštitu od štetnog utjecaja kemikalija, od svjetlosnog onečišćenja te gospodarenje otpadom. Pojedina područja od navedenih uređena su posebnim zakonima,  koji su doneseni u posljednjih nekoliko godina. Zakonom su propisane mnogi pravilnici i norme. Poznate  su mnoge norme u EU  primjerice  EMAS i HRN EN ISO 14001 kojima se propisuju zahtjevi i sustavi  upravljanja okolišem.

Ne samo da  je Zemlja  „popunjena ljudima“ nego i mnogim  materijalnim stvarima, koji  čine tehnosferu,   koja ima veliki utjecaj na okoliš. Koliko ljudi može jedna  organizacija (trgovačko društvo, korporacija, tvrtka,  poduzeće, vlast ili ustanova koje su zakonski povezane) poslati na „frontu“  zaštite okoliša?  Tko  i koliko njih  u organizacijama čita ove norme,  koje se zajedno moraju promatrati usklađivati i po njima djelovati? Sve to ima utjecaj na prirodu   koja se stalno "napada" nama poznatim i nepoznatim silnicama. Ako su globalno zatopljenje  prouzročili ljudi,  onda je valjano gospodarenje informacijama , energijom,  materijalima (kruh! naš svakdanji) i okolišom imperativ za svaku organizaciju. Valja htjeti i znati "čitati" kao note ove važne  norme (HRN ISO 27001, ISO 50001,HRN ISO 9001, HRN ISO 14001 ,HRN ISO 22000 OHSAS 18000)  kako bi  orkestar ljudske savjesti pravilno zvučao nad prirodom!!

Vračam se mislima  u selo u kojem sam rođen  i pokušavam „odvrtjeti film“ događanja, koji bi mogli  biti djelomično  uzroci ovim poplavama. Kao pomoć za moju daljnju priču,  prvo koristim fotografiju (sl.1), koju je davno snimio poznati  samoborski sudac Milan Dvoržak i koja je objavljena u knjizi: "Samobor između snova i zbilje",  nakladnik Samoborski muzej, 2010.

Slika 1.  Gmajna (pašnjak) s  potokom Podvrščak ,krava koja pase i bunar Roić. Sve je to bilo ispod naše kuće godine 1923. Klokočevac samoborski je tada imao 322 stanovnika, sa snagom oko 0.5 kW po stanovniku. Pitka voda badava, potok  sa žabama, pašnjak s kravama, zaposlena!? djeca  su  pastiri s obavezama.

Slika 2. Isti prostor koji sam fotografirao 2010 godine. Potok je "Vodoprivreda" (sada su to Hrvatske vode) premjestila,(skratili joj tok) instalirana je trafostanica gdje je bio bunar , nema krave, ali postoji asfaltirano igralište za djecu. Broj stanovnika 403. Snaga 2,6 kW po stanovniku. Pitka voda 12 kn/m³, nema žaba, djeca teže da budu sportaši (??), dokoličarstvo dosta prisutno.

Potok Podvrščak  kod velikih kiša je ponekad poplavio gmajnu, gdje su poslije nastale mlake, koje su bile prirodno stanište za guske, patke pa čak i za svinje. Svinje vole blato. Taj isti potok je poplavio  livade i njive, što je nekad bio problem, kada se još nije pokosilo sijeno ili otava. Za vrijeme jeseni i zime ta  poplavljena voda je bila korisna za vlagu u tlu, kada su nastupile suše. Uzrok poplava je i slaba upojnost  vode  kod zbijenog poljoprivrednog zemljišta,  koje se ore s teškim traktorima.  Kritički se danas osvrću mnogi ljudi, na  izmjenu vodo-tokova malih potoka,  koji su bili  prirodna retencija voda, kod velikih  kiša. Od malih potoka su iskopani  "Sueski kanali" pomoću velikih bagera i kamiona koji su odvozili  zemlju.  Sada,  od malo većih  kiša,  vode vrlo  brzo dotiču u velike rijeke i onda nizvodno nastaju  poplave,  kojima se više ne može gospodariti. Zaposlenici "Hrvatski voda", povezani s privatnim kapitalom, postali su u mnogim svojim aktivnostima nejasni (neću reći kriminalni) običnim ljudima.

Poznao sam  jednog zidara, koji je radio fasade i prebacio se u nisko gradnju. Rekao mi je;  "na fasadi se ne može ništa zaraditi, jer je svaki metar ugrađene fasade lako mjeriti. No, kod kopanja zemlje,  možeš namještati svoj učinak vrlo lako, jer daljinski metar, dubinski metar iskopanog kanala i kubni metri zemlje su veličine, koje se mogu „fabricirati“ kako god želiš. Eto, povijesna crtica našeg naroda kroz  vodoprivredne aktivnosti. Neka živi ovaj narod, ali neka pripazi  u buduće što ,zašto, i za koga, bageri kopaju. Naime 75% prihoda  "Hrvatskih voda" potječu od  naknada za održavanje slivnih voda.

Mnogo je toga  glede rijeka i potoka definirano EU Direktivama.

Hidromorfologija (voda + oblik) tvrdi, kako su potoci mnogo više od voda koje teku po njima.

Industrijska arheologija cementare Croatia-Sloboda

U Podsusedu  kao podrtina leži   zdanje nekadašnje cementare.  Kuda spada sada ta ruševina, koja je bila tako važna za građevinarstvo u prošlom stoljeću?  Ona spada u tzv industrijsku arheologiju.

Industrijska arheologija  je sustavno proučavanje materijalnih dokaza povezanih s industrijskom  prošlosti.  Ovi dokazi,  industrijske baštine , uključuju  zgrade, strojeve, artefakte, mjesta, infrastrukturu, dokumente i druge predmete vezane uz proizvodnju , rudarenje, prijevoz i izgradnja proizvoda. Nešto od naše industrijske baštine imamo pohranjeno u Tehničkom muzeju u Zagrebu, a valja istaći veleban trud stanovnika Rude kraj Samobora koji su revitalizirali, kao turističku atrakciju  jedan dio rudnika bakrene  rudače  „Sv Barbara“ .

Na tvornicu cementa  sam emocionalno vezan,  jer sam ju 1956. posjetio   kao pučkoškolac. Silan dojam je ostavila na mene, velika rotaciona peć i veliki kuglični mlinovi. Poslije je cement meni bio jedan od predmeta rada. Preko interneta doznajem,  kako je tvornicu cementa u Podsusedu osnovala  židovska obitelj Mandl 1867. koja joj je dala naziv “Croatia“. Zadnji vlasnik je bio unuk imenom Felix, koji je ostao u Jugoslaviji  do 1951. Imao je  životne drame s GESTAP-om s ustašama i komunistima, zbog podrijetla i vlasništva nad cementarom. Židovskih je korijena, ali po nacionalnosti je bio Hrvat. On je otišao, nakon što je bio zbog nacionalizacije cementare  u zatvoru (Lepoglava)  u Keniju i tamo je djelovao u cementnoj industriji  „Bamburi-Cement“. Napisao je knjigu : „Usprkos svemu ostaju sjećanja“,  koja nije prevedena na hrvatski. Stara cementara radila je po tzv. „mokrom postupku“ s prašinastim  ugljenom ,  dok je 1973 izgrađena dodatna nova linija s  suhom tehnologijom i plinom kao gorivom. No godine 1987. dolazi stečajni  upravitelj i tada započinje privatizacija i pretvorba čitaj prodaja  opreme  zgrada i zemljišta.

Zašto je zatvorena cementara?  Najprije,  za   valjan odgovor   dodat ću,  kako sada čitam  knjigu: „Misliti, brzo i sporo“(Mozaik knjiga 2013 -536 str.) koju je napisao psiholog  Daniel Kahneman   dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju. On obrađuje  modele razmišljanja kod donošenja bilo kojih  odluka, gdje spominje,  kako u mozgu postoje dva sustava: Sustav 1 koji brzo misli i Sustav 2 koji mora sporije misliti. Sustav 1 radi automatski i brzo s malo napora , dok Sustav 2 usmijerava pozornost  na naporne mentalne aktivnosti.  Primjerice,  lako je pomnožiti  2x2,  ali to ne ide lako, ako se traži rezultat množenja 17x 24. Ili  rečeno nogometnom frazeologijom:  Sustav 1 panično nadređuje  „udari loptu što prije i što dalje“ , dok Sustav 2  naprotiv, kaže nogometašu  „stani na loptu“. Psiholozi su  mjerili potrošnju glukoze  u mozgu i kada se uključi Sustav 2  dokazali su puno veću potrošnju u odnosu na rad mozga s uključenim Sustavom 1.  Glavna značajka Sustava1 jest  načelo kojeg se on drži:  „postoji samo ono što vidiš“, dok rješavanje Rubikove kocke (koja slavi 40-obljetnicu) je zadatak,  kada se treba uključiti Sustav 2.

Ovaj umetak o Sustavu 1 i Sustavu 2  potiče  me   da si postavim dodatno  pitanje: Jesu  li odgovorni ljudi pretežno koristili  samo  Sustav 1 kod zatvaranja TC „Sloboda“ i mnogih proizvodnih pogona i pruga u zadnjih 40 godina, bez sumnje na njihove moralne i strukovne osobine?  Mlađe generacije, školska djeca bi morale kroz konzervaciju  cementare  ( on što je još preostalo) doznati jesam li u pravu. Naime, cementara bi trebala postati   kao turističko- muzejski prostor, gdje bi se dokumentacijski  opisala povijest  tog proizvodnog  kompleksa. Sada je taj  industrijski kompleks rasparceliran i u vlasništvu  je mnogih ljudi i organizacija . Kada sam išao fotografirati  zgrade , vidio sam u bivšem kemijskom laboratoriju malog peseka kako  čuva kokice u kavezima .  

Uoči zatvaranja TC Sloboda 1988. napisao  sam pismo, koje sam poslao „Vjesniku“ s nadom kako će urednik to objaviti.   Pismo nije objavljeno.

           Sadašnji izgled bivše cementare "Sloboda" u Podsusedu.

.

Poštovani predsjedniče Skupštine općine Susedgrad –

drug Đuro  Maras

NE DOZVOLITE PRODAJU ILI RASTURANJE OPREME TC „SLOBODA“, KONZERVIRAJTE ZA BUDUĆA VREMENA DA JE PONOVNO KORISTIMO KADA BUDEMO PAMETNIJI.

Valja  cementaru“ zaštititi, iako bi Vam savjest mogla biti „čista“ ,ako to ne uradite, zbog slijedećih argumenata:

1. TC „Sloboda“ zagađuje okolinu.
2. Nema financijskih sredstava (oko 800 milijardi dinara) za sanaciju laporoloma. To se može izračunati približno iz elaborata iz 1983.god. gdje je navedena vrijednost 400 milijardi dinara.
3. Novoj tvornici cementa  je  mjesto u Podrutama, a ne u Podsusedu.
4. Dovoljno imamo na tržištu cementa u ovo krizno vrijeme.
5. Ruše se kuće u  selu Kostanjeku zbog nepravilne eksploatacije sirovina.
6. GUP i PUP grada Zagreba  je predvidio preseljenje ove tvornice.
7. Prijašnja rukovodstva su loše poslovala.
8. TC „Sloboda“ više nije rentabilna.
9. Neke društveno političke strukture žele preseliti ovu tvornicu (vjerojatno i stanovnici općine Susedgrada), jer će se na njezinom mjestu izgraditi druga propulzivna industrija.
10. Jednostavno više nemate vremena ( možda ni volje) da bilo što učinite, nego će se tvornica prepustiti pravnicima koji će voditi dalje postupak likvidacije.

Molim Vas, stavite na drugi kraj vage Vaše savjesti slijedeće argumente, zbog kojih valja promisliti o likvidaciji tvornice TC „Sloboda“ i eventualnoj rasprodaji zgrada i terena.

Evo tih argumenata:

1. U drugim, još većim gradovima kao što je Trst, Rim, London, postoje cementare, ali se zna da 20% troškova u izgradnji  i eksploataciji strojarske i elektro opreme,  valja odrediti za uređaje filtriranja i otprašivanja industrijskog dima.
2. Nova tvornica u Podrutama je za džep ne samo ove regije, nego i čitave Republike nedostižna. Bez okolne infrastrukture ovakva tvornica od godišnjeg kapaciteta 1.000.000 tona košta od 300-370 DM po toni.. Vjerojatno je održanje ne baš stare tvornice u Susedgradu jeftinije, dok se ne obogatimo da sagradimo novu u Podrutama.
3. Transport cementa kamionom ili vlakom je značajna stavka u dinarskim i energetskim jedinicima za ovu regiju. Građevinarima grada Zagreba nije svejedno kako će našom sveukupnom organizacijom rada, starim prugama, kamionima, prebaciti 400.000 tona cementa u Zagreb iz Solina. Samo taj prijevoz bez drugih troškova koji će poskupiti oko 20% cement, potrebno je 11.000.000 lit goriva.  Ako imamo dovoljno cementa za ovo krizno vrijeme, zašto ga ne izvozimo? TC „Sloboda“ je imala neke aranžmane za izvoz cementa u Austriju.
4. Preselili smo čitave gradove,  kada smo gradili hidrocentrale i industriju. Selili su se i seljaci iz sela u grad. Zašto se to ne bi učinilo sa stanovnicima Kostanjeka koji su se suviše približili tvornici u zadnjih 50 godina. Valja  ispitati i drugu ideju, da se sirovine dovoze iz Podruta ili iz nekog drugog izvora, time da se u tvornici „Sloboda“ rade specijalni tipovi cementa.

5.      U ekonomiji države ili gospodarstvu neke tvornice,  postoje dva principa koji se moraju poštivati, pa makar to bilo u USA, SSSR-u, Kini ili SFRJ.

a)     Optimalni princip: s postojećim sredstvima postići što veći učinak  i

b)     Princip štednje s najmanjim troškovima ili sredstvima postići željeni učinak.

Ovi principi vrijede i odnose se na sve zaposlene u  državi, a ne samo za 25% zaposlenih u tzv. bazi. Prema tome, troškove čine svi 100% zaposleni, a mi „vadimo korijenje“ otpuštanjem radnika iz proizvodnje, a ne „obrezujemo granje“ smanjenjem birokracije od državnih do općinskih kancelarija, ili čak, što više od SIZ-ovskih, školskih, zdravstvenih, (vojsku ne smijem ni spomenuti),  kancelarija.

Poznati Perkinsov zakon govori da obim posla i broj činovnika koji ga obavlja ne stoji u nikakvoj vezi i da bez veze na veličinu posla  broj činovnika raste po tom Zakonu između 5 i 6% godišnje. Taj Zakon bio je već poznat i kineskom caru Vu-Tsongu prije 1000 godina, koji je naredio da se raspuste brojni budistički samostani u kojima su svećenici živjeli u izobilju na štetu naroda koji je siromašio. Naš problem je sličan. Kako  smanjiti troškove,  onih koji rade niže vrijedne poslove, a zarađuju mnogo, pa  tek onda govorimo o rentabilnosti onih, koji rade na poslovima  visoko vrijedne tehnologije  uz niske zarade.

Na sličan način prije 9 godina „uništili“ smo zbog „nerentabilnosti“ naš „cug“ „Sanoborček“, iako se lako može izračunati kako je za prijevoz robe – putnika autobusom potrebne energije 2852 kJ/(km∙t), dok je „cugom“ potrebno 878 kJ/km∙t . Danas taj „cug“ ostaje samo u pjesmi iz Krapinskog  festivala , „NIGDAR GA VIŠE, PREŠEL JE DRUG, DOBRI NAŠ STARI SANOBORSKI CUG“.

5.O propulzivnoj industriji koja će nas odvesti u 21. stoljeće ne možemo tako dugo govoriti, dok se ne dokažemo u proizvodnji 160 godina.“starog“ Portland cement . Cement je patentirao je 1824.god. g. Aspidin,

Kada je u početku ovog stoljeća jedan konstruktor cepelina rekao njegovu vlasniku u Londonu da ne može još poletjeti tim cepelinom prema Kalkuti,  jer treba još nešto izmijeniti u konstrukciji, vlasnik je odgovorio:“Pa ja sam već podijelio pozivnice visokim gostima (kralj, plemići) i sutra dolaze  na svečanost polijetanja cepelina prema Kalkuti“. Cepelin se je sutradan digao s putnicima prema Kalkuti, ali se za par sati srušio na francusku obalu, gdje i danas postoji grob-spomenik toj gluposti i avanturi. Prije nego se „rasturi“ ova tvornica neka se Zagrepčani ne ponašaju kao vlasnik ovog cepelina. Neka se upitaju i odgovore kako da jeftino grade stambeni prostor sa skupim cementom iz uvoza ili iz Solina, kao što se i sada Samoborci pitaju kako da se jeftino voze u Zagreb, sa skupim  prijevozom u „zglodanim“ autobusima.

Završiti ću sa jednom starom hrvatskom poslovicom „Trbuh nema uši“.