L(IJ)ENO

   

Karamarko je rekao: "neki  Hrvatsku doživljavaju kao svoje leno". Išao sam gledati u rječnik  pravilno značenje riječi leno. Leno znači:: "u feudalizmu zamišljeni posjed dobiven od vladara na uživanje". Od  državnih dužnosnika do nas umirovljenika, svi pomalo smatramo svoje dobivene pravice kao LENO. Ali što  će ti pravice koje si i pošteno stekao, kada nema novaca u "blagajni vladara". Naše postindustrijsko   društvo  je postalo , povijesno gledano,  neprilagođeno novim zahtjevima gospodarenja i možda je  LIJENO. Post-industrijsko društvo je koncept u ekonomiji,  koji opisuju kako  uslužni sektor proizvodi više bogatstva nego industrija  ili proizvodni sektor.

Naime, ekonomska i ekološka kriza, kojoj je uzrok moralna kriza, prisilit će nas, polako ili brzo  na odricanje stečenog LENA. Mirovinski izdaci  iznose 10,6 % bruto društvenog proizvoda, a svega 18 % umirovljenika ostvarilo je mirovinu s punim stažem od 40 godina. U postindustrijskom  društvu    su potrebna  neka nova pravila gospodarenja.    Većina radnih mjesta  u USA se  nalazi  u tercijarnom gospodarstvu:  usluge  ,trgovine i  banke. U RH  postoji  velika sličnost , glede vrste (ne) zaposlenosti s bogatim  zemljama.  Aritmetički gledano mora se povećati broj radnih mjesta  u sekundarnim i primarnim  granama gospodarenja,  kako bi se  smanjila  nezaposlenost. Lako reći nimalo lako objasniti i postići.

Volimo gledati gdje se nalaze naši sportaši    na nekoj  domaćoj ili međunarodnoj sportskoj ljestvici. Opterećeni smo nogometom (vidi tisak i TV) i plašimo se kako  ćemo proći na EURO 2012. Čitali smo često  uz kavu, točne sportske ,  ali nevažne egzistencijalne  podatke. Gol je pao u 17 ili onaj od Turske u 122  minuti!.

Isto, ako ne i više, treba nas interesirati, kako smo stajali 2011. na Europskoj ljestvici izvrsnosti  ili koliko smo  bili uspješni u inoviranju. :  http://ec.europa.eu/enterprise/policies/innovation/files/ius-2011_en.pdf .

Na Europskoj ljestvici izvrsnosti  od 35 europskih država nalazimo se na 25 mjestu sa zbirnih 0,310 indeksnih bodova.  Prvak je Švicarska s 0,833 dok je Turska na posljednjem mjestu s  0,213 bodova. Ako se izvještaj od 100 strana temeljitije pogleda, onda se vidi kako smo ostvarili vrlo malo bodova  u  intelektualnom vlasništvu  0,085 (patenti, žigovi) dok  uopće nismo tako loši kao inovatori s 0,404  bodova. Relativno smo dobri, od ostalih  25 indikatora,  kao što su:  obrazovanje , znanstveni  rad i ljudski resursi.

Budući sam se bavio 43 godine u industriji s razvojem proizvoda, rado pratim ovu problematiku i pitam se,  kako dijagnosticirati  uzroke  naše niske izvrsnosti u Europi.

Radna mjesta su  posljedice nastanaka nekog produkta ljudskog rada. Produkt rada je proizvod ili usluga. Proizvod nastaje od neke ideje koja se oplođuje raznim fazama inovativnog rada u  dohodak. Proizvodi u svijetu nastaju  u garažama ili u  vrtu,  te broj radnih mjesta više raste u malim tvrtkama nego u velikom korporacijama. Kada poduzetnik nekog zaposli, on zna da mora i za njega raditi. 

Na slici vam prikazujem lutku iz perušine koju je izradila umirovljenica Zlata Zorotović . Domaća sirovina, domaći rad i pitajmo se može  li ova lutka biti  brend  i prodavana primjerice turistima na  kruzerima koji uplovljavaju   u Dubrovnik ? Kako umirovljenike uključiti u stvaranje brenda?

Tražeći  podatke na Internetu o stvaralaštvu proizvoda, pronalazim crtež gdje je stvaralaštvo slikovito smješteno u koordinatni sustav.  U tom sustavu su na Y-osi navedeni pojmovi kvaliteta i kvantiteta,  dok su na X- osi smješteni pojmovi učinkovitost i djelotvornost . Na površini između XY- osi na različitim pravcima nalaze se misije i vizije stvaralaštva proizvoda. Netko tko teži  inovatorstvu  mora se "sprijateljiti" s ovim pojmovima. Da bi ostao na temi bloga (eko-pismenost,održivost, energija,materija,informacija ,bioraznolikost, proizvod/usluga, okoliš.)  uključit ću samo pojam djelotvornosti    kod inovacije lutke .

Perušina je prirodna sirovina koja štiti klip kukuruza. Kukuruz je bio i bit će  kruh naš svagdanji i stočna hrana. On je i industrijska sirovina. Iz njega se proizvodi glukoza ,dekstrin, alkohol, kukuruzno ulje, papir, cekeri http://www.youtube.com/watch?v=uimiGRBH-YI  i dakako ova lutka na slici.

U djelotvornoj proizvodnji  sirovina i proizvoda valja poštivati bioraznolikost u okolišu. Moderna proizvodnja GM usjeva   uništava bioraznolikost, koja se može mjeriti. Sve treba mjeriti! Suvremena poljoprivredna proizvodnja, zbog  visokih profita  u uzgoju monokultura i  primjeni sintetskog  herbicida  (glifozat) ostavlja mrtvu zemlju iza sebe. Smanjuje se broj biljaka, broj  pčela, leptira, pauka , puževa, žaba i ptica što već  dokazuju   mnoge studije. 

 Bioraznolikost koja je sad vrlo narušena, može se postići jedino poštivanjem plodoreda u poljoprivredi. Za  uzgoj  tih kultura nije  uvijek potreban traktor, mada ih ionako po našim selima ima previše neiskorištenih.

Na našim  njivama i vrtu, uzgajala se  pšenica, kukuruz, ječam, raž (hrž) zob, žito, jari  i ozimi lan, konoplja, sirak, heljda, djetelina, repa okruglica, povrtnica, zelje, kelj, bijela i žuta koraba, bečka repa, cikla, luk, poriluk, luk kozjak, luk črlenec,  češnjak, paprika, rajčica, žuto korijenje, peršin, celer, špinat,  salate, matovilec.

Zbog primjene pesticida ne mogu se sada saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz  kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od  prekomjernog sušenja u ljetnim žegama i bila je kolac  za grah.Nema kruha bez motike znali su naši starci reći. Djelotvornost jest  okapanje kukuruza  čime se isključuju herbicidi i stvaraju nova radna mjesta!

Možemo  biti učinkoviti i proizvesti  kukuruza 7-14  t/ha ali smo izgubili bioraznolikost, a time nismo djelotvorni. Zato uključivanje umirovljenika kao učitelja starih vještina  primjerice u proizvodnju cekera i lutaka od perušine, može se stvoriti isto novo radno mjesto, dohodak ali i ljubav  mladih naraštaja prema primarnoj i sekundarnoj proizvodnji. Ruke su stvorile čovjeka  i od ruku  počinje inventivnost. Lutka od perušine jest suvenir važan u turizmu, dok cekeri  zamjenjuju plastične  vrećice protiv kojih  se  „bori“ ministrica za okoliš. Korištenje plastičnih vrečica godišnje  prosječno domačinstvo opterećuje atmosferu s 56 kg ugljičnog dioksida.  
Sve navedene aktivnosti povećavaju i inovativnu djelotvornost društva.  

U jedanaestoj Božjoj zapovijedi trebalo bi pisati: Pojedinci inovatori   stvaraju inovaciju, a  ne  povjerenstva.

Češnjak i globalizam

Borislav Škegro piše u „Večernjaku“ u  svojoj  kolumni  „Ekonomija ekonomistima“    pod naslovom  „ Igrati nam je po globalnim pravilima“,  gdje  objašnjava utjecaj globalizma na naše gospodarstvo.  Citiram dvije njegove rečenice, koje su  meni dale povoda, da pišem ovaj post. Prva rečenica glasi: “Koliko puta ste se začudili  spoznavši da mnogo toga što danas kupujemo u našim trgovinama ima uvijek istu zemlju porijekla -Kinu. Od bijelog luka preko vrtnih garnitura do elektronskih  uređaja“. Podvukao sam bijeli luk koji se uobičajeno naziva  češnjak. Češnjak  je ne zaobilazni dodatak ,konzervans  ili začin za većinu jela od  povrća i mesa, a služi i kao lijek protiv krvnog  tlaka. Moja majka u dubokoj starosti uzgajala ga je u svom vrtu i ozimi i jari češnjak. Trenutačno, cijena domaćeg crvenog češnjak  je  40 kn/kg,  a kineskog bijelog 20 kn/kg  na polici istog prodavača povrća u Samoboru. Velika razlika u cijeni između  kineskog i domaćeg češnjaka uklapa se u drugu  Škegrinu rečenicu: „Zato mi infantilno  zvuče kod nas često  izgovorene fraze o zaštiti nacionalnih interesa“.

Pokušajmo se sučeliti s ekološko-gospodarstvenim  argumentima navedenom mišljenju i pitajmo se, po kojim to globalnim pravilima moramo igrati i usput si definirajmo pojam globalizacije? Ako  globalna pravila dopuštaju samo uvoz češnjak na kredit, a ne i uzgoj češnjaka onda se pitajmo gdje smo  izgubili mudrost naših djedova.

Počnimo od elementarnih  znanja i iskustava.  Teorija i praksa uzgoja češnjaka u Kini, gdje je poznat već 4000 godina, može se uzeti da je ista kao i kod nas. Broj sunčanih i kišni  dana  tlo i ljudski rad (eksergija)   mogu se uzeti kako su  približno jednaki.  Naime, uzmimo kako je dnevno globalno zračenje 4 i 5 kWh/m²  od proljeća do jeseni na horizontalnu plohu vrta isto u Zagrebu i u Kini , što je važno jer češnjak „voli“ osunčane vrtove . Na uzgoju češnjaka http://www.komora.hr/?page=savjeti,17,152 može se zaraditi oko 2000 €/ha s dohotkom od 6000 €/ha. Prinosi se kreću od 0,175 kg/ m² do 0,5 kg/m² . Prema statistici  češnjak se kod nas proizvodi na oko 3000 ha.

Pretvorba energije u materiju-češnjak je ista u Kini u nas. Termo-kemija i biologija  nas uči kako se kroz fotosintezu u biljkama pomoću  vode i ugljičnog dioksida stvara glukoza i kisik ,što su  goriva za disanje u našem tijelu i glavni sastojci biomase koja prekriva naš planet. Kada se uđe u suvremene robne kuće koje danas imaju  oko 40000  proizvoda, skoro svi proizvodi, osim oni na bazi plastike , stakla i metala koriste sirovinu C₆H₁₂O₆ glukozu. Ona je produkt fotosinteze.

Za kemijsku reakciju razlaganje vode H₂O na kisik i vodik s tehničkim uređajima, potrebno je imati temperaturu oko 5300 K.  No, u  ćelijama biljaka nalaze se sićušni generatori ili centrale (kloroplasti,klorofili) gdje se te foto-kemijske reakcije  odvijaju kod obične okolišne temperature. Dakako ,  u ljudskim    ćelijama  postoje isto male „ električne  centrale“  koje se nazivaju mitohondriji u kojima se  razlaže glukoza  prilikom disanja čime se dobiva  energija u našim  mišićima.

Energiju za tu reakciju daje sunce i to 2805 kJ/mol.  Raslinje na našem planetu apsorbira  godišnje tu energiju i stvara  6x10¹⁴  kg  glukoze ili neke  druge biomase. . Globalno sunčevo zračenje na naše tlo  i s time prinos češnjaka valja promatrati kao „nacionalni interes“ jer je to baza za stvaranje proizvoda –češnjaka i stvaranje novog radnog mjesta.

Sunčeva energija koja je uskladištena godišnje u korisnoj formi biomase naše planete  je samo 10¹¹ kJ ili 1,162 10⁸ kWh. No, čovječanstvo godišnje troši energije  3x10¹⁷  kJ ili 3,4810¹⁴ kWh , a to je tri milijuna puta  više nego što nam sunce dostavi  kroz biomasu. Ono što je danas važno za nas, jest - milijune godina uskladištena biomasa pretvorena u mineralna goriva   koji mi sad nemilice trošimo kao primarni izvor energije. [1]

Kinezi troše energiju  od mineralnih goriva  u vrijednosti od 0,16 MJ za 1 tonu npr. češnjaka po kilometru,  da ga dopreme brodom  u Europu. Grubom računicom može se dokazati, kako transport skladištenje i distribucija  češnjaka do nas košta oko 5-6 kn / kg. Češnjak  (mnogi proizvodi npr strojevi za berbu vezani uz  njega) nude se na 248  Internet stranica  na portalu www.alibaba.com . Prosječno se cijene za bijeli  češnjak kreću oko FOB  600 $/t, dok je ružičasti  skuplji i košta i do 2000 $/t. Preračunato utovareni češnjak na brod (FOB) košta  0,6 $ x 6 kn=3,6 kn/kg . Dovezen češnjak u Hrvatsku na veliko trebao bi koštati oko 10 kn/kg.

Kinez ili Hrvat treba približno istu energiju mišića kod uzgoja češnjaka, iako postoje i strojevi za sadnju i berbu češnjaka.  Naime, povrtlarstvo traži dosta ručnog rada u kojeg se mogu uključiti starije osobe (umirovljenici?) i djeca starija od 12 godina. Kina ima 5970 $ dohodak po stanovniku te 4,3% nezaposlenih ljudi . Mi imamo  veći dohodak 17660 $ po stanovniku,  ali i 18 do  20% nezaposlenih radni ljudi. Mnogi Kinezi su zaposleni vjerojatno na uzgoju  češnjaka, jer ih ima 41%  ,dok nas ima svega 6%, u poljoprivrednoj djelatnosti. Ekonomisti bi rekli pa ne možemo ljude iz grada  koji  čine 70% žitelja naše zemlje prisiliti da uzgajaju češnjak. Ja pitam njih kako stvoriti jeftino radno mjesto?  

Priznajmo,   kako o povijesti i kalkulacijama troškova u gospodarstvu kineskog društva znamo relativno malo. Ekonomisti moraju spoznati, kako tako jeftino  Kinezi proizvode  češnjak u odnosu na nas. Možda ovi podaci izvađeni iz jednog  bloga mogu pomoći. Počevši od 2006 godine  kineska Vlada ukida prikupljanja poreza od seljaka. To je prvi put u više od 2600 godina kineske povijesti, da se ukida  porez  seljacima i izjednačuju ih s radnicima u gradovima. Ili, svima nam je poznat slogan kineske gospodarske reforme „Bijela ili crna mačka, dobra je  ona, koja lovi miševe “ . No taj slogan  odriče vrijednost morala u poslovanju,  te isključuje zaštitu okoliša. U Kini ne  manjka izvrsnosti kod političara, inovatora, znanstvenika, inženjera i umjetnika. Oni su marljivi i izdržljivi radnici , strašno su sebični i  svi žive pod stresom „umri ili rasti“. Pretpostavimo kako nema poštene trgovine u „globalnom selu“ od Kine do nas, što bi trebalo biti prvo pravilo koje moramo pomno paziti u globalizmu. Postoji  međunarodni  pokret    www.maketradefair.com koji djeluju pod sloganom: 'učinimo trgovinu  poštenom', (Make trade fair), sa željom da se izgradi pokret, koji bi bio kao oni, koji su doveli do rušenja aparthejda, zabrane upotrebe nagaznih mina i znatnog pomaka u  smanjenju dugova zemalja Trećeg svijeta. Čitajući na Internetu  pravila i preporuke „odvjetnika globalizacije“, WTO, MMF i Svjetske banke,   ekonomisti malih gospodarstava,   moraju pronalaziti i druga znanja i pravila igre. Uvijek smo „navijali“ za miša koji se u Diznijevom  crtiću  bori na život i smrt s mačkom. Meni se taj crtić čini kao dobra slika ili definicija pojma globalizacije. Mali miš je uzgajivač češnjaka , a mačak je  naš uvozni lobi u suradnji s  Kinezom.  

Konflikt za naše gospodarstvo, gdje se vidi kako je moj prodavač  povrća postao „niša“  za kineski češnjak, objašnjava se  znanstveno s tzv „dugim repom“ koji je detaljno objašnjen na portalu: http://hr.wikipedia.org/wiki/Dugi_rep

Pojam „dugi rep“  je dio statističke  funkcije,  koja je poznata kao Pareto načelo ili pravilo „80/20“.   Paretovo načelo navodi, kako  npr. 20 % proizvoda na tržištu, često puta stvara financijski   80 % ukupne prodaje. Ili 80% proizvoda koji čine „dugi rep“ u statističkoj funkciji čine financijski samo 20% udjela  prodaje.  Ovo načelo  se može shvatiti preko drveta  čiju  80% masu vidimo u  stablu i glavnim korijenima,  dok 20%  mase otpada  na sitno korijene, koji na  krajevima imaju fine dlačice za apsorpciju hrane i vode. Ovdje je  drvo   slikovito proizvodnja kineskog češnjaka, čije  male dlačice korijenja su doprle do police mojeg prodavača povrća.  Prema teoriji „dugog repa“ te fine  tanke dlačice korijena postaju sve dulje i  deblje i kao „korov“  unište domaću proizvodnju  češnjaka.  Vjerojatno, kineski proizvođači češnjaka koriste   koncept „dugog repa“ za prodaju u našoj zemlji. Sinergizam kineskih seljaka s  računalnim programerima i IT stručnjacima  koristeći  znanja Amazon.com  prodaju češnjak slično  prodaji  knjiga čija cijena je 1$. Dohodak od velikog broja naslova jeftinih  knjiga sve više raste. Bolje je  imati mnogo malih kupaca nego jednog velikog. Sanjam kako se udružuju mladi programeri  s uzgajivačima  češnjaka i kako zajedno stvaraju nova radna mjesta!!

Koja to globalna pravila trebamo poslušati od 200  korporacija  čija  ukupna ekonomija  premašuju kombiniranu ekonomiju 182.države???. Možemo li koristiti naše tlo, ljude i dnevno globalno sunčevo zračenje za uzgoj češnjaka? Naime, možemo li   izvesti češnjak u Kinu i od njih kupiti za protu vrijednost  računala ili solarne ćelije, koje su isto najjeftinije u svijetu?. Kinezi prodaju i Vijetnamski češnjak zašto ne bi i naš! Znam, kako  to izgleda kao  paradoks.  Ali na mnogim paradoksima se grade noviteti i novi proizvodi koji su uzrok novih  radna mjesta.

Kada žitelji sela Ljubotovica http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/64331/Default.aspx  kraj Trogira slave u kolovozu „dan češnjaka“, onda je to  vrijedno  za zaštitu kao nacionalni interes i zaštita vrijednosti bio-raznolikosti našeg ružičastog češnjaka i baštine  njegova uzgoja. Čuvajmo domaće iskustvo  i zbog opasnosti novih biljnih bolesti s uvozom kineskog  češnjaka?  . Država mora  štititi svoj narod od bilo kakovih lopovluka i  zaraza.

Valja citirati bogatog  Warrena Buffeta: „Ne troši novac koji nemaš. Krediti, zajmovi  su izmišljeni od strane potrošačkog društva“ . Ili ja  ću ga parafrazirati :Ne troši novac koji nemaš da kupuješ  češnjak kojeg možeš u svojem   vrtu ili dvorištu i to u Zagrebu uzgojiti. Češnjak je proizvod  čiji uzgoj može stvoriti  mnoga nova radna mjesta za 330000  nezaposlenih Hrvata i oko 500 000 mladih penzionera koji uzgajaju „kulturu pijenje kave“.

---

[1] Atkins   P.W.  Jones Loretta :  Chemistry  Michell Russel Julet USA  2000 g Str 244

Zašto se mora govoriti o klimatskim promjenama?

Prošao je DAN PLANETE. 22. travanj koji se slavi već oko 40 godina .  Vidjeli smo  državne dužnosnike zajedno s TV snimateljima,  kako skupljaju  različiti otpad po divljim smetlištima. Doznajemo iz tiska, kako se ministrica okoliša i prvi potpredsjednik Vlade ne slažu glede gradnje solarnih elektrana ,koje su preskupe, ali manje onečišćuje okoliš.
Ako se  pogleda ovo 17 minutno predavanje s hrvatskim titlom  o klimatskim promjenama,    dobit ćemo bolji uvid u ovu problematiku, koja je bitna prije svega, za našu djecu i unuke. Prema tome, kliknite i zamislite se:

http://www.ted.com/talks/lang/hr/james_hansen_why_i_must_speak_out_about_climate_change.html

Na mnoge načine možemo bez državnih dužnosnika pozitivno djelovati na naš okoliš.
Na DAN PLANETE žene iz udruge  ETNO FLETNO   su prikazivale u Grdanjcima kraj Bregane pranje rublja,  kako su ga prale naše bake. Može li se   sugerirati današnjim ljudima (muškarcima i ženama) da ponekad malo rublja operu i na ruke, a ne pomoću perilice, koja je  veliki potrošač električne energije?

 Prema statističkim podacima perilica se godišnje koristi 270 puta u EU domaćinstvu. Prosječne  perilice godišnje troše od 600 do 800 kWh električne struje ili od 1800 do 2400 kWh primarne energije "uskladištene" u ugljenu ili plinu. Nije loše da se zna, kako se za proizvodnju 1 kWh električne energije emitira 0,6 kg ugljičnog dioksida u atmosferu. Danas postoje  energetski učinkovite perilice (s (oznakom  A )   koje troše za pranje samo 1,14 kWh  dok starije perilice troše 2,34 kWh po kilogramu rublja. Vode se u prosjeku troši  oko 12 litara po kilogramu  rublja.
Dobrim gospodarenjem  kod pranja  rublja  može se godišnje  uštedjeti 108 kWh električne struje. Dakle,  pravilnim izborom programa pranja, ovisno o količini rublja, temperaturi i vremenu pranja, te primjenom kišnice (vlastito iskustvo) može se uštedjeti i na deterdžentu čime se sveukpno  manje onečišćuje okoliš .

Prezentacija pranja rublja udruge ETNO FLETNO

Tko koristi zrak kao smetlište?

Čitajući knjigu; „Usponi i padovi evolucije“ autorice Dagmar Röhrlich primijetim  frazu:

„Čovjek je počeo drmati eko sustav,  zbog svojih kobnih navika. Ako se uništi naš eko sustav, na Zemlji će preživjeti samo gamad“.

  Atmosferu koristimo kao smetlište. jest  daljnja tvrdnja autorice. Tko to koristi atmosferu  i zrak u zatvorenim prostorima kao smetlište? Svatko od nas u određenom udjelu već prema načinu  života. Dok se smetlišta na tlu lako vide,   zrak nam izgleda čist i lako  se ne primjećuju  i osjete u njemu onečišćujuće tvari.

Odraslom  čovjeku treba dnevno za goli život 12,6 MJ (ili 3000 kcal,)   energije, koju dobiva preko hrane, vode i zraka. Malo preciznije, čovjeku treba okruglo radi lakšeg pamćenja oko 2000 g vode, 500 g krute hrane(ugljikohidrati, proteini, masti, minerali i vitamini) i 2000 g zraka  s 400  g kisika. Jasno, kod teškog fizičkog rada ili napora treba mu  više kisika i energije. No, čovjek treba za današnji način  života i svoje potrebe daleko više  energije. Prosječno stanovnik RH, troši dnevno svih vrsta energija 230,6 MJ ili 62 kWh. Preračunato, to je   oko 6 litara benzina za dnevnu životnu potrošnju stanovnika RH.

Sva ta potrošnja, ne samo energije, dovodi do onečišćenja okoliša ali i unosa  različitih  otrova u ljudsko tijelo. Iako ljudsko tijelo ima svega 2 m²  površinu kože, koju je lako zaštiti od UV zračenja,  pretežno čovjek unosi u sebe otrove kroz apsorptivne površine dišnog sustava  100 m²  i  sustava probavila  površine 300 m².

Stanje okoliša u RH vidi se u opširnom izvještaju od oko 400 stranica http://www.azo.hr/NacrtIzvjescaO. Broj stanovništva se smanjuje i sve više urbanizira(?!).
Stanovnik EU troši godišnje 16 tona različitih materijala,čime  znakovito narušava sadašnji eko sustav. Otpad i smetlišta su  indikativni  dio opterećenja eko sustava što je navedeno u "linkovanom" EU izvješću o okolišu.(prevedeno na hrvatski jezik)  "SOER 2010". Naime, svih 16 tona prerađenih i potrošenih materijala završava na EU-smetlištu.
Smetlišta na tlu"

Otrovne tvari oko nas  najlakše vidimo prepoznajemo preko divljih ili uređenih  smrdljivih smetlišta ili odlagališta, gdje se nalazi komunalni otpad.

Stanovnik   grada Zagreba stvorio je 2007 godine  462 kg komunalnog otpada sastava kako je prikazano na  tablici:

#	Komponenta	Sastav, mas%
1	Guma	0,6
2	Papir i karton	25,3
3	Staklo	5,1
4	Plastika	14,9
5	Metal	3,4
6	Drvo	1,4
7	Kuhinjski bio otpad	30,6
8	Vrtni bio otpad	5,3
9	Tekstil	5,5
10	Pelene	3,3
11	Inertni	3,7
12	Posebni otpad	1,1

Izvor: IPZ Uniprojekt TERRA, 2005.

Razvijeni svijet na početku dvadesetprvog stoljeća drži se kod zbrinjavanja otpada sljedećih osnovnih načela:

-       odvojeno skupljati otpad i reciklirati materijale do razumnih granica,

-       iz otpada zaostalog nakon reciklaže iskoristiti energiju bez štetnih utjecaja na okoliš, Jedna tona otpada može dati oko 200 kubnih metara plina sa sadržajem energije jednakim energiji iz 70 kilograma kamenog ugljena ili oko 100 kilograma mrkog ugljena.

-       preostali neiskoristivi otpad odložiti na siguran način.

Opasni otpad prema definiciji je svaki otpad koji sadrži tvari, koje imaju neko od sljedećih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost, svojstvo oksidiranja, svojstvo nagrizanja i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Komunalni, industrijski, ambalažni, građevni, električki i elektronički otpad i otpadna vozila svrstavaju se u opasni otpad ako imaju neko od svojstava opasnog otpada.

  Što pojedini građanin ili pojedino domaćinstvo treba  učiniti kako bi se smanjio komunalni otpad?. Od pojedinca u dječjem vrtiću do Vlade treba se uključiti kreativnim razmišljanjem, a  kao prvi korak valja  svoje potrebe i proizvodnju otpada  mjeriti,  te isto stalno smanjivati.  Kako na  radnom mjestu tako i  u domaćinstvu  primijeniti  koncept  tzv.čistije proizvodnje koji  se definira pravilom„4R“  izraženo s  četiri engleske riječi; - reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; reuse - ponovno upotrijebi povratnu ambalažu, recicle-  vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu, recikliraj, replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš prirodi . Pojednostavljeno to izgleda ovako, neka se kupuju sve što više u rinfuzi, koristiti košare i cekere  umjesto plastičnih vrećica, svaku kanticu i flašicu ponovo koristiti ili poslati na recikliranje. Paziti kod kupovati na stvari koje se lako recikliraju ili su već reciklirane. Usput spomenuto naši starci na selu nisu imali smetlište sav biološki otpad se reciklirao kroz napoj koji se koristio kao hrana životinjama ili je završavao na gnoju. Zato urbanizacija  ljudi djeluje kao negativna pojava načina života.  

 Smetlištau zraku

Emisija glavnih kemijski onečišćivača  atmosferskog zraka potječu :

60,6% prometala,16,1% industrija,14,2% toplane, 5,6% kućanstva i 3,5% razna spaljivanja npr korova.[1]

U projektu „Smanjenje lebdećih  čestica PM₁₀   koje je za  grad Zagreb izvodila tvrtka  EKOINE navodi se kako je 2006 godine u zapadnom djelu Zagreba došlo do pogoršanja kakvoće atmosferskog zraka, zbog povećanje koncentracija lebdećih  čestica PM₁₀ .  Uzročnici emisije  tih čestica su: prometala 32%,  građevinski radovi 25%  toplane 22%  i kućanstva 17% navodi se u tom projektu.

Uredbom o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, propisana je za lebdeće čestice dnevna granična vrijednost u iznosu od 50 μg/m³ , dok je godišnja granična vrijednost od 40 μg/m³.

  Onečišćuje tvari zraka bilo u vanjskoj atmosferi ili unutrašnjost prostora, gdje  urbani čovjek najviše i provodi  vrijeme, mogu se nabrojiti ove tvari: za vanjski zrak :  lebdeće čestice PM_2,5 ugljični monoksid  CO, dušični oksidi NO_{x  ,} ozon O_3, sumporni dioksid SO₂ . Zrak u zatvorenim prostorima sadržava daleko više onečišćujući supstanci i čak što više u većim koncentracijama od vanjskog zraka. Časopis Scientific American 258(5) 1998 str 42-48  navodi  koncentracije za organske kemikalije: formaldehid 50 μg/m^3, benzen 10 μg/m³  ,  metilen klorid  100 μg/m³, te  za lebdeće čestice  50 μg/m³ , dušični oksidi NO_x  100 μg/m³ ,

sumporni dioksid SO₂ 10 μg/m³, ugljični monoksid CO 1000 μg/m³ i ugljični dioksid CO₂ 1000000 μg/m³. Emisija tih onečišćivača u zatvorenim prostorima potječu od  različitih procesa  i tvari kao  što su pušenje,  sredstva za čišćenje, sprejevi, izgaranja u pećima, toplinski izolatori, premazi, pesticidi. Iz  građevnih materijala izlazi  u zatvoreni prostor i  radioaktivni plin radon.

  Što učiniti da smanjimo tzv. smetlište  zraka koje udišemo?

Tvrtka EKO INA predlaže Gradskoj upravi  mjere za poboljšanje kvalitete zraka kroz slijedeće  akcije i investicije. Reorganizirati i povećati protočnost prometa, izgradnja novih prometnica ,pruga, smanjiti  primjenu soli, ozeleniti prometnice, povećati plinofikaciju grada.

Što svaki građanin treba činiti? Prvo, prestati pušiti . Od 100 pušaća osmorica bilo aktivni ili pasivni pušaća umiru ranije nego bi trebali i veliki su trošak društva . „Prisiliti policiju“ i Grad da se bicikle uključi u redoviti  promet. U Zagrebu ima 419 osobni automobila (????,preveliki osobni i društveni teret) ili  oko 500 uvjetnih vozila na 1000 stanovnika. Zagrebačkom Avenijom prometuje dnevno 88000 automobila. Svega 0,6%  primarne energije u benzinu troši se za prijevoz čovjeka u osobnom automobilu. Ostala primarna energija benzina troši se kroz  gubitke u motoru, za trenje i početno pokretanja automobila. Taj podatak daje Al Gor u svojoj  knjizi " Our Choice"-Naš izbor objavljena 2009 godine.  Naša kobna navika jest:  osobni auto koristi se prosječno za putovanja na udaljenosti, koje se mogu obaviti pješice ili biciklom.   Žurnom edukacijom ove problematike, „tko“ „što“, „kako“ i  „gdje“ ,početi od dječjeg vrtića do Mjesnih odbora. Moj  osobni prijedlog primijeniti još slobodni TV kanal i emitirati vremenski 100%  ove edukativne programe, kako bi se  slikovito rečeno informacija pretvorila u energiju i materiju. No to će biti neki drugi post ovog bloga. Odricati se ,štediti, pomagati drugima ne samo u Korizmi! Sretan Vam Uskrs!

---

Sadržaj kante za otpad Zagrebačke županije

[1] O. P. Springer,; Otrovani modrozeleni planet, „Meridijani“ Samobor, 2008 g. str 71

Kreativnost, ideje, održivost

Oholost rađa samo svađu
a mudrost je u onih koji  primaju savjet (Izr. 13.10)

Valja napomenuti kako je održivi razvoj  koji se često  spominje u dnevno-političkim govorima,  zapravo  inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i  učinkovita uporaba i iskorištenja različitih izvora energije, sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

Poznata je enciklopedijska definicija da je za realizaciju proizvodnje ljudskih  potrošnih i kapitalnih dobara   potrebno pet M-elemenata, a to su: men - čovjek, machines - strojevi, methods - metode, materials - materijali i money – novac. U svakom od tih elemenata valja  tražiti klice inovativnosti ili  stvaralaštva i poduzetništva,  a osobito ako se radi o održivoj proizvodnji .

Želi li se proizvoditi bilo što, pučki rečeno od „igle do lokomotive“ mora se imati stalno na pameti kako valja učinkovito stremiti cilju (raditi stvar dobro) i djelotvorno (raditi pravu stvar).

Od više inovacijskipostupnika  koje sam pronalazio u svom sam radu najviše primjenjivao ovaj: 1. Otkrivanje ideje i kreativnosti; 2. Prikupljanje informacija o potrebama; 3. Prikupljanje informacija o tehnologiji; 4. Izrada prognoze; 5. Izobrazba, edukacija; 6. Studiranje izvodljivosti i podobnost;, 7. Formiranje projekta ili zadatka; 8. Obrada preliminarnih planova 9. Obrada i analize troškova; 10. Dizajn proizvoda. 11. Procjena funkcionalnosti i pouzdanosti; 12. Provedba pokusa, proračuni; 13. Dokazivanje kvalitete proizvoda; 14. Pokusna proizvodnja; 15. Zaštita industrijskog vlasništva; 16. Ispitivanje reakcije tržišta; 17. Najava proizvoda; 18. Proizvodnja; 19. Poboljšavanje proizvoda;  20. Povlačenje proizvoda iz proizvodnje i tržišta.[i]

Dobro je uzeti u stvaralaštvu koncept „inovacijskog lanca“ jer lanac je čvrst, koliko je čvrsta njegova najslabija karika. Najslabija karika naziva se često i „

inovacijska rupa“. „Inovacijskom rupom“ ili najslabijom  karikom  prekida se odvijanje inovacijskih procesa tj lanac puca.  

Moje iskustvo je kako je često uočljiva inovacijska rupa nepravilan pristup kreativnom razmišljanju.[ii] Bez ideja nema niti inovacija.

Treba zastati već na prvoj karici.“otkrivanje ideja i kreativnosti“ koju kod djece stvaraju i jačaju roditelji, pedagozi,  učitelji... a kod radnika  upravitelji. Pitanje je, kako stalno poticati kreativnost kod djece i ljudi u radnim sredinama i u svakodnevnom životu? Taj zahtjev je sve traženije jer se moraju proizvoditi eko –proizvodi ili „zeleni „ green proizvodi.

Kad bi postojao neki integralni predmet pod nazivom inovacija proizvoda - mada se na nekim fakultetima studenti djelomice upoznaju s pojedinim karikama inovacijskog lanca - na prvim stranicama udžbenika trebalo bi ispisati barem pedesetak tzv. killer-fraza odnosno ubojitih riječi kojima se uništavaju tuđe ideje. Primjerice -  to bi koštalo previše,  mi nemamo za to vremena,  ljudi to nikada neće kupovati. Direktor IBM je rekao poslije drugog svjetskog rata kako  se za računala  ne može u čitavom svijetu pronaći više od pet mušterija. Ili, računalo ne bi moglo biti lakše od 1,5 tona . Veliki umovi su također  uništavali ideje sa  killer frazama. Dobar upravitelj zna da od zaposlenika ne treba samo koristi ruke nego i glavu. Nije dobra praksa: "Ja mislim a ti si ovdje da radiš".

 Štoviše, đaci, studenti, ali i radnici u pogonima morali bi ih naučiti napamet, kako bi ih znali izbjeći. Mnoge ideje mogu prerasti u izum vrijedan patenta, ali to je apstrakcija koju tek postupnikom treba prevesti u konkretan proizvod.

Za svako područje ljudske aktivnosti postoje neka načela, pa tako i za kreativno razmišljanje postoje načela kreativnosti.  Prvo načelo oslobađanja kreativnosti jest ukinuti ubojite fraze kojima se ubijaju novo stvorene ideje. Kad ih čujete, odmah pomišljate kako su neke ideje potpuno lude, no nikad se ne zna kamo će vas luda ideja odvući. To možemo objasniti primjerom: šumar mladu šumu ne čisti odmah, već pušta  stabljike da narastu, jer se tek onda vidi koje će drvo biti snažnije. Zato se ovo načelo može dopuniti pravilom kako ne valja odmah prosuđivati netom stvorenu ideju.

Ne valja čekati da vam ideja padne na pamet, treba ih sustavno proizvoditi i otkrivati. Želite li riješiti problem nekog pogona ili proizvoda, u generiranje ideja za rješavanje problema uključite sve - od radnika do iskusnog stručnjaka. Svatko od njih ima mrvicu kreativnosti, a njihov doprinos rješavanju problema zna iznenaditi. Na primjer, pitanje je li problem nov ili učestao vrijedi u svakoj prilici. Rađanje ili otkrivanje ideja odvija se po različitim postupnicima ili metodama.  Metode mogu biti intuitivne, na primjer „brainstorming“ - oluja mozgova, odnosno Osbornov upitnik[iii] ili logička  analiza patenata npr.TRIZ[iv] - te traženje ideja po različitim katalozi, aksiomi. Logičan način mišljenja odvesti će vas od točke A do točke  B , ali maštovitost, intuitivnost  vas vodi u nove prostore mišljenja.
Jedna od najpoznatijih intuitivnih metoda  je brainstorming. Intuitivne zig-zag metode iskorišćuju tzv. lateralno razmišljanje[v] i mogu se opisati drugim načelom kreativnosti koje glasi: kad rješavate problem razmišljajte i o onim stvarima, pojmovima i idejama koje nemaju s njim nikakvu izravnu vezu. Možete uključiti i nekoliko pravila – „24“, „25“  koja pospješuju kreativnost. Pravilo 24 upućuje: imajte uza se notes danju i noću  zapisujte sve ideje koje nam padnu na pamet. Kad noću budni prevrćete neku ideju, ustanite i odmah je zapišite, jer ujutro ćete se samo maglovito prisjećati što vas je noću zaokupljalo. Da riješite neki ozbiljniji problem treba sakupiti barem 25 ideja. Tu je najbolji brainstorming. Pozovite na sastanak grupu ljudi( razina obrazovanja nije bitna) različitih zvanja i stručnosti uz obvezno objašnjenje razloga i teme sastanka. Na početku ih upoznajte s osnovnim pravilima generiranja ideja, pri čemu je jedna od najvažnijih uputa zabrana brzoplete kritike iznesenih prijedloga. Osobni stav ili kritika ne smije se izražavati grimasama, mimikom niti slijeganjem ramenima. Sudionici svoje ideje zapisuju na papir, a potom ih svi zajedno dopunjuju. Svi imaju potpunu slobodu i neometan tok misli.

 Na internetu se mogu pronaći mnoge stranice o kreativnom razmišljanju.[vi] Pobrojene su192 metode od kojih valja uzeti one  koje najviše odgovaraju problemu koji se rješava.

Stupnjevito gledano, dobrog radnika i dobr og birokratu odlikuju vrline koje ne vode upoduzetništvo. Iako vrijedni u svom poslu ti ljudi nikad neće povući inovacijski lanac. Revnosni upravitelji pogona koji savršeno znaju svoj posao vrhunski su rutineri, ali nemaju poriva niti živaca inovirati ili dograditi proizvod koji godinama silazi s trake.

Strahuju od promjena, odbijaju nove poslovne pothvate i ne prihvaćaju rizike. 

Zavirite li u bibliografiju znanstvenih radova bivše Jugoslavije (B. Milinović: Institut za društvena istraživanja Sveučilišta  u Zagrebu 1989.), otkrivate kako je od 5689  znanstvenih radova samo 390 posvećeno problematici inventivnosti, izumiteljstvu, inovacijama i know-how.  Po tome se vidi kako su u nas  društvene znanosti pretekle tehničke znanosti, što se onda negativno manifestira na stvaralaštvo u proizvodnji ljudskih dobara.

Svijet se  mijenja brže nego što mislimo, mijenja se dok njime prolazimo, napisao je nuklearni fizičar R. Oppenheimer.

Danas smo okruženi bezbrojnim industrijskim proizvodima i čovjek se često se pita  što bi i kako valjalo proizvoditi da se što manje zagađuje okoliš.To je zapravo globalni problem?!

 Kad se zaviri u patentnu dokumentaciju poput Međunarodne  klasifikacije patenata- Int. Cl ili  klasifikacija Američkog patentnog  ureda (United States Patent Office - U.S. Cl.) vidi  se kako je potrebna cijela knjiga samo da se nabroje  klase  prema kojima se traže  vrste i tipovi  proizvoda. Mnogi industrijski i ne samo industrijski, proizvodi  nisu ekološki jer sviše onečišćuju okoliš. Zadaća svakog inovatora, poduzetnika i proizvođača bilo kojeg proizvoda  jest ukinuti ili  minimalizirati štetni utjecaj na okoliš. Minimalizacija utjecaja na okoliš je alfa i omega održivosti života na Zemlji. I baš zbog toga valja težiti razvoju kreativnosti od djece do umirovljenika.

---

[i] Holt K ,Product Innovation, Newns Butterworts, London 1977

[ii] Josip Kumerički, Inovacija i kreativnost, STROJARSTVO 26(1984) 99-108

[iii] Osborn F.A., Applied Imagination, Charls  Scribner &Sohns  New York, 1973

[iv] Josip Kumerički: Sjeme uspjeha Majstor  Zagreb 2(2003)

[v] Bono Edvard, Lateral Thinking, Penguin Books, Harmondswort GB 1977

[vi] http://www.mycoted.com/Category:Creativity_Techniques

Ovakvi događaji nisu rijetki i vide se od Sabornice do mnogih radnih mjesta.

Mlijeko naše svagdanje

Ženi sina gdje je rodu dika , 
a kćer udaj gdje je sira i mlijeka( hrvatska  poslovica)
Proizvođači  mlijeka, stočari,  dovezli se po hladnoći  traktorima iz mnogih Županije i prosvjeduju pred mljekarama i Saborom. Prema Budžetu za 2012 g.,smanjeni su im poticaji, a mliječna industrija ( pretežno u stranom vlasništvo)   ne  želi   nabavljati mlijeko, po cijeni koju nude naši stočari.  Među građanima postoje mišljenja: „Što se opet ti seljaci bune? Zašto zbog prosvjeda izlijevaju  dragocjeno mlijeko u kanalizaciju?
Ajdmo  za početak diskusije dati djelomično pravo stočarima(?,!) Naši  starci su imali izreku. „U koga su mliječne krave u toga su riječi prave“. Onaj koji je imao krave smatrao se dobrim gospodarom.
Kada  sam išao 50-tih godina prošlog stoljeća u osnovnu školu prisjećam se nekih događanja iz roditeljske  kuće .  Tada su određena seoska gospodarstva sa dvije i više krava, morala davati državi  mlijeko. Bio je to  otkup mlijeka. Ja sam dvaput tjedno nosio po 5 litara mlijeka na otkupnu stanicu. Kad je majka donijela dižu s  mlijekom iz štale  i počela ga ulijevati u metalnu kantu, otac je rekao - ulij i vode,  a majka je odgovorila:  Ne, to je grijeh.  On joj je ljutito odgovorio : Ali na otkupnoj stanici se krade naše mlijeko i umjesto njega se u zbirnu posudu ulijeva voda. Majka mu uzvraća: Ali to je njihov grijeh.
Danas stočar ne može varati razrjeđenjem ili ulijevanjem vode u mlijeko, jer se kod isporuke mjeri  koncentracija masnoće i ostale značajke važni za kakvoću mlijeka. Naprotiv, u mljekarama se iz mlijeka vade masti i proteini pa se stvaraju različiti namazi i različite sorte konzumnog mlijeka.
„Ne bi se štel mešat“ poručuje ministar poljoprivrede prosvjednicima, jer to je stvar tržišnog dogovaranja. No kapitalizam, kako se danas u svijetu  provodi, jeste smjesa politike koja se bazira na načelu,  gdje se smatra  kako  kapitalistička ekonomija postaje mješovito gospodarstvo u kojem se rukovode događaji na tržištu "nevidljivom"rukom“(A. Smithov) i "vidljivom  rukom“ države Keynesova). Tako smatra veliki ekonomist  Samuelson.  Po njegovim priručnicima danas uče i naši studenti. Naime, o visini raznih poticaja može se raspravljati jednako tako kao i o razinama kamata, profita u čitavom lancu proizvodnje mlijeka od njive do stola.
Ministar  poljoprivrede se mora „mešat“ u taj  konflikt kojeg učtivo nazivamo dogovaranje. Zašto?
Stočarstvo je najznačajnija  proizvodnja, koja obuhvaća uzgoj određene vrste stoke: govedarstvo, svinjogojstvo, ovčarstvo, konjogojstvo, peradarstvo, kunićarstvo. Značaj: izvor hrane i bjelančevina; osigurava  tekstil, kožu, krzna, ljepila, stočnu hranu; omogućava dobivanje stajskog gnojiva; utječe na stabilnost poljoprivredne. proizvodnje; omogućuje oplemenjivanje biljnih proizvoda i uključivanje zemljišnih površina u proizvodnju; utječe na poboljšanje izvoza; pridonosi povećanju nacionalnog dohotka. Grubo procijenjeno, hrana koja dolazi sa polja dijeli se  60%  na biljnu  proizvodnju, a 40% na stočarstvo. Prema tome gospodarenje sa proizvodnjom i potrošnjom hrane je hitan i važan problem bez da se  ekonomski i ekološki mnogo eksperimentirati na tom području. Čak što više tvrdim, kako se moraju uzeti u obzir i neki „čvrsti teoremi“ naših djedova. Primjerce,. mlijeka češ dobiti onoliko koliko ima trave na livadi, a ne  koliko imaš krava na livadi. Danas se u Hrvatskoj proizvodi 792.000 tona krušnih žitarica u koje se samo ubraja pšenica i 1,700.000 tona stočnih žitarica, a drugih industrijskih kultura (izraženo u  uvjetnim količinama žitarica) još 400.000 tona. Međutim, broj stoke  je 1991. godine smanjen na samo 438.000 komada, što je 2,5 puta manje od godine 1931.  kad  je bilo 1,055.000 komada stoke. Treba istaknuti da je krajem osamdesetih godina u Hrvatskoj bilo oko 977.000 uvjetnih grla stoke. To je stoka od 500 kg mase. Godine 2003.  bilo je 444.000 grla od čega otpada 280.000 na krave i steone junice.
Godine 2003. u svijetu je bilo oko 1.370,000.000 goveda (FAO),  što  čini omjer 1 govedo na oko 5 stanovnika. U Hrvatskoj se proizvelo 2008. godine  657.000 tona mlijeka.  Otprilike toliko  ćemo moći proizvoditi prema dogovoru za ulazak u EU. Gledajući kroz  fenomen radnih mjesta, onda se mora istaći, kako je broj obiteljskih poljoprivrednih gazdinstava ( OPG) u kratkom vremenu pao s 55000 na 15000 stočara. Dalje, količina domaćeg mlijeka opada za snabdijevanje  domaće prehrambene industrije-mljekara.
Smanjenjem broja stoke siromaši poljoprivreda, jer stoka i stočarska proizvodnja daju vrijednost tlu koja višestruko povećava dohodak poljoprivredne proizvodnje. Ovi podaci pokazuju, kako smo od  izvoznika postali uvoznici hrane.  To je  prava tema za znanstvenike, akademike, političare i običan puk koji izlazi na birališta i bira vlast. Moj otac je nama govorio . ako ne iskoristiš ono što ti Bog dao krepat ćeš od gladi. Zelena trava pašnjaka i livada je ono, što se mora iskoristiti- to je  tema koja je stalno na stolu za diskusiju.

 Nepotrebno smo „ kopirali“ u svemu  Amerikance? Amerikanci troše po glavi stanovnika 800 kg  ukupnih žitarica, a potrebno im  je za kruh samo 100-150 kg, koliko troše npr. Indijci, a ostalih 700 kilograma troši se za proizvodnju proteina npr. goveđeg mesa. Svijet danas proizvodi  oko 21 000 000 000 tona žitarica što iznosi oko 300 kg po  stanovniku, ako se zna da nas ljudi već  ima 7 milijardi na Zemlji.
 Naši djedovi su bili  polu-vegetarijanci, jer su jeli oko upola manje   mesa, nego što jedemo mi i tomu treba težiti. Jer blago - neću reći  stoka - je vrlo funkcionalno povezano sa životom ljudi. Proizvodnja mlijeka  je po količini na  drugom mjestu  poslije krušni žitarica, kako u svjetskim razmjerima tako i kod nas. Dakle, kruh  i mlijeko su osnovica ljudske prehrane. što mora biti jasno već svakom pučkoškolcu.
No što je ipak glavni EKOLOŠKI-EKONOMSKI problem konflikata stočara- i mljekarske industrije , kako ga ja vidim?
Stočari su „ovisnici“ o specijalnim hibridnom sjemenju kukuruza „Pioneer“ kojeg isporučuje SAD-tvrtka DuPont i koja daje visoke prinose mlijeka, jer se  krave hrane s kukuruznom  ili travnom silažom. Na taj način se dobije od 40000 do 50000 litara mlijeka po hektaru. Druga strana tog velikog prinosa mlijeka  jest prekomjerno gnojenje oranica i livada dušičnim gnojivima, što uzrokuje onečišćenje pitkih voda.
Iako umjetna gnojiva pomažu u prehrani polovice svjetske populacije poticanjem prinosa usjeva, plaćamo visoku cijenu u šteti po ljudsko zdravlje i okoliš. Ove riječi upozorenja dolaze od strane 200 istraživača koji su prošlog mjeseca pokrenuli Europsku procjenu dušika, prvu procjenu učinka onečišćenja dušikom na zdravlje i okoliš na razini kontinenta. Procjena je, kako zagađenje dušikom u Europi svakog europskog građanina stoji oko 1000 dolara godišnje, od čega 40 posto otpada na popravak štete učinjene poljoprivredi.
Primjerice, 92 posto antropogenog pritiska dušika na hrvatske vodne resurse potječe iz poljoprivrede, kao i 94 posto emisija amonijaka, 70 posto didušikova oksida i 26 posto emisija metana. Prema podacima  iz strukovnih izvora, mineralna gnojiva se koriste na 93 posto, a pesticidi na 82 posto hrvatskih oranica, uslijed čega dolazi do onečišćenja vodnih resursa i gubitka biološke raznolikosti. Zbog neracionalnog gospodarenja i prekomjerne upotrebe mineralnih gnojiva i pesticida došlo je do značajnog opadanja plodnosti tla .
Razlika  kod proizvodnje mlijeka u doba mojih roditelja i današnje  proizvodnje mlijeka sastoji se u slijedećoj bilanci:.  Krava snage 700 W troši ( treba) za jedan sat 3200 kJ energije koju dobiva pašom. ili  kroz  sijeno ili silirani kukuruz, dok traktor, koji je dio intenzivne  stočne proizvodnji, snage 50 kW troši 378 000 kJ energije od benzina. . Krava proizvodi ,mlijeko ,meso, stajski gnoj, dok traktor samo znatno onečišćuje okoliš. Danas živa sila ljudi i krava volova je nadomještena s radom traktora. Da stvar bude gora, traktor, kojeg se vidi uz  prosvjednika je kupljen na kredit, od kojeg bankari „žive“ . Bankari ne vole razgovarati oko smanjenja kamata ili otplata anuiteta, iako je primjerice bila sušna prošla godina. Današnja situacija vrlo složena, jer troškovi proizvodnje današnjeg mlijeka ovise, ne o travi nego o cijeni energije i drugih  proizvoda i usluga (pesticidi  sjeme),  , kojih prije 60 godina nije bilo.  Netko  će mi reći, ali danas više proizvodimo mlijeka po kravi i hektaru  oranica nego u doba mojih roditelja. Da to je točno, ali kada se napravi točna bilanca (dio eko-pismenosti) svih eko-energetski faktora, koji sudjeluju u proizvodnji mlijeka onda se vidi, kako je intenzivna proizvodnja mlijeka bila ekološki i energetskih povoljnija u vrijeme mojih roditelja, koji su imali ekstenzivni uzgoj krava.

Energetska analiza proizvodnje hrane

na način naših staraca, pokazuje kako je tradicionalna poljoprivreda održiva ili energetski učinkovitija od današnje moderne poljoprivrede s mnogo tehnike umjetnog gnojiva i zaštite bilja. Prema energetskoj bilanci


[i]
na prosječnoj njivi dobije se godišnje po četvornom metru prinosa (pšenica ili repa)  preračunato na energetske jedinice 2,91 kWh/(m²a). Energetski troškovi za benzin, proizvodnju umjetnog gnojiva, pesticida, siliranje, konzerviranje, sušenje plodova...  potrebno je 0,49 kWh/(m²a). Omjer potrošene inputi i dobivene output energije je oko 1:6.  No, kod naših predaka prinos je bio manji, ali energetski omjeri su iznosili 1:20 ili 1:75 jer su volovi bili  pogonjeni solarnom energijom iz sijena uz veliki ljudski napor. No, nije bilo zagađenja okoliša i to je važno u promatranju održivosti nekad i danas. Do 2003 godine, muzao sam našu kravu i poznati su mi neki elementi tradicionalne poljoprivrede. Usput  spomenuto danas nas u RH  ima 75 ljudi,  a u doba mojeg djeda 65 ljudi po četvornom kilometru. Postavimo si pitanje!  U  budućim  energetskim  krizama je li „svjetlo na kraju tunela“ ekstenzivna poljoprivreda ?

---

[i]


Klaus Friedrich Klein, Wie funktionier dass? Die Umwelt des Menschen. Meyer,Bibliographisches Institut Mannheim, 1981 str 304